INDUSTRIJA, INOVACIJE I INFRASTRUKTURA

Industrija, inovacije i infrastruktura predstavljaju integrirani cilj održivog razvoja (SDG 9) koji na lokalnom nivou ima izravan uticaj na kvalitet života ljudi u  ekonomskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji. Ovaj cilj održivog razvoja je izuzetno složen za gradove/općine.

Bosna i Hercegovina se suočila sa različitim izazovima u ovim oblastima, uključujući političke složenosti, administrativnu neefikasnost i regulatorne prepreke. Post-konfliktna historija zemlje i decentralizovane strukture upravljanja ponekad su dovele do poteškoća u koordinaciji i donošenju odluka. Pored toga, ekonomske razlike između različitih regiona zemlje uticale su na ravnomeran razvoj industrije, inovacija i infrastrukture.

Putovanje zemlje prema ispunjenju ciljeva SDG 9 zahtijeva višedimenzionalni pristup, uključujući reforme politike, investicije, javno-privatna partnerstva i poboljšanu saradnju između različitih nivoa vlasti. BiH ima potencijal da iskoristi svoju obrazovanu radnu snagu, stratešku geografsku lokaciju i raspoložive resurse za održivi razvoj.

Shodno tome, potrebe lokalnih zajednica u području industrije, inovacija i infrastrukture su usko povezane sa vizijom i ciljevima njihovog razvoja. U širem smislu potrebe lokalnih zajednica u području industrije, inovacija i infrastrukture  su proizvod njihovih razvojnih obilježja u prošlosti, njihovih razvojnih resursa, njihovih strategija razvoja i razvojnih ciljeva i načina upravljanja u provođenju strategija i ciljeva razvoja.

Industrija

Industrijski sektor Bosne i Hercegovine je historijski bio važan pokretač njene ekonomije i sklonost poduzetnika za investiranje u industriju je dosta razvijena. Industrije zemlje uključuju rudarstvo, metalurgiju, proizvodnju energije, proizvodnju (tekstil, proizvodi od drveta, mašine) i preradu hrane. Sistem obrazovanja je uglavnom usmjeren na industriju, a raspoloživost ljudskih resursa nižeg i srednjeg nivoa kvalificiranosti je velika. Industrija  je područje najšire primjene znanja i inovacija i u njoj one mogu dati najveće efekte u rastu dohotka, zapošljavanja i investicija. Iako industrija značajno doprinosi BDP-u i zapošljavanju, izazovi kao što su zastarjela tehnologija, nedostatak modernizacije i regulatorna pitanja ponekad ometaju puni potencijal sektora.

Najveći dio gradova/općina iz istraživačkog uzorka su prevazišli razvojnu fazu zasnovanu na obilnim jeftinim faktorima proizvodnje u kojoj su ključne potrebe za rastom investicija i osiguranja baznih i naprednih faktora konkurentnosti kompanija koji omogućavaju proizvodnju standardnih proizvoda po nižim cijenama od konkurencije, posebno međunarodne konkurencije. Neki gradovi/općine pokazuju znakove postepenog ulaska u razvojni stadij utemeljen na inovacijama koji otvara mnogo zahtjevnije potrebe za razvoj industrije sa inoviranom proizvodnjom i tehnologijama, izvozno orijentirane i mnogo većom dodanom vrijednošću.

Općenito kada su u pitanju prepreke sa kojima se suočavaju privatne kompanije u BiH, to su visoko opterećenje rada, fiskalni i parafiskalni nameti, pravna nesigurnost i nekonzistentnost fiskalne politike. Politička (ne)podobnost je faktor od velikog značaja za razvoj poduzetništva, ali i lokalne zajednice. Neadekvatna politička klima u prvom redu predstavlja prepreku u kreiranju, pokretanju i održivosti  industrije. Izostaju investicije i zakoni kojima se štiti lokalna proizvodnja. Administrativne i zakonske regulative pri registraciji i održavanju firmi su kompleksne. U BiH snažno je prisutna birokratizacija poslovanja, nema transparentnosti, nema digitalizacije čime se administrativne obaveze usložnjavaju i vezuju znatan dio radnog vremena zaposlenika.

Dodatno, tu je i nedostatak strukovne radne snage i odliv stanovništva jer za reindustralizaciju i za neke ozbiljnije proizvodnje u nekim naprednijim tehnologijama, često nema kadra. Emigracija i neadekvatan obrazovni sistem su jedan od osnovnih razloga usporenog razvoja industrije i poduzetništva u BiH. Pojedine lokalne zajednice pokušavaju prilagoditi obrazovni sitem tržišnim potrebama, ali u nekim slučajevima ni to nije dovoljno. Na primjer srednja škola u Stocu nudi obrazovne smjerove nužne za strateške privredne grane poput turizma, ugostiteljstva, mašinstva. Međutim, nedovoljan broj zainteresovanih odnosno smanjenje broja djece i učenika uopšte, predstavljaju problem koji lokalna vlast može riještiti samo dugoročnim investicijama u unaprijeđenje kvaliteta života u lokalnoj zajednici.

Kako bi se osigurala radna snaga za napredne planove industrijskih kompanija, prije svega je potrebna reforma obrazovanja da bi radna snaga mogla uskladiti znanje sa potrebama realnog tržišta i biti konkurentna na tržištu rada. Potrebno je oformiti certificirane centre za dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radne snage koje će domaći, ali i strani obrazovni sistem prepoznati.

Također, mladi imaju bojazan od pokretanja vlastitog biznisa zbog političke atmosfere u zemlji, komplicirane administracije i velikih izdataka (doprinosi, režije, najam prostora i sl.), te je potrebno kreirati sigurnije okruženje za mlade poduzetnike u kojem bi oni bili spremniji za pokretanje vlastitog biznisa. Nadalje, mladima je u sklopu obrazovanja potrebno ponuditi više praktičnog rada, kako bi stekli osnovno radno iskustvo koje bi ih moglo ohrabriti za pokretanje svog biznisa.

