KAKANJ
Svijet bez siromaštva
U Kaknju je siromaštvo donekle izraženo. Najpogođeniji su mladi, pripadnici marginaliziranih skupina, penzioneri i oboljeli. U svim ovim skupinama žene su ugroženiji rod. Nadalje, siromaštvo se negativno odražava na porodice i na djecu koja unutar njih odrastaju i utiče na njihov normalan razvoj. Zatim slijedi kategorije djece pripadnika nacionalnih manjina. Ugrožena su i djeca iz povratničkih porodica, a ovim grupama treba pridružiti i neobrazovana ili nekvalificirana lica, starije osobe i lica sa invaliditetom. Njihovi problemi su najevidentniji u oblasti obrazovanja, te ostvarivanju socijalne i zdravstvene zaštite. Siromaštvom su pogođeni i zaposleni zbog malih, neredovnih primanja, te preuzimanja uloge hranitelja nekada i šire porodice. U Kaknju u ovu skupinu spadaju rudari Rudnika Kakanj koji je dio Koncerna EPBiH. Plate kasne ili ih nema, niske su, a posao izuzetno težak, sa teškim posljedicama po zdravlje. U ogromnoj većini slučajeva rudari su jedini zaposleni članovi porodice. Prema preliminarnim podacima na dan 31. decembar 2020. godine, ukupne obaveze rudnika Koncerna Elektroprivreda Bosne i Hercegovine po svim osnovama iznose 920 milion konvertibilnih maraka (oko 460 miliona Eura), te trenutno traje proces ubrzanog restrukturiranja preduzeća kako ne bi došlo do stečaja. Od ovog iznosa, dugovanja prema državi su gotovo 495 miliona KM (oko 250 miliona Eura). Siromašni u Kaknju su i ratni vojni invalidi kao i civilne žrtve rata koji imaju jako niska socijalna primanja, a koja nisu dovoljna za njihove mjesečne potrebe, kao ni za troškove liječenja ili lijekova koje oni troše svakodnevno. Kao posljedica siromaštva, mladi ljudi svakodnevno napuštaju općinu Kakanj ili državu, dugoročno i kratkoročno. 'To je veoma veliki problem. Došli smo u situaciju da nam se zatvaraju škole zbog nedostatka učenika', kaže jedan od ispitanika. Veliki broj osoba, većinom muškog roda su u očaju posegli za raznim oblicima poroka. Igre na sreću i kladionice su prve u redu kada je riječ o porocima u Kaknju. Te vrste ovisnosti su dodatno osiromašile i ugrozile mnoge porodice. Osjećaj bespomoćnosti kao produkt siromaštva navodi ljude da vjeruju u razne špekulacije, lažne vijesti, pseudonaučna objašnjenja i udaljava od realiteta života i traženje racionalnog rješenja. Ova situacija plodno je tlo za razvoj raznih oblika desničarskih i populističkih inicijativa i pokreta. Siromaštvom u Kaknju se najviše bavi nevladin sektor i religijske zajednice. Crveni križ pruža usluge oboljelim ljudima i ljudima s posebnim potrebama, a Narodna kuhinja nudi oko 250 obroka dnevno. Tu je i socijalni centar koji koliko toliko obavlja svoje zadatke. Rad centra za socijalni rad je usporen velikim administrativnim zahtjevima i širokim spektrom djelovanja i ograničenim brojem zaposlenih. Ističu se i doprinosi pojedinaca koji dobrovoljno žele pomoći.
Svijet bez gladi
U Kaknju djeluje Narodna kuhinja “Merhamet” i redovno, od ponedjeljka do petka, vrši podjelu toplih obroka građanima koji su u stanju socijalne potrebe. Javna kuhinja se djelimično finansira iz opštinskih fondova, te je 2021.godine od strane opštine odobren veći fond za rad kuhinje, obzirom da su potrebe stanovništva u porastu. Glađu su najpogođeniji mladi koji su nezaposleni, pripadnici marginaliziranih skupina, penzioneri i oboljeli stanovnici Kaknja.
