Populacija onih koji živi u neformalnim naseljima vrlo je mala. Nešto je više onih koji žive u neadekvatnom smještaju. Sa druge strane relativno je značajan udio stanovništva koji živi sa ograničenim pristupom osnovnim komunalnim uslugama, vodi, ali i kanalizaciji, posebno u ruralnim dijelovima opština.

Velika većina opština ili uopšte nema ili ima vrlo nerazvijen javni saobraćaj. Slaba dostupnost javnog transporta, a djelimično i putne infrastrukture pogađa posebno ruralna područja, posebno starije stanovništvo iz ovih područja. Ovo je zajedničko gotovo svim opštinama.

Opštine imaju institucionalizovane participativne mehanizme u urbanom planiranju i upravljanju, ali nemamo objedinjenje podatke o svim opštinama. Pojedini izvori ukazuju na to da se procedure nerijetko zloupotrebljavaju i netransparentno provode, a da bi se pogodovalo nekim privatnim ekonomskim i finansijskim interesima. Nalazi nezavisnih istraživanja o funkcionisanju ovih mehanizama uglavnom izvještavaju o njihovoj niskoj učinkovitosti i praktično malom značaju.

Kada su u pitanju ulaganja u očuvanje, zaštitu i konzervaciju kulturnog i prirodnog nasljeđa, određene aktivnosti postoje u skoro svim opštinama, ali su ulaganja po pravilu niska ili su izrazito ovisna o projektnom finansiranju i sredstvima stranih i međunarodnih donatora. U isti mah, puno prirodnog nasljeđa je pretrpilo oštećenja i devastaciju. Ekspanzija industrijskih zona i industrije značajan je izvor devastacije prirodnog naslijeđa, prije svega onečišćenja vodenih resursa ali i okoliša uopšte. Gotovo sve opštine imaju problem sa ispuštanjem kanalizacije i otpadnih voda u rijeke. Vrlo su rijetki sistemi za prečiščavanje voda, postoji jedan u Žepču. Pored toga, značajan izvor devastacije okoliša u posljednjoj deceniji čine minihidroelektrane koje se umnožavaju velikom brzinom. U Fojnici je jedan takav plan bio uzrok višegodišnjoj borbi stanovništva sela Gotuša protiv izgradnje. Najviše ih je planirano u Konjicu – čak 37.

Broj smrtnih slučajeva povezanih sa prirodnim katastrofama je i dalje relativno mali. Isti je slučaj i sa nestalim. Velike poplave su pogodile gotovo cijelu zemlju u maju 2014. godine. Tada je, na teritoriji Bosne i Hercegovine prema dostupnim podacima smrtno stradalo 20 lica uz manji broj nestalih. Broj pogođenih mjerio se u desetinama hiljada. Od opština u našem uzorku, poplavama su tada značajno pogođene Tuzla, Derventa, Prijedor, Bijeljina, Zenica, Banja Luka, Gornji Vakuf – Uskoplje, Žepče i Doboj. Tada su zabilježena i značajna oštećenja infrastrukture, uništene su saobraćajnice širom zemlje te je ili uništeno ili oštećeno više riječnih mostova, a došlo je i do prekida opskrbe električnom energijom i vodom koje je pogodilo više desetina hiljada ljudi. Pojedine su opštine od tada poduzele mjere za prevenciju. U Žepču je tako izvršena sanacije jednog dijela obale Vrbasa čime je zaštićena obala od erozije, a i smanjena mogućnost težih oštećenja infrastrukture. Poplave su se dešavale i u godinama koje su uslijedile ali je bilo manje pogođenih.  Nove teške poplave zahvatile su pojedine opštine tokom aprila/maja 2023. godine. Od opština u našem uzorku, poplavama su pogođeni dijelovi Prijedora, Bihaća, Bosanske Krupe, Banja Luke, Goražda. Nije bilo stradalih lica, ali je počinjena značajna materijalna šteta na stambenim objektima i dijelovima infrastrukture.

Uglavnom nema preciznih podataka o procentima otpada koji se prikuplja i s kojim se upravlja u kontrolisanim postrojenjima. Brojne opštine imaju značajne probleme sa prikupljanjem i odvozom otpada posebno u ruralnim područjima. I tamo gdje su servisi javni postoje brojni problemi. Više opština ima u tom pogledu ambiciozne planove. Grad Cazin u partnerstvu sa općinama Bosanska Krupa (koja je takođe u našem uzorku) i Bužim realizira projekat uspostavljanja zajedničkog centra za upravljanje otpadom. Planovi se po pravilu ipak realizuju prilično sporo. U pojedinim je opštinama sistem upravljanja otpadom zadatak profitnih kompanija kao u npr. Zenici. Opštine poput Goražda imaju višegodišnji problem sa organizacijom odvoza smeća i divljim odlagalištima. Slična je situacija i u Mrkonjić gradu gdje postoje brojna divlja odlagališta uz glavni riječni tok. Problem je akutan i u Mostaru gdje gradska deponija Uborak radi s onu stranu zakona, proizvodeći usput značajne negativne posljedice po okolinu, a onda i zdravstvene rizike za stanovništvo.

Pojedine opštine imaju kante za razvrstavanje otpada, ali se 3R princip uglavnom ne primjenjuje pa se vrlo malo otpada u konačnici razvrsta i reciklira, iako više optština ima planove za izgradnju kapaciteta za razvrstavanje i reciklažu.  Određene aktivnosti reciklaže postoje ali se realizuju izvan javnih sistema i u profitnim oblicima kao npr. u Tešnju gdje postoje kompanije koje se bave otkupom otpada i preradom. Divlje deponije su brojne i predstavljaju stalan i akutan problem u više opština u našem uzorku. Divlje deponije su zabilježene u Kotor Varoši, Grudama, Goraždu, Derventi, Mrkonjić Gradu, Gradiški, Živinicama, Fojnici, Zenici, posebno u rubnim i ruralnim dijelovima opština koje su slabo ili nikako pokrivene sistemom za prikupljanje i odvoz otpada.