Nadalje, generalna mana trenutno razvijene industrije, prisutna u većini jedinica lokalne samouprave, kao Goražde, Livno, Bihać, Konjic i drugi, jeste da su orijentisane na proizvodnju poluproizvoda, dok bi mogli svoje kapacitete da razviju za proizvodnju gotovih proizvoda. Jer upravo, ono što otežava situaciju mnogih privrednika u BiH je uvoz sirovina, nemogućnost nabavljanja materijala na domaćem tržištu i visoka cijena inputa. Na primjer u Livnu ili Konjicu, u drvnoj industriji je veliki problem pronalazak adekvatne sirovine s obzirom na veliki izvoz drvne sirovine, a gdje bi se trebalo omogućiti domaćim proizvođačima da lakše dolaze do drveta po povoljnijim cijenama tako što bi se zabranio izvoz trupaca a postakao izvoz gotovih proizvoda.

Potreba za poboljšanjem poslovnog okruženja se smatra elementarnim uvjetom za poticanje investicija i razvoj industrije. Zahvaljujući dobrom geografskom položaju, kvalitetnim lokacijama za investiranje, partnerskom i transparentnom odnosu sa investitorima, kao što imaju Derventa, Žepče, Gradiška, Visoko, Posušje, Grude, i druge, u poslednjim godinama bilježi se stalni rast broja registrovanih privrednih subjekata i preduzetnika. Na području tim jedinica lokalne samouprave nalaze se i određeni brojevi industrijskih/ poslovnih zone za investiranje.

U vezi s tim, jedna od mjera koju općina Žepče prakticira je oslobađanje i do 75% obračunate rente i naknade za uređenje građevinskog zemljišta u zavisnosti od broja lica koja će biti zaposlena u objektima koji se grade unutar poslovnih zona, odnosno na gradskom i ostalom građevinskom zemljištu. Ovakav pristup doveo je do otvaranja novih poduzeća. Gradiška je također u procesu skupljanja dokumentacije za otvaranje slobodne poslovne zone, nakon što je krajem 2021. godine Vlada RS usvojila zakon o poslovnim zonama. To podrazumijeva ukidanje PDV-a te carinske olakšice, a trenutno je jedina slobodna zona Trebinje. Cazin isto nudi unutar svoje zone besplatne usluge priključaka na osnovnu infrastrukturnu mrežu, te pokrivanje određenih administrativnih troškova uređenja i izgradnje objekta. U Gornjem Vakufu i Laktašima je također pod povoljnim uslovima omogućena sva infrastruktura za potencijalne investitore u proizvodne i druge djelatnosti.

Nadalje, prije nekoliko godina je u  okviru poslovne zone Pilana u Bosanskoj Krupi otvoren Centar za podršku poduzetništvu. Cilj je bio stimulirati ekonomski rasti i novo zapošljavanje u USK, unaprijediti poslovno okruženje, i povećati konkurentnost lokalne privrede, uglavnom u metaloprerađivačkom, drvnom i IT sektoru.

Zanimljivo je da unutra nekih poslovnih zona postoje i neslaganja u podacima o zaposlenosti, kao Usora, jer više od polovine zaposlenih dolazi iz okolnih mjesta izvan Usore. Što implicira da bi bilo dobro inicirati povećanje subvencioniranje za stambeno zbrinjavanje mladih iz drugih općina koji tu rade, kako bi se malo popravilo stanje sa migracijom i negativnim prirodnim priraštajem.

S druge strane imamo i jedinice lokalne smaouprave gdje je industrija i razvijenost poslovnih zona na jako niskom razvojnom nivou, kao u Fojnici, Livno Konjic, Mostar, Stolac. Neke jedinice lokalne samouprave kao Fojnica i nemaju poslovnu zonu, a opet neke i koje imaju, kao Konjic ili Mostar jako su stare i u lošem stanju, nezavršene, bez kanalizacije i druge nužne infrastrukture. U

Velika preduzeća koja nose razvoj ekonomske zajednice trenutno pripadaju staroj generaciji industrije. Radi se o prljavim industrijama koje ostavljaju veliki trag na okoliš i uveliko štete ekologiji. Naime, te industrije su ujedno i jedan od najvećih zagađivača u lokalnoj zajednici. Reindustralizacija je neophodna u mnogim jedinicama lokalne samouprave.

Ipak, svijest o očuvanju okoliša i održivoj i odgovornoj proizvodnji u lokalnoj zajednici je sve izraženija i stavlja se u mnogim slučajevima ispred ekonomskog razvoja. U posljednjem periodu primjećuje se registracija novih preduzeća koja se žele baviti ekološkom industrijom, kao na primjer u Žepču, Tešnju, Bihaću, Grude i druge. Tako postoje i firme koje električnu energiju obezbjeđuju solarnim panelima, a otkup struje im je zagarantovan kroz regulatornu agenciju Ferk i kroz Elektroprivredu. Na primjer, fotonaponske elektrane doživljavaju procvat u Stocu. Također, poduzetnici iz Gruda prate i savremene trendove u proizvodnji struje iz obnovljivih izvora, tako da na području ove općine ima pet fotonaponskih elektrana.

