TREBINJE

Svijet bez siromaštva     

Skupine društva koje su u Trebinju najviše pogođene siromaštvom su penzioneri sa minimalnim finansijskim primanjima ispod 300 konvertibilnih maraka, pripadnici_ce nacionalnih manjina zbog diskriminatornog pristupa pri njihovom zaposlenju, te porodice koje se nalaze u sistemu socijalne pomoći i zaštite i osobe oboljele od različitih mentalnih poremećaja. Ove marginalizovane skupine raspolažu neredovnim i skromnim novčanim nadoknadama od strane nadležnih institucija, pa često nisu u mogućnosti obezbijediti osnovne uslove za dostojanstven život. Kao posebne i prioritetne potrebe koje ove skupine imaju u odnosu na druge stanovnike_ce navedene su zdravstvene potrebe čije ostvarenje, zbog lošeg finansijskog statusa, nisu u mogućnosti sebi osigurati. Nedostatak volje i adekvatno raspoređenog javnog novca na lokalnom nivou, ali i razumijevanja suštinskih problema ovih skupina od strane šire društvene zajednice, ispitanici_ce vide kao glavne prepreke u procesu iskorijenjivanja siromaštva. Zato se njegove posljedice ogledaju u prekomjernom broju odlaska stanovnika_ca iz Trebinja u zemlje regiona ili EU. To je ujedno i jedan od glavnih uzroka usporavanja procesa političkog, ekonomskog i društvenog rasta i razvoja lokalne zajednice. Akteri koji su trenutno najaktivniji u procesu iskorijenjivanja siromaštva su dobrotvorne organizacije i ustanove, ali i pojedinci iz poslovnog sektora koji učestvuju u sufinansiranju školovanja djece iz porodica koje spadaju u grupu ugroženih skupina, kao i u procesu njihovog eventualnog zaposlenja.

Svijet bez gladi

Glad, kao negativan društveni fenomen, prisutna je i na području Trebinja. Među gladnima najviše je osoba starije životne dobi. Svoje dnevne obroke ove osobe dobijaju u javnoj kuhinji, Pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg, te u Regionalnom odboru Muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“. U okviru istraživanja naveden je podatak da se čak 1.500 obroka podijeli dnevno samo u javnoj kuhinji, što je za lokalnu zajednicu sa tako malim brojem stanovnika poprilično visok broj gladnih. Interesantno je primijetiti da se stanovnici_ce Trebinja, kada je glad u pitanju, ne razdvajaju po nacionalnim i vjerskim kriterijumima, te da usluge javne kuhinje, pravoslavne crkve ili Merhameta koriste podjednako, u zavisnosti od svojih svakodnevnih egzistencijalnih potreba, a ne u zavisnosti od toga kojoj etničkoj ili vjerskoj grupi pripadaju.

Zdravlje i blagostanje

Prema mišljenju ispitanika_ca, pristup zdravstvenim uslugama u Trebinju, ne razlikujući se mnogo od drugih lokalnih zajednica, uglavnom nije lak i pristupačan. Naime, navodi se da se veoma teško redovnim procedurama dolazi na red za pregled kod ljekara specijaliste, te da u ovom pogledu najčešće ispaštaju osobe koje pate od malignih oboljenja, te nisu u mogućnosti na vrijeme obaviti sve neophodne pretrage. Kao veliki problem vidi se i upliv politike u oblast zdravstva, ali ne konstruktivne, nego isključivo kao vid manipulacije i različitih zloupotreba u pogledu javnih nabavki. Uz to, ponekad i nestručni kadar i pogrešne dijagnoze ulivaju veliko nepovjerenje građanima_kama u javni  zdravstveni sistem, pa se oni radije odlučuju potražiti pomoć u privatnim ordinacijama. Ipak, važno je naglasiti da većina građana_ki nije u finansijskoj mogućnosti posjećivati privatne ordinacije ljekara, pa tako bivaju prepušteni sami sebi ili korumpiranom i nestabilnom javnom zdravstvenom sistemu, što uveliko negativno utiče na njihovo opšte zdravstveno stanje i blagostanje. Prije nekoliko godina pokrenuta je istraga o nelegalnom naplaćivanju operacija oka u trebinjskoj bolnici u što su bili uključeni i mediji. Nakon optužbe Udruženja „Stop mobbing“ Fond zdravstva RS je refundirao pacijentima iznos koji su oni uplatili. U Trebinju je prije nekoliko godina smijenjen direktor Doma zdravlja Dragan Kovač, protiv koga je ovo Udruženje, zajedno sa menadžmentom Doma zdravlja, podnijelo krivičnu prijavu Centru javne bezbjednosti zbog nestanka ili otuđenja kompleta šest stomatoloških ordinacija i dvije zubne tehnike u vrijednosti od oko 450.000 maraka. Ovo djelo svrstano je u organizovani kriminal i pokrenuta je zvanična istraga od nadležnih organa.

