Sugovornici iz svih dvadesetpet lokalnih zajednica ističu da pooštrene ekonomske nejednakosti sve više ugrožavaju socijalnu koheziju u njihovim zajednicama. Svakim danom se produbljuju razlike između siromašnih kojih je sve više i bogatih kojih je sve manje. Srednja klasa tvrde polako nestaje. Nisu samo nacionalne razlike te koje su stvorile animozitete među stanovništvom i zajednicama. Korupcija, despotizam, stranačka zapošljavanja i često nezakoniti pristupi javnim uslugama i dobrima, i korupcija., su urušile osnovne ljudske vrijednosti poštenja, rada i brige o drugom, te ostavili duboke ožiljke na društvenom tkivu svih ovih zajednica. Na korupciji se prema sugovornicima temelje svi politički, ekonomski i društveni procesi – od kreiranja zakona u interesu vrlo uskog kruga ljudi, do njihove provedbe opet u interesu vrlo uskog kruga ljudi. Osobe koje ne pripadaju vladajućim političkim strankama, ili se ne slažu sa načelima vladajuće političke stranke ili osobe koje su apolitične, nemaju jednak pristup resursima i zaposlenju. Na ovoj osnovi se dijeli i pristup školstvu, zdravstvu i drugim socijalnim uslugama. Diskriminacija se odnosi i na dodjeljivanje sredstava iz javnih budžeta. Osobe koje ne pripadaju vladajućoj stranci više i ne žele da se prijavljuju jer, poučeni iskustvom, pretpostavljaju da nemaju nikakve šanse da osvoje sredstva koja se dodjeljuju preko javnih poziva. ‘Sve se svodi na to da li ste s njima ili ne’, kažu sugovornici. Komšijski odnosi nisu više isti i generalno je manje solidarnosti među ljudima. ‘Svako radi za sebe i gleda samo svoja posla’, kažu naši sugovornici.
Što se tiče nacionalnih razlika, evidentno je da su odnosi među građanima različitih nacionalnosti mnogo bolji nego odnosi među nacionalnim strankama. Stranke intenzivno koriste ratno-huškačke narative te, kroz segregaciju u obrazovanju i svim drugim aspektima života koje kontrolišu kroz budžet, remete prirodno zacijeljenje ovih odnosa.
Solidarnosti je malo i među radnicima. Ljudi žive u strahu od siromaštva, diskriminacije i obespravljenosti. Iako su radnička prava sve ugroženija, sve je manje onih koji žele i smiju dići glas kako bi uticali na bolji status radnika i bolje poslovno okruženje. Razlog je što radnici nemaju povjerenje u državne pravne mehanizme, sindikate, lokalne ili strane nevladine organizacije. Kroz teške godine nezakonitih privatizacija, bespravnih kolektivnih otkaza i izrabljivanja radnici su mogli itekako osjetiti na svojoj koži da državni sustav ne štiti radnička prava već korumpirane moćnike, tajkune i kapital.
U lokalnim zajednicama su česti slučajevi diskriminacije, čak napada i zastrašivanja, branitelja i braniteljki ljudskih prava, novinarima i građanima koji koriste slobodu govora i to od strane policije, pravosuđa i/ili lokalne vlasti. Takav je slučaj sa Deponijom Uborak u Mostaru koja posluje nezakonito ali policija represivno djeluje ka demonstrantima koji su bili izloženi i sudskom progonu, iako je lokalna vlast ta koja ne poštuje zakon. Ovi ‘trendovi’ se sistematično ponavljaju bez obzira na entitet, kanton ili opštinu, bez adekvatne reakcije pravnih organa.
Zabilježeno je i djelovanje ekstremno desničarskih grupa, od kojih većina svoje korijene vuče još iz rata. Njihov rad također nije osporavan od strane izvršnih vlasti, te građani smatraju da te grupe zapravo sa vlastima surađuju. Revizionističke težnje su na visokom nivou i svake godine se izgradi bar nekoliko spomenika koji slave revizionističku ideologiju. Ipak, nakon dugogodišnje borbe nestranačkih lokalnih aktivista napravljeni su i neki pozitivni koraci u zajednicama. Na primjer, nakon dugog niza godina građani ujedinjeni u inicijativi ‘Jer me se tiče’ su ove godine u Prijedoru napokon dobili dozvolu od gradskih vlasti da sagrade spomenik ubijenoj djeci iz proteklog rata.
Kada je u pitanju kriminal, u posljednjih nekoliko godina povećan je broja ubistava, femicida, slučajeva čedomorstva, nasilja u porodici, seksualnog zlostavljanja, pedofilije i krađe. Također, povećan je broj i samoubistava i tu se prevashodno radi o licima treće starosne dobi koja se više nisu mogla nositi za egzistencijalnim pitanjima, PTSP-om i samoćom. Primjere nalazimo u Tešnju, Gradačcu i Goraždu.
