TUZLA

Svijet bez siromaštva

U Tuzli siromaštvom su najviše pogođeni penzioneri i mladi ljudi koji nemaju zaposlenje. Zatim osobe koje su bolesne, Romi, osobe sa posebnim potrebama i porodice sa djecom sa posebnim potrebama. Porodice sa djecom, posebno više djece, sa jednim ili nijednim zaposlenim članom porodice su izrazito pogođene siromaštvom. Tu su i osobe koje nisu ostvarile pravo na penziju sa 50+ godina, koje su izgubile posao i ne mogu da nađu drugo zaposlenje djelimično radi izostanka programa za efikasnu prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju. Osobe koje žive van grada su u težem položaju jer su i fizički izolovane od socijalnih i zdravstvenih službi, kao i mjesta potencijalnog zaposlenja. Nekima se ne isplati ni prihvatiti posao za malu platu jer bi većina zarade otišla na transport. Cijena karte javnog transporta doseže danas čak 80 KM. Žene u svim ovim kategorijama, su češće siromašnije od muškaraca i imaju manje šansi da izađu iz siromaštva. Za primjer, samohrane majke su u izuzetno teškom položaju. Zakon o pravu na alimentaciju se slabo ili nikako ne sprovodi. Česta je situacija da je otac i privremeno oslobođen ove obaveze jer nije u radnom odnosu, bar legalno. Skrb o djeci spada mahom samo na žene.  Pravo na besplatno korištenje obdaništa se ne poštuje. A u slučaju školske djece, obzirom da školski sati traju relativno kratko, pravo na korištenje produženog boravka je također sporno. U slučaju zaposlenosti, brojni su slučajevi žena i samohranih majki koje bez posla ostaju radi opravdanog uzimanja bolovanja. To su samo neki primjeri problema s kojima se susreću svakodnevno samohrane Tuzlanke.

Socijalne službe su preopterećene brojem korisnika, obimom predmeta i brojem djelatnosti koje obavljaju dok je broj socijalnih radnika po službi  smanjen na svoj minimum. Radnici su preopterećeni ali trpe jer su poslovi u javnoj službi visoko poželjni danas, te je kompeticija velika i često stranački obojena. Osobe koje su zaposlene u ovim službama nemaju priliku niti vremena da se dodatno obrazuju kako bi mogle ponuditi rješenja za prevazilaženje problema i potreba modernog društva. Pitanja kao što su korištenja droga, zavisnosti od igara na sreću i radikalizacija, a koja su usko vezana za socio-ekonomski status mladih, su primjeri suvremenih problem sa kojima se mladi i njihove porodice susreću, a na koje nema adekvatnog odgovora od strane javnih službi.  

Što se tiče mladih osobe koje su pogođene siromaštvom, tu su najčešće osobe koje su završile osnovnu ili srednju stručnu spremu zanatskog smjera. Te osobe teško dolaze do plaćenog radnog iskustva ili radnog iskustva koje će ih doista osposobiti za rad. Većinom su angažovani od strane privatnih lica na crno i rade najteže poslove koji se ne tiču direktno njihovog zanata, kao što su gruba čišćenja, iznošenje otpada i sl. Često tokom sličnih angažmana prolaze kroz verbalno, psihičko, a nekada i fizičko nasilje od strane poslodavca. Dogovoreni honorari rada su rijetko ispoštovani kao i ugovoreni uslovi rada. Nakon nekoliko pokušaja i sličnih iskustava rada na crno,  mladi često odustaju, razočarani u sebe i svoje mogućnosti.  Za razliku od penzionera, ova skupina nema pristup baš nikakvim sredstvima niti ima pristup socijalnoj zaštiti. Očekivanja njihovih roditelja ili partnera su velika u smislu da trebaju da doprinose kućnom budžetu ili izdržavaju nezaposlene članove porodice i pomognu starijima. Psihološki pritisak koji nastaje između želje da se postane respektabilnim i funkcionalnim članom porodice i društva, te s druge strane nemogućnost ostvarenja te želje, ponekada ima velike posljedice po mentalno i fizičko stanje pojedinca. Neki se okreću porocima iz očaja, a neki se odlučuju otići iz zemlje, nekad i pod vrlo nesigurnim i nerazjašnjenim okolnostima.  Društvo ima vrlo malo razumijevanja spram položaja ove skupine mladih u društvu. Do sada niti jedan njima prilagođen program nije ponuđen da bi im se pomoglo. Poticaji za samozapošljavanje mladih nemaju kapacitet da ovu skupinu društva motiviraju, jer nemaju niti društvene a često niti obrazovne sposobnosti za pokretanje biznisa. Također, stambena politika, kao ni kreditna, nije usklađena prema postojećem stanju. Nažalost, ovi mladi iz godine u godinu postaju nevidljivi dio društva.

