Povećanje socioekonomskih nejednakosti zabilježeno je u svim lokalnim zajednicama koje su bile predmet provedenog istraživanja. Nejednakosti su uglavnom posljedica ograničenih mogućnosti na tržištu rada, neadekvatnih odgovora države na socijalne potrebe, neravnopravnosti polova, ograničenog pristupa obrazovanju itd. One su dodatno podstaknute negativnim posljedicama pandemije COVID-19 i visoke inflacije.
Strateški i razvojni dokumenti u posmatranim zajednicama nisu posebnu pažnju posvetili smanjenju nejednakosti. Nisu provedena posebna istraživanja o nejednakostima. Direktni podaci o nejednakostima nisu dostupni. Tokom istraživanja nisu identifikovane ciljane – konkretne mjere za smanjenje nejednakosti. Postoji niz mjera koje posredno doprinose smanjenju nejednakosti, kao što su izdvajanja na ime socijalne pomoći, programi podrške zapošljavanju i samozapošljavanju, rješavanju stambenog pitanja marginalizovanih kategorija stanovništva, projekti za poboljšanje rodne ravnopravnosti itd.
Na osnovu podataka o nezaposlenosti, stanju u oblasti socijalne zaštite, podacima o dohotku, odnosno primanjima kao marginalizirane skupine prepoznajemo nezaposlene osobe, među kojima su značajno zastupljeni mladi i žene, osobe s invaliditetom, osobe i obitelji u stanju socijalne potrebe, Romi, populacija ratom raseljenih lica, te umirovljenici. U gradovima/općinama nisu stvoreni dovoljno efikasni mehanizmi koji bi predstavljali adekvatan sistemski odggovor, odnosno doprinijeli rješavanju problema nejednakosti.
Kada je riječ o aktivnostima koje doprinose smanjenju nejednakosti, može se uočiti da je malo projekata posvećeno poboljšanju položaja romske populacije. Jedan od takvih je projekat “Stambeno zbrinjavanje Roma” koji je 2020. godine realizovala općina Fojnica uz pomoć Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. U okviru ovog projekta izvršena je sanacija i rekonstrukcija osam stambenih objekata romskih porodica. Bitno je istaći da pripadnici manjinskih nacionalnih grupa suočavaju sa brojnim poteškoćama na tržištu rada, kao i poteškoćama u pristupu javnim službama i javnim resursima.
Kada je riječ o raseljenim licima, općina Živinice je u 2022. godini najavila izgradnju tri stambene zgrade sa 129 stanova i poslovnim prostorom u kojima će domove naći 354 raseljena lica, koja trenutno žive u neuslovnom ambijentu kolektivnih centara. Cilj je da se u gradu Živinice izvrši konačno pražnjenje i zatvaranje kolektivnih smještaja, dok bi postojala i mogućnost smjestiti i domicilne socijalno ugrožene porodice koje su u teškom socijalnom stanju te se mogu smjestiti i mladi bračni parovi koji su u stanju finansijske potrebe, a žele ostati na teritoriji BIH i stvarati bolje uslove.
Na osnovu dostupnih podataka iz provedenog istraživanja (mirovine, plaće i dr), može se zaključiti da su snažno prisutne ekonomske nejednakosti, koje podrazumijevaju nejednakosti u prihodima, ili drugim ekonomskim resursima u okviru cjelokupne populacije.
Prema podacima iz Mrkonjić Grada, skoro 60 procenata radne snage zaposleno u prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo te građevinskoj industriji. Radi se o sektorima gdje su primanja u prosjeku među najnižim. To potvrđuje da postoji značajan stepen nejednakosti u prihodima.
Nejednakost je prisutna, manje ili više skrivena, na mnogo razina; između zaposlenih i nezaposlenih, između žena i muškaraca, ali i između osoba zaposlenih u javnom sektoru i onih koji rade u privatnom sektoru.
