Industrija, inovacije i infrastrukturu predstavljaju integrirani cilj održivog razvoja koji na lokalnom nivou ima izravan utjecaj na kvalitet života ljudi u  ekonomskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji.

Ako je osnovni moto održivih ciljeva razvoja za BiH „Zamisli …2030“., onda u domenu industrije, inovacija i infrastrukture treba znanja, sposobnosti i ambicije da se zamisli progres u tim oblastima. Za tako nešto potrebna je vizija koja bi dala prikaz očekivane budućnosti, njena svrha i vrijednosti na kojima će se ostvarivati ta vizija.  Bez toga  nema ni ambicioznih vizija i planova, ni ostvarenja onoga što bi se moglo zamisliti.

Industrija pokretač rasta i inovacija u BiH

Industrija u Bosni i Hercegovini ima bogatu tradiciju, posebno iz perioda socijalističke industrijalizacije, kada je bila glavna privredna grana u pogledu stvaranja bruto domaćeg proizvoda (BDP), zaposlenosti, investicija i izvoza (njen udio u  bruto domaćem proizvodu 1990. godine bio je 38,9%, a u zaposlenosti 40,7%, sa  416 hiljada uposlenih). Tijekom tranzicije pod utjecajem neoliberalnog koncepta funkcioniranja ekonomije samo je manji dio naslijeđene industrije restrukturiran i nastavio da radi,  dok je najveći dio ugašen. U postratnom periodu postepeno se stvara sektor nove industrije, uglavnom mikro, malih i srednjih poduzeća, koji djeluje u dosta nepovoljnom poslovnom okruženju. Industrija BiH u 2019. godini stvara svega 15,2% bruto dodane vrijednosti (BDV), a zapošljava 20,1% sa 162 hiljade uposlenih. Poređenja radi, vodeće industrijske zemlje iz EU bilježe udio industrije u BDV i zaposlenosti između 18 i 25%, dok Kina i Irska imaju taj udio iznad 30%.

Za Bosnu i Hercegovinu industrija ima značaj u nekoliko bitnih područja. Industrija ima tradiciju u BiH i sklonost poduzetnika za investiranje u industriju je dosta razvijena. Sistem obrazovanja je usmjeren na industriju, a raspoloživost ljudskih resursa nižeg i srednjeg nivoa kvalificiranosti je velika. Industrija  je područje najšire primjene znanja i inovacija i u njoj one mogu dati najveće efekte u rastu dohotka, zapošljavanja i investicija. Industrija je najsnažniji pokretač rasta u brojnim područjima usluga, od financijskih, preko marketinških do projektantskih, dizajnerskih i konsulting usluga. Industrija osigurava stabilnost ekonomije jer je u svim krizama bila najmanje podložna oscilacijama, za razliku od turizma i drugih servisa. Industrija je pokretač izvoza u kome sudjeluje sa preko 90%. Preko industrije ekonomija BiH osigurava primarno rast konkurentnosti i produktivnosti. Ona privlači na taj način i domaće i strane direktne investicije kroz koje se ostvaruje transfer tehnologija i znanja i uključivanje u međunarodne lance vrijednosti. U aktualnoj razvojnoj fazi višeg srednjeg dohotka (BDP per capita u 2019. godini od oko 6.200 dolara), industrija je pokretačka snaga za izlazak iz zamke srednjeg dohotka u kojoj se BiH nalazi već 13 godina sa neizvjesnim perspektivama dostizanja visokog dohotka (oko 13.000 dolara dohotka per capita).

Inovacije – izvor rasta produktivnosti, racionalne upotrebe resursa i sprečavanje klimatskih promjena i degradacije okoliša

S obzirom da sam pojam inovacija izaziva različite interpretacije, ovdje navodimo osnovne kategorije inovacija prema statističkim definicijama iz  revidiranog Priručnika za prikupljanje i tumačenje podataka o inovacijama (Oslo manual, IV edition, 2018, u izdanju OECD i EUROSTAT). Budući da inovacije tretiramo u kontekstu razvojnog Cilja 9 – Industrija, inoveacije i infrastruktura govorimo o inovacijama koje se odnose na poslovni industrijski sektor, tj. inovacijama na nivou preduzeća.

Inovativne aktivnosti preduzeća obuhvataju sve razvojne, finansijske i komercijalne aktivnosti koje provodi preduzeće, a koje su namijenjene inovaciji ili za rezultat imaju inovacije.

Inovativno aktivna preduzeća  su preduzeća koja su u  posmatranom periodu imala završene aktivnosti u vezi sa inovacijama proizvoda ili procesa i/ili tekuće inovativne aktivnosti  (aktivnosti  koje  su  bile  u  toku  na  kraju  2018. godine) i/ili napuštene inovativne aktivnosti i/ili interne aktivnosti istraživanja i razvoja i/ili ugovorene aktivnosti istraživanja i razvoja.

Inovacija proizvoda je  novi  ili  poboljšani  proizvod (roba ili usluga) koji se značajno razlikuje od prethodnih proizvoda  ili  usluga  vašeg  preduzeća,  a  koja  je implementirana na tržištu.

Inovacija poslovnog procesa je  novi  ili  poboljšani poslovni proces koji je uveden za jednu ili više poslovnih funkcija  koji  se  značajno  razlikuje  od  prethodnih poslovnih funkcija i koji je implementiran u preduzeću. Poslovni procesi obuhvataju metode za proizvodnju robe ili pružanja usluga; logistiku, metode isporuke ili distribucije; metode za obradu informacija ili komunikaciju;  metode  za  računovodstvene  ili  druge administrativne poslove; poslovne prakse za organizacione  procedure  ili  vanjske  odnose;  metode  za organizovanje radne odgovornosti, donošenje odluka ili upravljanja ljudskim resursima i marketinške metode za promovisanje, pakovanje, utvrđivanje cijena, plasiranje proizvoda ili reklamacije (Priopćenje Inovativne aktivnosti poduzeća, Agencija za statistiku BiH, 30.4.2020.).

Suština inovacija u industriji je u provođenju strategije diverzifikacije proizvoda kojom se industrijska poduzeća udaljavaju od proizvodnje standardnih proizvoda po nižoj cijeni od međunarodne konkurencije i transformiraju u ponudu inovativnih proizvoda sa višom cijenom i višom dodanom vrijednošću koja osigurava viši dohodak, veće plaće za produktivniji rad i veća sredstva za razvoj i javne potrebe.

Poticaji za inovacije nalaze se u dosada nezabilježenom progresu na osnovama 3. i 4. tehnološke revolucije sa bazom u digitalizaciji tehnoloških i poslovnih procesa i masovnoj primjeni informatičko komunikacijskih tehnologija (ICT), softverskog inženjeringa, podizanja energetske efikasnosti i smanjenja utrošaka prirodnih, ljudskih i financijskih resursa, primjeni cirkularne ekonomije u kojoj se proizvodnja odvija bez otpada, emisije polutanata i negativnih utjecaja po destrukciju okoliša, razvoju zelene ekonomije, boljem korištenju prirodnih reursa i razvijanju inovativnih i aktivnosti istraživanja i razvoja. Zbog strukture industrije u BiH u kojoj dominiraju obrti, mikro i mala poduzeća inovacijska aktivnost je blokirana jer ta poduzeća nemaju potrebne preduvjete za ulaganja u istraživanja i razvoj i inovacije. Tamo gdje postoji klastersko organiziranje industrija i jaka poduzetnička infrastruktura ta se populacija malih poduzeća povezuje u klastere i tako uključuje u tokove inovacija. Međutim, u Bosni i Hercegovini ne postoje elementarni uvjeti za takve napredne oblike organiziranja što praktično isključuje veliki dio tih kompanija iz organiziranih inovacijskih aktivnosti.

Intervjui su pokazali siromaštvo inicijativa i praksi u vezi sa inovacijama u promatranim gradovima i općinama.

Infrastruktura za industriju i inovacije

Infrastruktura kao element održivog cilja razvoja 9 odnosi se na infrastrukturu industrije i inovacija.

U ovom istraživanju infrastruktura se promatra kao fizička, digitalna, inovacijska i poduzetnička infrastruktura.

Fizička infrastruktura za potrebe industrije obuhvata transportnu (autoceste, ceste, lokalni putevi, aerodromi, luke),  energetsku (električna energija, plinska, naftna, energija iz obnovljivih izvora, toplovodi), vodnu, vodovodnu i kanalizacijsku, te komunalnu, okolišnu infrastrukturu (skupljanje i deponovanje, odnosno ponovna upotreba otpada, sistem upozoravanja i monitoringa klimatskih promjena i drugo).

Digitalna infrastruktura koja osigurava širokopojasni i brzi internet osnova je primjene digitalizacije i hvatanja priključka industrije ka trećoj i četvrtoj industrijskoj revoluciji i inovacijama zasnovanim na informaciono-komunikacijskim tehnologijma. Posebno je to primjetno u vještačkoj inteligenciji i ekonomiji zasnovanoj na platformama koja djeluje na načelu marginalnih troškova koji teže nuli. Razvijena digitalna infrastruktura omogućava da se osigura bitan uvjet savremene lokacije industrije, a to je povezanost (connectivity) koja podrazumjeva transportnu i komunikacijsku povezanost, čime se povećavaju mogućnosti razvoja industrije i van aglomeracijskih i urbanih sredina.

Inovacijsku infrastrukturu čini mreža univerziteta, istraživačkih, razvojnih i institucija koje prevode inovacije u nove i unapređene proizvode, usluge i rješenja u tehnološkim, poslovnim, upravljačkim, javnim i administrativnim procesima u javnom i privatnom sektoru. Inovacijska infrastruktura je značajna za izvoznu konkurentnost industrije i za generiranje start up projekata koji transformiraju industriju ka industriji digitalne ere.

Poduzetnička infrastruktura se odnosi na institucije koje svojom funkcijom omogućavaju unapređenje poduzetničkih aktivnosti i podizanje konkurentnosti, u našem slučaju industrije. Tu infrastrukturu čine poduzetničke zone, potporne institucije za funkcioniranje poduzetništva i slobodne zone. Interesantno je istaći da potporne institucije čine razvojne agencije, poduzetnički centri, poslovni inkubatori, poduzetnički akceleratori, poduzetnički pasrtovi, naučno-tehnološki parkovi, centri kompetencije i klasteri (preuzeto iz Nacrta zakona o poduzetničkoj infrastrukturi u F BiH).

Obilježja uzorka istraživanja iz ugla održivog cilja 9

Istraživanje razvojnih potreba i usklađenosti planova lokalnog ekonomskog razvoja sa potrebama za razvojem industrije, inovacija i infrastrukture podrazumjeva prikaz konteksta o značaju industrije za gradove i općine iz istraživačkog uzorka.

U industriji BiH, prema statističkim podacima za 2019. godinu, djeluje 4.689 aktivnih poduzeća i 6.093 i aktivnih obrta. U strukturi tih poduzeća 61% njih su mikro poduzeća do 10 zaposlenih, 15% poduzeća je sa 10 do 19 zaposlenih, 12% njih je sa 20 do 49 zaposlenih, 9,6% njih su u kategoriji srednjih poduzeća sa 50 do 249 zaposlenih i samo 2,4% su velika poduzeća sa preko 250 zaposlenih. Od oko 170 hiljada zaposlenih u prerađivačkoj industriji po jednu trećinu zapošljavaju mala, srednja i velika poduzeća. U istom srazmjeru doprinose te tri kategorije poduzeća bruto dodanoj vrijednosti i dobiti firmi. Vrijednost proizvodnje prerađivačke industrije je 16,1 milijardi KM. Najveći dio dio te vrijednosti realiziran je u izvozu sa vrijednošću od 10.3 milijarde KM , što čini 63,8% ukupne vrijednosti proizvodnje. Investicije u industriju čine 19% ukupnih investicija u BiH u 2019. godini. Dvije trećine tih investicija čine ulaganja u opremu, mašine i tehnologiju, a jednu trećinu ulaganja u građevinske objekte. Svi ovi pokazatelji svjedoče o dinamizmu prerađivačke industrije u Bosni i Hercegovini.