Pandemija Covida-19 je prema sugovornicima pogoršala već lošu situaciju, sa velikim brojem otkaza a posljedice će, prema njima, biti dugoročnog karaktera. Tvrde da su sredstva koja su dodjeljivana za oporavak od krize, pratila političku koruptivnu logiku i da nisu ravnopravno raspodijeljena. 

Svijet bez gladi

U Tuzli djeluje više javnih kuhinja. Jedna je pod vodstvom Merhameta, a druga djeluje u sklopu pro-selefijske organizacije OAZA. Rad ove dvije javne kuhinje nije dovoljan kako bi se pokrile potrebe stanovništva. Javne kuhinje bi trebale biti dostupne i udaljenim mjesnim zajednicama, a ne samo u gradu jer siromašni penzioneri, i u slučaju pokretljivosti, sebi ne mogu priuštiti javni transport. 

Na području Mjesne zajednice Brčanska Malta djeluje grupa pod nazivom 'Aktivno starenje'. Radi se o samoorganizovanoj grupi stanovništva koja u suradnji sa Merhametom izlazi u susret siromašnim penzionerima i dostavlja na kućna vrata tople obroke. Također, nude novčanu pomoć penzionerima, u iznosu od 30 KM mjesečno, za lijekove. Bitna komponenta njihovog rada je da organizuju razna druženja jer smatraju da su izolovanost i usamljenost najteže za podnijeti penzionerima.

Zdravlje i blagostanje

U javne institucije građani Tuzle ne idu bez 'kese', tvrde sugovornici. Pristup zdravstvenim uslugama je otežan kompetitivnošću privatnog i javnog sektora. 'Doktori koji rade u javnom sektoru, imaju i privatne ordinacije, naravno da im je u interesu da svoje usluge duplo naplate', kažu sugovornici. Postoji raskol koji uveliko otežava pristup uslugama između porodične i specijalističke medicine. Što specijalisti odrede kao terapiju, porodični doktori često promjene i odrede drugačiju terapiju. Na kraju pacijenti su zbunjeni i ne znaju koju terapiju treba da uzimaju, iako više vjeruju specijalistima. Međutim riječ porodičnog doktora je zadnja.
Nadalje, javno zdravstvo ne prepoznaje nalaze i preporuke privatnog sektora što također pacijente dovodi do sumnje u ponuđene sisteme.

Generalno, pristup zdravstvu je spor i nekvalitetan. Liste čekanja su preduge, a doktori nisu posvećeni svom radu. Primijećena je i diskriminacija starih iznemoglih osoba, te osoba nižeg obrazovanja. Kad su stariji pacijenti u pitanju, nije obezbijeđena kućna posjeta. Povremeno humanitarne organizacije organizuju transport za iznemogle. Međutim, potrebna je sistemska pomoć koja funkcioniše. Mnogi s toga ni ne stignu da pristupe liječenju.  

Kvalitetno obrazovanje

Školska infrastruktura treba biti unaprijeđena i prilagođena djeci sa posebnim potrebama, a učionice modernizovane.  Stvarni centri za kvalifikaciju i rekvalifikaciju su neophodni kako bi se prevazišao jaz između postojećeg i potrebnog znanja i vještina. Potrebna je hitna reforma obrazovnih programa, koja mlade uči slobodi mišljenja i govora, kritičkom razmišljanju i nudi praktičan i suvremen sadržaj nastave.  Vanškolske aktivnosti također izostaju, kao i sportski, kulturni i rekreativni sadržaj. Zanatska zanimanja više nisu popularna. Neka odjeljenja su prazna, dok su odjeljenja za medicinske radnike kompletirana i brojna. 25 odjeljenja za medicinare spram jednog ili nijednog zanatskog odjeljenja je realnost s kojom se Tuzla susreće. Naravno, medicinske smjerove mladi upisuju jer se nadaju zaposlenju van zemlje.