Kada je u pitanju podrška lokalne vlasti, u nekim gradovima/ općinama,  lokalna vlast je poduzela konkretne korake kako bi ubrzala vlastiti ekonomski razvoj. Na Tako je Žepče, razvojem industrijskih zona željelo da dodatno stimulativno djelovanje prema poduzetnicima, te poslovanje unutar poslovne zone nudi velike prednosti i pogodnosti, gdje su sve firme na jednom mjestu imaju riješenu infrastrukturu, bave se sličnim poslovima i sarađuju, te je praktično i za kupce i partnere koji ih posjete. Također finansijska podrška za firme u nastajanju postoji i ogleda se u godišnjim javnim pozivima od strane Općine. U suradnji sa stranim donatorima udružuju se sredstva, te se kreiraju posebne grant šeme koje se usmjeravaju ta razvoj MSP sektora, te Općina sudjeluje i u subvencioniranju početnih troškova investiranja za proizvodno poslovne objekte koji se grade na području Općine Žepče.

Dodatno, općina Žepče je pojednostavila mnoge administrativne procedure bitne za realni sektor, pa se sada na primjer Rješenje o registraciji zanatske djelatnosti izdaje za najviše tri dana, a moguće ga je dobiti za jedan dan ukoliko je sva potrebna dokumentacija potpuna, a ukupan trošak za dobivanje rješenja o registraciji zanatske djelatnosti je 50KM. Također, lokalna uprava Tuzle je uradila dosta na pojednostavljenju procedura za registracije stranih i novih BH firmi. Općinske takse su prilagođene investitorima i među najnižim su u državi. Jedino ostaju skupi priključci i tu ima prostora za napredak.  Zakup parcela je moguć po nižim cijenama, tako da se u zadnje vrijeme pojavljuje trend premještanja određenog broja firmi iz drugih krajeva BiH u Tuzlu, upravo iz ovih razloga.  Infrastruktura je dosta dobro razvijena, posebno u Živinicama.

Što se tiče osiguranja kritičnih faktora investiranja prije svega je potreban veći broj poslovnih zona.  Da bi se osigurala radna snaga koja je zanimljiva stranim investitorima potrebni su programi prekvalifikacije i dokvalifikacije kako bi se postigao zadovoljavajući nivo znanja i vještina. Nadalje, potrebno je dodatno raditi na razvoju infrastrukture i olakšati administrativne zahtjeve spram stranih investitora.

Generalno iz mnogih jedinica lokalne samouprave navode trenutno ne postoji politička volja da se obezbijede potrebi uslovi i ozbiljno krene u privlačenje stranih i domaćih investitora,  iako je stranim investitorima naročito  privlačan geografski položaj i blizina EU određenih gradova/ općina, kao što su Bihać, Banja Luka, Prijedor i drugi. Dodatno, Prijedor ima carinski terminal u okruženju koji također olakšava izvoz. Dolaskom stranih investitora situcija u mnogim industrijama industriji je znatno popravljena, tako da su te firme trenutno nosioci industrijskog razvoja mnogih općina/ gradova. S druge strane postoje jedinice lokalne samouprave, kao Višegrad koje nemaju povoljan geopolitički položaj za privlačenje investitora, a uz to se nalazi uz samu granicu sa Srbijom, pa investitori radije odlučuju na investiranje na tom području zbog povoljnijih administrativnih procedura za pokretanje biznisa, ali i lakše dostupnih kvalitetnih resursa i kvalitetne radne snage.

Ipak, administrativne i političke okolnosti ne idu u prilog investitorima. Neke lokalne vlasti su postavile sebi za prioritet unaprijeđenje ovih okolnosti. Tako, Prijedor već više od 10 godina ima info centar za investitore, smješten u Agenciji Preda. Centar nudi usluge za investitore sa naglaskom na registraciji preduzeća, implementacione procedure u toku investicionog procesa, dobijanje dozvola, uvezivanje sa lokalnim dioničarima i kompanijama i usluge naknadne obrade. U gradskoj upravi oformljena je i radna grupa za investitore koja od prvog koraka stoji na usluzi investitorima. Industrijska zona Celpak je također prilagođena investitorima i nudi pristojnu infrastrukturu.  Nadalje, Prijedor je na raspolaganje investitorima stavio i Fondaciju za razvoj koja za privrednike garantuje povrat kredita. Nadalje, uređenje poslovne zone i smanjena cijena rente po izgrađenoj poslovnoj jedinici dovelo je do toga da se Živinice svrstavaju u najpovoljniju destinaciju za ulaganje u odnosu na druge lokalne zajednice na području Federacije BiH.  Projekt poslovne zone pokazao se uspješnim zbog povjerenja i poticaja domaćih i stranih investitora da ulažu u lokalnu zajednicu i na taj način povećaju broj radnih mjesta. Također, lokalna vlast je u posljednje dvije godine dosta radila na pojednostavljenju procedura za registracije firme u Kaknju, Cazinu i Širokom Brijegu. Uveden je niz pogodnosti za investitore, a sada u Kaknju pokreću i web stranicu putem koje će investitor moći od kuće registrovati firmu.

Od velikog značaja za privlačenje investicija jeste BFC certifikat (Business Friendly Certificate) za povoljno poslovno okruženje u jugoistočnoj Europi, koji posjeduju Posušje, Živinice, Bijeljina i Žepče. Također, prema ocjenama specijaliziranog časopisa za izravna strana ulaganja, FDI Magazine područje BEAR-a koje čine općine Teslić, Tešanj i Žepče, svrstano je u Top 10 južnoeuropskih regija u kategoriji najboljih evropskih investicijskih lokacija prema troškovnoj učinkovitosti.

Razvijanje privrednih aktivnosti pružaju i turistički potencijali, kojih u Bosni i Hercegovini ima mnogo. Turizam je u prethodnoj deceniji zabilježio relativno značajan rast iako se ne može govoriti o nekim velikim apsolutnim brojevima. Ipak sektor turizma u BiH se susreće sa mnogim preprekama.