Istraživanje razvojnih potreba i usklađenosti planova lokalnog ekonomskog razvoja sa potrebama za razvojem industrije, inovacija i infrastrukture podrazumjeva prikaz značaja industrije za gradove i općine iz istraživačkog uzorka.

Slika 1. Grafički prikaz indikatora značaja industrije u zaposlenosti (izabrani gradovi, 2014)

Izvor: Domazet, A. (2016): Lokalni ekonomski razvoj i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Forum lijeve inicijative, Sarajevo (http://radnici.ba/wp-content/uploads/2018/02/Analiza-5.pdf), * podaci za Brčko Distrikt BiH odnose se na 2016. godinu (Statistički bilten BD BiH 2016, bhas.ba)

 

Kako je vidljivo iz  grafikona na slici 1, industrija ima različit značaj za zapošljavanje, a time i za ukupan lokalni ekonomski razvoj gradova i općina iz istraživačkog uzorka. Podaci se odnose na 2014. godinu zbog neuspjelog pokušaja da se dobiju najnoviji podaci od statističkih institucija entiteta. Podaci za Brčko Distrikt BiH (BD BiH) se odnose na 2016[1]. Najveći značaj industrije za zapošljavanju je u Konjicu, gdje industrija zapošljava 38,9% ukupno uposlenih, a najniži udio je u Mostaru sa 8,1% uposlenih u industriji. Ako se ima u vidu da industrija zapošljava u toj godini u BH 19,5% uposlenih, onda je vidljivo da većina gradova i općina iz istraživačkog uzorka ima niži udio industrije u zaposlenosti i da se ne mogu smatrati „industrijskim gradovima“.

Značaj industrije na lokalnom nivou može se ilustrirati prikazom lokacijskih kvocijenata (LK) koji pokazuju kvantitativni odnos udjela uposlenih u industriji promatranog grada/općine prema udjelu zaposlenih u industriji u BiH. Kako je udio zaposlenih u industriji u BiH iznosio 19.5%, onda svi gradovi i općine koji imaju udio industrije u zaposlenosti iznad 19,5%, imaju LK iznad 1, a oni a manjim udjelom od prosjeka za BiH imaju LK ispod 1. LK pokazuju koncentraciju industrije na lokalnom nivou, odnosno značaj industrije na lokalnom nivou.

Prema visini LK mogu se gradovi/općine iz istraživačkog uzorka grupirati u četiri skupine:

  • Skupina vođena industrijom (LK1 ≥1,50)
  • Skupina oslonjena na industriju (1,50˃LK0, ≥90)
  • Skupina sa komplementarnom ulogom industrije (0,90˃LK≥0,50)
  • Skupina sa marginalnom ulogom industrije (LK˂0,50)

Prema ovim kriterijima od gradova i općina iz istraživačkog uzorka u prvu skupini se svrstavaju Konjic i Grude, u drugu Široki Brijeg, Trebinje, Zenica, Brčko Distrikt i Prijedor, u treću skupinu Cazin, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Višegrad, Kakanj i Bijeljina, a u četvrtu Stolac i Mostar.

Povjesno promatrano, imajući u vidu visok udio u zapošljavanju u industriji u socijalističkoj ekonomiji  od oko 40%, može se govoriti o deindustrijalizaciji u većem ili manjem obimu (za treću i četvrtu skupinu), odnosno reindustrijalizaciji u većem ili manjem obimu, nakon ratne destrukcije, odnosno pada industrije u prvom valu privatizacije (za prvu i drugu skupinu).

Zbog toga su i potrebe, a i rezultati u lokalnom ekonomskom razvoju kada je riječ o potencijalima i doprinosima industrije različiti i u njihovom istraživanju potrebno je primjeniti kontigencijski pristup, koji podrazumjeva različite potrebe i moguće doprinose industrije u ovisnosti od njene razvijenosti i značaja za lokalnu sredinu.

  1. Analiza potreba lokalnih zajednica u području industrije, inovacija i infrastrukture

Potrebe lokalnih zajednica koje su vezane za cilj održivog razvoja Industrija, inovacije i infrastruktura izvode se iz akcionih planova za provedbu strategija razvoja gradova i općina koje su predmet ovog istraživanja.

U okviru ovog naslova prvo se daje prikaz iskazanih potreba po gradovima i općinama u njihovim akcionim planovima, zatim uporedna analiza iskazanih potreba i na kraju zaključak o iskazanim potrebama u vezi sa tim ciljem održivog razvoja.

  • Analiza potreba

Potrebe lokalnih zajednica u području industrije, inovacija i infrastrukture su usko povezane sa vizijom i ciljevima njihovog razvoja. U širem smislu potrebe lokalnih zajednica u području industrije, inovacija i infrastrukture  su proizvod njihovih razvojnih obilježja u prošlosti, njihovih razvojnih resursa, njihovih strategija razvoja i razvojnih ciljeva i načina upravljanja u provođenju strategija i ciljeva razvoja. Osnovni izvori na kojima temelji ova analiza su akcioni planovi za provođenje strategija razvoja i pratećih dokumenata. U mjeri u kojoj je bilo potrebno dodatno objasniti kvantitativne pokazatelje iz akcionih planova  korištene su informacije iz intervjua sa predstavnicima lokalnih zajednica i podaci i informacije iz sekundarnih izvora (statistički izvori, informacije iz objavljenih studija i istraživanja, javnih i stručnih medija i drugi izvori). Naravno, kada govorimo o potrebama treba imati u vidu da će u razvojnim dokumentima svake lokalne zajednice potrebe iskazane kroz mjere djelovanja na njihovom zadovoljavanju biti znatno uže od stvarnih potreba. Zato i samo referiranje na razvojne dokumente podrazumjeva da je riječ samo o dijelu potreba za koje su stvoreni uvjeti da se zadovoljavaju u manjem ili većem obimu.

Sintetizirani prikaz potreba općina i gradova daje se u tabeli 1.

Radi se o potrebama iz važećih planova implementacije strategija razvoja (Bijeljina, Prijedor, BD BiH, Tuzla, Višegrad) ili potrebama iz planovima implementacije koji su posljednji bili važeći (Stolac, Kakanj, Bihać, Banja Luka, Cazin, Trebinje, Široki Brijeg). Za razliku od Gruda i Mostara koji nemaju strategije, Zenica se opisno analizira jer ima strategiju, ali ne i plan njene implementacije kvantificiran u novčanim ulaganjima za pojdeine potrebe.

Tabela 1. Potrebe u vezi sa ciljem 9  po gradovima i općinama (ulaganja u hilj. KM)

Gradovi/

općine

 Kategorije potreba
Poslovna okolina Infra-struktura Inovacije Tržište rada Promocija Dijaspora Institucije Ukupno
Banja Luka

– ulaganja

 9 3 5 6 0 1 1 26
338 3.614 2.650 4.337 0 58 12 11.009
Bijeljina

– ulaganja

 4 2 1 1 1 1 0 10
490 250 75 100 30 150 0 1.095
BD BiH      – ulaganja 5 4 4 4 6 1 2 26
23.410 28.120 1.130 3.550 380 20 2.140 58.750
Prijedor 16 4 4 10 1 0 0 35
19.401 2.434 322 954 150 0 0 23.261
Trebinje

–  ulaganja

 0 3 0 1 0 0 0 4
0 1.600 0 210 0 0 0 1.810
Višegrad 1 0 0 2 1 0 0 4
250 0 0 350 45 0 0 645
Bihać

– ulaganja

 1 1 2 2 1 1 3 11
900 490 530 200 90 50 670 2.930
Cazin 4 1 0 2 0 0 0 7
–  ulaganja 670 1.118 0 25 0 0 0 1.813
Kakanj

– ulaganja

 2 7 1 0 0 0 0 10
1.810 7.610 1.260 0 0 0 0 10.680
Konjic

– ulaganja

 2 3 3 3 3 1 1 16
100 1.600 120 782 115 20 50 2.787
Stolac

– ulaganja

 1 1 0 0 1 0 1 4
30 450 0 0 6 0 20 506
Široki Brijeg

– ulaganja

 1 1 0 0 1 0 2 5
60 450 0 0 6 0 40 556
Tuzla

– ulaganja

 2 0 3 4 0 1 0 10
500 0 800 345 0 63 0 1.708
Ukupno

– ulaganja

 48 30 23 35 15 6 10 157
47.959 47.736 6.887 10.853 822 361 2.932 117.550

Izvor: akcioni planovi za provođenje strategije razvoja općina/gradova iz istraživačkog uzorka (pokrivaju obično prve 3 godine vremenskog razdoblja koje pokrivaju strategije)

Prema teoriji konkurentnosti M. Portera potrebe za razvojem industrije, inovacija i infrastrukture treba staviti u kontekst razvojnog stadija zemlje, ali i lokalne zajednice. Najveći dio gradova/općina iz istraživačkog uzorka su prevazišli razvojnu fazu zasnovanu na obilnim jeftinim faktorima proizvodnje (nekvalificirana radna snaga i nalaze se u fazi razvoja vođenog investicijama, u kojoj su ključne potrebe za rastom investicija i osiguranja baznih i naprednih faktora konkurentnosti kompanija koji omogućavaju proizvodnju standardnih proizvoda po nižim cijenama od konkurencije, posebno međunarodne konkurencije (standardne tehnologije, kvalificirana radna snaga sa umjerenim plaćama, izgrađena bazna infrastruktura, raspoloživost sirovina i jeftine energije, komotniji standardi zaštite okoline, razvijenost  tržišta, pravna zaštita i drugo). Neki gradovi/općine pokazuju znakove postepenog ulaska u razvojni stadij utemeljen na inovacijama koji otvara mnogo zahtjevnije potrebe za razvoj industrije sa inoviranom proizvodnjom i tehnologijama, izvozno orijentirane i mnogo većom dodanom vrijednošću (inovirani proizvodi, digitalizacija proizvodnje, marketinga i drugih poslovnih postupaka, primjena robotizacije i vještačke inteligencije, podizanje energetske efikasnosti, smanjenje utrošaka materijalnih i prirodnih resursa,  intenziviranja razvoja i istraživanja, visokostručna radna snaga, klasterizacija proizvodnje, branding i drugo).

Među potrebama prikazanim u tabeli 1 najviše je izražena potreba za poboljšanjem poslovnog okruženja što se smatra elementarnim uvjetom za poticanje investicija i razvoj industrije. U okviru poslovnog okruženja specificirano je 48 različitih potreba koje se međusobno prepliću na nivou gradova što čini 30,6 % ukupno iskazanih potreba.  Za njihovo zadovoljenje predviđeno je 47.959 hiljada KM ili 40,8 % planiranih sredstava za cilj 9. U okviru ove potrebe izdavajaju se potrebe za podršku investitorima, kako u predinvesticijskoj, tako i postinvesticijskoj fazi, podrška poduzetnicima u prevazilaženju krize (posebno značajno u BD BiH za šta je namjenjeno 23,1 mil. KM, odnosno po 7,7 mil. KM godišnje od 2021 do 2023. godine), podrška za početno i poduzetništvo koje podržava rast kompanija, uključujući i drugu šansu za firme sa neuspješnim početkom, podrška poduzetništvu mladih, žena i socijalnom poduzetništvu. Izražena je i potreba podrške izvoznicima u industriji za zadovoljavanje standarda proizvoda za izvozna tržišta. Najveći dio ovih sredstava je predviđen u BD BiH (najveći dio se odnosi ustvari na subvencije privrednim društvima i obrtima, što u drugim općinama ili gradovima nije obuhvaćeno akcionim planovima za provođenje strategija), zatim u Prijedoru, Banja Luci  i Kaknju.