Zdravlje i blagostanje
Zdravstveni sistem u Kaknju je u teškom stanju kao i u cijelom Kantonu. Sredstva sa kojima iz zdravstvenog fonda raspolaže Dom zdravlja Kakanj su nedovoljna za obim usluga koje pružaju. U takvim uslovima zaposleni Doma zdravlja se trude pacijentima dati što više i nerijetko pružaju usluge osobama bez zdravstvenog osiguranja u određenim uslovima i ako one ne zahtijevaju komplikovane intervencije. Kakanjski Dom zdravlja ima 70% specijalista koji pružaju usluge stanovništvu i 10 ambulanti porodične medicine. Finansijsko poslovanje se u proteklih par godina poboljšalo, tako da Dom zdravlja praktično nema dugovanja. Tokom pandemije Dom zdravlja i ambulante su stalno bili otvoreni i dostupni građanima. Iako se radnici Doma zdravlja trude primiti pacijente u što kraćem roku, liste čekanja su duge i pristup dijagnostici otežan. Dom zdravlja u Kaknju može da uradi samo oko 40% dijagnostike, a ostala dijagnostika obavlja se u Zenici gdje su liste čekanja posebno duge. Pored toga tek 30% lijekova se nalazi na osnovnoj Listi lijekova. To su lijekovi koje pacijenti mogu dobiti za jednu konvertibilnih marku. Ostalih 70% se plaća od 10 KM i više, što ih čini teže dostupnim siromašnim građanima i utiče na kućni budžet pacijenata. Izazov za zdravstveni sistem ipak je preventivne naravi. Obzirom da je Kakanj industrijski grad u kojem se nalazi Elektrana koja koristi ugalj u pogonu, visoka razina zagađenja zraka, vode i tla utiče na zdravlje stanovnika. Trenutno elektrana nema sistem za odsumporavanje što predstavlja problem. Drugi zagađivač u Kaknju je Cementara, koja je od 2000. godine privatizovana. Od tada je tehnologija proizvodnje počela da se poboljšava iz godine u godinu, a sada dostiže evropske standarde zaštite okoliša. Ipak proces proizvodnje cementa ima udio u tehnološkom zagađenju, gdje su najznačajnije zagađujuće materije čvrste čestice ili prašina koja se označavaju sa PM10. Emisiju prašine je lakše smanjiti nego emisiju plinova iz tehnoloških postrojenja. Međutim, industrijski nusprodukti iz cementara u Kaknju i Lukavcu spadaju u najznačajnija zagađenja u državi.
Zbog nedostatka sveobuhvatnih informacija, kvalitet zraka u Kaknju je u velikoj mjeri nepoznat. Strahuje se da loš kvalitet zraka i dalje prevladava na lokalnom nivou. Meteorološki zavod je utvrdio najmanje devet žarišta, od kojih je jedno područje Kaknja, koje utiče na 1,3 miliona stanovnika, što je oko jedna trećine od ukupnog broja stanovnika BiH. Fabrika cementa Kakanj je izgrađena u neposrednoj blizini termoelektrane. Tvrdi se da su problemi sa emisijama prašine više vezani za proces upravljanja fabrikom nego za opremu. Spram ekoloških problema, zajednica bi trebala da radi na preventivnim mjerama koje bi uključivale stroge kontrole sprovođenja propisanih zakona i procedura kojima bi se smanjila emisija štetnih tvari. Također je stanovništvu koje je izloženo ovakvom zagađenju potrebno osigurati pristup redovnom i temeljitom sistematskom pregledu, sa posebnim naglaskom na disajne puteve kako bi se djelovalo preventivno na razvoj teških oboljenja.
Kvalitetno obrazovanje
Škole bi trebale u što skorijem vremenu da preuzmu svoju punu ulogu edukativno obrazovne ustanove i ponude učenicima široki spektar vannastavnih aktivnosti koje odgovaraju na potrebe modernog društva, a ne čekati da se usaglase politike i da se promijene nastavni kurikulumi. Potrebna je u tom smislu veća autonomija škola i iznalazak načina da se finansiraju vannastavne aktivnosti. Možda bi suradnja sa privatnim sektorom i nametanje društveno odgovornog poslovanja moglo da bude neko prelazno rješenje dok se čeka modernizacija obrazovanja i izostali odgovori države. U zajednici su deficitarna zanimanja iz medicinske struke, informatike, zanatska zanimanja i zanimanja koja se bave zelenom industrijom i zaštitom okoliša. Kako bi došli do tih znanja srednjoškolci iz Kaknja često idu na obrazovanje u druge gradove. Što se obrazovnog sistema tiče, trenutno da bi se uveo novi obrazovni smjer ili predmet, procedure su dugotrajne, politizirane i veoma komplikovane, tako da je veoma teško obrazovni proces uskladiti s potrebama tržišta koje se svakodnevno mijenjaju i unapređuju. Neki predmeti koji su odgovarali potrebama zajednice prije 30 godina su i dalje na snazi i proizvode kadar koji nije zaposliv. Potrebno je razvijati programe koji će učenicima razvijati kritičko mišljenje i osigurati ambijent u kojem će se oni osjećati kao subjekat, to jeste aktivan član lokalne zajednice čije se potrebe i mišljenja uvažavaju.
Daljni problem predstavlja nedostatak adekvatne opreme u školskim objektima i izostaju programi usavršavanja nastavnog kadra. Za primjer, nastavni kadar je u toku pandemije imao dosta poteškoća pri korištenju IT opreme u nastavi jer dosta obrazovnih radnika nije obučeno da je koristi. Internet nije dostupan u svim učionicama, a djeca iz ruralnih područja nemaju pristup internetu. Također, pristup udžbenicima bi trebao biti besplatan za učenike svih razreda u osnovnim i srednjim školama. Kvalitet sadržaja udžbenika bi se trebao unaprijediti i modernizovati.