Rodna ravnopravnost

Većina žena u Tuzli radi u uslužnom sektoru. Radnice u trgovinama nemaju 40-časovnu radnu sedmicu koju su potpisali u ugovorima, nego rade 50 časova i više, a plaćene su uglavnom najnižom platom.  Ženska radna snaga u uslužnim djelatnostima radi najteže fizičke poslove raznoseći robu, a na posao idu i subotom i nedjeljom. Rijetki su oni koji premaše platu od 550 KM. Bez obzira na pandemiju Covida-19 radnice su nastavile sa radom i za vrijeme lockdown-a i bez obzira na kršenje njihovih radničkih prava. Nepostojanje dovoljnih mjera zaštite u uslovima zarazne bolesti, nepoštovanje radnog vremena, uskraćivanje prava na bolovanje, samo su neki od primjera kršenja prava radnica. Radnice u trgovini su svjesne da su im određena prava prekršena, ali preovladava strah od gubitka radnog mjesta i zbog toga trpe. Radnice neće ni koristiti mogućnosti koje im zakon daje da ta prava zaštite jer nemaju povjerenja u institucije države, pa ni u sindikat niti u civilni sektor, te nemaju snage niti materijalne mogućnosti da pokrenu, a kamoli iznesu 'sizifovsku' borbu za svoja osnovna radnička prava.  Ženska prava na prostoru ove lokalne zajednice se ne poštuju. Ona prema sugovornicima postoje samo na papiru u realnom životu ne. Pristup obdaništima, porodiljsko odsustvo, jednake plaće, jednak pristup zaposlenju, pravo na bolovanje itd., sve su to danas samo obećanja koja, još od vremena socijalizma, više nikad nisu poštovana.

Čista voda i sanitarni uslovi

U Tuzli je 95% teritorije pokriveno vodovodnom mrežom. Kanalizaciona mreža također ima prilično veliku pokrivenost u gradu. Van grada razvoj kanalizacione mreže je otežan neplanskom gradnjom i činjenicom da kanalizacija mora da prolazi kroz privatna zemljišta. Negdje je zbog negodovanja privatnika izgradnja kanalizacione infrastrukture obustavljena. Ova situacija se ne rješava. Infrastruktura je stara i potrebna je blagovremena sanacija i redovno održavanja.

Pristupačna energija iz čistih izvora

U Tuzli se vodi velika polemika oko izgradnje Bloka 7 TE Tuzla čiji je pogon ovisan o uglju, dakle nije ekološki pogodan. Zbog gašenja pet postojećih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, postoji bojazan da bi bilans električne energije u BiH bio negativan do 2030. godine. To znači da bi potrebe zemlje u opskrbi električnom energijom morale biti zadovoljene većim uvozom električne energije. To bi povećalo troškove opskrbe električnom energijom i pogoršalo postojeći financijski nedostatak. Sa druge strane isplativost i održivost izgradnje ove mega investicije vrijedne čak 1,4 milijarde KM, iza koje stoji Kina, nije zagarantovana. Problem u realizaciji projekta je nastao nakon što je kineski Konzorciji Gezhouba zatražio od bh. strane, koja je ispoštovala dio ugovora koji se odnosi na završavanje pripremnih radova za izgradnju bloka, izmjenu tog dokumenta, jer je američka kompanija General Electric, kao podizvođač radova, otkazala saradnju, onemogućivši isporuku svoga kotla, turbine i generatora. Elektroprivreda BiH je do sada u ovaj projekat uložila skoro 19 miliona KM - u pripremu terena za izgradnju budućeg Bloka 7 i uplatila avans, prema potpisanom ugovoru,  u iznosu 214 miliona KM. Što se tiče daljnje infrastrukture, Tuzla ima razvijenu strujnu mrežu. Centralno grijanje je također dostupno u gradskoj zoni, i većini privrednih objekata i dosta je jeftinije u odnosu na druge gradove u BiH.

Dostojanstven rad i ekonomski rast

Trenutna poticajna logika prati kriterije koji, prema nekim sugovornicima istraživanja, nisu valjani. Po nekom šablonu, daje se 'sitan' novac malim preduzećima (oko 2000 KM je neki prosjek), bez mentorstva i praćenja njihovog razvoja. Spram sličnih investicija,  Tuzli su potrebi 'pametni' poticaji koji imaju kapacitet da promjene lokalnu logiku poslovanja. Takvi poticaji bi trebali pratiti ekonomsku razvojnu strategiju grada, oko koje se javni, privatni i civilni sektor prvenstveno treba usaglasiti,  te usmjeravati startup-ove ka toj logici. Na primjer, to bi trebali biti poticaji za digitalnu transformaciju koji će osvijestiti privredne subjekte o digitalnom okruženju, mogućnostima i praktičnosti. Po sličnom principu logični bi bili i poticaji koji bi usmjerili privredne subjekte ka unapređenje zaštite sigurnosti radnika na radu. Ili opet poticaji usmjereni ka poljoprivrednicima koji ohrabruju stvaranje dobrovoljnih organizacija poljoprivrednih proizvođača. Model udruživanja koji bi bio potreban poljoprivrednicima u tuzlanskoj regiji jeste klasterizacija  koja se zasniva na pronalaženju uslova za konkurentsku prednost proizvođača i efikasnu organizacionu mrežu. Ona ima veliki značaj i ulogu koja se ogleda u udruživanju srodnih proizvođača u svrhu što boljeg pozicioniranja na tržištu. Ovakva vrsta poticaja bi trebala biti usmjerena ka subjektima koji imaju kapacitet da sudjeluju u promjeni, to jeste, razvoju logike poslovanja.