Građani nemaju povjerenja ni u međunarodnu zajednicu, koja je svojim prisustvom učestvovala u kreiranju raskola među stanovništvom i civilnim sektorom. Kompetitivni procesi dobijanja grantova i birokratske projektne politike sprovođenja aktivnosti su rezultirale gubljenjem autentičnog glasa naroda i solidarne borbe za bolje sutra. Pitanje migrantske krize i način na koji je međunarodna zajednica u suradnji sa lokalnim autoritetima ‘rješava’, upotrebom nehumanih metoda bez uključivanja glasa naroda također nanosi veliku štetu lokalnim zajednicama, posebno u Krajini. Mnogi građani Bihaća i Cazina se npr. osjećaju napušteni od strane Vlade Federacije, zbog nerješavanja brojnih pitanja i problema s kojima se susreće lokalno stanovništvo a koja su u nadležnosti Federacije. Ova situacija dovodi do animoziteta prema građanima Sarajeva i građanima drugih regija BiH.
Aktuelan je povećan odlazak mladih ljudi iz manjih lokalnih zajednica u veće BiH centre, ali i van BiH. Broj jedan razlog koji se navodi jeste nepostojanje prilika za zaposlenje, te nesigurnost koja se osjeti.
Obzirom da digitalizacija administracije podrazumijeva transparentnost u radu javnih i privatnih institucija, na prostorima ispitanih lokalnih zajednica taj proces ide jako sporo i ne postoji evidentirana saradnja sa lokalnim IT firmama i stručnjacima na tom polju. Iako je Zakon o elektronskom potpisu BiH usvojen još 2006. godine, benefit procesa digitalizacije u BiH teško će da zaživi u skorije vrijeme budući da je godinama nakon usvajanja Zakona ustanovljeno da isti nije usklađen za eIDAS direktivom EU. Pozitivni primjeri digitalizacije iz lokalnih zajednica dolaze najčešće iz oblasti turizma i rezultat su suradnje privatnog, civilnog i javnog sektora.
Postoje pozitivni primjeri mirnih zajednica poput onih u Bosanskoj Krupi koja bilježi kao zajednica koja integriše Romsku populaciju u rad javnih uprava, gdje je ista dobro situirana, te gdje osobe sa invaliditetom su zaposlene u privatnom sektoru. Još jedna od mirnih zajednica predstavlja i Kotor Varoš i Usora u kojima je u posljednjih nekoliko godina evidentno smanjenje stope kriminaliteta. Potom zadovoljstvo građana Dervente sa komunikacijom sa javnim upravnim organima. Laktaši su predstavljeni kao zajednica čija javna uprava je otvorena u odnosu na svoje građane, te istima nastoji pružati maksimalnu podršku.
Savjetuje se proaktivniji rad na smanjenju i potpunom iskorijenjivanju korupcije i nepotizma, potom na poštivanju Zakona o slobodnom pristupu informacijama u smislu bržeg dostavljanja neophodnih informacija građanima, transparetno objavljivanje planiranja i tokova trošenja javnih sredstava na web stranici i putem drugih sredstava informisanja. Također se savjetuje kreiranje povoljnijeg ambijenta za rast privatnih preduzeća, poboljšanje usluga privatnicima i smanjenje administrativnih procedura za iste. Iako postoje primjeri uključivanja zajednice u proces donošenja javnih odluka, ne postoji evidencija koje su javne odluke koje je građanstvo predstavilo da bi trebalo biti od javnog interesa, uvrštene i na koji način su implementirane. Dakle, neophodan je neki vid „follow up-a“ u navedenoj proceduri. Također se savjetuje lokalnim zajednicama koje imaju usvojene strateške smjernice i mehanizme prijave korupcije da objavljuju svoje izvještaje koliko se toga realiziralo i na kojem području trebaju intenzivnije da djeluju. Savjetuje se da na istom polju ostvare saradnju sa medijima, te da se mediji lokalnih zajednica afirmišu za kreiranje vijesti i sadržaja koje potiču mir, saradnju, slogu, toleranciju, te smanje broj vijesti crne hronike. Neophodno je isticati kroz različite programe, edukacije i kulturne sadržaje značaj ljudskog života shodno tome da imamo povećan globalnom stepen samoubistava i ubistava. Značajno je širenje i znanja o mentalnom zdravlju te iskorijenjivanju tabua o istom. Prevencija kao majka zdravlja treba svakoj zajednici da bude na prvom mjestu, pogotovo u oblasti sprečavanja rodnog i seksualnog nasilja koje se događa u okvirima porodica koje trebaju da predstavljaju područja sigurnosti. Treba proširiti primjere iz Tuzle u polju sprečavanja i iskorijenjivanja trgovine ljudima, Romskom populacijom, na način da se uvede standardizovani sistem i saradnja između građanstva, pravosuđa i policije. Neophodno je educirati stanovništvo o riziko faktorima devijantnog i psihosomatskog ponašanja kod djece i mladih kako bi se istome moglo na vrijeme pristupiti i po potrebi liječiti da ne bi došlo do veće eskalacije i posljedica.