Jedan dio programa stipendija koje dodjeljuje opština je dogovaran sa velikim kakanjskim preduzećima kako bi se učenici podstakli da upisuju smjerove u srednjoj školi koje formiraju potrebnu radnu snagu na tržištu. Inače, poslodavci nisu zadovoljni sa nivoom obrazovanja srednjoškolaca i nivoom stečenih vještina kroz formalno obrazovanje. Tvrde da je potrebno još dosta vremena i truda kako bi nakon završene srednje škole mladi bili osposobljenji za efikasan rad.
Rodna ravnopravnost
Opština Kakanj je kroz tranziciju doživjela i retradicionalizaciju rodnih uloga, kao što je to slučaj i u drugim krajevima BiH. Slabljenjem socijalnih struktura i socijalne infrastrukture žene su gurnute u sektor brige, gdje su primorane da preuzmu ulogu države i pružaju besplatne usluge brige o starijim, djeci, bolesnim i drugim licima u potrebi. Pod stegom rodnih stereotipa je i potreba stanovništva za uslugama iz sfere brige o drugima. Žene se ne ohrabruju da upisuju srednje škole i da biraju fakultete u određenim granama koje su danas itekako dobro plaćene, kao što je na primjer IT sektor, odnosno sektor telekomunikacija ili industrijski sektor koji je razvijen u Kaknju. Žene ne zauzimaju veliki broj pozicija na rukovodećim mjestima. Zaposlenje pronalaze u uslužnim djelatnostima koja su potplaćena i gdje je diskriminacija na radnom mjestu normalizirana. Reproduktivna prava žena su također ugrožena pri zaposlenju i pristupu porodiljskom odsustvu, te mogućnosti pristupa bolovanju ukoliko su djeca u potrebi. Očevi skoro nikako ne koriste očinska prava tako da se teret brige o djeci odražava i na zaposlenost žena u zajednici. Žene imaju manji pristup penzijama i penzije su im dosta niže u odnosu na muškarce tako da se u kasnim godinama nerijetko suočavaju sa siromaštvom.
U zajednici postoji potreba za osnaživanjem žena i pokretanjem ženskih biznisa. Također su neophodna ulaganja u socijalne strukture opštine kako bi žene izašle iz sfere neplaćenog rada. Opštinski budžeti trebaju biti rodno senzitivni i treba prepoznati potrebe žena, kako u radu na razvoju žene ne bi bile marginalizirane.
Čista voda i sanitarni uslovi
Infrastruktura u Kaknju je na zadovoljavajućem nivou u centru grada. Međutim, već u rubnim dijelovima grada infrastruktura slabi. Poseban problem su kanalizacioni i vodovodni sistemi koji su stari i neodržavani. U ruralnim dijelovima i selima oko Kaknja nije riješen pristup vodi niti kanalizaciji. Jedan od mjesnih vodovoda nema kontrolu potrošnje tako da se dešava da se bazen isprazni i da građani ostanu bez vode, bez ikakve odgovornosti nadležnih. Nadalje, ceste se slabo održavaju. Često izostaju putokazi i oznake na putu. Održavanje cesta se sprovodi pred izbore, i to djelimično kao vid političke kampanje čelnika na snazi. Potrebna je precizna kontrola kvalitete izvedbe radova kada se rade intervencije na gradskoj i prigradskoj infrastrukturi, koja sada izostaje. Tako da se često desi da kvalitet okončanih radova ne odgovara standardima niti opravdava potrošena sredstva. Što se tiče grada potreban je veći broj gradskih parkova i igrališta i bolje održavanje postojećih. Čistoća grada nije na zavidnom nivou - ulice se ne peru redovno, a građani odlažu smeće na nepropisan način.
Pristupačna energija iz čistih izvora
Što se tiče pristupačnosti energija iz čistih ili čistijih izvora potrebno je proširenje daljinskog grijanja. Uvođenje daljinskog grijanja bi omogućilo gašenje velikog broja kotlovnica u Kaknju koji su veliki zagađivači u zimskim danima. U zadnje vrijeme zabilježen je pozitivan trend investitora koji pokreću proizvodnju energije putem solarnih panela. Ovaj trend ostaje za sada slab, ali uz razvoj pogodnog ambijenta ima potencijal za napredak.
Dostojanstven rad i ekonomski rast
Nosioci ekonomskog razvoja u općini Kakanj su veliki privrednici poput Termolektrane, Trgošpeda, Cementare, Rudnika mrkog uglja Kakanj, te firmi poput DSMtrade i Delibašić Poliuretani koji zapošljavaju veliki broj radnika.