Nosioci ekonomskog razvoja u Tuzli su velike kompanije. Na prvom mjestu Bingo, koji je ujedno i najveća kompanija u BiH a koja promiče domaću proizvodnju. Tu su i kompanije poput Global ISPAT KIL, SSL, RMU BANOVIĆI, JZU UKC Tuzla i druge kompanije koje izvoze robu na strano tržište. Iz oblasti industrije SISECAM SODA Lukavac i Solana d.d. Tuzla značajno doprinose razvoju.  Turizam je grana koja postaje sve važniji faktor a kojeg sprovodi tuzlanska Turistička zajednica. Projekat izgradnje Panonskih jezera je imao veliki uspjeh i pogodovao razvoju ugostiteljstva i hotelijerstva.  IT sektor, tvrde sugovornici, 'iz tišine' značajno doprinosi ekonomskom razvoju Tuzle. To su kompanije koje možda i nisu registrovane na području BiH, ali upošljavaju veliki broj freelancera. Ne trebamo zaboraviti ni javni sektor koji je jedan od nosioca ekonomskog razvoja u zajednici kao i u državi.

Što se tiče trenutne logike poticaja u zapošljavanju, sugovornici tvrde da trenutni poticajni model često biva zloupotrebljen i da prati koruptivnu logiku. Poslodavac se dogovori sa radnikom da će biti primljen u radni odnos za vrijeme trajanja poticaja, kako bi radnik dobio pristup zdravstvenoj zaštiti. Često se desi da takav radnik zapravo  besplatno obavlja poslove za poslodavca, a uplaćenu platu, prema 'dogovoru', poslodavcu vraća.

Ipak, stopa nezaposlenost u Tuzli je velika. Zaposleni su nezadovoljni uslovima rada i smatraju da radnici više nemaju nikakva prava, ni u domaćim a ni u stranim firmama. Jedva sastavljaju 'kraj s krajem', iscrpljeni su i razočarani u državu i strane investitore: 'Danas u jednom prelijepom gradu Tuzla, ne zna se više ko pije ni ko plaća. Došli su privatnici, sve uzeli što je vrijedno bilo, ono što se moglo prodati, prodali su. Narodu ništa nije ostalo', kaže jedan od sugovornika. 

Industrija, inovacije, infrastrukture

Reindustralizacija ima veliki potencijal u Tuzli, obzirom na industrijsku tradiciju grada. Uspješan primjer reindustralizacije je kupovina DITE od strane BINGA, obzirom na uvođenje novih tehnologija i na činjenicu da je kupac zadržao radnu snagu. Reindustralizaciju Tuzle sugovornici vide implementacijom novih zelenih industrija, kojom bi se prioritet dao održivosti i ekološkoj dobrobiti regije.

Većina velikih firmi u Tuzli su razvile svoje kapacitete do mjere da svoje proizvode mogu plasirati na stranim tržištima. Na primjer, finalni proizvođači drveta iz Tuzlanskog kantona godišnje izvozi robu, uglavnom namještaj, ukupne vrijednosti oko 60 miliona KM. Najviše izvoze u europske zemlje, kao i zemlje iz okruženja. Također, pozitivno je i da je jedan od najpoznatijih regionalnih brendova Tuzlanska so uspješno plasirana na tržište Katara. Izvoz je realiziran pod vlastitim brendom. Kako bi se generisao veći ekonomski rast, industrija bi se trebala usmjeriti na proizvodnju gotovih proizvoda za izvoz, a manje na izvoz poluproizvoda i sirovine kao što je to često danas slučaj.  Bitno je da organi lokalne, ali i federalne vlasti napokon počnu da podržavaju uspješne kompanije i olakšaju izvoz kroz usklađivanje  zakona i procedura koje koče njihov rad, te ulaganjem u kvalitetnu transportnu i drugu infrastrukturu. Za rast industrije u narednom periodu u Tuzli prosperitetno je i pokretanje novih industrija, ali i rast postojećih. To jeste, proširenje djelatnosti velikih preduzeća na druge oblasti, posebno orijentiranost ka proizvodnji finalnih proizvoda i njihov izvoz.

