Prema podacima iz istraživanja evidentirano je da u nekim sredinama u potpunosti izostaje partnerstvo između javnih i privatnih preduzeća kao što je slučaj u Bijeljini, Stolcu, Konjicu i dr. BiH gradovima, dok u nekim sredinama je situacija nešto bolja u tom polju pa se u sklopu iste čak sprovode u saradnji zajednički projekti kao što je slučaj u Širokom Brijegu, Prijedoru i Kaknju. Obično se saradnja ostvaruje na nivou eko i energetsko efikasnih inicijativa, metal-prerade i drvo-prerade, te inovacijskih i tehnoloških inicijativa. No opet generalno vlada opće nezadovoljstvo razvijenom saradnjom između javnog i privatnog sektora i za navedeno se najviše navode razlozi lošeg političkog upravljanja, korupcije i fokusiranosti na interese pojedinaca. Većina zajednica imaju dobru predispoziciju za razvoj kada bi sistemski razvila okvire za saradnju između javnog i privatnog sektora i kada bi navedeni proces olakšala. Privatni sektor na javni gleda kao veliku administrativnu službu koja ne napreduje i koja otežava njihov rad. Zamjera se mnogo javnom sektoru zato što ne posjeduje sistem zaštite privatnog sektora od korupcije. Sa druge strane, primjere pozitivne prakse vidimo u Kaknju gdje je od strane općine formirano Udruženje poslodavaca, kao i Razvojna agencija Kaknja, koje okupljaju predstavnike privatnih i javnih preduzeća i zajedničkim snagama kreiraju i implementiraju projekte. Ono što je još evidentno po pitanju partnerstva jeste da kroz istraživanje nije naveden niti jedan primjer partnerstva između civilnog i privatnog sektora što značajno otvara prostor za promišljanje o mogućnostima za zajednički rad i djelovanje. Shodno tome da se od strane privatnog sektora javnom zamjera i na tome što ne edukuje kadar potreban za tržište rada, civilno društvo nerijetko preuzima tu odgojno-obrazovnu ulogu nudeći različite programe radnog osposobljavanja, prekvalifikacije, edukacije i do-edukacije i sl. pri čemu civilno društvo ne igra više svoju primarnu ulogu korektora vlasti, već igra ulogu javnih obrazovnih institucija. Sumirajući možemo reći kako je partnerstvo između civilnog, privatnog i javnog sektora vrlo malo razvijeno i to samo u nekim gradovima BiH, dok u nekima u potpunosti izostaje iako u javnom mijenju postoji razumijevanje benefita koje isto može da donese za razvoj lokalnih zajednica. Neki gradovi bilježe dobru saradnju koja je prerasla u razvojne projekte kao što je to slučaj u Širokom Brijegu sa projektima “DualSCI”, “KnowHUB” i “IC SMED”. Velika većina zajednica smatraju da se najviše partnerstva u budućnosti trebaju zasnivati za svrhe realizacije eko i energetsko efikasnih inicijativa i razvoju kulturnog turizma u čemu uočavaju potencijal za razvoj.