Jedan od osnovnih problema je da velike kompanije drže monopol nad svim poslovima u gradu, tako da manji privrednici ne mogu doći do izražaja, ne mogu razvijati svoje firme i svoj biznis, što je jedan od razloga zašto brzo propadaju. Drugi problem je što se radi većinom o prljavim industrijama koje će silom prilika morati biti ugašena ukoliko svoju proizvodnju potpuno ne usklade sa EU ekološkim standardima. Mala i srednja poduzeća bi u budućnosti trebala da preuzmu ulogu privrednog razvoja opštine. To je očigledno iz situacije u kojoj se našao Rudnik Kakanj, a posebno njegovi radnici. Nakon više godina neplanskog zapošljavanja i generisanja velikih dugova prema državi, Rudnik je sada u fazi sistematizacije radnih mjesta, gdje postoji veliki rizik da će bez posla ostati oko 600-700 radnika. Također postoji opravdani rizik da će Termoelektrana i Opština dobiti sankcije od Evropske energetske zajednice zbog rada na ekološki neprihvatljiv način. Veliki broj ljudi će opet tada da ostane bez posla. Ukoliko opština ne bude radila na razvoju malih i srednjih preduzeća, prijeti opasnost od velikog broja nezaposlenih. Trend odlaska kvalifikovane radne snage prisutan je i u Kaknju. Poslodavci se suočavaju sa suženim izborom radne snage i teško dolaze do kvalifikovanih radnika. Iz Kaknja odlaze većinom zaposlene i kvalifikovane osobe, zbog boljih radnih uslova u drugim zemljama, te zdravijeg i razvijenijeg društvenog sistema. Jedna od posljedica emigracije je i smanjen broj društvenih i kulturnih aktivnosti u Kaknju. Velika preduzeća u Kaknju, obzirom na pandemiju i tržišnu nesigurnost koja je nastupila, usporila su procese zapošljavanja nove radne snage dok ne prođe kriza i dok ne budu imali jasne smjernice za napredak. Tako da je pandemija zapravo ubrzala proces emigracije stanovništva iz Kaknja. Nadalje, iako opština Kakanj izdvaja značajna sredstva za poticanje poljoprivredne proizvodnje, stočarstva, izgradnju infrastrukture, nažalost, zbog njihovog velikog utjecaja na lokalne politike, kulturni i društveni život, veliki broj mlađih porodica iz urbanog dijela napuštaju Kakanj i odlaze u treće zemlje.
Industrija, inovacije, infrastrukture
Reindustralizacija je Kaknju potrebna. Velika preduzeća koja nose razvoj ekonomske zajednice trenutno pripadaju staroj generaciji industrije. Radi se o prljavim industrijama koje ostavljaju veliki trag na okoliš i uveliko štete ekologiji. Zbog tog razloga je reindustralizacija logičan korak za Kakanj. U zadnjoj godini primjećuje se registracija novih preduzeća koja se žele baviti ekološkom industrijom. Tako postoje i firme koje električnu energiju obezbjeđuju solarnim panelima a otkup struje im je zagarantovan kroz regulatornu agenciju Ferk i kroz Elektroprivredu. Može se reći da budućnost Kaknja jeste upravo u eko-industriji, ali da je ta razvojna faza zajednice u svom začetku. Činjenica je da se dovoljno ne ulaže u poticanje proizvodnih i izvoznih grana niti u Kaknju, niti u državi. Takvim preduzećima koja se fokusiraju na proizvodnju i na izvoz, lokalna zajednica i država treba da pruži veliku potporu, koja trenutno izostaje. U Kaknju je pozitivan primjer preduzeća Poliuretani Delibašić i preduzeća Delta Petrol koji svoj rast prvenstveno održavaju kroz izvoz, nastupajući na tržištima regije, Hrvatske, Slovenije i EU. Za rast industrije u narednom periodu u Kaknju prosperitetno je i pokretanje novih industrija, posebno zelenih, i rast postojećih, to jeste proširenje djelatnosti velikih preduzeća na druge oblasti. Posebno su istaknuti potencijali i potreba za podsticajima koji bi bili usmjereni ka malim i srednjim poduzećima koja se bave proizvodnjom, te posebno preduzećima koja imaju pristup tržištu van granica BiH. Primjeri takvih preduzeća su preduzeće 'Moj san' i preduzeće 'Delta Petrol'.
Opština je u posljednje dvije godine dosta radila na pojednostavljenju procedura za registracije firme u Kaknju. Uveden je niz pogodnosti za investitore, a sada pokreće i Web stranicu putem koje će investitor moći od kuće registrovati firmu. Web stranica je predviđena na nekoliko svjetskih jezika. Opština Kakanj međutim treba da razvije strateški i pragmatičan pristup stranim investitorima i strateškom razvoju Opštine uopšte. Potreban je razvoj marketinške strategije kojom će se privući strani investitori i formirati stručni timovi mladih ljudi koji govore strane jezike i obučeni su za taj rad. Razvojni centar općine Kakanj u opisu svojih poslova nadležan je za promociju kakanjskih preduzeća i privlačenje stranih investitora. Sam centar je za svoj rad iz budžeta grada dobio oko 30. 000 KM, međutim aktivnosti centra nisu na nivou očekivanja zajednice. Njihov rad ipak ima dosta prostora za napredak.