Lokalna uprava je uradila dosta na pojednostavljenju procedura za registracije stranih i novih BH firmi. Općinske takse su prilagođene investitorima i među najnižim su u državi. Jedino ostaju skupi priključci i tu ima prostora za napredak.  Zakup parcela je moguć po nižim cijenama, tako da se u zadnje vrijeme pojavljuje trend premještanja određenog broja firmi iz drugih krajeva BiH u Tuzlu, upravo iz ovih razloga.  Infrastruktura je dosta dobro razvijena, posebno u Živinicama. Naravno, potrebno je dodatno raditi na modernizaciji i širenju industrijskih zona. Spremni su i regulacioni planovi koji prate potrebe investitora, što ukazuje na opredijeljenost lokalne uprave da omogući potrebne uslove za investitore.

Bh. dijaspori kao i drugim stranim investitorima je potrebna snažna i iskrena podrška od strane institucija koje su prva adresa za pitanja u vezi sa investicijama i mogućnostima poslovanja u BiH. Neophodno je aktivno uključiti investitore u komunikaciju kroz različite događaje za umrežavanja, a kasnije i sklapanje poslova između domaćih privrednika i stranih investitora.

Radna snaga postoji i u Tuzli i okolnim gradovima BiH. Da bi se ona privukla, a potom i održala,  potrebno je osigurati siguran radni ambijent u kojem je radnik valorizovan, dobre plate, zaštitu na radnom mjestu, mogućnost usavršavanja i napredovanja, te radnička prava u skladu sa zakonskim regulativama. Obzirom da se rijetko nude takvi uslovi u domaćim ili stranim kompanijama koje operiraju na prostoru Tuzle, stvara se utisak da radne snage nema.
Što se tiče društvenih i kulturnih sadržaja grad Tuzla može da ponudi mnogo i naravno da bi učestalost kao i kvalitet rasli ukoliko bi bilo potražnje. Trenutno u Tuzli ljudi nemaju dovoljno novca da sebi priušte kulturni i društveni sadržaj. Pozorište, galerije i kulturni centri imaju niske budžete i shodno tome ne mogu uvijek pružiti visoko kvalitetan sadržaj, iako postoje ljudi koji nesebično rade na razvoju kulture motivisani željom u bolje sutra. Obrazovni programi svakako trebaju biti unaprijeđeni i usklađeni sa realnim sektorom. Prije svega potreban je human obrazovni program koji nije diskriminatoran već pravičan, koji je u službi mladih a ne obrnuto, i koji ostavlja dovoljno prostora mladom čovjeku da se razvija i intelektualno i kreativno. Školski i obrazovni kadar mora imati pristup redovnom usavršavanju i siguran ambijent rada, sa ugovorima koji štite prava radnika, ali zahtijevaju i stručnost. 

Mnoge firme u Tuzli temelje svoj rad i rast na izvozu  prema drugim gradovima BiH i zemljama EU.  Prednost Tuzle u izvoz jeste njena geografska blizina zemljama EU. Emigracija i neadekvatan obrazovni sistem  neki su od razloga usporenog razvoja industrije i poduzetništva u Tuzli. Još veći problem predstavljaju kršenja radničkih prava i nemogućnost uspostave vladavine prava. Korupcija u Tuzli jača još od ratnih godina i veoma je prisutna i potpomognuta vladajućim strukturama.  U Tuzli, posebno u Živinicama, ima nekoliko pozitivnih primjera investicija dijasporske populacije  u lokalnu zajednicu. Tu postoji veliki potencijal za napredak ukoliko bi se radilo na ostvarenju ambijenta vladavine prava na prostoru opštine. Jedna od novih investicija je pokretanje novih fabrika  za firmu Wieberr,  te pokretanje firme pod nazivom TIC (Tuzla International Company) koja djeluje u nekoliko segmenata. Otežavajući faktori su korupcija i despotizam koji dolazi od strane lokalnih vlasti. Dešavalo se da sugovornici svjedoče da se od investitora traži reket u iznosu od 10, pa i 20 odsto vrijednosti investicije. Potrebno je jačati i mreže investitora iz dijaspore i šire. Možda bi ovaj proces mogao biti olakšan otvaranjem ureda ili nekog drugog tijela za investitore.

 

Trenutno Tuzla ne dodjeljuje poticaje za samoinicijativne inovatore. Inkubator za inovacije također nije uspostavljen. Ispitanici većinom smatraju da je potrebno uvesti obavezne investicije godišnjeg proračuna koji se odnose na inovacije mladih na Start Up-e koji pokreću mladi i investicije za samozapošljavanje. Mladim poduzetnicima u Tuzli  poslovni inkubator Lipnica nudi u okviru svoje djelatnosti podršku u kategoriji start-up preduzeća, u nastojanju da mladi pokrenu vlastiti biznis i na taj način realizuju svoju poslovnu ideju i ostvare mogućnost samozapošljavanja i zapošljavanja drugih. Za realizaciju poslovnih aktivnosti i zacrtanih ciljeva Razvojno poduzetničkom centru na raspolaganju je neizgrađeno zemljište koje sadrži i 29 građevinskih objekata. U strukturi trenutnih korisnika koji koriste povoljnosti poslovanja u RPC-u, razvijene su i prisutne raznovrsne djelatnosti gdje prvenstveno preovladavaju preduzeća koja se bave proizvodnom djelatnošću.

