Zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini nalazi se u katastrofalnom stanju i kolapsu dugi niz godina. Na državnom nivou ne postoji ministarstvo zdravstva, a zastarjela oprema i tehnologija, zloupotreba javnih nabavki i korupcija, neadekvatni bolnički uslovi, te masovni odlazak kvalitetnog i stručnog medicinskog osoblja na lokalnom nivou predstavljaju ozbiljnu opasnost po očuvanje javnog zdravlja i kvalitet svakodnevnog života građana. Etničke podjele utiču i na oblast zdravstva što najslikovitije prikazuje nepovjerenje pripadnika određene nacionalne manjine u rad zdravstvenih ustanova koje se nalaze pod nadležnošću većinskog stanovništva, kao što je slučaj Stoca, u kome pripadnici bošnjačke nacionalne manjine radije odlaze u Mostar na liječenje, navodeći da se ne osjećaju dobrodošlo u Domu zdravlja u kojem su istaknuta obilježja i ikonografija hrvatskog naroda. U pogledu pristupačnosti zdravstvenim uslugama, ispitanici su se u svim uključenim lokalnim zajednicama usaglasili da ovaj pristup nije lak i pristupačan. Naprotiv, veoma je otežan i opterećen dugim listama čekanja na redovne preglede u svakom sektoru zdravstva, iz više različitih razloga, a ponajviše zbog činjenice da brojni ljekari specijalisti rade i u državnim i u privatnim zdravstvenim ustanovama, pri čemu nisu u mogućnosti odgovoriti na potrebe brojnih korisnika koji nisu u mogućnosti platiti preglede u privatnim specijalističkim ordinacijama. Pacijentima se otežava pristup zdravstenim uslugama i kroz birokratiziranje procesa kao što je ovjeravanje zdravstvenih usluga, dobijanje uputnice i slično.
Analize statističkih podataka dobijenih u istraživanju govore da, u većini lokalnih zajednica, najveći stepen nezadovoljstva dostupnim zdravstvenim uslugama i njihovim kvalitetom iskazuju ispitanici stariji od 50 godina, među kojima je više od 60% žena, što govori u prilog tome da su, u većini lokalnih zajednica obuhvaćenih istraživanjem, i u oblasti zdravstva, žene diskriminisane i nemaju jednak pristup svim neophodnim zdravstvenim uslugama. U pogledu pružanja zdravstvene zaštite, broj osiguranika je u Doboju u prethodnih pet godina drastično opao, dijelom zbog prirodnog odliva (smrt, migracije stanovništva i slično), a najviše zbog činjenice da na području grada Doboj djeluje 5 privatnih zdravstvenih ustanova u kojima sada svoje potrebe za medicinskim uslugama zadovolјava preko 10.000 osiguranika. Veliki broj građana koje potrebe za medicinskim uslugama zadovoljava u privatnim zdravstvenim ustanovama govori u prilog nedovoljnoj funkcionalnosti javnog zdravstvenog sistema, ali i nepovjerenju građana u javni sistem zdravstvene zaštite. Prema podacima iz Izvještaja i zdravstvenom stanju stanovništva i zdravstvene zaštite u FBiH za 2020. godinu negativan prirodni priraštaj u SBK je iznosio -4,1. Istovremeno je smrtnost dojenčadi na 1000 novorođenih bila 5,9 što je više od prosjeka za BiH koji prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iznosi 4,9. Ispitanici_ce u većini lokalnih zajednica broj zaposlenih u zdravstvu ne odgovara zdravstvenim potrebama stanovništva, te da u potpunosti ne može odgovoriti na njih. U opštini Kotor Varoš ispitanici_ce naglašavaju da je potrebna nabavka dodatne medicinske opreme za ambulante porodične medicine, za šta su potrebna značajna finansijska sredstva koja ustanova bez pomoći lokalne zajednice i Vlade RS ne može sama obezbijediti. Suočeni sa dosadašnjom problematikom (gubitak u poslovanju, udaljenost seoskih ambulanti i do 40 km sa malim brojem stanovnika na rubnim područjima, amortizovanom medicinskom opremom, organizovanjem rada hitne pomoći 24 sata sa potrebom angažovanja 4 tima što je standard za 60.000 stanovnika u smislu finansiranja iste) iz ove opštine naglašavaju da predstoji vrlo težak period za adekvatno pružanje zdravstvene zaštite stanovništva. Zbog ograničenih finansijskih sredstava, većina domova zdravlja ne može u značajnijem obimu provoditi preventivne preglede, a