Što se tiče osiguranja kritičnih faktora investiranja prije svega Kaknju je potreban veći broj poslovnih zona. Da bi se osigurala radna snaga koja je zanimljiva stranim investitorima potrebni su programi prekvalifikacije i dokvalifikacije kako bi se postigao zadovoljavajući nivo znanja i vještina. Nadalje, potrebno je dodatno raditi na razvoju infrastrukture i olakšati administrativne zahtjeve spram stranih investitora. Kakanj ima dobre predispozicije da osigura stručnu radnu snagu za investitore koji ulažu u industrije većeg inovativnog i tehnološkog nivoa. Naravno postoji dosta prostora i potrebe za usavršavanjem obrazovnih programa, formalnih i manje formalnih, te i radne snage po ovom pitanju. S druge strane, Opština Kakanj malo radi na stvaranju kvalitetnog društvenog i kulturnog života. Pozorišta su zapuštena. Umjetničko stvaralaštvo skoro pa nepostojano, te rekreativni sadržaji šturi. Parkovi u gradu i oko grada su zapušteni. Sadržaja za djecu i mlade je jako malo.
Što se tiče izvoza, lokalna zajednica bi trebala da daje više podsticaja za proizvođačka preduzeća koja su svoje proizvode uspjeli da plasiraju na strana tržišta. Tu su preduzeća poput preduzeća 'Moj San' i 'Delta Petrol' koji svoje djelovanje temelje na izvozu. Veliki infrastrukturni projekti poput dovršavanja autoputa Zenica-Doboj igraju važnu ulogu u stvaranju potrebnih uslova za olakšan izvoz. Također rad Agencije za razvoj Opštine Kakanj je ocijenjen kao nedovoljan i izražene su potrebe za promotivnim aktivnostima postojećih kapaciteta opštine i njenih dobrih praksi, kao dobre investicijske destinacije.
Emigracija i neadekvatan obrazovni sistem su jedan od razloga sporog razvoja industrije i poduzetništva u Kaknju. Na primjer, postoji smjer 'Vozači motornih vozila' u srednjoj školi u Kaknju. Međutim, osobe koje završe taj smjer nisu u mogućnosti da upravljaju mašinama niti vozilima, dok ne polože redovan vozački ispit. Obzirom da je vozački ispit skup, on ostaje nepristupačan mnogim mladim osobama, a znanje stečeno u školi ostaje nekompletno da bi te osobe mogle pristupiti tržištu rada. Velike firme i Udruženje poslodavaca je iniciralo više sastanaka sa Ministarstvom obrazovanja u pokušaju poboljšanja situacije. Za sada, ti sastanci nisu urodili velikim pomacima. Nadalje, u suradnji sa Opštinom Kakanj i privatnim sektorom, oformljen je i sistem ko-stipendiranja učenika koji završavaju smjerove u srednjoj školi koji se uklapaju u potrebe radnog tržišta. Ovaj program daje dosta dobre rezultate u Kaknju. U Kaknju nije primijećen veliki broj dijasporske populacije koja želi pokrenuti određeni biznis u lokalnoj zajednici. Ljudi se većinom u Kakanj vraćaju nakon ostvarene penzije. U slučaju da žele investirati, radi se većinom o manjim preduzećima u želji investitora da pomognu razvoju lokalne zajednice. Tako na primjer, jedan investitor trenutno želi da izgradi i pokrene vrtić u Kaknju.
Inovacije sa sobom nose određeni razvojni potencijal. Pitanje koje se postavlja jeste da li Kakanj, ili neki drugi grad u BiH, može da parira velikim centrima za inovacije EU i država poput USA, Japana i sl. Obzirom na nizak nivo razvoja industrije, na zastarjelu tehnologiju, nenapredno stanju obrazovanja i izostanak mogućnosti za implementacije vlastitih ideja u trenutnom poretku proizvodnje i industrije, inovacije u našem kontekstu možda imaju najviše prostora na polju administracije i turizma koji imaju konkretnu vezu sa lokalnom zajednicom. Opština Kakanj trenutno nema programe za poticaj inovacija. Procedure pokretanja biznisa su komplikovane i dugotrajne. Opština bi trebala da radi na edukaciji i da obezbjedi sve informacije zainteresovanim građanima, kako bi olakšala registraciju i razjasnila obaveze poduzetnika. Sistem informiranja bi trebao da obavještava sve poduzetnike o eventualnim promjenama, olakšicama i novim procedurama ukoliko bi iste stupile na snagu. Opština je u posljednjih nekoliko godina pokrenula program za razvoj poduzetništva i obrta koji se zove: 'Pokreni svoj posao'. Program nudi podsticajna sredstva koja su namijenjena za refundaciju troškova obaveznih doprinosa – PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, za registrovanu djelatnost u periodu od 24 mjeseca (prva godina u iznosu od 100%, a maksimalno 383,00 KM/mjesec, druga godina 50%, a maksimalno 191,50 KM/mjesec); te sufinansiranje troškova nabavke mašina, opreme i repromaterijala neophodnog za registrovanu djelatnost u iznosu do 3.000,00 KM. Problem je što opština ne prati razvoj tih preduzeća, tako da veliki broj njih nakon prestanka sufinansiranja doživi krah. Sufinansiranje prema tome nije dovoljno, potrebno je mentorstvo i pružanje stručnih savjeta o održivosti preduzeća.