Na primjer, Mostar ima značajne turističke potencijale koji se mogu uvezati sa vinogradarstvom i drugim granama poljoprivrede. Međutim, turizam je još uvijek sezonski posao, a turisti se zadržavaju kratko u Mostaru jer im nedostaje sadržaja za duži boravak. Lokalna vlast u Stocu vlast negativno utiče na turizam jer veliki broj srušenih i zapuštenih objekata u centru Stoca, kao i neuređen sistem upravljanja otpadom te nepostojanje sistema prečišćavanja otpadnih voda, spriječavaju ozbiljniji i brži razvoj turizma. U Fojnici se primjećuje i kontradiktornosti razvoja turizma i drvne industrije paraleno jer eksploatacija šume ne ide nužno uz razvoj turizma i prezervaciju prirode radi osiguranja održivosti turizma. Turistička zajednica u Ze-Do kantonu je prije nekoliko godina raspuštena, te je u tom pogledu potrebno ponovno istu uspostaviti i strateški pristupiti kreiranju turističke ponude u ovom području.

Poljoprivreda u kombinaciji sa turizmom, baziranim na bogatom kulturnom naslijeđu općina/ gradova, su percipirane kao grane koje imaju najveći neiskorišteni potencijal za razvoj većine lokalnih zajednica. Problem razvoja prehrambene industrije je usko povezan sa brojnim problemima razvoja poljoprivrede. Usitnjenost poljoprivrednih parcela u većini jedinica lokalne samouprave znatno povećava varijabilne troškove proizvodnje dok ekstezivan način proizvodnje dovodi do nedostataka sirovinske osnove za razvoj prehrambene industrije. Poljoprivredna proizvodnja, posebno u individualnom sektoru, uglavnom nije usmjerena na tržište i poznatog kupca, već je neorganizovana i stihijska sa malom prosječnom veličinom posjeda i relativno malim prinosom i kao takva tržišno nekonkurentna, posebno u proizvodnji žitarica.

Nedostatak tržišta za plasman poljoprivrednih proizvoda isto tako predstavlja veliki problem, a zastarjela mehanizacija čini proizvode nekonkurentnim. Zdrava životna sredina, kakva je na području Kotor Varoši, Visokog, Žepča, Stoca, veoma je pogodna za integralnu, organsku, ekološki zdravu proizvodnju hrane i ljekobilja. Posebno u brdskim dijelovima, gdje je stepen zagađenosti zemljišta, vode i vazduha minimalan. Ako se ima u vidu da organska proizvodnja u svijetu ima rastući trend, onda je jasno da ovi uslovi predstavljaju značajnu komparativnu prednost.

S druge strane, Tešanj je poznat i po svojoj poljoprivredi u smislu da svaka porodica pored toga što radi (zaposlena je u nekoj organizaciji), radi i na zemlji tj. istu obrađuje, pa prema tome postoji prilika da se kreira jedna forma domaće proizvodnje kojoj ne bi smetalo to da bude zasnovana na porodičnom rukovođenju uz određene savjete od visokoobrazovanih ljudi u oblasti (agronoma, menadžera i sl), te da se uvede neki sistem otkupljivanja o malih proizvođača za veće firme. Također, danas u Stocu mnoštvo manjih proizvođača mahom uzgaja raznovrsno organsko voće i povrće, dok manje vinarije istražuju mogućnosti uzgoja vinove loze bez upotrebe pesticida i umjetnih đubriva na takozvanim principima termodinamike.

Trenutni generatori ekonomskog razvoja, u skoro svim jedinicama lokalne samouprave (Grude, Goražde, Žepče, Mostar, Prijedor, Stolac, Tuzla, Konjic i drugi), ponajviše svoje ekonomske prihode zasnivaju upravo na izvozu robe. Međutim, ono što se smatra problemom jeste da se to obično radi o izvozu sirovina koje se prerađuju u drugim zemljama i koje se kasnije kupuju po mnogo većoj cijeni Bosna i Hercegovina. Lokalne zajednice bi trebale da daju više podsticaja za proizvođačka preduzeća koja su svoje proizvode uspjeli da plasiraju na strana tržišta.

Na primjer, investicijski vodič za općinu Žepče za 2021. godinu navodi da većina firmi u Općini, preko 80%, posluje fokusirajući se isključivo na plasiranje proizvoda na strano tržište, gdje više od 90% svoje proizvodnje izvoze na evropska tržišta. Nadalje, Goražde kao i Bosansko Podrinjski kanton su najpoznatiji po broju vanjske trgovine i broju uspostavljenih partnerstava sa velikim korporacijama u Evropi, ali i Aziji, Afici i Južnoj Americi. Te je u cilju proizvodnje određenih proizvoda nastala i saradnja među privatnim kompanijama u lokalnoj zajednici i između privatnog i javnog sektora u Goraždu da bi se navedena proizvodnja što bolje implementirala – onoliko koliko je to moguće u odnosu na postojeći zakonodavni okvir i prepreke koje proističu iz decentralizacije vlasti i loše  putne infrastrukture.

Bosna i Hercegovina ima mnogobrojnu dijasporu koja još uvijek ima neku vezu sa rodnim krajem. Neki su tu samo izgradili kuće ili vikendice, a neki sa svojim investicijama pokreću firme i otvaraju radna mjesta. Iako investicije dijaspore predstavljaju veliki potencijal ekonomskog razvoja, situacija je ista kao i sa stranim investitorima. Administrativne i političke okolnosti ne idu u prilog investicijama. Uz to se iznova pojavljuje problem nedovoljne infrastrukture. Dijaspora je i dalje samo potencijal koji za sada nije iskorišten u svrhu razvoja lokalne zajednice.