Potrebe za infrastrukturom su također jako izražene što svjedoči o tome da u mnogim sredinama nema elementarnih uvjeta za razvoj industrije. Opća potreba za infrastrukturom je rašlanjena na 30 specifičnih potreba što čini 19,1 % ukupnih potreba za čije je zadovoljavanje predviđeno 47.736 hiljada KM ili  40,6 % ukupno planiranih sredstava za cilj 9. Ovdje se ističu potrebe za investicijama u poduzetničku infrastrukturu, odnosno poduzetničke zone, koje su iskazane za sve gradove/općine koje su ozbiljno prišle planiranju za cilj 9. Slijede potrebe za fizičkom infrastrukturom u čemu su posebno značajne potrebe za toplovodnom mrežom u Kaknju. Najveća ulaganja u infrastrukturu se bilježe u BD BiH, Kaknju, Banja Luci, Prijedoru i Trebinju.

Potrebe za inovacijama u okviru cilja 9 su obuhvatile 23 pojedinačne potrebe ili 14,6 % ukupnih potreba za koje je namjenjeno 6.887 hiljada KM ili 5,9 % ukupno planiranih sredstava za zadovoljavanje potreba vezanih za cilj 9. Najveći obim ulaganja u inovacije predvđen je u Brčko Distriktu BiH, Kaknju (za obnovljive izvore energije) Banja Luci i Tuzli. Treba razlikovati ulaganja u osnivanje inovacijskih centara od ulaganja u inovacijske aktivnosti. Prve potrebe smo tretirali kao potrebe za razvojem institucija (isti princip je primjenjen i kod drugih institucija), a kada su za inovacijske aktivnosti namjenjivana određena sredstva, onda su te potrebe tretirane kao potrebe za inovacijama. Među ovim se izdavajaju potrebe za formiranjem IT firmi u tehnološkim inkubatorima, podrška start ups, sredstva za inovacije po posebnim natječajima za firme, podrška poduzetništvu temeljenom na znanju i inovacijama, podrška istraživačkim centrima i slično. Posebno je interesantna mjera uvođenja voucher šeme za inovacije u Brčkom.

Potrebe za unapređenjem tržišta rada iskazane su kroz 35 specificiranih potreba što čini 22,2 % ukupno specificiranih potreba za cilj 9, za čije zadovoljenje je predviđeno 10.853 hiljade KM ili 9,2 % planiranih sredstava za potrebe vezane za cilj 9. Najveći obim sredstava za podršku funkcioniranju tržišta rada su predviđena u Banja Luci, BD BiH, Prijedoru i Konjicu. Među tim potrebama se ističe podrška zapošljavanju i prekvalifikacijama za potrebe industrije, a zatim i za zapošljavanje mladih, žena i osoba iz marginaliziranih grupa, te razvijanje programa karijere za mlade, kontinuirano stručno usavršavanje radnika i programi stipendiranja deficitarnih zanimanja.

Potrebe za promocijom gradova/općina kao investicijskih destinacija su tek u povoju. Identificirane su samo kod manjeg broja gradova/općina (BD BiH, Prijedor, Bihać i Konjic). Specificirane je 15 različitih potreba što čini 9,5 % potreba vezanih uz cilj 9 i za njih je predviđeno 822 hiljade KM ili 0,7 % ukupno planiranih sredstava za cilj 9. Najpotpuniji prikaz tih potreba dat je u Brčkom gdje je identficirano 5 vrsta potreba za promocijom, od koji je jedna razvijanje marketinga investicijske destinacije, a ostali se odnose na istraživanja potrebna za komunikaciju sa ciljnim tržištem potencijalnih investitora, podrška nastupu na međunarodnim sajmovima, partnerstvo sa EU institucijama i razvijanje partnershipa sa potencijalnim investitorima.

Šest gradova/općina je identificiralo potrebe suradnje sa dijasporom u privlačenju investicija i transferu znanja povezanih sa ciljem 9. Za njihovo zadovoljenje prdviđeno je 361 hiljada KM što čini svega 0,3 % sredstava za realizaciju potreba vezanih za cilj 9. Te su potrebe nejasno definirane o čemu svjedoči i okolnost da su za njihovo zadovoljenje predviđena simbolična sredstva.

Šest općina/ gradova identificiralo je 10 potreba za razvojem institucija koje bi podržavale razvoj industrije, inovacija i infrastrukture. Najveća sredstva za te potrebe izdvojena su u Brčko distriktu BiH, 2.140 hiljada i namjenjena su suradnji u okviru EU i Zapadnog Balkana. U Bihaću najveći dio sredstava je predviđen za informatičko umrežavanje gradske uprave i poslodavaca, osnivanje Fondacije za razvoj i specijaliziranu edukacija i informatičko opremanje Tima za razvoj i izrade razvojnih projekata.

  • Uporedna analiza razvojnih potreba

Uporedna analiza se provodi u dvije dimenzije. U prvoj dimenziji su gradovi i općine iz istraživačkog uzorka za koje se analizira obim i struktura potreba. Druga dimenzija su vrste potreba i njihova zastupljenost po gradovima/općinama. Za ovako koncipiranu analizu služe nam podaci iz tabele 1.

Gradovi/općine iskazuju različit obim i strukturu potreba za razvojem u vezi sa ciljem 9.

Skupina gradova/općina vođena industrijom (LK  ≥1,50) obuhvata samo Konjic pa se uvjetno može govoriti o skupini. Ukupne potrebe općine Konjic su specificirane na 14 potreba sa 2.787 hiljada KM ulaganja za njihovo ostvarenje (Lokalna ekonomska strategija Općine Konjic 2018-2027., Akcioni plan 2018-2020). Ključne potrebe Konjica prema vrijednosti ulaganja, vezane za razvojni cilj 9 odnose se na infrastrukturu sa specificiranim potrebama koje obuhvataju izgradnju i uspostavljanje nove poslovne zone sa ulaganjima od 1 milion KM, unapređenje postojećih poslovnih zona sa ulaganjem 300 hiljada KM i unapređenje transportne infrastrukture sa 300 hiljada KM. Na te potrebe vezuju se one koje se odnose na jačanje konkurentnosti na tržištu rada, odnosno stručno osposobljavanje uposlenih (782 hiljade KM). Inovacijama je poklonjeno važno mjesto prema broju identificiranih potreba, ali je propraćeno malim ulaganjima (podrška start ups za 6 firmi sa 50 hiljada KM, unapređenje uvjeta rada poslovnog inkubatora za start ups sa 40 hiljada KM i  izrada studije o mogućnostima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora sa 20 hiljada KM). Promotivnim aktivnostima je također poklonjena pažnja sa 3 specificirane potrebe, ali sa malim ulaganjima (izrada promotivnog kataloga za ulaganja na općini Konjic sa 50 hiljada KM, podrška izlaganju na sajmovima sa 45 hiljada KM i organiziranje događaja za poduzetnike sa 20 hiljada KM). Potreba za unapređenjem poslovnog okruženja iskazana je sa dvije specificirane potrebe (postizanje standarda BFC za unapređenje poslovnog okruženja sa 50 hiljada i uvođenje One stop shop sistema za usluge investitora sa 50 hiljada KM). Potrebe za jačanjem kapaciteta Lokalne razvojne agencije angažiraju 50 hiljada KM i a potrebe za uspostavljanje suradnje sa dijasporom predviđaju 20 hiljada KM.

Skupina gradova/općina oslonjena na industriju (1,50˃LK ≥0,90) obuhvata Grude, Široki Brijeg, Trebinje, Zenicu, BD BiH  i Prijedor. Grude i Široki Brijeg je novoindustrijalizirane sredine, a ostalo su sredine sa snažnom naslijeđenom industrijom iz socijalizma, koja je u poslijeratnom periodu ugašena i restrukturirana kroz proces intenzivne deindustrijalizacije. Za Zenicu  postoje podaci o specificiranim potrebama, ali bez alociranih iznosa ulaganja za njihovo zadovoljavanje. Za Grude nema strategije koja je istekla 2015. Zato se u nastavku neće analizirati općina Grude. Zenica se analizira sa aspekta specificiranih potreba, a ostale općine/gradovi analiziraju se u oba aspekta – specificirane potrebe i alokacija sredstava za njihovo zadovoljavanje.