Da bi se stvorilo plodno tlo za razvoj IKT biznisa na prostoru Kaknja potrebno je modernizovati obrazovni sistem i ponuditi veći broj programa koji nude obrazovanje iz ovog polja. Također su potrebni centri za kvalifikaciju i prekvalifikaciju radne snage koji nude savremene i praktične informatičke programe. U Kaknju postoje solidni programi za poticaj start-up preduzeća. Međutim, potrebno je da se napravi još jedna linija poticaja koja će poticati postojeće, etablirane firme u daljem razvoju. One bi na taj način mogle da uposle veći broj radnika i prošire svoju djelatnost. U nedostatku takvih programa, firme trenutno koriste fondove za zapošljavanje u tu svrhu i to sa dosta dobrim rezultatima. Također Udruženje poslodavaca aplicira u sklopu usluga prema svojim članicama na javne pozive direktno za firme, priprema i asistira firme u pripremi dokumentacije za prijavu na javne pozive ili razne vrste poticaja koje nudi država ili Međunarodne razvojne agencije. Do sada je Udruženje imalo dosta konkretnih pozitivnih rezultata i u samozapošljavanju i u širenju broja zaposlenih postojećih preduzeća.
U Kaknju postoji spremnost lokalne vlasti za prelazak na digitalne oblike uprave i poslovanja. Određeni koraci su poduzeti u tom pravcu. Međutim, tokom intervjua sa sugovornicima nije bilo potpuno jasno koje sve usluge nudi lokalna e-uprava. Potrebno je promovirati upotrebu e-usluga među lokalnim stanovništvom, preduzećima i investitorima. Web stranice službi i Opštine je također potrebno usavršiti i redovno ažurirati sa praktičnim informacijama za građane i preduzeća.
Što se tiče transportne infrastrukture, sama pozicija Kaknja spram većih centara kao što su Sarajevo i Zenica je zadovoljavajuća, obzirom na blizinu i pristupačnost autoputu. Naravno završetak koridora 5C je jako bitan za još bolju povezanost Kaknja sa komšijskim zemljama i EU. Što se tiče transportne infrastrukture u gradu, Kakanj nema gradski prevoz koji bi bitno utjecao na smanjenje zagađenosti zraka. Prigradski prevoz također izostaje, što predstavlja otežavajuću okolnost siromašnim građanima iz ruralnih sredina oko Kaknja. Ukupna vrijednost infrastrukturnih projekata realizovanih unutar 2020. godine na području opštine Kakanj iznosila je 2.832.929 KM. Implementirano je ukupno 38 projekata u sanaciji saobraćajnica. Što se tiče projekata planiranih u 2021. godini nastavit će se rekonstrukcija regionalnih saobraćajnica i manji projekti sanacija na području Opštine Kakanj. Veliki infrastrukturni projekti nisu u planu u 2021.godini.
Trenutno je na području Kaknja prisutan samo BH Telecom koji pruža komercijalne usluge građanima i preduzećima. Veće investicije Opštine za obezbjeđenje ili unapređenje digitalne infrastrukture nisu zabilježene. Kada je riječ o unapređenju putne, komunalne i druge infrastrukture ispitanici su se usaglasili oko nedostatka određivanja realnih kriterija za određivanje prioriteta. Smatraju da je najčešći kriterij političke naravi, te da se procjena oslanja na mogućnost dobijanja broja glasova koji će vladajuće strukture dobiti na sljedećim izborima u pojedinim mjesnim zajednicama, jer se radovi obavljaju uvijek pred izbore. Drugi problem se odnosi na kvalitet radova, odnosno na formalni nadzor nad izvođačima koji nikako ne garantuje dugotrajnosti i kvalitet.
Smanjenje nejednakosti
Istaknuto je da stanje socijalne isključenosti u Kaknju poprima trajni karakter i struktuira se kao model odnosa u društvu na koji se svi akteri pomalo navikavaju. Za neke grupe iz najugroženijih kategorija može se govoriti o stanju dugoročne socijalne isključenosti, koja je nastupila usljed nedostatka kapaciteta ali i nedostatku mogućnosti za promjenu njihovog nepovoljnog stanja. Sugovornici su govorili o potpunoj blokadi potencijala za razvoj individualne egzistencije, što za posljedicu ima trend porasta izoliranih osoba iz društvene zajednice. Nejednakosti su kreirane kroz neuvažavanje različitog političkog mišljenja i stavova, nejednak pristup zaposlenju, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, te kroz ruralnu, rodnu i digitalnu izoliranost. Posebno su pogođene osobe iz ruralnih djelova Opštine koje su fizički izolovane nepostojanjem prigradskog saobraćaja i lošom infrastrukturom.
Kao dobar primjer borbe protiv nejednakosto je postavljanje Zemine Vehabović za predsjednicu Savjeta mjesne zajednice. Vehabović je Romkinja i predsjednica je Udruženja Centar za majke “Nada” Kakanj koje postoji od 2010. godine. Ona već godinama kroz udruženje pomaže Romima da dođu do zdravstvenog osiguranja ili nekih drugih prava koja im pripadaju.