Dijaspora mnogih gradova/ općina, kao Bihać, Prijedor, Žepče, Cazin, Široki Brijeg, Mostar, Tuzla, Mrkonjić Grad, je zainteresovana za pomoć i to demonstrira pokretanjem i finasiranjem biznisa u svom rodnom kraju i na taj način doprinose otvaranju novih radnih mjesta. Kako bi ojačala komunikaciju s dijasporom, općina Žepče je stvorila službu koja će im pružiti sve relevantne informacije. S tim u vezi, kao dio RAŽ-a uspostavljen je Centar za investitore u čijem opisu posla je saradnja sa dijasporom. Također, Općina je pokrenula izradu baze podataka o dijaspori Žepče kroz uspostavljen portal E-dijaspora. Također, Cazin je otvorio Ured za dijasporu koji olakšava proceduru dolaska do raznih dokumenata i odgovora na sva pitanja i zahtjeve ljudi pa i investitora iz dijaspore. Lokalni proizvođači organizuju redovno sajmove u periodima kada dolazi najveći broj ljudi iz dijaspore u Cazin. Kada je riječ o investicijama, dijaspora je u Cazinu dosta ulagala u lokalne infrastrukturne projekte, obnovu cesta, vodnu mrežu i slično. Dodatno, 2022. godine, grada Živinice otvorilo je javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava osobama iz dijaspore koje su već pokrenule ili žele pokrenuti biznis u BiH.  Formiran je i Centar za biznis, kojim je omogućeno dobijanje dozvole za rad za samo dva sata, a na usluzi je svim poslovnim subjektima i potencijalnim investitorima. Ljudi iz dijaspore često služe kao svojevrsna “produžena ruka” općinskog čelništva, medijatori koji posreduju ili informiraju o potencijalnim stranim ulagačima. U Stocu dijaspora finansira gradsku biblioteku/knjižnicu, koju nije osnovala opštinska vlast niti je finansijski podržava, već nevladina organizacija, a finansira se od donacija iz dijaspore.

Neki od sagovornika su skeptični po pitanju obimnijeg ulaganja dijaspore u Konjic, prvenstveno zbog toga što je domaće tržište nestabilno, prepuno loših i nepotpunih zakonskih rješenja. Propisi se uz to često mijenjaju, pa često ni oni koji primjenjuju neki zakon ne mogu da ga povežu u integralnu cjelinu, jer je doživio toliki broj aneksa, izmjena i dopuna. Ipak, lokalna vlast kao u Konjicu, Livnu, Žepču, Posušju zajedno sa međunarodnim organizacijama i na privatnu inicijativu pojedinaca, aktivno doprinosi saradnji sa dijasporom.

U jedinicama lokalne samouprave kao što su Kakanj, Brčko, Grude, Visoko, nije primijećen veliki broj dijasporske populacije koja želi pokrenuti određeni biznis u lokalnoj zajednici. Ljudi se većinom vraćaju nakon ostvarene penzije. U slučaju da žele investirati, radi se većinom o manjim preduzećima u želji investitora da pomognu razvoju lokalne zajednice.

Razvoj IT sektora je u svom začetku. Još uvijek nema velikih ulagača koji su pokazali interes za razvojem ovog sektora u mnogim lokalnim zajednicama. Obzirom da IT kompanije nude zanimljiv radni ambijent i da ovom sektoru nedostaje radne snage bitno je promovirati i uvesti jače IT obrazovanje od osnovne škole do fakulteta, koje će posebno usmjeriti žene i marginalizirane skupine da se usmjere prema ovom zanimanju.

U nekim gradovima/ općinama je u posljednjih nekoliko godina evidentan razvoj IT sektora- S tim u vezi, trenutno u Gornjem Vakufu posluju dvije brzorastuće firme iz ove oblasti, koje skupa imaju oko 120 uposlenih, u Cazinu ima nekoliko IT firmi koje rade za strano tržište, na području Tuzle i Prijedora prisutne su brojne strane IT kompanije koje upošljavaju freelancere ili koje, zbog jeftine radne snage, otvaraju urede na prostoru lokalne zajednice. Također, trenutno u Zenici postoji nekoliko firmi koje djeluju u oblasti IKT-a i njihova ograničenja se odnose na neuređene pravne legislative u ovoj oblasti u našoj državi te prevelike poreze i komplikovane administrativne procedure. Neophodni su programi poticaja za razvoj IT firmi i firmi u oblasti kulturno-turističke i kreativne djelatnosti shodno tome da za iste postoji veliki potencijal za razvoj. Prilika za razvoj IKT biznisa je u tome što trenutno veliki broj građana radi upravo u IKT sektoru. Doduše ispod radara, u slučajevima kao što je Banja Luka i još neki, zato što sve te kompanije, koje rade za strana tržišta, nisu često čak ni registrovane za ono šta rade, jer bi potpale pod zakonom regulisan poreski režim koji im ne ide u prilog.

Mnoge jedinice lokalne samouprave nisu direktno fokusirani na razvoj IKT sektora, niti raspolažu kvalitetnim kadrovima u IKT sektoru, a mladi koji su se obrazovali u tom smjeru uglavnom nisu zainteresovani da se vrate rodni kraj. Kada je u pitanju obrazovanje u ovom segmentu, prilike za razvoj ICT biznisa u Zenici se odnose na trenutno uspostavljenom studijskom programu Softverski injžinjering na Politehničkom fakultetu, Univerziteta u Zenici. S drughe strane, Konjic ne raspolaže kvalitetnim kadrovima u IKT sektoru a mlade, koji su se obrazovali u tom smjeru, u pravilu više privlači ostanak u većim centrima gdje su se obrazovali nego povratak u Konjic.

Ipak tehnologija je danas sastavni dio svake firme, i privatni sektor sve više teži ka digitalnoj transformacija svoji procesa. Tako su i firme u Žepču ili Visokom digitalizirale neke svoje poslove uz pomoć projekata međunarodnih organizacija i njihovih projekata. Visoko je prva jedinica lokalne samoprave u BiH koja je implementirala aplikaciju koja besplatno povezuje poslodavce i osobe koje traže posao. Nadalje, u pogledu visokotehnoloških inovativnih poslova, bitno je navesti da je u Višegradu otvoren pogon za bitcoin rudarenje, ali trenutno ne zapošljava veliki broj ljudi.