Uvođenje e-Uprave bi u mnogo čemu olakšalo pokretanje novih biznisa i mlade privuklo da pokušaju. Pozitivno bi bilo poticati sinergiju između nevladinog, privatnog sektora i javnog sektora kada su mladi u pitanju, kako bi se iskoristila snaga lokalnog u svom punom kapacitetu.
Mladi imaju bojazan od pokretanja vlastitog biznisa zbog političke atmosfere u zemlji, komplicirane administracije i velikih izdataka (doprinosi, režije, najam prostora i sl.), te je istaknuto da je potrebno kreirati sigurnije okruženje za mlade poduzetnike u kojem bi oni bili spremniji za pokretanje vlastitog biznisa. Nadalje, mladima je u sklopu obrazovanja potrebno ponuditi više praktičnog rada, kako bi stekli osnovno radno iskustvo koje bi ih moglo ohrabriti za pokretanje svog biznisa.

Na području Tuzle prisutne su brojne strane IT kompanije koje upošljavaju freelancere ili koje, zbog jeftine radne snage, otvaraju urede na prostoru lokalne zajednice.  Obzirom da IT kompanije nude zanimljiv radni ambijent i da ovom sektoru nedostaje radne snage bitno je promovirati i uvesti jače IT obrazovanje od osnovne škole do fakulteta, koje će posebno usmjeriti žene i marginalizirane skupine da se usmjere prema ovom zanimanju. Obrazovna digitalna infrastruktura bi trebala biti ojačana, a kadar stručan i motivirajući.

Digitalizacija javne uprave u lokalnoj zajednici kao i u državi ne ide željenom brzinom. Reforma javne uprave i javnih službi, te veća transparentnost u radu javnog sektora generalno, je prioritet za daljnji razvoj lokalne zajednice. Poticaji usmjereni na suradnju između nevladinog i privatnog sektora bi mogli unaprijediti digitalizaciju javnih usluga i informacija vezanih za turizam, kulturu, sport i rekreativne sadržaje.

Što se tiče transportne infrastrukture, prioritetna je izgradnja zaobilaznica koje bi rasteretile gradski saobraćaj, i ubrzale kamionski saobraćaj. Putna, komunalna i druga infrastruktura predstavlja jedan od prioriteta lokalne zajednice i uprava se dosta dobro drži izrađenih planova. Trenutno su radovi izgradnje gradske zaobilaznice tek u planu i ne zna se kada će početi radovi.  Problem je što su planovima neke mjesne zajednice povlaštene dok su druge izostavljene. Tako na primjer mjesna zajednica Kiseljak se nalazi u teškoj situaciji kada je infrastruktura u pitanju. Ova opština se nalazi petnaestak minuta od mjesne zajednice Husino. Infrastrukturne potrebe Husinog su zadovoljene izdvajanjima termoelektrane koja se nalazi nadomak mjesne zajednice. Kiseljak naprotiv ima izuzetno nerazvijenu infrastrukturu: „Ljudi koji tamo žive svaki mjesec moraju neki dio na autu da promijene, koliko je put loš“. Put koji treba da vodi do jezera Modrac, nadomak mjesne zajednice, upošte nije prohodan, kaže jedan od sugovornika.
Sanacija i izgradnja infrastrukture nije pokrivena budžetom opštine kao što se to predstavlja često u medijima. Najmanji udio učešća građana je 50%, tvrde sugovornici. To se odnosi i na asfaltiranje ulica, postavljanje rasvjete, izgradnja doma kulture, pošte itd. U svim tim infrastrukturnim projektima učestvuju građani. 'Pa eto, ako hoćete, narod, vjernici, napravili su sebi pored svega ovoga i crkvu, ko želi da ide da se duhovno zadovoljava', kaže jedan od sugovornika.