Održivi gradovi i zajednice
Održivost za Kakanj znači prelazak sa prljave na eko industriju, te razvoj stabilnih malih i srednjih preduzeća. Održivi razvoj također znači modernizaciju sistema obrazovanja i usavršavanje socijalnih usluga. Održivi razvoj znači i transparentni rad državnih institucija, iskorjenjivanje korupcije i nespotizma, te jačanje demokratije i prava na slobodu mišnjenja i govora.
Odgovorna proizvodnja i potrošnja
Kakanj Cement u sklopu Heidelberg Kakanj grupacije je prepoznao važnost održivog razvoja i odgovorne proizvodnje i potrošnje, te je prošle godine odabran za biznis lidera održivog razvoja Bosne i Hercegovine u sklopu projekta „Podrška pripreme za implementaciju ciljeva održivog razvoja i uključivanje privatnog sektora“. Uključen je i podržava brojne projekte lokalne zajednice koje imaju za cilj zaštitu okoliša i odgovornu proizvodnju. Po pitanju efikasnog upravljanja otpadom su uvedeni tokom prošle godine tzv. E-kontenjeri za elektronski otpad i eko učionice. Navedeno je postavljeno u sklopu projekta „Elektronski otpad odvoji i prirodu osvoji“ koji je realizovao Centar za ekologiju i održivi razvoj Kakanj – C.E.K.O.R. U E-kontejner se mogu ubacivati IT oprema i oprema za telekomunikacije, električni uređaji, alati i svi drugi uređaji koji su radili uz pomoć električne energije ili baterija, rashladni uređaji. Sav otpad koji se prikupi bit će preuzet od ovlaštenog otkupljivača - ZEOS sistem. Općina Kakanj je još 2010. godine usvojila Lokalni akcioni plan koji sadrži set mjera za koje trebaju da poboljšanje stanja okoliša. Nevladina organizacija Zagrljaj koja se bavi radom sa osobama sa invaliditetom je osnovala svoje socijalno preduzeće pod istim nazivom u sklopu kojeg prodaju vlasitite proizovode koji su bazirani na čistoj proizvodnji i potrošnji (bave drvopreradom). U sistemu javnih nabavki koncept održivosti se primjenjuje samo u kontekstu ekonomske održivosti tj. nabavke se vrše na sistem „najpovoljnije ponude“.
Očuvanje klime
Život u Kaknju je vezan za tešku industriju. Ova regija nudi poslovne mogućnosti u površinskim kopovima mrkog uglja, u fabrici cementa i termoelektrani. U termoelektrani se sagorijeva mrki ugalj, a u vlasništvu je državne energetske kompanije Elektroprivreda BiH. Ona opskrbljuje grad Kakanj toplotom, a šire područje električnom energijom. Termoelektrane, službeno najveći zagađivači zraka u državi, emitiraju od 65 do 90% svih emisija SO2, NOx i CO2 u atmosferu. Iako su implementirane neke ekološke mjere, kao što je smanjenje emisije prašine i emisija NOx (te vrijednosti su u skladu sa važećim zakonima EU), emisijama sumpor dioksida se do sada nije ozbiljnije bavilo. Prema podacima koji se navode u izvještaju Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL), termoelektrana Kakanj je među deset najvećih evropskih emitera sumpor dioksida (SO2). Zagađenje koje emituje ovo postrojenje širi se Evropom prelazeći granice. Broj oboljelih od kancera, prema tvrdnjama mještana Kaknja, gotovo svakodnevno raste, a posljedice rada zastarjele elektrane su gotovo nesagledive. Osim toga, čini se da je još jedan ozbiljan problem i zagađenje vode. Ispusti otpadnih voda značajno zagađuju tekuće vode i to dovodi do visokog rizika od sekundarne kontaminacije vode. Nadalje, proizvodnja cementa je dio tehnološkog zagađenja u kojoj su najznačajnije zagađujuće materije čvrste čestice ili prašina koja se označava sa PM10. Industrijski nusprodukti iz cementare Kakanj spadaju u najznačajnija zagađenja u državi.
Što se tiče pokretanja zelenih industrija u Kaknju ima i pozitivnih primjera to su vjetroelektrana i pokretanje solarnih elektrana. Njihova proizvodnja je trenutno zanemariva u odnosu na ukupnu proizvodnju energije u Bosni i Hercegovini, ali predstavljaju potencijal. Preduzeća poput Termoelektrane i Cementare emisijom negativnih čestica mijenjaju mikro klimu koja kasnije ima uticaj na poplave, suše i klimatske promjene općenito. Kao primjer posljedica klimatskih promjena na području Kaknja istaknuto je da je nakon poplava koje su se desile 2014. godine došlo do brojnih selidbi stanovništva sa područja koje su imala plodna zemljišta u druga područja bez plodnih zemljišta, čime je pogođeno stanovništvo osiromašeno.
Očuvanje vodnog svijeta
Rijeka Bosna i rijeka Vogošća protiču kroz Kakanj. Obje rijeke su izrazito zagađene, opterećene industrijom, kanalizacijom i otpadom. Teška Kakanjska industrija bitno zagađuje i vodni svijet. Ispusti otpadnih voda značajno zagađuju tekuće vode i to dovodi do visokog rizika od sekundarne kontaminacije vode.