Digitalizacija javne uprave u lokalnoj zajednici kao i u državi ne ide željenom brzinom većinom zbog izostanka usvajanja Zakona o elektronskom potpisu. Procedure pokretanja biznisa u većini jedinica lokalne smaouprave su komplikovane i dugotrajne. Unaprijeđenje kvalitete javnih usluga i javne infrastrukture treba biti jedan od prioriteta i narednih kapitalnih ulaganja u svim jedinicama lokalne samouprave. Također, veća transparentnost u radu javnog sektora generalno je prioritet za daljnji razvoj lokalne zajednice. Potrebno je raditi na edukaciji i obezbjeđivanju informacija zainteresovanim građanima, kako bi olakšala registraciju i razjasnila obaveze poduzetnika.

Ipak, neki gradovi/ općine su napravile pomak po ovom pitanju. Tako, u Žepču postoji e-citizen i viber broj, i na temelju kojeg se Općini mogu postaviti bilo kakva pitanja i oni su dužni odmah odgovoriti i lijepo to funkcionira. Također, Centar za investitore koji je uspostavljen unutar RAŽ-a, funkcionira po principu usluge „one stop shop“ – sve na jednom mjestu, i na taj način pruža podršku malim i srednjim poduzećima, profesionalne i stručne podrške potencijalnim i aktivnim investitorima u svim fazama poslovanja. Također, u sklopu RAŽ-a je uspostavljen i Centar za kompetencije, kao prvi centar ove vrste u BiH, koji pruža edukacije standardiziranog tipa kao i prilagođene radionice namijenjene korisnicima sa specifičnim potrebama. Nadalje, na području Prijedora u segmentu e-uprave postoji aplikacija e-dokument, putem koje je moguće poručiti lične dokumente koji se onda šalju na adresu poštom. Postoji i aplikacija e-citizen. U Grudama i Kaknju isto postoji spremnost lokalne vlasti za prelazak na digitalne oblike uprave i poslovanja, te su određeni koraci poduzeti u tom pravcu, pa je moguće pristupiti bazičnim e-uslugama.

U pojedinim jedinicama lokalne samouprave se ipak ne može govoriti o nekom značajnijem stepenu digitalizacije samih usluga, kao što je Mrkonjić Grad, Konjic, Široki Brijeg ili Tuzla, gdje su do sada na polju e-uprave i e-biznisa napravljeni  minimalni ili nikakvi koraci. Građani su vrlo skeptični po pitanju unaprijeđenja kvalitete javnih usluga i ne očekuju neke progresivne inicijative od javne uprave. Mnogi smatraju da je lokalna vlast nesposobna i nezainteresirana da kvalitetno ispunjava čak svoje osnovne funkcije.

Pandemija COVID-19 je nesumnjivo ostavila negativan uticaj na poslovanje skoro svih privrednih subjekata u BiH, u svim jedinicama lokalne samouprave. Kompanije su se suočavale sa poteškoćama u nabavci sirovine i repromaterijala neophodnog za poslovanje, te je veliki broj izvoznika bio spriječen da izvozi, a pojedine kompanije su potpuno obustavile rad. Ipak, pandemija je bila i od koristi za neke firme, posebno one koje su iskoristile prednosti digitalizacije u tom period, ali i za druge firme kojima je, na primjer, pandemija ukazala na sve nedostatke inozemne proizvodnje. Također, neki privredni subjekti, kao u Živinicama su i pored svih problema izazvanih pandemijom COVID-19, poslovali pozitivno. Doprinos ovim rezultatima dala je i lokalna vlast koja je i kroz niz mjera usmjerenih ka poboljšanju poduzetničkog ambijenta, i to smanjenjem administrativnih taksi, programima subvencioniranja poljoprivrednika i startup privrednika, skraćivanjem i ubrzavanjem administrativnih procedura, te drugih mjera koje su olakšale poslovanje privrednika na tim područjima. Ipak, unatoč odolijevanu pogubnim posljedicama pandemije, ekonomija je generalno početkom 2022. godine stavljena pred nove izazove, usljed složenih međunarodnih političkih prilika vezanih za ratna dešavanja u Ukrajini, koja su se značajno reflektovala na globalne ekonomske tokove, pa tako i u BiH.

U BiH u narednom periodu neophodno je pokretanje novih industrija i dalje jačanje postojećih. To jeste proširenje djelatnosti velikih preduzeća na druge oblasti. Posebno je potrebno istaknuti potencijali i potreba za poticajima koji bi bili usmjereni ka malim i srednjim poduzećima koja se bave proizvodnjom, te preduzećima koja imaju pristup tržištu posebno van granica BiH. Međutim, da bi se ojačala zajednica, nije dovoljno samo zaposliti ljude spram postojećih uslova rada.  Potrebno je raditi na povratku povjerenja ljudi u državne institucije i poslodavce, te zaustaviti korupciju, a to je moguće samo osiguranjem radničkih prava i vladavinom prava.

Inovacije

Inovacije i usvajanje tehnologije su značajan faktor rasta i razvoja u Bosni i Hercegovini, iako sa različitim nivoima napretka. Iako zemlja ima skup obrazovanih i obučenih stručnjaka, njegovanje kulture inovacija i poduzetništva suočava se s izazovima. Uloženi su napori da se podstaknu start-upi i centar za inovacije, ali ekosistem je još uvijek u početnoj fazi u odnosu na razvijenije zemlje.