  • Zenica ima veoma ekstenzivan obuhvat potreba koje se mogu dovesti u vezu sa ciljem 9. (Strategija razvoja 2012 -2022., ali bez akcionog plana). Od potreba za poboljšanjem poslovnog okruženja izdvaja se šest specificiranih i to: potrebe za formiranjem dva klastera – metaloprerađivačke i drvoprerađivačke industrije, paket podrške MSP iz metaloprerađivačke industrije, formiranje garanatnog fonda za MSP, podrška domaćim i stranim investitorima i unapređenje poslovnog okruženja do nivoa najboljeg u BiH. U oblasti potreba za infrastrukturom od šest specificiranih potreba pet se odnose na potrebe izgradnje i unapređenja poslovnih zona, od koji jedna specijalizirana za prehrambenu industriju, te izgradnju objekta za smještaj razvojnih institucija Grada Zenice (ZEDA, TechnoPark, nove agencije). U okviru potrebe za jačanjem institucionalnih kapaciteta za LER izdvaja se sedam specificiranih potreba: izgradnja kapaciteta Agencije ZEDA, TechnoParka i Biznis inkubatora, primjena One stop shop-a za pomoć u pokretanju biznisa, Organiziranje JUR (Jedinice za upravljanje razvojem pri Gradskoj upravi), unapređenje kapaciteta uprave za komuniciranje sa investitorima, uspostava baze podataka poslovnih ljudi iz Zenice koji se bave biznisom van BiH i formiranje Lokalnog ekonomskog foruma (LEF). Od potreba za inovacijama specificirane su četiri: uspostava Centra za izvrsnost u drvopreradi pri TechnoParku, podrška jačanju inovacijskih kapaciteta Univerziteta u Zenici i Instituta „Kemal Kapetanović“, aktivnosti na razvijanju SME u partnerstvu sa Arcelor Mittal i Rudnikom uglja Zenica. Potrebe za promocijom Grada su specificirane u jedanaest specifičnih potreba: partnerstvo sa Arcelor Mittal u razvijanju mreže pratećih firmi, održavanje Foruma metalne industrije na sajmu ZEPS, unapređenje sajma ZEPS, osmišljavanje novih sajmova i izgradnja sajmišta, dodjela nagrade Poduzetnik godine, održavanje susreta načalnika sa privrednicima, provođenje edukativnih programa o značaju poduzetništva, brending Zenice kao lokacije povoljnog poslovnog okruženja i priprema vodiča za investitore. Potrebe za promocijom iskazuju se kao nesrazmjerne drugim identificiranim potrebama za razvojem industrije i inovacija. U oblasti tržišta rada identificirana je potreba osiguranja stanova za mlade stručnjake. Budući da ne sadrže kvantifikacije ulaganja ove potrebe treba razumijeti uvjetno, jer je vidljivo da su one neproporcionalne i neselektivne.
  • U Širokom Brijegu je prisutan vrlo reduciran pristup potrebama za razvojem industrije, iako općina ima dinamičan industrijski razvoj ((Široki Brijeg – Integrirana strategija razvitka 2017-2026., prikazane potrebe u prve tri godine njenog provođenja). Inovacije se ni indirektno ne spominju. Identificirana je opća potreba unapređenja poslovne okoline za šta je previđeno ukupno 60 hiljada KM.  Potreba za unapređenjem infrastrukture odnosi se na gospodarske zone Trn i Knešpolje sa ukupnim ulaganjima od 450 hiljada KM. U institucionalnoj izgradnji identificirana je potreba organiziranja Udruge poduzetnika i certificiranje općine BFC certifikatom sa ulaganjima od po 20 hiljada KM. U domeni promocije identificirana je potreba za izradu web kataloga mogućnosti investiranja na području gospodarskih zona općine sa ulaganjem od šest hiljada KM.
  • Trebinje takođe ima krajnje reduciran pristup potrebama za razvojem industrije i inovacija (Strategija-razvoja-grada-Trebinja 2018-2027., akcioni plan 2018-2020.). Identificirane su potrebe za saobraćajnicama i vodovodnom mrežom i opskrbom tehničkom vodom u iznosu od 1,6 miliona KM. Identificirana je i potreba za razvojem lokalnog partnerstva za obrazovanje i zapošljavanje sa planiranim sredstvima od 210 hiljada. Također je identificirana potreba za uspostavom Centra za podršku investitorima, ali nisu planirana financijska sredstva.
  • BD BiH je razvilo veoma sadržajan pristup definiranju potreba čije bi zadovoljavanje potaknulo razvoj industrije i inovacija (Strategija razvoja Brčko distrikta BiH 2021–2027, akcioni plan za 2021-2023).
  • Dominiraju potrebe za unapređenjem poslovne okoline sa sedam identificiranih potreba i 25,5 miliona KM ulaganja. Dominiraju potrebe za poticajima za oporavak od krize u iznosu 23,1 milion KM. Ovaj iznos se mora promatrati uvjetno i mogao bi bez odgovarajućih objašnjenja dovesti do krivog interpretiranja potreba za ciljem 9. Naime, BD BiH dodjeljuje privrednim društvima i obrtima na području Distrikta subvencije za poticanje oporavka nakon krize, prema svojoj ustavnoj nadležnosti. Takve potrebe i intervencije za druge gradove i općine iz istraživačkog uzorka išle su preko entiteta, a u F BiH i preko kantona. Dakle, podaci nisu uporedivi, pa ovaj obim ulaganja ne treba porediti sa potrebama drugih gradova i općina koji su predmet istraživanja. U okviru drugih potreba za unapređenjem poslovne okoline za koje je ukupno predviđeno 2.310 hiljada KM izdvajaju se potrebe za evaluacijom efekata poticaja privredi (30 hiljada KM), potrebe za pružanjem „druge šanse“ (120 hiljada KM), potrebe za ažuriranjem i izradom Akcionog plana za podršku poduzetništvu žena (100 hiljada KM) i potrebe za unapređenjem poslovnog okruženja (60 hiljada KM)
  • U sferi infrastrukture identificirane su potrebe za tehničkim pripremama i ulaganjima u prioritetnim zonama sa iznosom od 8.120 hiljada KM i potreba za izgradnjom ekonomske zone sa iznosom od 20 miliona KM
  • Na području institucionalnog jačanja kapaciteta LER predviđeno je potreba aktivnog sudjelovanje BD BiH u programima IPA i Investicijskog plana za Zapadni Balkan u kojima se računa sa projektima za BD BiH u iznosu od 2,1 miliona KM i usklađivanje sa europskom regulativom o razvoju (40 hiljada KM)
  • Veliki značaj posvećen je definiranju potreba za inovacijama među kojima se ističu četiri sa ulaganjima od 1.130 hiljada KM. One se odnose na potrebe za osnivanjem i radom inkubatora za razvoj IT firmi (380 hiljada KM), potrebe za inovacijama u SMEs (170 hiljada KM), potrebe za vaučer šemu za inovacije (380 hiljada KM) i za uvođenje i zadovoljavanje tehničkih standarda kvaliteta (200 hiljada KM)
  • Potrebe za promocijom odnose se na podršku nastupima na sajmovima sa 160 hiljada KM i na povezivanje sa ino partnerima sa iznosom od 60 hiljada KM, zatim na istraživanja i pripremu plana komunikacija sa 130 hiljada KM, te organizovanje u EEN mrežu preko VTK BiH i organiziranje poslovnih susreta sa 30 hiljada KM ulaganja.

Skupina gradova/općina sa komplementarnom ulogom industrije (0,90˃LK≥0,50) obuhvata Prijedor, Bijeljinu, Cazin, Banja Luku, Tuzlu, Višegrad i Kakanj.

  • Prijedor je grad industrijske tradicije, a industriji se posvećuje značajan pažnja, čak i mnogo više nego što to planski dokumenti izražavaju (Integralna strategija 2014- 2024 – plan implementacije 2020 -2022). Najveći broj potreba, njih 16 je identificiran u domenu poslovne okoline sa 19,4 miliona KM namjenjenih njihovom zadovoljavanju. Tu je najvažnija potreba za aktiviranjem proizvodnje željezne rude na lokalitetu Ljubija sa izdvojenih 16 miliona KM. Nejasno je kako se i za koje namjene (zajedničko ulaganje, subvencija ili nešto treće) može izdvojiti toliki novac koji prevazilazi fiskalni kapacitet Grada. Uz tu, identificirana je potreba akreditovanja laboratorije za ispitivanje mineralnih sirovina i materijala u rudarstvu i građevinarstvu za izdvojenih 1,3 mil. KM. Uz to treba dodati i potrebu jačanja Fondacije za razvoj za koju je izdvojeno u trogodišnjem periodu ukupno 300 hiljada KM. Ostale potrebe odnose se na jačanje ženskog poduzetništva, unapređenje poticajnih mjera poduzetništvu, podršku poslovnim udruženjima i klasterima, podrška razvoju prehrambene, metaloprerađivačke, elektro i drvnoprerađivačke industrije, ispitivanje mineralne resursne osnove i istraživanje mogućnosti proizvodnje obnovljive energije na području Grada. U oblasti infrastrukture identificirane su četiri ključne potrebe sa značajnim izdvojenim sredstvima od 2.434 hilajde KM za njihovo zadovoljenje. Radi se o potrebama izugradnje fizičke infrastrukture u poduzetničkim zonama sa 1.350 hiljada KM, fizičke infrastrukture u kontakt zonama sa ulaganjima od 1 milion KM, izgradnji dokumenata prostornog uređenja za industrijske zone i infrastrukturi poduzetništva. U okviru unapređenja tržišta rada je identificirano deset potreba sa 953 hiljade KM, a odnose se na podršku samozapošljavanju, teže zapošljivim kategorijama, prekvalificiranju, stručnoj obuci, uvođenju novih zanimanja i promociji niihovog zapošljavanja. U području inovacija identificirane su četiri  potrebe, među kojima se ističe podrška za rad Poduzetničkog inkubatora sa 200 hiljada ulaganja, dok se ostale potrebe odnose na podršku inovacijama u MSP, uvođenju međunarodnih standarda kvaliteta i internacionaliziranju poduzeća. Identificirana je i potreba promocije Grada kao investicijske destinacije za šta se planira 150 hiljada KM.
  • Bijeljina je prema obimu i strukturi identificiranih potreba očigledno industriju stavila u red drugorazrednih prioriteta (Strategija lokalnog razvoja Grada Bijeljina 2014-2023, revidovana za period 2019-2023). U sferi poslovne okoline identificirane su četiri specifične potrebe. Tri se odnose na poticaje za nova MSP, poticaje postojećim MSP i na poticaje za razvoj poduzetništva uopće sa ukupno 340 hiljada KM. Četvrta se odnosi na osnivanje nove kompanije u kojoj je planirano ulaganje 150 hiljada KM javnog novca. Potrebe u oblasti infrastrukture odnose se na nastavak gradnje infrastrukture u poslovnoj zoni 2 i na izradu tehničke dokumentacije za Poslovnu zonu 4 sa ulaganjima od 150, odnosno 100 hiljada KM. Potrebe za inovacijama odnose se na program novih biznisa kroz Poslovni inkubator sa ualaganjem od 75 hiljada KM, potrebe koje se odnose na suradnju sa dijsporom angažiraju 150 hiljada KM, potrebe za podršku samozapošljavanju 100 hiljada KM i potrebe za promocijom Grada kao sredine sa privlačnim poslovnim okruženjem angažiraju 30 hiljada KM
  • Cazin prikazuje potrebe za razvojem industrije u vrlo reduciranom sadržaju (Plan implementacije strategije i indikativni finansijski okvir 2018 – 2020). Potrebe za razvojem industrije svode se na pet potreba za unapređenje poslovnog okruženja (realizacija projekta One stop shop za investitore sa 20 hiljada KM ulaganja, potreba subvencioniranja pokretanja malih biznisa sa ulaganjem od 160 hiljada KM i subvencioniranje kamata za MSP sa ulaganjem 210 hiljada KM) i na potrebu za razvijanjem infrastrukture poslovnih zona sa ulaganjima od 1.118 hilj. KM. Tu je i potreba istraživanja potencijala mineralnih voda u Rujnici sa ulaganjima od 280 hiljada KM. U domenu potreba za unapređenjem tržišta rada sporadično je identificirana potreba za prekvalificiranjem radnika i izrade analize potreba na tržištu rada.
  • Banja Luka je sveobuhvatno pristupila potrebama u vezi sa ciljem 9 (Strategija razvoja grada Banja Luka 2018 -2027., akcioni plan 2018-2020.). To je jedan od gradova koji se može nazvati gradom regijom. Obilježja takvog grada su da ima relativno veliku urbanu aglomeraciju, dobru povezanost (postojanje aerodroma) i visok intelektualni potencijal (postojanje univerziteta javnih i privatnih). Takav grad je privlačna sredina za ljude, robe, kapital i informacije i ima sve uvjete za brži razvoj i uvjete da svojim razvojem potiče razvoj lokalnih zajednica u regiji. U akcionom programu navode se sljedeće potrebe:
  • Potrebe unapređenja tržišta rada gdje je identificirano šest potreba sa ukupno 4.337 hiljada KM.  Vodeće su potrebe za subvencioniranje zapošljavanja i samozapošljavanja sa 2,742 hiljade KM, potrebe za uspostavljanje lokalnih partnerstava za zapošljavanje sa 1,5 miliona ulaganja
  • Potrebe izgradnje i unapređenja infrastrukture koja se konkretizira sa 3 specificirane potrebe podržane sredstvima od 3.614 hiljada KM, a odnose se na pripremu dokumentacije (80 hiljada KM) i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za te zone (500 hiljada KM) i  infrastrukturno uređenje lokacija za investiranje sa 3.034 hiljade KM
  • Potrebe unapređenja inovacijskih aktivnosti koje se odnosi na pet specificiranih potreba podržane sa 2.650 hiljada KM, od kojih su vodeće uspostava zone za IT industriju i kreativne industrije sa 1 milion KM ulaganja, podrška za Fondaciju inovacioni centar Banja Luka sa 900 hiljada ulaganja i uspostava Razvojno-edukativnog centra Banja Luka sa ulaganjima od 700 hiljada KM
  • Izgradnja i unapređenje poslovnog okruženja koja se konkretizira sa devet specificiranih potreba sa financijskom podrškom od 338 hiljada  KM a odnose se na podršku investitorima, klasterizaciju firmi, izgradnju mini prerađivačkih kapaciteta iz prehrambene industrije na farmama, ekonomskom osnaživanju žena i marginaliziranih osoba
  • Potreba za promocijom Grada kao povoljne investicijske destinacije (75 hiljada KM)
  • Odnosi sa dijasporom koja obuhvata suradnju sa dijasporom i suradnju sa centrima RS u inozemstvu sa ulaganjima od 58 hiljada KM
  • Izgradnja institucionalnih kapaciteta Gradske administracije koji se odnosi na jednu specificiranu potrebu sa podrškom od 12 hiljada KM

 

