Istraživanje bilježi da su nacionalističke tedencije idalje prisutne u lokalnim zajednicama. One su  uzrokovane nepovoljnim djelovanjem i nacionalističkom retorikom političkih stranaka, ali ne igrađana. Odnosi među građanima različitih etničkih pripadnosti u svakodnevnom životu su funkcionalni. Stranke intenzivno koriste ratno-huškačke narative i amplifiraju ih putem stranačkih medija, što stvara privid o nefunkcionalnim odnosima građana različitih etničkih pripadnosti. Svakodnevan manipulacija građana od strane politickih „elita“, normalizirala je i šira kršenja ljudskih i individualnih prava, dajući privilegiju određenim etičnim skupinama and drugim koje su marginalizirane, kao na primjer. Jevreji i Romi.

Mnogi sugovornici istraživanja smatraju da je ovakava manipulacija moguća jer većina stanovništva živi u strahu od siromašta, diskriminacije i obespravljenosti.  Osjećaj javnosti je da povlaštena manjina, koju čine opštinske vlasti i nekolicina povlaštenih privrednika, može gotovo sve što poželi dok ostatak građana ponekad ne može ostvariti ni ona prava koja mu zakonski pripadaju. Građevinci navode da se javni građevinski radovi ponekad kreiraju po mjeri određenih građevinskih preduzeća. U Konjicu, navode primjer izgradnje velikog, modernog mosta u naselju gdje živi tek nekoliko stanovnika, kako bi povlaštena građevinska firma dobila unosan posao. I dok taj sloj živi visoko iznad prosjeka, na drugoj strani je siromaštvo u porastu. U Grudama, građani su nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a postali skeptični i nepovjerljivi. Ne iznose svoje stavove javno iz straha od cenzure, gubitka posla i drugih oblika diskriminacije.

Stranačka zapošljavanja i često nezakoniti i stranački pristupi javnim uslugama i dobrima, su urušile osnovne ljudske vrijednosti poštenja, rada i brige o drugom, te ostavili duboke ožiljke na društvenom tkivuU Mostaru, vladajuće partije SDA/HDZ još uvijek aktivno usporavaju proces ujedinjenja grada kroz prisutnu nacionalističku retoriku, nacionalno podijeljeno školstvo, komunalni sektor, zdravstvo i brojne druge sfere javnog života. Iza fasade konstantnih sukoba i političkih trvenja, je evidentna dobro sinhronizovana saradnja ovih dviju političkih partija u koruptivnim djelima, koja se ogledaju kroz namiještanje javnih radova i finansijsko jačanje nekolicine povlaštenih privrednika nauštrb slabljenja javnih institucija i budžeta. Sagovornici kažu da od evidentne korupcije još teže podnose nedostatak socijalne pravde. Imaju osjećaj da povlaštena manjina može sve i da za nju zakon ne važi dok se nad obezvlaštenim građanima primjenjuju represivne policijske i pravosudne mjere.Na korupciji se prema sugovornicima temelje mnogi politički, ekonomski i društveni procesi – ponekada se i zakoni prilagođavaju potrebama moćnika. Mehanizmi spriječavanja korupcije nemaju realan utjecaj na društvo, a ni analize djelovanja tih mehanizama nisu sprovedene ili dostupne. Sugovornici smatraju da osobe koje ne pripadaju vladajućim političkim strankama, ili se ne slažu sa načelima vladajuće političke stranke ili osobe koje su apolitične, nemaju jednak pristup resursima i zaposlenju. Na primjer, ne postoji visok stepen povjerenja građana u rad institucija u Doboju. Tome doprinose i dugogodišenjedugogodišnje izborne krađe I malverzacije, netransparentno trošenje javnih sredstava i pasivnost lokalne uprave u privlačenju građana da učestvuju u donošenju važnih političkih, ekonomskih i društvenih odluka koje bi doprinijele razvoju lokalne zajednice. Prema analizi dostupnih podataka, u javnosti se ne vide dovoljno jake inicijative za unaprijeđenje servisa pružanja usluga građanima i njihovo proaktivno uključenje u rad lokalne uprave. U Livnu jedan od ključnih problema i izazova je nepostojanje strategije komunikacije niti strateškog komuniciranja javne uprave odnosno gradske administracije sa javnošću niti s ključnim dionicima. Prepoznata je potreba za  učinkovito pružanje usluga građanima, da javna uprava mora biti orijentirana prema građanima.

Na političkoj osnovi se dijeli i pristup školstvu, zdravstvu i drugim socijalnim uslugama. Diskriminacija se odnosi i na dodjeljivanje sredstava iz javnih budžeta. Osobe koje ne pripadaju vladajućoj stranci više i ne žele da se prijavljuju jer, poučeni iskustvom, pretpostavljaju da nemaju nikakve šanse da osvoje sredstva koja se dodjeljuju preko javnih poziva. ‘Sve se svodi na to da li ste s njima ili ne’, kažu sugovornici. Komšijski odnosi nisu više isti i generalno je manje solidarnosti među ljudima. ‘Svako radi za sebe i gleda samo svoja posla’, kažu naši sugovornici.

