U pogledu pristupačnosti energiji, sve uključene lokalne zajednice u većoj mjeri imaju jednak pristup izvorima električne energije, iako je postojeća infarstruktura zastarjela i nije jednakog kvaliteta u svim dijelovima gradova i opština, gdje rubni dijelovi opština imaju problema sa snabdijevanjem električne energije a u mnogo opština ne postoji kvalitetan pristup gradskom grijanju, ili uopšte ne postoji sistem daljinskog grijanja. U pojedinim lokalnim zajednicama, kao što je na primjer Višegrad, još uvijek nije sproveden proces elektrifikacije udaljenih sela u kojima nema dovoljno stambenih objekata da bi dobili struju, a u nekim drugim, kao što je Bijeljina, pojedini stanovnici nisu uopšte zbog neimaštine u mogućnosti obezbijediti neophodne priključke.

U nekim opštinama kao što su Gradačac i Gornji Vakuf /Uskoplje, pojedini privredni subjekti su već počeli ulagati u fotonaposnke panele, a postoje informacije da bi takve investicije mogle biti podržane i od strane samih lokalnih uprava. U Tešnju trenutno djeluje preduzeće pod nazivom SV ENERGIJA d.o.o. koje se bavi proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora. Ovo preduzeće ima uspostavljen set programa za prebcivanje domaćinstava i javnih institucija na upotrebu obnovljivih izvora energije, te ih kroz tekuće i aktuelne projekte i najčešće angažuju privatna preduzeća kako bi se za potrebe njihovog rada uspostavile elektrane koje rade na principima upotrebe obnovljivih izvora energije. Preduzeće Energy trade je 2012. godine izgradilo u Usori prvu solarnu fotonaponsku elektranu na području ZDK, snage 30 kilovata (kW). Do 2021. godine je firma izgradila još četiri fotonaponske elektrane ukupne snage 573 kW sa planovima da nastavi širenje poslovanja u ovoj oblasti.

Kao pozitivan primjer može se navesti i opština Stolac koja je na vrijeme prepoznala i počela koristiti svoj potencijal za pretvaranje solarne energije u električnu, pa je tako 115 hektara zemljišta namijenjeno za fotonaponske panele. Tako je 2013. godine Stolac postao prva opština u Bosni i Hercegovini u kojoj je izgrađena fotonaponska elektrana, te je na ovom području pokrivenost elektroenergetskom mrežom povoljna čak i u ruralnim dijelovima opštine. Trebinje, zbog broja od čak 260 dana sunčanih dana u toku jedne godine, takođe trenutno radi na razvijanju potencijala energije sunca, te gradnje većeg broja solarnih elektrana, a ujedno se na ovom području radi i na projektu izgradnje vjetroelektrane Hrgud. Na ovom tragu, početkom ove godine je i na Podveležju iznad Mostara otvoren prvi vjetropark koji je izgradila Elektroprivreda Bosne i Hercegovine. Iako je Akcijskim planom energijskog održivog razvoja Grada Mostara iz 2016. godine predviđeno smanjenje emisije stakleničkih plinova za najmanje 20% do 2020.godine, još uvijek ne postoji podatak da li je i u kojoj mjeri postignuto ovo smanjenje. Takođe, u ovom gradu veliki potencijal predstavlja mogućnost korištenja  velikih količina komunalnog otpada koji se generiše godišnje i čiji je enrgetski potencijal znatno veći od ukupne energije koja se trenutno proizvodi sagorijevanjem lož ulja, bio mase i plina.

Evidentno je da uključene lokalne zajednice prepoznaju važnost korištenja obnovljivih resursa energije, pa se tako neke od njih već sada aktivno uključuju u inicijative koje se odnose na niskougljični i inkluzivni razvoj lokalnih zajednica, s ciljem uključivanja u proces dekarbonizacije, kako bi se neobnovljivi izvori energije zamijenili obnovljivima. Ipak, situacija je daleko od povoljne po pitanju nivoa ekološke svijesti pojedinaca, a i nije mali broj onih građana koji protestuju podizanju mini hidroelektrana na rijekama širom navedenih lokalnih zajednica, smatrajući da se na taj način uništavaju jedinstveni biljni i životinjski svijet, sa posebnim naglaskom na endemske vrste koje tu žive, te da ovakve inicijative narušavaju razvoj turizma, a ništa manje ne zagađuju okolinu, nego, naprotiv, doprinose još većoj šteti u prirodi.

Činjenica je da su stavovi nadležnih institucija, privrednika i stanovnika lokalnih zajednica po ovom pitanjima uglavnom nepomirljivi zbog različitih interesa. U Federaciji BiH je u aprilu 2022. godine vlada donijela zakon o zabrani izdavanja novih energetskih dozvola što znači da se budući projekti suspenduju.