ti pregledi se odnose na: rano otkrivanje raka dojke (mamografski pregledi), rano otkrivanje raka debelog crijeva (digitorektalni pregled i pregled stolice na okultno krvarenje), rano otkrivanje raka prostate, rano otkrivanje raka grlića materice- ginekološki PAPA testovi, praćenje indeksa težine, razni laboratorijski i drugi specijalistički pregledi. Pojedini ispitanici smatraju da pojedine specijalističke grane kao što su ginekologija i pedagogija nisu obuhvaćene dovoljnim brojem ljekara. Uz to, smatraju da ozbiljan problem u oblasti zdravstva predstavlja političko angažovanje ljekara koji se zbog toga ne mogu adekvatno posvetiti liječenju građana_ki, naročito u toku izbornih godina. Zbog ograničenih ljudskih kapaciteta, u zdravstvenim javnim ustanovama uglavnom se ne vode detaljne statistike o vrstama oboljenja kod građana, što hitno treba unaprijediti, s obzirom na to da je bez statističkog praćenja teško kvalitetno planirati i unaprijeđivati razvoj primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Pristup zdravstvu posebno ugroženim kategorijama građana ograničavaju I iznosi participacije koje građani moraju platiti za pojedine usluge iako imaju zdravstveno osiguranje. One se kreću od 20, 30, pa i do 50 KM, što je značajan iznos za socijalno ugrožene i siromašne građane. Uz to, mali procenat lijekova se nalazi na esencijalnoj listi lijekova, dok većina ostalih iziskuje plaćanje. Cijene lijekove enormno su skuplje u odnosu na zemlje u regionu, pa veliki broj građana i građanki pronalazi načine da lijekove nabavi iz Republike Srbije po trostruko nižim cijenama.Tako je, na primjer, u Živinicama izražena potreba za otvaranjem bar jedne jedne javne apoteke koja bi razbila višegodišnji monopol privatnih apoteka I enormno visoke cijene lijekova. Ako se na to doda visok nivo mita i korupcije u zdravstvu, te svakodnevne zlupotrebe u procedurama javnih nabavki važne medicinske opreme koja bi znatno olakšala liječenje brojnih pacijenata, jasno je zašto je masovni odlazak stanovništva najaktuelniji društveni trend u Bosni i Hecegovini. Iako nadležne pravosudne institucije uglavnom ne proceusiraju i sankcionišu ozbiljne korupcionaške afere u sektoru zdravstva, važno je spomenuti dva pozitivna primjera iz Trebinja i Širokog Brijega. Naime, u Trebinju je prije nekoliko godina smijenjen tadašnji direktor Doma zdravlja, protiv koga je podnijeta krivična prijava zbog nestanka ili otuđenja šest stomatoloških ordinacija i dvije zubne tehnike u vrijednosti od oko 450 000 konvertibilnih maraka, te je ovo djelo svrstano u organizovani kriminal. Takođe, tadašnji direktor Doma zdravlja u Širokom Brijegu osuđen je 2018. godine zatvora zbog korištenja i zloupotrebe službenog položaja u svrhu pribavljanja protivpravne lične imovinske koristi.
Ukoliko u nekim javnim zdravstvenim uslugama čak i postoji adekvatna medicinska oprema i tehnologija, često se, na drugoj strani, dešava da je zaposleni kadar potpuno nestručan i neobučen za korištenje ovakavih aparata. Uzrok tome je odlazak stručnog medicinskog kadra na bolje i plaćenije poslove u inostranstvo, pa je aktuelno postalo da se učenici srednjih tehničkih ili ekonomskih škola prekvalifikuju za medicinske radnike u pojedinim školama koje čak nemaju ni odgovarajuće licence i tako postaju zaposlenici javnih zdravstvenih ustanova usled nedostatka neophodnog kadra. Tako je, na primjer, u pogledu bazičnih statistika povezanih sa zdravstvenim sistemom, u Mrkonjić Gradu tokom 2021. godine bilo je samo 18 diplomiranih zdravstenih radnika, od toga 16 ljekara i 2 stomatologa. Prosjek je lako izračunati i iznosi 897 osoba na jednog ljekara. Zbog svega toga Mrkonjić Grad je, kao i mnoge druge opštine, ovisan o zdravstenim sistemima i servisima gradskih centara. Ispitanici kao dodatan problem navode različite novčane iznose participacije za iste zdravstvene usluge u lokalnim zajednicama širom Federacije BiH i Republike Srpske za koje nikada nisu dobili argumentovana objašnjenja.