U brojnim opštinama, inicijative za održivo upravljanje otpadom, zaštitu okoline i „zelenu transformaciju“ dolaze iz civilnog sektora ili onog poslovnog uz ograničenu inicijativu lokalnih uprava. Tako je, prema procjenama sagovornika, u Fojnici, Višegradu, Mostaru, Stocu, Grudama. Problem identifikovan u nekim opštinama, npr u Trebinju ili Mrkonjić Gradu je fokus na ekonomski rast i profit po svaku cijenu zbog čega se pitanja održivosti smatraju sekundarnim, čime se ugrožava dugoročna održivost okoliša.

Mjerenja kvalitete zraka se još uvijek ne provode svuda. Neke nezavisne platforme trenutno prikupljaju i prezentuju podatke iz dvadesetak gradova. Od opština u našem uzorku, ova platforma ima podatke o kvaliteti zraka i prisustvu čestica i to u opštinama Banja Luka, Zenica, Kakanj, Bihać, Mostar i Tešanj. Druge zajednice ne prikupljaju podatke o kvaliteti zraka. Kvaliteta zraka u opštinama varira, ali je više onih gdje je kvalitet zraka loš ili neodgovarajući, posebno tokom zimskih mjeseci. Ovo je slučaj u Tuzli koja je jedna od najzagađenijih opština, zatim u Prijedoru, Banja Luci, Gradačcu, Derventi, itd. Stanje je posebno loše zimi u opštinama koje nemaju nikakve sisteme gradskog/centralnog grijanja, a većina je takvih. Pojedine opštine usvojile su politike koje ciljaju specijalno na problem zagađenosti zraka. Prijedor je tako 2021. godine usvojio Akcioni plan za smanjenje zagađenja vazduha.

Važan izvor zagađenja su industrijska postrojenja, dok tokom zimskih mjeseci zagađenju značajno doprinose individualna ložišta posebno zbog upotrebe goriva niske kvalitete sa velikim udjelima sumpora. Prema mišljenjima sagovornika, važan je faktor siromaštvo zbog čega je stanovništvo prinuđeno nabavljati najnekvalitetnije gorivo, a nerijetko i ložiti otpad. Ukupnom zagađenju doprinose i brojni objekti sa neodgovarajućom izolacijom zbog čega je potrošnja goriva veća nego što bi ti bilo potrebno. Osim toga zagađenju doprinosi i saobraćaj, posebno teretni koji se obavlja starim mašinama niskog ekološkog standarda, doprinosi zagađenju zraka, a upućeni ukazuju na sitnu korupciju i lošu regulaciju kao česte uzroke.

Više opština je prethodnih godina iniciralo projekte unaprijeđenja energetske efikasnosti javnih objekata, ugradnjom bolje izolacije ili zamjenom starih ložišta, te prelaskom na goriva s manjom količinom emisija. Slični projekti realizovani su u Grudama, Tešnju, Mrkonić Gradu gdje je realizovano utopljavanje više javnih objekata, škola, kulturnih centara i sportskih objekata. Osim toga, pojedine opštine poput Zenice, Tešnja, nastoje unaprijediti sopstvene kapacitete proizvodnje energije iz sunca.

Situacija po pitanju javnih prostora za opštu upotrebu dosta varira među posmatranim opštinama. U više opština u uzorku raširen je stav da su potrebni dodatni javni prostori te njihovo unaprijeđenje. Takav je slučaj u Bijeljini, Laktašima, Živinicama.

Nema preciznih podataka o osobama koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje ili fizičko nasilje u opštinama u našem uzorku. Nezavisni izvori sugerišu da je nasilje nad ženama rašireno i da je sve učestalije. Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena preživi neki oblik nasilja, a svaka druga neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.

Sve opštine imaju obavezu da izrađuju plansku dokumentaciju, ali se ona ne izrađuje uvijek, a i tamo gdje postoje često se ne poštuju, ne provode, provodi djelomično ili naprasno prilagođava privatnim interesima. U nekim slučajevima ne postoje ne postoje urbanistički ili slični regulacioni planovi zbog čega i nema sistematskog usmjeravanja i kontrole ekonomske dinamike, takav je npr. slučaj Fojnice. Opštine imaju određene kapacitete da unaprijeđuju sopstvene fiskalne pozicije implementacijom lokalnih taksi i poreza, ali su oni u većoj mjeri ograničeni propisima na entitetskom nivou.

Više opština u našem uzorku ima ili posebne planove, dokumente i propise usmjerena na smanjivanjem rizika od prirodnih katastrofa ili ova pitanja tretira u okviru strateških planova. Banja Luka tako ima usvojen Akcioni plan za održivi grad. Cazin je 2020. usvojio Akcioni plan energetski održivog razvoja i klimatskih promjena, a usvojen je i sporazum gradonačelnika za klimu i energiju te je u procesu izrada Akcionog plana za održivu energiju i borbu protiv klimatskih promjena. U Derventi je na snazi Lokalni program zaštite životne sredine. U Mrkonjić Gradu je u toku prirpema Akcionog plana za održivu energiju i klimu. Politike su neujednačene i nisu harmonizovane, a pojedine su već zastarjele i bilo bi ih potrebno osavremeniti i dopuniti. Takav je slučaj Fojnice gdje je LEAP usvojen 2004. godine.