Podaci o nezaposlenosti žena ukazuju i na prisutnu feminizaciju siromaštva. U većini posmatranih gradova/općina, nezaposlenost više pogađa žene nego muškarce. Zabrinjava podatak o visokom udjelu visokoobrazovanih žena u strukturi nezaposlenih (70%) u Gradišci i Goraždu.
Na lokalnom nivou postoji nekoliko inicijativa i aktivnosti koji doprinose smanjenju ekonomske nejednakosti. U Centru poslovnih kompetencija Žepče redovno se organizuju obuke za dugoročno nezaposlene osobe, nezaposlene osobe iz kategorije mladih i žena, i osoba sa invaliditetom. Udruženje poslovnih žena u BiH iniciralo je osnivanje Kluba za podršku poduzetništvu žena Žepče, koje je podržano i od strane Općine Žepče i RAŽ-a. Klub aktivno radi na unapređenju ambijenta za poslovanje poduzetnica i sudjelovanje u lokalnom planiranju i odlučivanju o razvojnim prioritetima i razvoj partnerstva. Inicijativa za osnivanje Kluba za podršku poduzetništvu žena na lokalnom nivou postoji i u Posušju.
Povećanje siromaštva i gladi u bh. zajednicama, popraćeno je istovremeno i enormnim bogaćenjem manjeg dijela populacije. Korupcija, nepotizam, utaje poreza, organizirani privredni kriminal, prevare pri privatizaciji i druge slične prakse postupno ali sigurno su dovele do preliva javnih dobara i društvene vrijednosti iz srednje klase u ruke manje političko uvezane elite. Upravo, smanjenje srednje klase te nastanak visoko bogate elite uz sve veći broj građana koji su siromašni ili žive od mjeseca do mjeseca je trend koji je zabilježen kako u većim tako i u manjim gradovima odnosno opštinama. Društvena klasna transformacija prouzrokovana je prije svega dugogodišnjom vladavinom etno-nacionalističkih stranaka koje kontrolišu pristup i raspodjelu javnih dobara, uključujući i radna mjesta u javnom sektoru, kao i pristup određenim socijalnim davanjima ali i privrednim podsticajima.
Na vrhu socioekonomske ljestvice nalaze se upravo pojedinci i porodice koje su dio vladajuće političke stranke u lokalnoj zajednici (samo nazivi etno-nacionalnih grupa su različiti ali trendovi su svugdje isti) kao i privrednici ili drugi akteri iz kantonalnih, entitetskih ili državnih institucija vlasti koji su dobro povezani po zajedničkim ličnim ili poslovnim interesima. Važan dio ovog sistema jesu i kriminalne grupe koje su veze s političkom elitom stekle i razvile u toku ratnih dešavanja. Višu srednju klasu predstavljaju pojedinci i njihove porodice koje rade po javnih institucijama, kao i oni koji su stekli imovinu na osnovu koje ostvaruju rente. Niža srednja klasa i siromašni predstavljaju najveći broj stanovnika u BiH što se reflektuje naravno i u lokalnim zajednicama. Na dnu socioekonomske ljestvice nalaze se penzioneri, mladi, kao i žene koje su samohrane majke ili razvedene, kao i etničke manjine odnosno Romi.
Poseban oblik socioekonomske nejednakosti javlja se usljed patrijarhalne podjele rodnih uloga u društvu. Nekoliko lokalnih zajednica, kao što je Zenica, Kakanj i Konjic naprijed, orijentirane su na teške industrije koje većinom zapošljavaju muškarce. Iako se djevojčice i djevojke jednako obrazuju i ostvaraju bolje rezultate tokom školovanja, društvena očekivanja i sistem podjele domaćinskih poslova su takva da žene pri stupanju u braku preuzimaju većinu domaćinskih poslova kao i poslove oko brige starijih i bolesnih članova porodice. Ova vrsta neplaćenog rada dovodi do sistematske socioekonomske nejednakosti na osnovu roda. Rodne nejednakosti u oblasti rada i zapošljavanja su vidno prisutne. Nezaposlenost i posljedično povezano siromaštvo više pogađa žene nego muškarce.