U BiH su vrlo mala sredstva rezervisana za podršku razvoju inovacija i istraživanja. Kada je riječ o korištenju sredstava iz evropskih fondova, mnogim jedinicama samouprava i njihovim uposlenicima su zahtjevi za apliciranje složeni, i ne posjeduju potrebna znanja o prijavama na projekte. Također, bolji i lakši pristup informacijama o procedurama i fondovima je neophodan.

Zbog strukture industrije u BiH u kojoj dominiraju obrti, mikro i mala poduzeća inovacijska aktivnost je često blokirana jer ta poduzeća nemaju potrebne preduvjete za ulaganja u istraživanja i razvoj i inovacije. Tamo gdje postoji klastersko organiziranje industrija i jaka poduzetnička infrastruktura, ta se populacija malih poduzeća povezuje u klastere i tako uključuje u tokove inovacija. Međutim, u Bosni i Hercegovini ne postoje elementarni uvjeti za takve napredne oblike organiziranja što praktično isključuje veliki dio tih kompanija iz organiziranih inovacijskih aktivnosti. Generalno nedostaju inicijative i prakse u vezi sa inovacija u promatranim gradovima i općinama. Inovacije su najpotrebnije u polju rada i usluga javne uprave i javnih usluga.  Općina ne radi dovoljno na razvoju svijesti niti programa koji omogućavaju investitorima neometan stvaralački rad.

Nadalje, mnoga poduzeća ne posjeduju dovoljno kapaciteta za inovativne aktivnosti i osvajanje novih tržišta. Da bi se povećala inovativnost, potrebno je raditi na postizanju veće produktivnosti rada, koja je, pored eksternih faktora, određena i načinom organizacije i upravljanja, osposobljenošću zaposlenih, stepenom tehnološkog razvoja itd. Ključna su ulaganja u ljudski kapital, istraživanje, tehnologiju.

Ipak, inovativne ideje su prisutne u BiH, samo je potrebna podrška kako pojedincima tako i kolektivu. Inspirativne i inovativne priče dolaze od strane pojedinaca i individualnih preduzeća koji moraju da prate najnovije tehnologije i budu inovativni u svom poslovanju kako bi pratili dinamiku tržišta u kojem posluju. Lokalne vlasti koje igraju ključnu ulogu u ovom pogledu, nisu podjednako zainteresovani u jedinicama lokalne samouprave. Pa tako postoje gradovi/ općine kao Tuzla, Stolac, Široki Brijeg, Bihać, Visoko, Kakanj, Brčko, Posušje, Konjic, Grude, Živinice, Mrkonjić Grad, gdje ne postoje bilo kakvi inkubatori za inovacije ili programi poticaja za inovacije i samoincjativne inovatore. Ukoliko poticaja i ima, oni uglavnom dolaze od strane međunarodnih razvojni agencija i institucija. Postoje situacije kao u Mostaru gdje gotovo da nema predviđenih izdvajanja za ove kategorije, te lokalna vlast deklarativno podržava razvoj inovacija, ali je u stvarnosti uglavnom fokusirana samo na sebe i uske nacionalno-stranačke potrebe. Svi konkretni potezi u tom pravcu rezultat su rada privatnog i nevladinog sektora. Generalno je neophodno da se mladi što više motiviraju za poduzetničke poduhvate.

S druge strane tu je na primjer Žepče, gdje je lokalna vlast jako zainteresovana za kreiranje programa i poticaja za inovacije i start-up firme, te redovno podržava projekte i daje poticaje inovativnim mladim osobama i start-up preduzećima, te organizuje obuke i akademije sa ciljem osnaživanja poduzetničkog duha i pokretanjem start-upa. Također, u Širokom Brijegu postoje solidni programi za poticaj start-up preduzeća. Etablirane su i poreske olakšice, ali nedostaje mentorstvo i uslovi za održivost start-upova.

Također, tu je i Grad Prijedor koji je 2006. godine osnovao razvoju Agenciju PREDA Prijedor čije osnivanje je imalo za cilj jačanje preduzetništva i poslovnog ambijenta na lokalnom nivou. Agencija kroz svoj rad podržava razvoj inovacija i pomaže malim preduzećima da se etabliraju na tržištu. Kao i Mostar  koji ima tehnološki park INTERA, koji su lokalni poduzetnici pokrenuli 2011. godine. Iako je INTERA ostvarila značajne uspjehe na planu zapošljavanja, obučavanja mladih za deficitarna zanimanja, podrške startapima kao i na planu inovacija i tehnološkog razvoja, lokalna vlast se tek nedavno zainteresovala za rad INTERA parka sa ciljem oporezanja aktivnosti INTERA parka, odnosno finansijskog prihodovanja. Nadalje, Zenica ima vlastitu razvojnu agenciju ZEDA, preko koje se implementiraju različiti razvojni projekti ali i preko koje se mogu dobiti sredstva kao i mentorska podrška za razvoj obrta ili preduzeća. Ipak, iako je Zenica u teoretskom smislu razvila lijep sistem za implementaciju ključnih projekata za razvoj lokalne zajednice, za potrebe građana to trenutno nije dovoljno zato što su svi projekti i strateški pristupi dugoročno orijentirani i jako sporo rješavaju trenutačna pitanja i probleme. Dodatno, Tešanj također, ima uspostavljena dva hub-a (Futurist i Solution) koji su pozitivno poslovali u proteklim godinama.

Infrastruktura

Razvoj infrastrukture je također prioritet za Bosnu i Hercegovinu, jer igra ključnu ulogu u ekonomskom rastu i regionalnoj povezanosti. Zemlja ulaže u poboljšanje svoje putne mreže, mostova i transportnih veza. Međutim, postoje razlike u kvalitetu infrastrukture između urbanih i ruralnih područja i potrebno je više ulaganja za poboljšanje energetske, vodosnabdijevanja, sanitarne i IKT infrastrukture. Potrebe za infrastrukturom su također jako izražene što svjedoči o tome da u mnogim sredinama nema elementarnih uvjeta za razvoj industrije. Ovdje se ističu potrebe za investicijama u poduzetničku infrastrukturu, odnosno poduzetničke zone, koje su iskazane za sve gradove/općine koje su ozbiljno prišle planiranju za SDG 9. U ovom istraživanju infrastruktura se promatra kao fizička, digitalna, inovacijska i poduzetnička infrastruktura.