  • Tuzla je usvojoj revidiranoj strategiji ulogu industrije u LER stavila u drugi plan (Revidirana Strategija razvoja 2019 – 2021. iz okvira strategije 2012-2026.). Tuzla je po mnogo čemu grad regija, jer, kao i Banja Luka, predstavlja relativno veliku urbanu aglomeraciju, ima aerodrom i zračne veze, iako je putnom infrastrukturom lošije povezana, te ima univerzitet i respektabilan obim i kvalitet ljudskih resursa i humanog kapitala. S obzirom na to potrebe vezane uz razvojni cilj 9 su definirane u vrlo ograničenom obimu od 10 potreba sa ulaganjima od 1.708 hiljada KM sa fokusom na prioritetne potrebe.
  • U poslovnoj okolini identificirane su dvije vrste potreba i to potreba ta klasterizacijom MSP sa ulaganjima od 200 hiljada KM i potreba za Fondom za financiranje razvojnih projakata malog biznisa sa ulaganjima od 300 hiljada KM
  • U području inovacija identificirane su dvije vrste potreba i to podrška start ups sa ulaganjima od 300 hiljada KM, podrška razvoju poslovnih zona, poduzetničkih i tehnoloških inkubatora u iznosu od 300 hiljada KM i podrška razvoju istraživačkih centara 200 hiljada KM
  • Na području odnosa sa dijasporom identificirana je potreba izrade baze podataka o dijaspori porijeklom iz Tuzle sa interaktivnom web platformom za promociju poslovnih mogućnosti u Gradu za šta su predviđena ulaganja od 62,5 hiljada KM
  • U sferi unapređenja tržišta rada identificirane su tri potrebe i to podrška aktivnim mjerama zapošljavanja sa ulaganjima od 210 hiljada KM, potreba stipendiranja učenika za deficitarna zanimanja sa ulaganjima od 60 hiljada KM, promocija poduzetništva na fakultetima i školama sa 45 hiljada KM i potreba podrške za upošljavanje osoba iz socijalno ranjivih grupa sa ulaganjima od 30 hiljada KM
  • Za Grad Bihać nema nikakvih podataka za aktualni period implementacije razvojne strategije (Plan implementacije Strategije razvoja općine Bihać 2014. -2023. za period 2020. – 2022.). Jedini raspoloživi podaci su za period implementacije plana 2014-2016. Tada je u vezi sa ciljem 9 identificirano 10 vrsta potreba sa ulaganjima od 2.930 hiljada KM. U oblasti poslovne okoline identificirana je mjera poticaja za privredne djelatnosti sa ulaganjima od 900 hiljada KM i potreba za osnivanjem Gradske fondacije za razvoj sa ulaganjima od 400 hiljada KM, a u oblasti infrastrukture potreba za izgradnjom poslovne zone sa ulaganjima od 490 KM. U sferi inovacija definirana je potreba za izgradnjom i unapređenjem rada dva poduzetnička inkubatora sa ulaganjima od 530 hiljada KM, a u području institucionalnog jačanja kapaciteta potreba za umrežavanjem gradske administracije i biznisa i potreba edukacije uprave za upravljanje lokalnim ekonomskim razvojem sa ukupnim ulaganjima od 270 hiljada KM. U oblasti unapređenja tržišta rada definirana je potreba podrške za upošljavanje pripravnika u privatnom i javnom sektoru sa ulaganjima od 100 hiljada KM, a u oblasti odnosa s dijasporom potreba izrade i implementacije projekta suradnje sa dijasporom sa ulaganjima od 50 hiljada KM, dok je za promociju Grada predviđen iznos od 90 hiljada KM
  • Općina Višegrad u svom veoma reduciranom pristupu potrebama iz konteksta cilja 9 identificira 4 potrebe sa ulaganjima od 645 hiljada KM (Strategija razvoja 2018 – 2027 – Plan implementacije i indikativni finansijski okvir za 2020-2022.). Dvije su potrebe iz oblasti unapređenja tržišta rada, jedna se odnosi na financijsku podršku zapošljavanju i samozapošljavanju sa 200 hiljada KM, a druga na podršku zapošljavanju kroz socijalno poduzetništvo sa 150 hiljada KM izdvojenih sredstava. Identificirana je potreba za inovacijama kroz poduzetnički akcelerator Višegrad sa ulaganjima od 250 hiljada KM. U oblasti promocije identificirana je potreba za promocijom Višegrada kao povoljne investicijske destinacije sa izdvojenih 45 hiljada KM.
  • Općina Kakanj je svoje potrebe u vezi sa ciljem 9 u periodu 2018-2020. oslonila na izgradnju infrastrukture vrelovoda i grijanja sa identificiranim potrebama i ulaganjima od 10.680 hiljada KM (Strategija razvoja općine Kakanj 2007-2020.“ sa novim Akcionim planom za period 2018-2020. godine). Ulaganja u vrelovod i grijanje iznose 7.610 hiljada KM ili 71%. U sferi poslovne okoline identificirane su dvije potrebe, jedna za razvoj poduzetništva i obrta sa ulaganjima od 1.510 hiljada KM i druga za poticaje za gradnju poslovnih objekata sa ulaganjima od 300 hiljada KM, pri čemu nije jasno koja je svrha tih poticaja. U oblasti inovacija identificirana je potreba za poticajima za korištenje obnovljivih izvora energije sa ulaganjima od 1.260 hiljada KM. Sa ovakvom strukturom potreba koje nemaju izravne veze sa razvojem industrije i inovacija općina Kakanj je primjer neefektivnog upravljanja ciljevima održivog razvoja 9. Zvuči anegdotalno da se u vrijeme razvoja industrije na osnovama 3. i 4. tehnološke revolucije ulaže više od 71% planiranih ulaganja javnog novca u vrelovode i instalacije za grijanje

Skupina sa marginalnom ulogom industrije (LK˂0,50) obuhvata Stolac i Mostar.

Za Mostar ne postoje podaci za cilj Industrija, inovacije i infrastruktura pa je on isključen iz analize.

Pristup Stoca potrebama koje utječu na razvoj industrije i inovacija je krajnje reduciran i neambiciozan (Strategija razvoja općine Stolac 2015. – 2024. sa akcionim planom za prve tri godine planskog perioda). Stolac identificira četiri potrebe sa 506 hiljada KM. Dominira potreba  za izgradnjom komunalne infrastrukture u GPZ Hodovo sa vrijednošću od 450 hiljada KM, a slijedi potreba za unapređenjem poslovnog okruženja kroz osnivanje jamstvenog fonda za MSP sa ulaganjima od 30 hiljada KM koja su nedovoljna da pokriju potrebe za financiranjem jedne male obrtničke radnje. Identificirana je i potreba za uspostavom poduzetničkog inkubatora sa ulaganjima od 20 hiljada KM. U oblasti promocije identificirana je potreba da  Stolac promovira GPZ Hodova uza šta je planirano šest hiljada KM. Kakav je odnos lokalne zajednice prema ciljevima održivog razvoja pokazuje činjenica da strategija razvoja nije inovirana i ne pokriva aktualni vremenski period.

  1. Analiza usklađenosti LER planova sa potrebama njihovih zajednica

U prvom dijelu ovog izvještaja dat je prikaz potreba gradova i općina iz istraživačkog uzorka u vezi sa razvojnim ciljem 9: Industrija, inovacije i infrastruktura. Pored analize potreba, analizirani su i iznosi ulaganja potrebni za njihovo zadovoljavanje iz akcionih planova za provođenje ciljeva strategija razvoja analiziranih gradova i općina.

U ovom, drugom dijelu izvještaja daje se kvalitativna analiza usklađenosti LER planova sa potrebama gradova i općina u vezi sa razvojnim ciljem 9. Ta analiza temelji na informacijama dobijenim primarnim istraživanjem kroz intervjue vođene sa predstavnicima gradova/općina obuhvaćenim istraživanjem. Dijelom se analiza dopunjuje informacijama iz sekundarnih izvora (stiatistika, javne publikacije i drugi izvori).

Skupina gradova/općina vođena industrijom (LK  ≥1,50) obuhvata samo Konjic pa se samo uvjetno može govoriti o skupini. Uzgred, metodološki cjelovit pristup odabiru istraživačkog uzorka trebalo je da osigura veći broj gradova/općina koji zadovoljavaju uvjete za ovu skupinu.

Dominantne industrije u Konjicu su metaloprerađivačka i drvno prerađivačka industrija koje zapošljavaju oko 2 hiljade radnika. Najveći dio metaloprerađivačke industrije koji se odnosi na namjensku industriju prati tržišne potrebe globalnog tržišta i kontinuirano se razvija. Uz veliku zaposlenost ove industrije stvaraju i neželjene eksterne efekte u zagađivanju, odnosno povećanim potrebama za šumskom ekspolatacijom. U tim industrijama postoji nukleus kapaciteta za inovacije. Za to se kao nužan uvjet smatra razvijanje jednog multifunkcionalnog tehnološkog parka u kome bi se adekvatno mjesto dalo i razvoju IC tehnologija. Za organski rast industrije smatra se potrebnim izgradnja nove poslovne zone.

Ocjenjuje se da je općinska administracija inertna i da se vezuje samo uz manji broj firmi čije potrebe nastoji zadovoljiti. Nema u postojećoj strategiji 2018-2027. adekvatnih odgovora na potrebe razvoja industrije i inovacija, osim što su namjenjena sredstva za radove na novoj poslovnoj zoni. Za druge potrebe namjenjena su nedovoljna sredstva koja dovode u pitanje efektivnost ulaganja i zadovoljenje potreba (poduzetnički inkubator, start ups, odnosi sa dijasporom). Rezbarstvo u Konjicu ima globalni ugled, konkurentnost i afirmaciju i može biti rasadnik niza novih obrta kada bi se konkretnim mjerama podržao program ekspanzije ovih djelatnosti.  Tu se prije svega misli na ljudske resurse, poboljšanje poslovnog okruženja i bolju komunikaciju sa dijasporom koja bi ulagala kada bi se poboljšao odnos uprave prema investitorima. Činjenica da Konjic nema inoviran plan implementacije strategije razvoja pokazuje intertan odnos prema razvoju i činjenicu da se izdvajanja sredstava za lokalni razvoj vrše bez harmonizacije sa ciljevima razvoja.

Skupina gradova/općina oslonjena na industriju (1,50˃LK ≥0,90) obuhvata Grude, Široki Brijeg, Trebinje, Zenicu, BD BiH  i Prijedor. Zenica i Prijedor nemaju razrađene potrebe vezane za razvojni cilj 9, ali ćemo analizirati informacije prikupljene intervjuima.