Tako u Žepču postoji potpisana koncesija sa kanadskom kompanijom Greta Energy glede izgradnje tri protočne hidroelektrane na rijeci Bosni kapaciteta od oko 40MW. Nedavno je grad najavio izgradnju hidrocentrale kapaciteta 16MW ali je došlo do neslaganja sa građanstvom i aktivistima koji tvrde da će pregrađivanje rijeke Bosne imati dalekosežne ekološke posljedice. Žepče je jedan od gradova koji nema izrađen SECAP, a kao dio aktivnosti glede prelaska na obnovljive izvore energije možemo napomenuti slučaj Radunice od 150KW, što je prva solarna elektrana u BiH otvorena još 2016. godine, te još dvije solarne elektrane u najavi (SE EMY od 30 KW i solarna elektrana Kljajić snage od 23 KW). Na anegdotalnom nivou, postoji privrednik koji i kuću i biznis već 15 godina zagrijava geotermalno.

Ipak, s obzirom na decentralizovanost BiH imamo situaciju da u Republici Srpskoj nije zabranjena izgradnja mini hidrocentrala. Tako je u prostornom planu Mrkonjić Grada vidljivo da opština planira izgradnju 9 mini hidroelektrana, od čega su tri planirane na Crnoj rijeci, tri na Plivi te po jedna na Medljanici, Ponoru i Skočnici. Postavlja se pitanje ekološke održivosti ovih projekata, s obzirom da je područje Skočnice predviđeno za zaštitu. Tokom 2022. godine opština Mrkonjić Grad je  pokrenula process izrade SECAP. Mrkonjić se strujom snabdijeva putem Elektrokrajine d.d. koja snabdijeva još 20 opština u Republici Srpskoj. Anegdotalan primjer ruralne energetske održivosti nam dolazi iz sela Pecke gdje je Centar za posjetioce crowdfundovao solarnu elektranu na krovu objekta, što je prvi takav slučaj u BiH.

Situacija je specifična u Tuzli i Kaknju, gdje zbog gašenja pet postojećih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj postoji bojazan da bi bilasn električne energije bio negativan do 2030. godine, što znači da bi se ove potrebe morale nadoknaditi uvozom električne energije što bi povećalo troškove i pogoršale postojeće finansijske nedostatke. Takođe, izgradnja Bloka 7 TE Tuzla čiji bi pogon trebalo da bude zavisan o uglju izaziva oštre polemike u javnosti. Situacija u Tuzli direktno utiče i na Živinice, jer postoji plan toplifikacije gdje se kao dvije glavne opcije nude cijevovod iz TE Tuzla (kao povoljnija opcija) i izgradnja novog postrojenja daljinskog grijanja. Grad još uvijek nema energetski plan, i iako je cijela teritorija grada pokrivena elektroenergetskom mrežom dolazi do padova napona i velikih gubitaka zbog velikog broja korisnika i dužine elektrovodova. Grad je potpisao Memorandum o razumijevanju sa JP Elektroprivreda o provedbi energetske tranzicije i prelasku sa uglja na obnovljive izvore energije kako bi ‘sačuvali stanovništvo od energetskog siromaštva.’ Planirana je izgradnja osam solarnih elektrana i ulaganja od 85 miliona KM, sa početkom rada krajem 2024. godine. Također Iz ureda gradonačelnika je pokrenuta inicijativa da se pojednostave procedure oko postavljanja solarnih panela i njihovim priključkom na mrežu, a grad je za 2023. godinu odvojio 100.000 km u budžetu za promovisanje i subvenciju upotrebe solarne energije. Slično je u Zenici, gdje su ispitanici rekli da je ovaj proces otežan državnim procedurama i visokim porezima koji se moraju plaćati kako bi se mogli koristiti obnovljivi izvori energije. Takođe, građanima nisu dovoljno predstavljene procedure kako u vlastite svrhe  koristiti ove izvore.

Na području opštine Kotor Varoš postoji elektro mreža koja je na više mjesta uništena tako da neki dijelovi ili zaseoci opštine nemaju električnu energiju (Viševice, Jakotina, Gornja Orahova, Maljeva i Rastik). Radna jedinica ”Elektrodistribucija” Laktaši u prosjeku ima najstariju elektroenergetsku mrežu (srednjenaponsku i niskonaponsku), izgrađenu 55% na drvenim stubovima sa prosječnom starošću od 25 do 35 godina (istekao vijek trajanja više od 50%) za koju ispitanici_ce smatraju da narednom periodu mora biti rekonstruisana. Ispitanici_ce u većini lokalnih zajednica smatraju da je prioritetno raditi i na sanaciji i rekonstrukciji postojećih i izgradnja novih elektroenergetskih objekata, izgradnji optičkih telekomunikacionih vodova s ciljem povećanja efikasnosti daljinskog upravljanja elektroenergetskim objektima, ali i kontinuirano ulagati u elektrifikaciju povratničkih naselja.

