U pogledu pristupačnosti energiji, sve uključene lokalne zajednice u većoj mjeri imaju jednak pristup izvorima električne energije, iako je postojeća infarstruktura zastarjela i nije jednakog kvaliteta u svim dijelovima gradova i opština, a pojedini rubni dijelovi u ovim mjestima nemaju kvalitetan pristup gradskom grijanju. U pojedinim lokalnim zajednicama, kao što je na primjer Višegrad, još uvijek nije sproveden proces elektrifikacije udaljenih sela u kojima nema dovoljno stambenih objekata da bi dobili struju, a u nekim drugim, kao što je Bijeljina, pojedini stanovnici nisu uopšte zbog neimaštine u mogućnosti obezbijediti neophodne priključke. Kao pozitivan primjer može se navesti opština Stolac koja je na vrijeme prepoznala i počela koristiti svoj potencijal za pretvaranje solarne energije u električnu, pa je tako 115 hektara zemljišta namijenjeno za fotonaponske panele. Tako je 2013. godine Stolac postao prva opština u Bosni i Hercegovini u kojoj je izgrađena fotonaponska elektrana, te je na ovom području pokrivenost elektroenergetskom mrežom povoljna čak i u ruralnim dijelovima opštine. Trebinje, zbog broja od čak 260 dana sunčanih dana u toku jedne godine, takođe trenutno radi na razvijanju potencijala energije sunca, te gradnje većeg broja solarnih elektrana, a ujedno se na ovom području radi i na projektu izgradnje vjetroelektrane Hrgud. Na ovom tragu, početkom ove godine je i na Podveležju iznad Mostara otvoren prvi vjetropark koji je izgradila Elektroprivreda Bosne i Hercegovine. Iako je Akcijskim planom energijskog održivog razvoja Grada Mostara iz 2016. godine predviđeno smanjenje emisije stakleničkih plinova za najmanje 20% do 2020.godine, još uvijek ne postoji podatak da li je i u kojoj mjeri postignuto ovo smanjenje. Takođe, u ovom gradu veliki potencijal predstavlja mogućnost korištenja  velikih količina komunalnog otpada koji se generiše godišnje i čiji je enrgetski potencijal znatno veći od ukupne energije koja se trenutno proizvodi sagorijevanjem lož ulja, bio mase i plina. Evidentno je da uključene lokalne zajednice prepoznaju važnost korištenja obnovljivih resursa energije, pa se tako neke od njih već sada aktivno uključuju u inicijative koje se odnose na niskougljični i inkluzivni razvoj lokalnih zajednica, s ciljem uključivanja u proces dekarbonizacije, kako bi se neobnovljivi izvori energije zamijenili obnovljivima. Ipak, situacija je daleko od povoljne po pitanju nivoa ekološke svijesti pojedinaca, a i nije mali broj onih građana koji protestuju podizanju mini hidroelektrana na rijekama širom navedenih lokalnih zajednica, smatrajući da se na taj način uništavaju jedinstveni biljni i životinjski svijet, sa posebnim naglaskom na endemske vrste koje tu žive, te da ovakve inicijative narušavaju razvoj turizma, a ništa manje ne zagađuju okolinu, nego, naprotiv, doprinose još većoj šteti u prirodi. Činjenica je da su stavovi nadležnih institucija, privrednika i stanovnika lokalnih zajednica po ovom pitanjima uglavnom nepomirljivi zbog različitih interesa. Zbog toga se u pojedinim lokalnim zajednicama, konkretno u Trebinju, razmatraju mogućnosti hibridne energije koja bi podrazmijevala energetska rješenja koja kombinuju dva ili više izvora energije, odnosno klasične i obnovljive izvore i izgradnju energetskih kapaciteta kao što su solarne elektrane, vjetroparkovi i postrojenja na biomasu. Situacija je specifična u Tuzli i Kaknju, gdje zbog gašenja pet postojećih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj postoji bojazan da bi bilasn električne energije bio negativan do 2030. godine, što znači da bi se ove potrebe morale nadoknaditi uvozom električne energije što bi povećalo troškove i pogoršale postojeće finansijske nedostatke. Takođe, izgradnja Bloka 7 TE Tuzla čiji bi pogon trebalo da bude zavisan o uglju izaziva oštre polemike u javnosti. Ispitanici iz Zenice naveli su interesantan primjer da postoji znatan broj privatnih lica koji žele da ugrade solarne panele za potrebe vlastitog doma, ali da je ovaj proces otežan državnim procedurama i visokim porezima koji se moraju plaćati kako bi se mogli koristiti obnovljivi izvori energije. Takođe, građanima nisu dovoljno predstavljene procedure kako u vlastite svrhe  koristiti ove izvore. Većina ispitanika navodi da su ipak ove teme daleko od razmišljanja brojnih građana koji su zaokupljeni siromaštvom i obezbjeđivanjem osnovnih egzistencijalnih uslova, te da još uvijek ove teme imaju najveći značaj za vrijeme predizbornih kampanja, dok se o njima mimo toga svakodnevno i ne govori u dovoljnoj mjeri, pa građani nisu ni upoznati sa potrebama u ovoj oblasti, kao ni benefitima koje sa sobom nose obnovljivi izvori energije.