  • Grude su općina koja nema važeću strategiju razvoja jer je posljednja istekla 2015. godine. Bez takvog dokumenta očigledno je da lokalni razvoj teče operativnim djelovanjem općinske uprave i aktivnošću poduzetnika na općini. Općina inače doživljava ekonomski napredak i jedna je od rijetkih u kojoj broj zaoposlenih nadmašuje onaj u predratnom periodu. Pored ekspanzije trgovine, nije zanemaren razvoj industrije. U Grudama dominiraju dvije velike tvrtke. Prva je Violeta u preradi papira koja vrši diverzifikaciju u prehrambenu industriju i hotelijerstvo i ugostiteljstvo i Grafotisak, u domenu grafičke industrije sa modernim digitalnim tehnologijama. U Grudama djeluje i jedan broj manjih kompanija iz hemijske industrije, industrije prerade plastike i drugih industrija. Sva krupnija poduzeća su izvozno orijentirana i u tome je tajna njihovog stabilnog razvoja. Infrastruktura je riješena u dijelu koji se odnosi na poduzetničko-gospodarske zone: GZ Grude „ Pogana Vlaka – Poljanice“ ima površinu od oko 35 hektara a udaljena je oko 7 kilometara jugoistočno od središnjeg dijela grada, a poduzetnička zona Polajnice zadovoljava potrebe preduzeća i investitora u infrastrukturnom smislu, a cijena zemljišta je simbolična sa 4 KM/m².  Raste interes za ulaganje u granična područja industrije – proizvodnja solarne energije što stvara uvjete za prelazak industrije na obnovljive izvore energije. Interes dijaspore za ulaganja u privredu je izražen, ali za industriju nema nekih posebnih projekata. Lokalna uprava se smatra poticajnom, mada joj se sugerira dalje pojednostavljenje administrativnih procedura s obzirom da ispitanici smatraju da one jesu glavna kočnica daljnim ulaganjima u Općinu. Potreban je i razvoj marketinške strategije, proširenje lokalnih i inostranih mreža poslodavaca i preduzeća koja će se usmjeriti na privlačenje potentnih stranih investitora. Urgentno je potrebno usvojiti novu strategiju razvoja općine jer je to elementarni uvjet za efikasnije upravljanje lokalnim razvojem, posebno za korištenje sredstava europskih fondova za razvoj i sredstava i tehničke pomoći međunarodnih razvojnih agencija koje djeluju u BiH.
  • Široki Brijeg je grad u kome je integriranom strategijom razvoja do 2026, godine predviđen strateški cilj Razvijeno proizvodno i izvozno orijentirano malo i srednje poduzetništvo. Međutim, općina nema plan implementacije te strategije, jer je posljednji istekao 2019. godine. Vodeća industrijska kompanija FEAL ima široku mrežu kooperanata i rasadnik je inovacija u alumetalnopreradi. Sklonost poduzetništvu je visoka, a dosada su posebno zadovoljene potrebe za poslovno gospodarskim zonama sa dvije zone takvog profila Trn i Knešpolje. Unapređuje se kontinuirano njihova infrastruktura. Gradska uprava nije postigla rezultate u osiguravanju kvalitetne digitalne infrastrukture. Mladi poduzetnici nemaju podršku i mentorstvo u poduzetničkim poduhvatima, čime se devalviraju dobri poticaji za start ups. U tome je posebno ograničenje nedostatak adekvatne inovacijske infrastrukture (poduzetnički inkubatori i tehnloški park). Dijaspora je investicijski prisutna u Gradu, ali to su samo početni koraci koji bi se moglu povećati boljom komunikacijom i mjerama privlačenja investicija primjerenim dijaspori. Male i srednje firme kao dominantne u industriji trebalo bi integrirati kroz klasterizaciju, odnosno zajedničku poduzetničku ili inovativnu infrastrukturu. Strateški cilj je povećanje broja novih kompanija i za njega nisu predviđene odgovarajuće mjere u strategiji.
  • Trebinje je grad koji ima tradiciju industrije. Grad nema važeći plan implementacije, jer je prethodni sitekao 2020. godine. Deindustrijalizacija je bila vrlo intenzivna i rezultira i danas neodlučnošću u njenom budućem razvoju, posebno u odnosu na turizam. Općinska uprava je postigla rezultate u zadovoljavanju potreba za prostornim kapacitetima industrije kroz dvije industrijske zone i perspektivnom razvoju treće. Međutim, naprednije mjere za zadovoljavanje potreba za razvojem industrije ne postoje, tako da brojne potrebe za razvojem industrije ostaju nezadovoljene. Nema plana implementacije strategije razvoja Grada, jer je poisljednji istekao 2020. godine. Nezadovoljene potrebe za razvojem industrije se odnose na inovacijsku infrastrukturu (poduzetnički inkubatori i tehnološki park), na potrebu prekvalificiranja trajnije neuposlenih radnika, na promociju i privlačenje investitora, a posebno na sadržajnije odnose sa dijasporom. Posebno je nerazvijeno industrijsko poduzetništvo kod mladih i žena i za njega ne postoje nikakve usmjerene mjere u strategiji razvoja i akcionim planovima. Kao rezultat svih navedenih razloga lokacijski kvocijent za industriju prema zaposlenosti u Trebinju pao je sa 1,13 u 2014. na 0,79 u 2019. godina, odnosno udio zaposlenih u industriji pao je sa 22,1% u 2014. na 15,0% u 2019. godini. To je znak potpunog nazadovanja industrije i njenog smanjenja u ekonomskoj strukturi Trebinja u korist turizma, građevinarstva i usluga.
  • Zenica je grad koji ima povoljne uvjete za razvoj industrije. Postoji bogata institucionalna memorija vezana za industriju. Najveći dio te memorije bi trebalo zaboraviti i napraviti veliki preokret u tretmanu industriije. Kroz tranzicijske promjene industriju treba transformirati usmjeravanjem ka zelenim, inovativnim kompanijama u metalopreradi, drvopreradi, prehrambenoj industriji uz rast energetske efikasnosti i primjenu cirkularne ekonomije. Povoljna lokacija se veže i za izgradnju autoputa na koridoru Vc i blizini Sarajeva preko koga se omogućavaju zračne komunikacije. Veliki su rezultati postignuti u izgradnju poduzetničke infrastrukture sa nizom poslovnih zona i u izgradnji inovativne i institucionalne infrastrukture. Univerzitet Zenica, uz Institut „Kemal Kapetanović“ trebalo bi u većoj mjeri staviti u funkciju reindustrijalizacije. Marketing plan Grada Zenica kao osnova za promociju Grada kao investicijske destinacije u regiji, nije u dovoljnoj mjeri realiziran. Njime je sugerirana ciljana politika prema investitorima za kompanije u fazi osnivanja, rasta, zrelosti i internacionaliziranja. Posebna prilika za Zenicu je mogućnost reshoringa proizvodnje i tehnologije iz Kine i drugih prekomorskih lokacija koje europski investitori poduzimaju nakon  krize COVID-19. U tom pogledu nema konkretnih mjera, ali takvih mjera nema ni na državnom nivou. Univerzitet i izgrađena poduzetnička i inovacijska infrastruktura trebaju namjenska sredstva u većem obimu za proaktivno djelovanje na programima inovacija, start ups i razvoja softverskog inženjeringa. U tom smislu je posebno kritično poduzetništvo mladih i žena za koje nema dovoljno poticajnih mjera. Grad ima i resurse i sposobnosti, ali nedostaju integrirani napori za strateškim pristupom razvoju industrije i inovacija na tri ključna pravca – privlačenju investitora u greenfield investicije, investicije za rast i internacionaliziranje postojećih kompanija i za razvoj inovacija. Grad nema plan implementacije startegije razvoja iz 2012. tako da harmonizacija mjera za usmjeravanje lokalnog razvoja izostaje i postaje operativno pitanje gradske uprave bez potrebne transparentnosti i participacije.
  • Brčko Distrikt ima brojnu populaciju malih i srednjih industrijskih poduzeća koja su se razvila u postratnom periodu, čime je dijelom naknađen veliki gubitak industrijsih kapaciteta kao rezultat ratne destrukcije i neoliberalne tranzicije i privatizacije. Reindustrijalizacija BD BiH se poklapa i sa uspostavom Distrikta 2000. godine, ali je nedovoljno istraženo koliko je relativno povoljan institucionalni status doprinio ekonomnskom razvoju, a koliko je taj efekt devalviran neefikasnošću političkog konsensusa, neefikasnošću administracije i korupcijom, odnosno izostankom industrijskih politika i prepuštanja razvoja industrije isključivo tržišnim snagama i snagama poduzetništva. U Brčkom su postignuti vidljivi rezultati u izgradnji poslovnih zona, a u planu je izgradnja posebne ekonomske zone. Međutim, kao i drugim sredinama, nema adekvatnih politika ka razvoju poduzetništva u industriji, razvoju inovacija koje rađaju start ups i nova MSP. Poduzete mjere u oblasti podrške inovacijskim aktivnostima bi mogle nešto promjeniti u budućnosti, ali su potrebna znatno veća sredstva i sa raznovrsnijom namjenom da se potaknu svi faktori industrijskog i inovacijskog razvoja. Posebno je iznenađujuće da se nidgje u mjerama ne predviđa razvoj Luke Brčko kao značajan infrastrukturni projekt koji može unaprijediti komunikacijsku  povezanost sa Srednjom Europom. Ipak, BD BiH je uspjelo podići lokacijski kvocijent prema zaposlenosti za industriju sa 0,99 na 1,00, odnosno povećati udio industrije u zaposlenosti sa 19,3% na 20,2%. BD BiH ima važeći plan implementacije strategije razvoja koji predviđa obimne mjere za cilj 9 u periodu 2021-2023. godine.
  • Prijedor je grad bogate industrijske tradicije, ali poraznih efekata u toku tranzicije. Danas je grad u kome industrija ima rastući značaj. To se potvrđuje činjenicom da je udio zaposlenih zadržan na nivou od 19,3%, koliko je iznosio i 2014. godine. Ocjenjuje se da su stvoreni u poslovnom okruženju svi potrebni uvjeti za investiranje u industriju. Grad raspolaže planom implementacije startegije razvoja za period 2020-2022. godine. Lokalne razvojne institucije su prijateljski naklonjene investitorima. Velika dijaspora sa značajnim ekonomskim potencijalima (kapital, znanje, umreženost) je aktivna u investiranju, ali njeni potencijali su samo djelomično iskorišteni. Namjeravana gradnja saobraćajnica če poboljšati komunikacijsku povezanost Prijedora sa EU i omogućiti dalju internacionalizaciju industrije, pretežno metaloprerade. Na području inovacija koje zaostaju kao područje javnih polizika Prijedor predviđa unapređenje u četiri pravca: dizajniranje i testiranje inovacionog fonda, jačanju inovacione infrastrukture, povećanju uključenosti u programe EU i Zapadnog Balkana, te promociji platforme za umrežavanje, saradnju i inovacione aktivnosti. Najnoviji primjer interesa za industrijsku lokaciju Prijedor je italijanski investitor firma Bosancar koja ima već vrlo uspješno realizirane investicije u Bosanskoj Krupi sa više od 24 miliona KM uloženog kapitala i nekoliko stotina zaposlenih sa prosjekom plaća između 1.500 i 2,000 KM.  Investicija bi se realizirala u Industrijskoj zoni Aerodrom 4, a odnosi se na proizvodnju željezničkih vagona sa potencijalom zaposlenosti od 300 radnika (https://www.ekapija.com/bs/news/3478003/u-prijedoru-ce-se-proizvoditi-vagoni-italijanski-bosancar-kupio-zemljiste-u-industrijskoj).

Skupina gradova/općina sa komplementarnom ulogom industrije (0,90˃LK≥0,50) obuhvata Bijeljinu, Cazin, Banja Luku, Tuzlu, Bihać, Višegrad i Kakanj.