Digitalna infrastruktura na području Tuzle slabo je razvijena. Opština zaostaje sa razvojem fizičko-tehnološke infrastrukture, normativne i institucionalne infrastrukture, edukativne infrastrukture, bezbjednosne infrastrukture, kao i poslovne i preduzetničke infrastrukture.  Ukoliko jedan od iznad navedenih segmenata nije razvijen ili zaostaje u razvoju, nemoguće je postići punih efekat digitalizacije i stvaranja ambijenta za digitalnu ekonomiju. Trenutno, stanje u zajednici, kao i ostatku države ukazuje na nedovoljnu razvijenost praktično svih pobrojanih segmenata. Trenutno digitalnu infrastrukturu postavljaju telecomi u komercijalne svrhe.  Kada je riječ o unapređenju infrastrukture ispitanici smatraju da uprava grada ažurno radi na njenoj uspostavi. Posebno je pohvalna infrastruktura poslovnih zona u Živinicama koja zadovoljava većinu potreba investitora. Vlade Tuzlanskog kantona i Kantona Sarajevo su nedavno pokrenule inicijativu za početak rješavanja problema cestovne infrastrukture na magistralnoj cesti M-18 Tuzla – Sarajevom, te su pozvale Vladu Federacije BiH, Autoceste Federacije BiH i Ceste FBiH da među prioritetima njihovih programskih aktivnosti budu rekonstrukcije navedene dionice, uz obezbjeđenje finansijskih sredstava za istu.

Smanjenje nejednakosti

Istaknuto je da stanje socijalne isključenosti najviše ovisi o klasnim podjelama, to jeste podjeli na siromašne i na bogate. Nejednakost ima i rodni karakter. Ženama je otežan pristup poslu jer poslodavci smatraju da njihova uloga brige o drugima ugožava njihovu produktivnost na poslu. Ova situacija je odraz nefunkcionalnosti socijalnih javnih usluga. Vrtići, kvalitetne i promptne zdravstvene usluge, briga o starijim licima su u zajednici dostupne samo u privatnom sektoru i cijene tih usluga su izrazito visoke obzirom na primanja. Ponekada se ženama ni ne isplati ići na posao jer su primanja mizerna, što ih gura u siromaštvo, izoluje od društva, ali i osiromašuje društvo smanjenim učešćem žena u svim njegovim segmentima.  

Ispitanici su naglasili da svi građani nemaju ni isti pristup informacijama - prvenstveno o zaposlenju, praktičnim informacijama oko pokretanja biznisa ili pristupu razvojnim fondovima. Prisutna je i digitalna izoliranost uzrokovana neznanjem o korištenju novih tehnologija, ali i siromaštvom. Nadalje,  društvena izoliranost danas nastaje i nedovoljnim poznavanjem stranih jezika jer je internet omogućio pristup informacijama koje izostaju u zajednici, ali pristup je uvjetovan poznavanjem barem jednog svjetskog jezika.

Održivi gradovi i zajednice  

Održivost za Tuzlu znači uspješna reindustrializacija koja je usklađena sa svim ekološkim mjerama, te vladavina ljudskih i radničkih prava. Tuzla je ipak danas jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, što predstavlja jedan od velikih problema koji za građane Tuzle, države a i šire. Posebna šteta se nanosi ranjivim skupinama kao što su djeca, trudnice, kronično bolesni i stariji ljudi. Pored industrije i saobraćaja, veliki izvori zagađenja zraka su individualna ložišta, koja za zagrijavanje koriste fosilna goriva i to uglavnom ugalj sa visokim procentom sumpora. Ne rijetko zbog rastućeg siromaštva stanovništvo je primorano da loži i  druge materijale kao što je guma, plastika i druge kako bi preživjeli zimu. Dodatni problem je da većina ovih individualnih ložišta, zbog nepostojanja toplotne izolacije, koriste velike količine energenata. Dosta privatnih domaćinstava ne može da si finansira izolaciju ili fasadu. Građani koji žive u zgradama se suočavaju sa istim problemom jer ako se žele uopliti moraju samo da finansiraju izgradnju izolacije ili fasade.  Da bi se nešto uradilo na ovom planu i sama Uprava Grada Tuzla pokušava da riješi problem projektom sufinansiranja individualnih objekata na području grada koji će raditi na utopljavanju objekta ili nabavci i ugradnji toplotne pumpe. Međutim Grad nije u prilici da izdvoji dovoljna sredstva za sve.

Odgovorna proizvodnja i potrošnja

U toku 2019. godine su od Fonda za zaštitu okoliša odobrena sredstva za projekat „Nabavka opreme za direktan prijenos podataka sa Sistema za praćenje kvaliteta zraka na području TK na server FHMZ“ koji se trenutno realizuje od strane javne uprave. Pri Centru za ekologiju i energiju se trenutno realizira nekoliko značajnih projekata koji se tiču pitanja eko-efikasnosti i to „Spasimo naša jezera“, potom projekat „Uspostavljanje sistema za održivo upravljanje kabastim otpadom“ i Zašto kampanja „Ujedinjeni balkan za čist zrak“. Pored navedenog centra, u Tuzli djeluje i Eko život preduzeće koje predstavlja jedini ovlašteni BiH operater sistema za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom na području Federacije BiH a samim time rukovodi sistemom efikasne upotrebe otpada. Međutim iz interne komunikacije sa lokalnim stanovništvom je ustanovljeno kako sistem reciklaže ne funkcionira i da postoji ogroman problem sa odvozom smeća. Instrumenti koji se koriste za promociju održivog upravljanja otpadom se najviše odnose na sredstva društvenih mreža i to obavljaju najčešće nevladine organizacije i navedeno privatno preduzeće koje se bave eko zaštitom na ovom području. Kod sistema javnih nabavki prisutna je ekonomska održivost u kontekstu realizacije nabavke „po najpovoljnijoj cijeni“.