Digitalizacija javne uprave u većini lokalnih zajednica ne ide željenom brzinom. Reforma javne uprave i javnih službi, te veća transparentnost u radu javnog sektora generalno, je prioritet za daljnji razvoj lokalnih zajednica. Poticaji usmjereni na saradnju između nevladinog i privatnog sektora bi mogli unaprijediti digitalizaciju javnih usluga i informacija vezanih za turizam, kulturu, sport i rekreativne sadržaje.

Od velikog značaja za mnoge gradove/ općine, kao Žepče, Zenica, Visoko, Stolac, Doboj, Kakanj, Konjic, Mostar, je i trenutna dostupnost, ali i dalji razvoj cestovne mreže baziranog na planiranoj izgradnji autoceste na koridoru Vc, koja će biti osnovna pokretačka snaga razvoja kako gospodarstva tako i ostalih društvenih segmenata jedinica lokalne samouprave.

Neke jedinice lokalne samouprave sa dobrim geografskim položajem, cestovnom ili željezničkom infrastrukturom, kao Doboj, Visoko, Zenica, Konjic, Kakanj, su čvorište saobraćajno i drumskog željezničkog saobraćaja, te imaju perspektivu i za druge vidove privrede, jer se nalaze na dobroj lokaciji i u odnosu na zemlje u regionu, što može omogućiti da postanu i važan logistički centar.

S druge strane postoje gradovi/ općine, kao Gradačac ili Bihać, gdje je postojeća željeznička mreža većinom uništena i van upotrebe. Također bi na primjer u Gornjem Vakufu uvezivanje željeznicom na pravcu Banjaluka-Jajce-Donji Vakuf-Bugojno- Gornji Vakuf/Uskoplje -Prozor-Jablanica moglo značajno doprinijeti bržem razvoju metalne i drvne industrije u ovom mjestima, ali bi to bio veliki državni projekat na koji općinska vlast nema mnogo uticaja.

Nadalje, putna infrastruktura unutar jedinica uprave je loša i treba se raditi na njenom poboljšanju. Privrednicima u Posušju i Kotor Varoši  je problem što teretna vozila moraju ići kroz centar grada do industrijske zone i preporučljivo bi bilo da lokalna zajednica razmisli o izgradnji odvojenog pristupnog puta za industrijsku zonu kako teretna vozila ne bi išla kroz centar i uništavala puteve koji nisu projektovani za opterećenja koja stvaraju teretna vozila. Stvaraju se česta zagušenja saobraćajnih tokova, ugrožava se bezbjednost građana u prvom redu učenika, a kao prateća pojava povećanog inteziteta saobraćaja je i povećan procenat izduvnih gasova koji u ekološkom pogledu nanose veliku štetu.

Slaba cestovna povezanost u Bosanskoj Krupi, Višegradu, Fojnici, predstavlja veliki izazov za privrednike. Fojnica predstavlja ‘slijepo crijevo’ u smislu da postoji samo jedan regionalni put koji vodi do Općine. Također, općina Drvar je veoma loše povezana sa ostalim općinama. Jedina veza između Drvara i ostalih općina je uspostavljena drumskim saobraćajem, koji je otežan lošom putnom infrastrukturom i neredovnim autobuskim linijama. Primjera radi, Drvar i Glamoč su jedine dvije opštine u Bosni i Hercegovini još uvijek povezane makadamskim drumom. Dodatno, u nekim općinama/ gradovima, kao Višegrad, svakodnevna sukobljavanja političkih partija na nivou opštine utiču na sve segmente društvenog i ekonomskog života, pa su tako zapostavljeni i projekti koji se odnose na unaprijeđenje putne, transportne i komunalne infrasturkture.

Također, trenutno se vrše radovi na obnovi Luke Brčko. Zahvaljujući svom strateškom i geografskom položaju, Luka Brčko može postati ključna tranzitna tačka za protok teretnog saobraćaja između BiH i Evropske unije. Trenutna infrastruktura Luke Brčko zastarjela je i teško joj je pristupiti željeznicom, ali nakon obnove, luka može postati centralna poveznica za ekonomije regiona. Nadalje, kada je u pitanju vazdusni saobraćaj, iako Mostar ima jako dobru poziciju kao i jako dobru komunikacijsku povezanost, nužnu za sve firme a naročito za izvozno orijentisane kompanije, loše upravljanje lokalne vlasti Aerodromom u Mostaru je rezultiralo nedovoljnim razvojem zračnog teretnog, ali i putničkog transporta.

U nekim jedinica lokalne samouprave kao što su na primjer Gradačac, Prijedor, Tuzla i drugi, IKT infrastruktura je slabo razvijena. Ili je kao u Bihaću, internet poprilično skup i slabo pristupačan nižim socijalnim kategorijama. U nekim jedinicama samouprave, kao Posušje to je posebno izraženo u ruralnim dijelovima je postoji loša pokrivenost optičkim kablovima i internetskom infrastrukturom. S tim u vezi, trenutne internetske usluge ne mogu da zadovolje potrebe biznis sektora za razvoj IT-a. Jako se sporo uvodio 4G, a već će uskoro biti potrebe za 5G. Također, neki kao Gradiška stoje nešto lošije i u smislu digitalne pismenosti u odnosu na entitet RS sa 28% pismenosti. U ostalim većim gradovima/ općinama digitalna infrastruktura i dostupnost interneta su relativno razvijene.