  • Bijeljina je grad opadajuće industrije u kojoj je dominirala metaloprerada, prehrambena, drvna i tekstilna industrija. Udio zaposlenosti u industriji sa 19,1% u 2014. pao je na 17,4% u 2019. godini. Iz oskudnih nalaza dobivenih intervjuom vidljivo je da Bijeljina raspolaže certifikatom sredine povoljnog poslovnog okruženja BFC, ali je upitno koliko će se on obnavljati s obzirom da njegovo posjedovanje podrazumjeva neprestano unapređenje poslovnog okruženja koje se ne uočava. Grad ima inovirani plan implementacije strategije razvoja za period 2019-2023. godine, ali nedovoljno mabiciozan. Mjere za razvoj industrije u tekućoj razvojnoj strategiji su oskudne sa nedovoljnim sredstvima i obilježavaju početni stadij podrške razvoju industrije. Postoje poduzetničke zone, a za poduzetnički inkubator su predviđena skromna sredstva ispod minimuma održivosti. Grad nastoji promovirati investicijske mogućnosti, ali one nisu konceptualno definirane, niti postoji koncept marketinga Bijeljine kao investicijske destinacije.
  • Cazin je grad niske industrijske koncentracija sa prehrambenom, metaloprerađivačkom i drvnom industrijom. Akcioni planovi vezani za cilj 9. odražavali su restriktivan pristup industriji u kome se jedina razvojna komponenta odnosila na investiranje u poslovnu zonu Ratkovac. U korigiranoj strategiji razvoja industrija nema jasnog mjesta industrije u viziji i strateškim ciljevima. Nema plana implementacije strategija, jer je prethodni istekao 2020. godine. Zbog nedostatka podataka iz intervjua ne može se govoriti o percepciji privednika u vezi sa kapacitetima gradske uprave za zadovoljavanje potreba za razvojem industrije. Može se dati opća ocjena da mjere iz akcionog programa izražavaju siromaštvo i neusklađenost mjera za zadovoljavanje potreba razvoja industrije. To su mjere koje ilustriraju neambiciozan pristup industriji, bez ikakavih aktivnosti usmjerenih na razvoj inovacija, jačanje institucionalnih kapaciteta, suradnju sa dijasporom koja broji oko 15 hiljada osoba,  unapređenje tržišta rada i razvoja marketinga i sistema promocije Grada kao industrijske investicijske destinacije. Sasvim sigurno, takvo stanje ukazuje na nizak nivo zadovoljavanja potreba lokalne sredine za razvojem industrije koji bi mogao ubrzati lokalni ekonomski razvoj. Cazin je tipičan primjer grada koji ima stvarnost bogatiju od zvaničnih planova razvoja i percepcije intervjuiranih. Iz javnih medija saznaje se da je Poslovna zona Ratkovac  aktivirana 2019. godine, ali da postoji potreba stalnog dograđivanja infrastrukture. U toj zoni je koncem 2019. aktivirana firma za proizvodnju pločastog namještaja kao  investicija sa potencijalom zaposlenosti od 120 radnika i ulaganjem od 8 miliona KM njemačke kompanije “Longwood”, koja se bavi drvoprerađivačkom djelatnošću i ima svoje pogone u nekoliko evropskih zemalja. Investitor je rezervirao i drugu lokaciju sa namjerom da širi svoj biznis namjenjen u potpunosti izvozu u EU (https://www.capital.ba/u-cazinu-pocela-s-radom-fabrika-namjestaja/). U 2021. godini u toku su pripreme za izgradnju i aktiviranje nove investicije Asta Bosnia, kao investicije ASTA Energy Transmission Components GmbH vrijednosti ulaganja od 23 miliona  i potencijalom zaposlenosti od 200 radnika. Kompanija se bavi proizvodnjom namotaja za transformatore, generatore i različite tipove motora i sarađuje sa svim većim kompanijama iz oblasti energetike. Općina Cazin, pored lokacija u Poslovnoj zoni Ratkovac sa cijenom od 6 eura/m², nudi druge povoljne uvjete za investitore kao  oslobađanje 100% od plaćanja priključaka na kanalizacionu i vodovodnu mrežu, od plaćanja naknade za pretvorbu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, od plaćanja troškova komunalne takse na istaknutu firmu za prve 3 godine,  zatim 50% od plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta i od plaćanja naknade po osnovu prirodnih pogodnosti (rente), te ulaganje bez posebnih ograničenja na veličinu investicije, broj zaposlenih i slično (https://www.akta.ba/vijesti/austrijska-kompanija-asta-energy-otvara-fabriku-u-cazinu/125442).
  • Banja Luka je grad sa jasno iskazanim ambicijama za razvoj industrije i inovacija koje su bile prisutne u ranijim planovima implementacije strategije razvoja. Nema važešeg plana implementacije strategije razvoja Grada, jer je važeči istekao 2020. godine. Treba eliminirati taj nedostatak i nastaviti strateški pristup definiranju potreba i alokacijom potrebnih sredstava za njihovo zadovoljavanje. Ranije je bila izražena visoka preferencija potreba za razvojem inovacija kroz jačanje ICBL, povećanje sredstava za njegovo financiranje i niz drugih aktivnosti. Mjere su bile dobro odmjerene i nusmjerene na zadovoljavanje identificiranih potreba za razvojem industrije. Ipak, kao grad-regija Banja Luka ima dinamičan razvoj usluga tako da dosta sveobuhvatan pristup potrebama za industrijskim razvojem i mjerama za zadovoljavanje tih potreba neće vjerojatno rezultirati relativnim rastom udjela industrije u ekonomskoj strukturi i zaposlenosti. To potvrđuju i podaci po kojima je lokacijski kvocijent po zaposlenosti za industriju Banja Luke opao sa 0,66 u 2014. na 0,59 u 2019. godini. To je rezultata pada udjela zaposlenih u industriji u ukupnoj zaposlenosti Grada sa 12,8% na 11,9%.
  • Tuzla je u mnogo čemu u identičnom položaju kao Banja Luka, posebno zbog njenih socioekonomskih karakteristika grada – regije. Tuzla i nema ambiciozne ciljeve razvoja industrije i fokusirana je na inovativnu industriju i razvoj IT usluga i kreativne industrije sa turizmom i poslovnim uslugama. To se uočava iz plana implmenatcije strategije razvoja za period 2019-2021. godine. Industrija u takvim okolnostima neće bilježiti kvantitativni rast, ali kvalitativni rast u smislu produktivnosti i pozitivnih eksternih utjecaja na okoliš se sigurno može očekivati. U intervjuima se ističu mogućnosti reindustrijalizacije Tuzla na iznesenim osnoavama uz naglasak na izvoznu orijentaciju, prvenstveno drvne i metaloprerađivačke industrije. Velike neiskorištene mogućnosti vide se u reshoring-u na osnovama nearshoringa europskih kompanija koje povlače svoju proizvodnju iz Kine i dalekih destinacija. Općenito, postojeće kompanije imaju veliki potencijal rasta tako da osnivanje novih kompanija nije dominantan izvor industrijskog rasta, ali bi mogao biti nukleus nove inovativne strukture industrije sa višom dodanom vrijednošću. U intervjuima se na više mjesta daju informacije o Živinicama kao lokaciji industrije, pa to može poslužiti kao osnova za integrirani marketing regije kao investicijske destinacije u kojoj će svaka mikro lokacija (grad ili općina) razvijati specifične konkurentske prednosti za jalčanje industrije.
  • Bihać je grad koji je doživio veliku destrukciju industrije koja je postojala prije rata i imala vrlo diverzificiranu strukturu: od metalne, elektro, drvne do prehrambene, grafičke i tekstilne industrije. Nema plana implementacije strategije razvoja, jer je posljednji istekao 2016. godine. Vrlo malo industrije je preživjelo i uspjelo da se restrukturira na potrebnom nivou za dostizanje međunarodne konkurentnosti. Potreba razvoja industrije nije dovoljno istaknuta u razvojnim strategijama. Ona je zasjenjena planovima razvoja turizma, a nedovoljno identificirana u općem pojmu razvoja poduzetništva. Grad Bihać ima dosta uravnotežen pristup razvoju poduzetništva i inovacija, sa značajnim ulaganjima i poduzetničku i inovacijsku infrastrukturu i jačanje institucionalnih kapaciteta Grada u lokalnom ekonomskom razvoju. Nedostaje ofanzivna aktivnost na marketingu Grada kao investicijske destinacije okrenute regiji i Europi koja će rezultirati privlačenjem novih investitora i jačanjem industrijske strukture. Turizam i čiste industrije mogu se odvijati u savršenoj harmoniji i mogu jedni druge poticati, a posebno mogu generirati mnoge inovacijske biznise i zaposlenost u pratećim poslovnim uslugama. Bez tog preokreta i „Zamisli 2030“ u oblasti industrije niti stvara velike ambicije, niti otvara puteve za praktično djelovanje na razvoju industrije
  • Višegrad je grad u kome je deindustrijalizacija kroz loše upravljanu tranziciju i privatizaciju dokrajčila i inače nerazvijenu industriju u kojoj su dominirale dvije realativno veće firme Varda u oblasti drvoprerade i Terpentin u oblasti hemijeske industrije. Oporavak industrije se ne nazire, a lokalne politike ekonomskog razvoja nemaju ni kapacitet ni ambiciju za preokret u industrijskom razvoju. Postoji plan implementacije strategije razvoja 2020-2022, ali je industriji dati prilično skromno mjesto. Intervjui ukazuju na potrebu oslonca na strategiju stvaranja novih kompanija za šta je potrebno identificirati i zadovoljiti niz potreba, počev od raspoloživosti prostora i poslovnih zona, kvaificiranih radnika, dobre infrastrukture, poticaja za investitore i komunikaciju investicijskih mogućnosti sa ciljnim grupama investitora. Indirektnim putem došlo se do podataka o ulaganjimja za unapređenje poduzetništva, baze podataka i zapošljavanja, te izgradnju poduzetničkog akceleratora sa ukupnim ulaganjima od oko 650 hiljada KM u prve tri godine ostvarenja Strategije razvoja općine Višegrad 2018-2027. Ukupna zaposlenost u industriji od 320 osoba u 2019. godini mogla bi se povećati ukoliko se na uspješan način provede reaktiviranje firme Terpentin. Inače i uz skromnu industriju bilježi se rast lokacijskog kvocijenta industrije Višegrada prema zaposlenosti i to sa 0,52 u 2014. na 0,73 u 2019. godini kao rezultat rasta udjela zaposlenih u industriji sa 10,2% na 14,7%.
  • Kakanj nema važečeg plana implementacije strategije razvoja, jer su i strategija i prethodni plana istekli 2020. godine. Kakanj je sredina u kojoj prerađivačka industrija bilježi opadanje (u pomenutom akcionom planu se konstatira da je prerađivačka industrija smanjila u 2016. godini broj zaposlenih za 20% u odnosu na 2007. godinu, odnosno da je udio industrije u ukupnoj zaposlenosti općine pao sa 15,5% na 12,9% respektivno). Kakanj je primjer uspješne „zelene“ transformacije Tvornice cementa Kakanj koja djeluje na konceptu održive proizvodnje produktivno i efikasno. Industrija u Kaknju je na  počecima  u stvaranju nove strukture privrede, ali koncept industrije u lokalnom ekonomskom razvoju nije cjelovito razrađen i nisu na potpun način istražene potreba za razvojem industrije, inovacija i infrastrukture.  Ranije je konstatirano da  su potrebe za razvojni period 2018-2020. godine bile fokusirane na infrastrukturu grijanja, a sve druge potrebe su uglavnom zanemarene, tako da se bez dodatne argumentacije može konstatirati da svi bitni elementi lokalnog ekonomskog razvoja nisu na pravi način aktivirani za razvoj industrije i inovacija i da je tu potreban veliki preokret. Pri tome oslonac može činiti inovirana industrijska struktura koju čine novoformirane kompanije zbog čega dalji razvoj treba usmjeriti u dva pravca: poticanje novog poduzetništva i investicija u nove firme i podrška rastu postojećih industrijskih firmi.

Skupinu gradova/općina sa marginalnom ulogom industrije (LK˂0,50) čine Stolac i Mostar.