Posušje je još jedan grad koji nema izrađen SECAP. Ipak, tokom 2021. godine sva domaćinstva su imali pristup električnoj energiji. Što se tiče zelene tranzicije na obnovljive izvore energije, planirane su dvije solarne elektrane, i to Solar 1 u naselju Batin kapaciteta 23KW te mala solarna elektrana kapaciteta 10KW na krovu poslovnog objekta u Ladanušićima. U izgradnji je vjetroelektrana VE Poklečani kod Rakitna sa kapacitetom od 132MW, koja će biti završena 2024. godine. Vodovod d.o.o je također izgradio malu hidroelektranu na vodovodnom sistemu pitke vode sa snagom 400KW. U Posušju ne postoji sistem daljinskog grijanja.

Doboj je primjer grada koji je u prethodne dvije godine radio na rekonstrukcije visokonaponske (5km) i niskonaponske mreže (2,5km) te pokazuje blagi porast korisnika električne energije. Također je u planu elekrifikacija pruge Doboj-Tuzla. Grad Doboj ima izrađen SECAP kojim se planira proširenje daljinskog grijanja na dodatnih 300 objekata, utopljavanje javnih zgrada te prelazak na električne automobile. Ipak, grad se i dalje grije na ugalj iz Stanara. Livno je još jedan slučaj grada koji ima izrađen SECAP, te u strategiji ruralnog razvoja do 2024. godine uvrštene principe održivosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Rubni dijelovi grada imaju problema sa pristupom elektrodistributivnoj mreži. Teritorija grada ima vjetro i solarne kapacitete, iako još nisu razvijeni. Gradska toplana je malih kapaciteta od ukupno 6MW te koristi drvnu sječku, ali je zbog poskupljenja energenta bila primorana da ugasi postrojenje tokom zime 2023. godine, iako je planirana i solarna elektrana na zgradi toplane. Buško jezero, koje je jednom trećinom na području grada Livna se napaja HE Orlovac koja je na teritoriji Hrvatske, na osnovu koje je u gradsku kasu uplaćeno blizu 2 miliona KM tokom 2021.

Visoko je potpisnik Sporazuma gradonačelnika od 2019. godine, te ima usvojen SECAP. Grad je još 2013. godine dobio vjetroelektranu, i to prvu u Federaciji BiH, te je planirana izgradnja još jedne vjetroelektrane. Uprkos tome, preko 60 posto struje dolazi iz uglja. Grad nema sistema daljinskog grijanja, te zbog nekontrolisanog loženja uglja u neučinkovitim pećima i nedostatka filtera na industrijskim pogonima ima problema sa vazdušnim zagađenjem. Grad je u SECAP-u razmatrao korištenje šumskog i poljuprivrednog otpada kao energenta, solarnih elektrana te izgradnje mini hidrocentrala. U Trebinju, na primjer, razmatraju mogućnosti hibridne energije koja bi podrazmijevala energetska rješenja koja kombinuju dva ili više izvora energije, odnosno klasične i obnovljive izvore i izgradnju energetskih kapaciteta kao što su solarne elektrane, vjetroparkovi i postrojenja na biomasu.

Gradiška je jedan od gradova koji ima dva usvojena SECAP-a za redom. Još u SECAP-u iz 2012. godine je vidljivo da teritorija grada nema velike potencijale za vjetroelektrane ni termalnih kapaciteta. Grad se snabdijeva strujom iz HE Bočac i pokrivenost elektrodistributivnom mrežom je zadovoljavajuća. Prema Akcionom planu, biomasa je najveći potencijal iz obilnog voćarskog i drvoprerađivačkog sektora. Gradska toplana je kapaciteta 12MW i rekonstruisana je 2014. kada se  sa lož ulja prešlo na biomasu. Sledeći se pominje biogas, što je dijelom investicija u visini od preko 600.000 KM za izradu studije izvodivosti. Gradiška također radi na dizanju svijesti populacije, za šta je izdvojeno oko 100.000 maraka u budžetu za organizaciju seminara, radionica, tribina itd. Hidropotencijal je iskorišten u vidu minihidrocentrala na vodotoku Tisovače i Golubače (248kW), te su planirani slični projekti na Jablanici (izdata koncesija), Vrbaškoj i Lubini. Postoji solarna elektrana na izvorištu Žeravica, što je dijelom rekonstrukcije i ulaganja u javni vodovod, a od 2015. godine operiše mala solarna elektrana BMB Delta. Planirana je izgradnja oko 800 solarnih panela za sanitarnu toplu vodu, ali nije jasno da li je bilo napretka po ovom pitanju prije nego je Elektroprivreda RS najavila feed-in program ugradnje solarnih panela za 50 hiljada domaćinstava u RS.