Očuvanje života na zemlji
Teška Kakanjska industrija utiče i na zagađenje tla. Mještani jednog od najugroženijih naselja u Kaknju, Čatića, decenijama se borbe sa deponijom uglja koja se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Čatići su malo mjesto u kojem se nalazi sva industrija vezana za termoelektranu Kakanj kao i deponija uglja koja stvara velike probleme. Građani su se organizovali u neformalnu grupu – ‘Eko Čatići’ i nastoje promovisati zdrav život i prikazati ljudima važnost ekologije i objasniti koliki uticaj ima aerozagađenje na zdravlje čovjeka. Pored svih industrijskih zagađenja i aerozagađenja, Kakanj ima problem sa pretjeranom eksploatacijom uglja i iskorištavanjem zemljišta u svrhe koje se koriste za teremoelektranu i rudnik. Deponije jalovine, šljake i pepela ugrožavaju naselja koja se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini, a nerijetko uzrokuju i klizišta. Te deponije se ne saniraju na pravi način. Umjesto sanacije, one u Kaknju postaju sve veće i veće, pogotovo na područjima koja su podložna klizištima.
Daljnji problem su divlje deponije smeća i mjesta na kojima se ilegalno odlaže smeće. Opština je nabavila male kamere koje planira instalirati na mjesta gdje se najčešće ponavljaju divlje deponije, što predstavlja jedan pozitivan korak. Međutim, vlasti se nisu pozabavile gradskom deponijom koja nema sve dozvole, nedaleko je udaljena od grada i predstavlja veliki problem stanovnicima koji su nastanjeni u njenoj blizini. Inicijative reciklaže i reduciranja otpada nisu pokrenute na području opštine Kakanj. Takve inicijative ili biznisi su svakako poželjni i dobrodošli.
Mir, pravda i snažne institucije
U Kaknju je socijalna kohezija na zadovoljavajućem nivou kada je riječ o etničkoj, nacionalnoj i religijskoj pripadnosti. 'U našoj zajednici nema diskriminacije, živimo u skladu. Obilježavaju se svi praznici zajedno, čestitaju se, komšije se poštuju', kaže jedna od sugovornica. Postojeća diskriminacija u Kaknju odnosi se na političke stavove i pripadnost političkim strankama. Osobe koje ne pripadaju vladajućoj političkoj stranci (SDA), ne slažu se sa načelima vladajuće političke stranke ili one osobe koje su apolitične nemaju jednak pristup resursima i zaposlenju. Nejednak je pristup školstvu, zdravstvu i drugim socijalnim uslugama, gdje osobe koje pripadaju stranci do svih usluga dolaze brže preko 'štele'. Diskriminacija se odnosi i na dodjeljivanje sredstava iz javnih budžeta. Osobe koje ne pripadaju vladajućoj stranci više i ne žele da se prijavljuju jer, poučeni iskustvom, pretpostavljaju da nemaju nikakve šanse da osvoje sredstva koja se dodjeljuju preko javnih poziva. 'Sve se svodi na to da li ste 'zeleni' ili ne. Za jedne važe pravila, za druge ne. Lično sam se dosta puta uvjerio', kaže jedan od sagovornika. Građani su tokom svih ovih godina vladavine SDA postali skeptični i nepovjerljivi. Ne iznose svoje stavove javno iz straha od cenzure, gubitka posla i drugih oblika diskriminacije. Primjer je i stranica Općine Kakanj na društvenim mrežama. Ako pojedinac napiše komentar koji nije u skladu sa vladajućim režimom, komentar biva obrisan, cenzurisan i blokiran. To se odnosi na komentare koji nisu uvrjedljivi ili nezakoniti.
Kada je riječ o korupciji ona je prisutna u svim segmentima društva i, osim nezakonitog bogaćenja nekolicine moćnika, služi održavanju političke moći vladajuće stranke. Najvidljivija je u sektoru zapošljavanja u javnim poduzećima gdje se do posla dolazi političkom linijom. Upravo ovaj vid diskriminacije djeluje negativno na socijalnu koheziju. U Kaknju je višegodišnji despotizam doveo do stanju u kojem su društveni odnosi narušeni, ljudi ne vjeruju jedni drugima i ne govore slobodno.
Partnerstvom do ciljeva
Kad je u pitanju nivo suradnje između poslovnog i javnog sektora na lokalnom nivou, pozitivan primjer u općini Kakanj je bio formiranje Udruženja poslodavaca opštine Kakanj i privrednika opštine, koje ima zadovoljavajuće rezultate. Sa druge strane, formiran je i Razvojni centar Opštine Kakanj čiji rezultati rada ne doprinose razvoju lokalne zajednice. Centar je opisan kao pasivan i samodovoljan, te se smatra da Centar u narednom periodu treba da ima veći učinak kako bi se opravdala alocirana sredstva za njegov rad.