  • Stolac je općina u kojoj inače nizak nivo ekonomskog razvoja ne podrazumjeva fokus na industriju. Ulaganja u periodu 2015-2017. za koje su ponuđeni podaci ukazuju da su aktivnosti vezane za industriju, osim PGZ Hodovo, simboličnog karaktera. Ne postoji ni bilo kakva inovacijska infrastruktura niti bilo koja mjera naprijednijeg karaktera za poticanje razvoja industrije. Nema važećeg plana implementacije strategije razvoja, jer je raniji istekao 2017. godine. U SWOT analizi vanjske i unutarnje okoline za ekonomski razvoj Stoca se u snagama općine isključivo tretiraju prirodni uvjeti i naslijeđena kulturna baština, što odražava povjesno najniži stadij razvoja konkurentnosti zasnovan na prirodnim resursima. Općenito se može zaključiti da Stolac nema koncepciju razvitka industrije, inovacija i sa njima povezane poduzetničke i inovacijske infrastrukture i da to prati i nejasna identifikacija potreba i mjera za njihovo zadovoljavanje.
  • Mostar je grad bogate industrijske tradicije naprednih tehnologija i izvozne orijentacije. Međutim, izostanak osmišljenih poitika industrijske i vlasničke tranzicije napravio je pustoš u formi dosada neviđene i nezabilježene deindustrijalizacije Grada, u čemu je ekonomski nestanak Aluminija bila jedna od posljednjih epizoda. Proteklo desetljeće je izgubljeno u izostanku javnih politika Grada za podršku razvoju industrije, inovacija i infrastruktura. Nema ni perspektivnih poslovnih zona, ni poduzetničkih inkubatora osnovanih javnim novcem, nema ni mjera podrške razvoju poduzetništva, inovacija i institucionog jačanja uprave grada za lokalni ekonomski razvoj. Mostar nema niti strategiju razvoja niti bilo kakav plan implementacije nekih mjera za podršku razvoju, pogotovo ne razvoju industrije. Sve to se dešava uprkos činjenici da Grad Mostar ima sva obilježja grada – regije za izvanrednim prilikama za razvoj (sveučilište i univerzitet, velika gradska koglomeracija, dobra povezanost, uključujući zračni promet sa infrastrukturom zračne luke Mostar, u budućnosti konekcija na autoput na koridoru Vc). Blokada lokalne vlasti u proteklom desetljeću je onemogućila stvaranje osnova za intenzivniji razvoj industrije i inovacija u Mostaru koje daju rezultate na duži rok, pa u budućnosti treba očekivati da će buduće mjere revitaliziranja lokalnog ekonomskog razvoja sa pravim mjestom industrije i inovacijas u Mostaru imati odložene efekte. Međutim, ono što je depresiju u razvoju industrije u političkoj i institucionalnoj sferi učinilo manje pogubnom su aktivnost poduzetničkog sektora i privatnih investitora i aktivnost civilnog nevladinog sektora. Kao rezultat toga formiran je niz inovativnih firmi i ojačana inovacijska infrastruktura sa tehnološkim parkom Intera i CERIT – Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju u Mostaru. Postoje brojni razlozi za vjerovanje da bi jačanje institucionalnog djelovanja u podršci razvoju industrije i inovacija na osnova strateškog pristupa u Mostaru moglo u budućnosti dovesti do vidljivih rezultata, kako u rastu poduzetništva kroz start ups, tako i rastu investicija, inovativnosti, zaposlenosti, izvoza i dohotka u industriji Grada.

 

  1. Zaključak

U skupinama gradova/općina prema koncentraciji industrije po kriteriju zaposlenosti ne mogu se uočiti bitne razlike u identificiranju potreba i alokaciji resursa za njihovo zadovoljavanje. Kontigencijski pristup skoro da ne igra nikakvu ulogu, jer vidimo da neki gradovi iz treće skupine kao Banja Luka,  imaju ambiciozniji pristup potrebama za razvojem industrije nego gradovi/općine iz prve skupine (Konjic) ili druge skupine, kao što su Široki Brijeg i Trebinje, kao sredine sa visokom koncentracijom industrije u istraživačkom uzorku.

Uočava se da su vizija i ambicije da se strateškim upravljanjem unaprijedi ostvarenje cilja 9 u određenim lokalnim sredinama ključni faktor da se identificiraju potrebe čije zadovoljenje vodi rastu industrije i inovacija.

Kada je riječ o identificiranju potreba za razvojem industrije, inovacija i infrastrukture one se mogu ocjenjivati sa stajališta obuhvata, horizontalne usklađenosti i predviđenih ulaganja.

Obuhvat potreba po gradovima/općinama je neuravnotežen. Potrebe bi trebalo da slijede logiku vizije i strateških ciljeva iz strategija razvoja gradova/općina. Pozitivan je primjer Banja Luke. Strategija razvoja Banja Luke 2018-2027. već u strateškim ciljevima svog razvoja je komplementarna sa ciljem održivog razvoja 9: industrija, inovacije i infrastruktura (Strateški cilj 1: Grad sa povoljnim poslovnim okruženjem, jakom i konkurentnom privredom, razvijenijom prerađivačkom industrijom i stalnim rastom direktnih domaćih i stranih investicija). Takvu strategiju i ciljeve slijedi pristup u definiranju potreba za njihovo ostvarenje. Ne potpuno suprotan je primjer BD BiH, u strategiji razvoja 2021-2027. (za period 2021-2023) definiran je strateški cilj 1: Konkurentna privreda, skladno uklopljena u globalne razvojne trendove i lance vrijednosti, kao motor razvoja Brčko Distrikta BiH. Međutim, nijedna od definiranih potreba u akcionom planu ne odnosi se na lance vrijednosti i razvojne trendove, tako da  potrebe ne slijede svrhu definiranja i alokacije sredstava za njihovo zadovoljavanje. Primjer Tuzle je indikativan. U njenoj strategiji razvoja do 2026. godine industrija se direktno spominje kroz potrebu restrukturiranja. Indirektno, budući razvoj industrije temeljit će na novim tehnologijama. Dakle, definitivan raskid sa konceptom masovne industrijalizacije u korist IT usluga, kreativnih industrija, turizma i nove ekonomije. Akcioni plan doslijedno slijedi tu viziju i ciljeve, a iz njega se vidi da dominira entuzijazam u oblasti inovacija. U drugim gradovima/općinama u većoj ili manjoj mjeri ispoljene su navedene proturješnosti i/ili harmoniziranost sa vizijama i ciljevima razvoja. S druge strane, primjer Trebinja, Kaknja, Stoca i Širokog Brijega pokazuje oskudnost identificiranih potreba za razvojem industrije bez obzira na to kako ambiciozne su potrebe za razvojem industrije u tim sredinama. Općenito, nedovoljan je obuhvat potreba za razvoj industrije i inovacija, a poseban deficit postoji kod potreba za podršku start ups, inovacijama, digitalizaciji, internacionalizaciji firmi i povoljnijem pozicioniranju, komunikacijama sa potencijalnim investitorima, marketingu gradova i općina kao investicijskih destinacija, njihovom brendingu i komunikacijama, te partnerstvu sa EU i međunarodnim razvojnim agencijama i organizacijama dijaspore, posebno u razvijanju  i pripremi projekata iz IPA III koja će biti proširena na ekonomiju i biznis i Investicijskog plana za Zapadni Balkan.

Horizontalna usklađenost potreba označava mjesto određene potrebe u miksu potreba za razvoj industrije i inovacija. Da li se može zadovoljiti potreba rasta investicija u industriji, ako nema baze podataka, niti uvida u razvojne planove postojećih kompanija ili potrebnih informacija o interesu domaćih i stranih investitora za ulaganja u gradu ili općini? Primjere dobre horizontalne usklađenosti  uočavamo u slučajevima kada se za nove ili postojeće institucije osiguravaju potrebna sredstva, kao što je to slučaj sa poslovnim inkubatorima u Bihaću.  Primjer neusklađenosti potreba je Bijeljina u kojoj se identificira potreba intenzivne promocije Grada kao sredine sa povoljnim poslovnim okruženjem, a u setu potreba za unapređenjem poslovnog okruženja nema nijedne potrebe van standardnih potreba koje se prepisuju iz godine u godinu rutinski, a pogotovo im nedostaje potreban obim financijskih ulaganja. Može se dodati i primjer Cazina gdje se identificira potreba ulaganja u poslovne zone od visokih 2,3 mil. KM, a ne uočava potreba paralelne promocije te zone ili potreba istraživanja interesa investitora za ulaganja u tu zonu.

Obim predviđenih ulaganja je simboličan u odnosu na značaj potreba koje treba zadovoljiti. Najizrazitiji primjeri podcjenjenosti financijskih sredstava su poduzetnički inkubatori i druge institucije. Naprimjer, Stolac za izgradnju i uspostavljanje poduzetničkog inkubatora predviđa 20 hiljada KM, a za kreditno-jamstveni fond 30 hiljada KM. S druge strane, postoje primjeri alokacije značajnih sredstava za  zadovoljavanje identificiranih potreba, kao što je primjer Banja Luke sa podrškom Centru za inovacije  i uvođenje vaucher šeme za podršku inovacijama u Brčko Distriktu. Zabrinjava zanemarivanje potreba za pripremu projekata za međunarodno financiranje (EU, međunarodne razvojne agencije, IPA III i Investicijski plan za Zapadni Balkan).

Prema navedenim kriterijima najveću deficijenciju u obuhvatu potreba, njihovoj horizontalnoj nusklađenosti i financiranju ispoljava Kakanj koji je svoj pristup potrebama razvoja industrije u prethodnom planu implementacije strategije sveo na potrebu za razvojem grijanja sa  7,6 miliona KM ili preko 70% ukupnih ulaganja u podršku industriji, inovacijama i infrastrukturi.

Zapaža se da ni intervjui ni planovi implementacije strategija razvoja nisu, osim za BD BiH, uvažili dramatične promjene u okruženju i načinima podrške industriji koje je izazvala kriza COVID-19. Ta kriza je afirmirala značaj industrije i pokazala da je industrija osiguravala otpornost na utjecaje krize i vanjske škove, kako u zaposlenosti, tako i u izvozu i investicijama. Zato industrija mora imati posebno mjesto u planovima lokalnog razvoja i sama ta okolnost, a ima ih mnogo, zahtjevaju da se strategije razvoja gradova i općina revidiraju i na osnovu toga sačine inovirani planovi njihovog implementiranja. U tome je posebno značajan trend reshoringa koji se odnosi na realokaciju mnogih faza iz lanca vrijednosti europskih kompanija iz Kine i drugih prekomorskih destinacija na europsku periferiju u čemu se za BiH stvaraju brojne prilike privlačenja stranih investitora.

Očito je da je cilj 9 izuzetno složen za gradove/općine. U tom smislu bi trebalo raditi na uopćavanju i diseminaciji emprijskih znanja koja predstavljaju najbolje prakse u upravljanju razvojem industrije, inovacija i infrastrukture u općinama i gradovima BiH. To svakako uključuje i intenzivnu edukaciju i studijski rad i posjete uspješnim gradovima i općinama , kako u zemlji tako i inozemstvu. Te aktivnosti bi svakako trebalo koordinirati sa lokalnim i međunarodnim razvojnim agencijama koje raspolažu i ekspertskom tehničkom i financijskom podrškom. Osposobljavanje gradova i općina treba da znači i jačanje njihovih kapaciteta da konkuriraju projektima iz europskih fondova za industriju, inovacije i infrastrukturu (IPA III, Europski plan za Zapadni Balkan i drugi).

Pravci unapređenja djelovanja gradova i općina na razvoju industrije, inovacija i infrastrukture morali bi ići ka tretmanu gradova i općina kao investicijskih destinacija koje grade svoju konkurentnost i uspješno konkuriraju u odnosu na druge regionalne i europske destinacije. Mora se razvijati strateški marketinški koncept tih destinacija i marketing mix koji uključuje proizvod (funkcionalna obilježja destinacija bitna za biznis i inovacije – efikasna lokalna uprava sa nultom tolerancijsom korupcije i kriminala, kvalificirani radnici, zemljište, komunikacije, infrastruktura, znanja, institucije), distribuciju (one stop shop, elektronsko rješavanje dozvola, ugovora i isporuka vrijednosti za investitore), komunikacija (promocija destinacije, uključujući dijasporu, domaće i strane investitore, opća javnost i biznis), te cijena (cijene resursa, produktivnost koja omogućava dobre plaće, odsustvo korupcije, efektivnost državnih organa, komunikacije sa EU institucijama, komorama, pobratimskim gradovima i slično).

[1] U analizi zadovoljavanja potreba industrije po gradovima/općinama u drugom dijelu ovog izvještaja daju se podaci za lokacijske kvocijente za industriju po zaposlenosti za gradove/općine iz RS jer statistika u RS daje podatke za gradove/općine i najnoviji raspoloživi se odnose na 2019. godinu. Isti je slučaj za Brčko Distrikt BiH. Izračun LK za 2019. temelji na udjelu industrije u zaposlenosti u BiH od 20, 1% (bhas.ba)