Očuvanje klime         

Kako bi odgovorila na izazove koje klimatske promjene nose sa sobom, Tuzla bi morala ubrzano početi raditi na zamjeni prljavih industrija sa eko industrijama.  Poljoprivreda, snabdijevanje vodom, te proizvodnja električne energije iz hidroelektrana su najosjetljiviji ekonomski sektori na koje utiču klimatske promjene zbog izloženosti i osjetljivosti na prirodne promjene. Obilne poplave, produžene suše i hladnoća zimi predstavljaju značajan fiskalni rizik koji Tuzla ni bosanska država i društvo teško mogu efikasno riješiti.

Očuvanje vodnog svijeta

Sugovornici smatraju da vode u Tuzli nisu čiste. Tvrde da se ispod 10% otpadnih voda prečisti, dok 90% ode u vodotoke. Smatraju da su rijeke i potoci čisti samo na izvorima, a da je i to upitno.  Javne česme koje nisu priključene na mrežu gradskog vodovoda su nesigurni izvori vodosnabdijevanja jer često sadrže loše bakterije. 
Tuzla i okolna mjesta Tuzle bivaju sve češće pogođeni poplavama. Ova dešavanja se bilježe još od 2004. godine, a najveće poplave koje su pokrenule i mnoga klizišta u Tuzli su se desile 2014. godine. Bez obzira na uložene napore sanacije kriznih dijelova, poplave se nastavljaju dešavati i često se desi da saobraćaj na putu Tuzla-Dobij bude zaustavljen zbog toga. 

Očuvanje života na zemlji

Jedan od ekoloških problema sa kojima se Tuzlanski kanton godinama bori je neadekvatno zbrinjavanje otpada i veliki broja ilegalnih deponija. Problem je ovo koji, osim što ugrožava izgled gradova i općina, ima izrazito negativan utjecaj na zdravlje stanovništva. S ciljem da se pronađe rješenje za ekološki prihvatljivo zbrinjavanje, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kanona je tokom 2021. započelo saradnju sa vodećom turskom kompanijom u ovom sektoru - Altas Temizlik. Priča o formiranju regionalne deponije na lokaciji Lukavačke rijeke u mjestu Huskići, postojala je 2012. godine, ali ona nikada nije zaživjela. Dvije godine kasnije, došlo se na ideju izgradnje međuopćinske deponije na nekadašnjem šljačištu iz separacije uglja banovićkog rudnika, koja se još uvije razmatra kao jedno od riješenja.

Mir, pravda i snažne institucije

Kako bi došlo do veće socijalne kohezije u lokalnoj zajednici uspostava vladavine prava i hitno jačanje radničkih prava je osnovni kriterij. Iako su radnička prava sve ugroženija, sve je manje onih koji žele i smiju dići glas kako bi uticali na bolji status radnika i bolje poslovno okruženje. Razlog je što radnici nemaju povjerenje u državne pravne mehanizme, sindikate, lokalne ili strane nevladine organizacije. Kroz teške godine nezakonitih privatizacija, bespravnih kolektivnih otkaza i izrabljivanja - posebno industrijskog sektora u Tuzli, radnici su mogli itekako osjetiti na svojoj koži da državni sustav ne štiti radnička prava već korumpirane moćnike, tajkune i kapital.

Partnerstvom do ciljeva

Napori usmjereni ka uspostavi suradnje između javnog i privatnog sektora su podržani u zajednici i smatra se da imaju veliki potencijal ukoliko su apolitični i transparentni. Ističe se da bi trebalo jačati suradnju i između javnog, privatnog i civilnog sektora koja ima puno potencijala da zagovara održivi razvoj zajednice.

Otvaranje Ureda Grupacije poslodavaca Tuzlanskog kantona pri Udruženju poslodavaca FBIH 2019. godine je korak naprijed u opredjeljenje poslodavaca da organizirano i sistemski djeluju i u saradnji sa institucijama vlasti na nivou kantona i gradova u Tuzlanskom kantonu, sindikatima i drugim partnerima koji aktivno rade na rasterećenju privrede i poboljšanju poslovnog ambijenta.