Pored žena, mladi generalno žive u težim društvenim uslovima i ukoliko ne potiču iz političkih uvezanih porodica teško pronalaze zaposlenje. Ova činjenica dovela je i do masovne migracije mladih u posljednjih nekoliko godina, koji sada ne odlaze samo nakon završenog fakulteta nego često i odmah nakon završene srednje škole.
Potom osobe sa invaliditetom i posebnim potrebama su posebice marginalizirani jer socijalna primanja ako ih i imaju su nedostatna da pokriju njihove dodatne zdravstvene potrebe, a rijetko postoje poslodavci koji proaktivno zapošljavaju ovu populaciju. Zajedno sa ovom skupinom društva Romi kao etnička manjina su posebno diskriminirani i pri obrazovanju i tokom zapošljavanja, te žive na društvenoj margini. Na kraju, važno je naglasiti da penzioneri i starije osobe zbog vrlo niskih primanja i zdravstvenih potreba također dio najsiromašnijeg dijela stanovništva u svim lokalnim zajednicama. Sve češće starije osobe ne mogu ni računati na brigu od strane porodice zbog činjenice da sve veći broj ljudi odlazi vani.
Ujedno u nekoliko zajednica došlo je do velikog priliva osoba u pokretu, odnosno izbjeglica i migranta iz Azije i Afrike koji privremeno ali u velikom broju borave u BiH. Ovi pojedinci žive u vrlo teškim životnim uslovima bez adekvatnog smještaja i ishrane. I pored humanitarne pomoći koje najviše pružaju građani u mjestima gdje se osobe u pokretu najduže zadržavaju i gdje su organizirani kampovi, ova populacija teško preživljava boravak u BiH. Istovremeno, činjenica da su osobe u pokretu i kampovi locirani u većem broju u određenim opštinama, tu se stvara i veći društveni pritisak ali i potreba za dodatnim resursima kako bi se adresirale novonastale potrebe.
Kada je riječ o obrazovanju, u općini Žepče je identifikovan nedostatak posebnih odjeljenja za učenike sa posebnim potrebama. To doprinosi produbljivanju nejednakosti i dodatnoj socijalnoj iskjučenosti. Obzirom da je obrazovanje jedan od najvažnijih uslova za poboljšanje položaja ranjivih skupina, potrebno je intenzivirati postojeće, kreirati i implementirati nove mjere u skladu sa potrebama ovih skupina.
Pored socioekonomske nejednakosti među različitim skupinama populacije, pojavljuju se i nejednakosti između određenih lokalnih zajednica. Tako administrativni centri, posebno Sarajevo i Banja Luka, okupljaju veliki broj zaposlenih u javnom sektoru što je popraćeno i boljim ekonomskim statusom ovih grupa i općenito ovih lokalnih zajednica u poređenju sa ostalim gradovima i opštinama u BiH.
Stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja, na šta poslovna zajednica ukazuje godinama unazad, bi doprinijelo bržem razvoju poduzetništva, što bi se u konačnom odrazilo na smanjenje nezaposlenosti i postojećih nejednakosti u društvu.
Na osnovu dostupnih pokazatelja, može se zaključiti da u zajednicama u kojima postoji rast lokalnog gospodarstva dolazi do povećanja socijalnog raslojavanja stanovništva. To ukazuje na složenost problema i potrebu da se u lokalnim zajednicama sprovedu dublja istraživanja o socioekonomskim nejednakostima.
Za uspješno rješavanje socioekonomskih nejednakosti potreban je multisektorski pristup, odnosno snažnija saradnja svih relevantnih sektora. Izrada socijalne karte omogućila bi detaljan uvid u stvarne potrebe stanovnika, čime bi se osiguralo bolje targetiranje osoba i grupa, te prilagođavanje mehanizama i mjera podrške u skladu sa potrebama. To bi u konačnom uticalo na smanjenje nejednakosti i smanjenje siromaštva.