Takođe, u većini lokalnih zajednica u javnim zdravstvenim ustanovama nisu provedeni projekti energetske efikasnosti, kao što je npr.slučaj Doma zdravlja u Livnu, u kome se tek ove godine planira realizacija projekta obnove infrastrukture i izolacije, kako bi zgrada bila toplija, izgradnja južnog dijela i nabavka saniteteskog vozila za potrebe Službe hitne medicinske pomoći.
Među posebno ugroženim društvenim skupinama na području svih lokalnih zajednica koje su učestvovale u istraživanju u ovom pogledu su osobe starije životne dobi, osobe sa invaliditetom i trudnice i porodilje. U odnosu prema navedenim skupinama evidentan je visok stepen korupcije, ali i neprofesionalnog i neetičkog ponašanja od strane brojnih ljekara i drugih zdravstvenih radnika. Važno je pomenuti da ni u jednoj javnoj zdravstvenoj ustanovi u Bijeljini za osobe sa oštećenim sluhom i gluhonijeme osobe ne postoji prevodilac za znakovni jezik koji bi im omogućio olakšani pristup zdravstvenom pregledu, nego se ljekari sa pacijentima sporazumijevaju na brojne druge načine, putem gestova i mimike, što u praksi predstavlja veliki problem. U opštini Bosanska Krupa uočena je potreba stalnog angažmana logopeda i fizijatra za djecu sa poteškoćama u razvoju koji, ukoliko trebaju takve usluge, moraju ići u Cazin, Bihać ili druge veće centre. Stoga bi opština u tom pravcu mogla popraviti zdravstvenu uslugu, kao i u dijelu obezbjeđivanja nedostajućih materijalno tehničkih sredstava za rad Doma zdravlja. Posebno je šokantan podatak koji dolazi iz Hercegovačko-neretvanskog kantona gdje je u 2020. godini zabilježena stopa smrtnosti novorođenčadi od čak 9,8 na 1000 rođene djece. To je znatno više od ukupne stope smrtnosti novorođenčadi u BiH koja iznosi 6,7, naročito je visoka ukoliko je poredimo sa ukupnom stopom smrtnosti novorođenčadi u Evropskoj uniji koja iznosi 3,4 smrti na svakih 1000 rođene djece. Smrt djece u prvoj godini života šokantan je pokazatelj stanja javnog zdravlja lokalne zajednice i stepena društvene razvijenosti. U lokalnim zajednicama u kojima ne postoji porodilište, nedostaju baze podataka prenatalne i postnatalne zdravstvene zaštite. U svim uključenim lokalnim zajednicama je veća stopa mortaliteta nego nataliteta, a uzroci za to su višestruku, među kojima su glavni ekonomska nestabilnost i visok procenat migracija. Veliki broj građana i građanki sa ruralnih područja koji se bave poljoprivredom, a nemaju registrovana poljoprivredna gazdinstva, ili su zaposleni na crno, nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje. Uz to, u poljoprivredi, šumarstvu, farmaceutskoj i drugim industrijama veliki broj hemikalija je u svakodnevnoj upotrebi, te izrazito negativno utiče na očuvanje javnog zdravlja.
Pandemija COVID-19 najslikovitije je prikazala kako se nadležne institucije odnose prema javnom zdravlju svojih stanovnika. Naime, mjere kriznih štabova od zajednice do zajednice bile su neusaglašene, pa su počevši od zloupotreba u procesu nabavki respiratora, pa sve do nemara nadležnih u procesu nabavke vakcina, jedino građani bili najveće žrtve ovakvog odnosa prema zdravstvu. Uz to, veliki broj onkoloških i kardiovaskularnih pacijenata ostao je prepušten samima sebi, čekajući mjesecima na zdravstveni pregled ili određenu zdravstvenu uslugu, pri čemu je veliki broj pacijenata nažalost preminuo, zato što im adekvatna zdravstvena zaštita nije ukazana na vrijeme. U poslednje dvije godine, vodeći uzroci smrtnosti su u većini lokalnih zajednica bili esencijalna hipertenzija, COVID 19, moždani udar, inzulin neovisni diabetes mellitus, te druga kardiovaskularna oboljenja. U Doboju je od 2021. godine primijetan je pad broja djece do 5 godina koja su primila obavezne vakcine, što se može dovesti u vezu sa jakim antivakserskim kampanjama, naročito nakon perioda pandemije.