Savjetuje se proaktivniji rad na smanjenju i potpunom iskorijenjivanju korupcije i nepotizma, potom na poštivanju Zakona o slobodnom pristupu informacijama u smislu bržeg dostavljanja neophodnih informacija građanima, transparetno objavljivanje planiranja i tokova trošenja javnih sredstava na web stranicama opština i putem medija. Dakle, neophodna je bolja komunikacija između organa javne uprave i građana. Rezultati mehanizama borbe protiv korupcije i kriminala bi trebali biti češće predmet medijskog izvještavanja i dostupni javnosti.

U lokalnim zajednicama su česti slučajevi diskriminacije, čak napada i zastrašivanja, branitelja i braniteljki ljudskih prava, novinarima i građanima koji koriste slobodu govora i to od strane policije, pravosuđa i/ili lokalne vlasti. Takav je slučaj sa Deponijom Uborak u Mostaru koja posluje nezakonito ali policija represivno djeluje ka demonstrantima koji su bili izloženi i sudskom progonu, iako je lokalna vlast ta koja ne poštuje zakon. Ovi ‘trendovi’ se sistematično ponavljaju bez obzira na entitet, kanton ili opštinu, bez adekvatne reakcije pravnih organa.

Zabilježeno je i djelovanje ekstremno desničarskih grupa, od kojih većina svoje korijene vuče još iz rata. Njihov rad također nije osporavan od strane izvršnih vlasti, te građani smatraju da te grupe zapravo sa vlastima surađuju. Revizionističke težnje su na visokom nivou i svake godine se izgradi bar nekoliko spomenika koji slave revizionističku ideologiju.

Međutim, kada je u pitanju kriminala na nivou države, u posljednjih nekoliko godina povećan je , femicida, slučajeva čedomorstva, nasilja and ženama u porodici, seksualnog zlostavljanja, pedofilije i međuvršnjačkog nasilja.. Također, povećan je broj i samoubistava i tu se prevashodno radi o licima treće starosne dobi koja se više nisu mogla nositi za egzistencijalnim pitanjima, PTSP-om i samoćom. Primjere nalazimo u Tešnju, Gradačcu i Goraždu Istaknuta je potreba da se ulažu veći napori pri uvođenju efektivnih i sistremskih preventivnih mjera, te potreba za proaktivnim odgovorom pravosudnih organa.

Građani nemaju veće povjerenja ni u međunarodnu zajednicu. Kompetitivni procesi pristupa grantovima i birokratske projektne politike sprovođenja aktivnosti su rezultirale gubljenjem autentičnog glasa naroda i solidarne borbe za bolje sutra. Pitanje migrantske krize i način na koji je međunarodna zajednica u suradnji sa lokalnim autoritetima ‘rješava’, upotrebom nehumanih metoda bez uključivanja glasa naroda također nanosi veliku štetu lokalnim zajednicama, posebno u Krajini. Zbog ovakvih intervencija međunarodne zajednice, mnogi građani Bihaća i Cazina se osjećaju napušteno od strane Vlade Federacije, zbog nerješavanja brojnih pitanja i problema s kojima se susreće lokalno stanovništvo, a koja su u nadležnosti Federacije. Ova situacija dovodi do animoziteta prema građanima Sarajeva i građanima drugih regija BiH.

I dalje je akutna migracija mladih ljudi van BiH. Broj jedan razlog koji se navodi jeste nepostojanje prilika za zaposlenje, te osjećaj obespravljenosti i neprosperitivnost. U Konjicu, sagovornici ističu da mladi i sposobni kadrovi često odlaze iz Konjica ne toliko zbog nedostatka posla koliko zbog korupcije, nepravde, privrednog kriminala i pravne nesigurnosti. U Gradačcu, sugovornici ističu da na odlazak mladih, koji je jedna od najvećih prijetnji održivom razvoju lokalne zajednice, najviše utiču niska primanja, nedostatak stabilnosti i pravde, te potreba za sticanjem suvremenih vještina i znanja.

Mladi su izloženi vršnjačkom nasilju na čijoj prevenciji je potrebno raditi. U porastu je i broj mladih koji se suočava sa mentalnim poteškoćama. O ovom problemu se malo govori i nisu raspoložive studije koje mogu da jasnije predstave problem.

Obzirom da digitalizacija administracije podrazumijeva transparentnost u radu javnih i privatnih institucija, na prostorima ispitanih lokalnih zajednica taj proces ide jako sporo i ne postoji evidentirana saradnja sa lokalnim IT firmama i stručnjacima na tom polju. Iako je Zakon o elektronskom potpisu BiH usvojen još 2006. godine, benefit procesa digitalizacije u BiH teško će da zaživi u skorije vrijeme budući da  je godinama nakon usvajanja Zakona ustanovljeno da isti nije usklađen za eIDAS direktivom EU. Pozitivni primjeri digitalizacije iz lokalnih zajednica dolaze najčešće iz oblasti turizma i rezultat su suradnje privatnog, civilnog i javnog sektora.

Ipak, u Bosni I Hercegovini ljudi se ne boje ulčnog kriminala. Male lokalne zajednice poput Bosanske Krupe, Kotor Varoša, Usore, Fojnice i Visokog su okarakterisane kao mirne i sigurne zajednice, sa niskom stopom kriminaliteta. Naravno, niska stopa kriminaliteta ne znači da ove zajednice nisu suočene sa brojnim stranački izazvanim problemima.