Kvalitetno obrazovanje

Da bi obrazovanje bilo kvalitetno, kao prioritetan i neophodan proces, ispitanici_ce su istakli kreiranje analize potreba u oblasti obrazovanja. Navodi se da bi učenicima trebalo omogućiti mogućnost profesionalne orijentacije i usmjerenja još od osnovne škole, nezavisno od obrazovnih politika koje se donose na nivou entiteta, jer one, nažalost, ponekad onemogućavaju razvoj određenih znanja i vještina, pravdajući se da za takvim zanimanjima nema potrebe na nivou određene lokalne zajednice. U slučaju Trebinja to se odnosi na medicinsku struku. Takođe, troškovi studiranja na državnim fakultetima u Trebinju su neopravdano skupi, te se navodi podatak da je na Akademiji likovnih umjetnosti neophodno blizu 2000 konvertibilnih maraka za obezbjeđivanje samog pribora. Uz to, literatura koja se koristi tokom visokog obrazovanja je zastarjela, te je vrlo teško pronaći pisane izvore za učenje, a često i nedostaje više stručnih predmeta i blokova prakse za određenu oblast studiranja. Kao primjer pozitivne prakse u oblasti unaprijeđenja obrazovanja, a potom i ekonomskog razvoja, može se pomenuti projekat „Efikasno povezivanje obrazovanja i privrede: unaprijeđenje praktične nastave u sektorima turizma i ugostiteljstva, elektro-energetskom i sektoru obrade metala“. U sklopu ovog projekta, urađene su revizije nastavnih planova i programa, organizovane radionice i obuke za mentore praktične nastave, opremljeni su kabineti za izvođenje praktične nastave u školama, te urađeni elaborati za veliki broj zanimanja. Uz to, razmijenjena su iskustva stručnim školama iz Prijedora i obrazovnim centrom iz Ljubljane, kako bi se u potpunosti preuzeli pozitivni modaliteti rada. Ukupna vrijednost ovog projekta je 134.00 konvertibilnih maraka, a više od 475 učenika trenutno koristi ove kabinete. Posebno je značajno što se ovaj projekat sprovodi u zajedničkoj saradnji Razvojne agencije Grada Trebinje, fondacije „Helvetas – Moja budućnost“, Gradskom upravom Trebinje, Privrednom komorom Trebinje, Srednjom stručnom školom, Tehničkom školom i privrednim subjektima. To u praksi znači da odlaskom na praktičnu nastavu kod privrednika već imaju šansu da nakon završenog obrazovanja upravo tu pronađu zaposlenje. U Trebinju  nedostaje profesionalni kadar za sektor ugostiteljstva, te kadar osposobljen za upravljanje na CNC mašinama i drugim modernim tehnologijama, te ispitanici_ce smatraju ovakve inicijative pozitivnim iskorakom u pravcu unaprijeđenja obrazovanja.

Rodna ravnopravnost

U pogledu učešća u procesu unaprijeđenja i ubrzanja lokalnog razvoja nesumnjivo dominantniju ulogu imaju muškarci. Glavni uzrok sporijeg napredovanja žena u ovom procesu  nalazi se u tradicionalnoj podjeli uloga u okviru patrijarhalnog i većinski „muškog društva“, te diskriminaciji žena u poslovnom svijetu. Naglašeno je da žensko preduzetništvo ima veliki potencijal, koji još nije dovoljno vidljiv niti iskorišćen. Kao potencijalne oblasti u kojima bi bilo neophodno obezbijediti veću institucionalnu i društvenu podršku ženama preduzetnicama vide se oblast turizma, te tekstilne i prehrambene industrije. Naročito ugrožene skupine po pitanju nezaposlenosti jesu nezaposlene žene starije od 40 godina i žene žrtve porodičnog nasilja. Izuzetno važan korak u pravcu poboljšanja socio-ekonomskog položaja žena u Trebinju učinjen je ove godine formiranjem prve ženske poljoprivredne zadruge socijalnog karaktera u čijem radu učestvuju žene koje su pretrpjele različite vidove nasilja. U sklopu ove zadruge, pokrenut je rad plantaže masline, ali su zasađene i sadnice autohtone vrste smokve „sušice“, koje bi trebalo da doprinesu boljem ekonomskom položaju žena koje pripadaju ranjivim skupinama.  Ovdje je važno pomenuti i pozitivan aspekt okolišnog razvoja, s obzirom na to da se proizvodnja u okviru ove zadruge zasniva na organskim principima, a u planu je i postavljanje solarnih panela koji će ovo poljoprivredno dobro snabdijevati električnom energijom. Na području Trebinja aktivno posluje oko 70 preduzetnica, pa je primijetan je i pozitivan trend u poslovanju Razvojne agencije u vidu kreiranja programa finansijske i mentorske podrške budućim preduzetnicima. U okviru Gradske uprave 2019. godine osnovan je i Savjet za žensko preduzetništvo koji radi na kreiranju strategija podrške razvoju ženskog preduzetništva, te samim tim i kreiranju boljeg poslovnog ambijenta i jačanje uloge žena u njemu. Na području Trebinja, već dugi niz godina na čelu vinarije „Anđelić“ nalazi se i jedina žena vinarka u Bosni i Hercegovini koja potvrđuje koliko je izazovno u manjim sredinama pobijediti patrijarhalne narative i uspješno poslovati. Iako je evidentan pozitivan trend povećanja broja žena na različitim rukovodećim pozicijama, istaknuto je da je i dalje neophodno raditi na senzibilizaciji predstavnika nadležnih institucija o izazovima sa kojima se suočavaju nezaposlene žene u manjim lokalnim zajednicama, naročito u ruralnim dijelovima oko ovih predjela, kako bi se kreirali adekvatni programi podrške i osnaživanja i ovih nezaposlenih žena u cilju pronalaska bržeg i sigurnijeg zaposlenja.

Čista voda i sanitarni uslovi     

Prema podacima dobijenim u okviru istraživanja svi dijelovi grada i stanovnici imaju jednak pristup   vodi i kanalizaciji. Poseban problem sanitacije naselja predstavljaju nedovršeni sistemi kanalizacije, koji nemaju postrojenja za prečiščavanje otpadnih voda, već se otpadne vode ispuštaju na većem broju izliva, neposredno u vodotoke, često u samoj blizini naselja, ili u samom naselju. U Republici Srpskoj trenutno su u funkciji tri izgrađena postrojenja za tretman sanitarno-otpadnih voda naselja i industrije od kojih se jedan nalazi upravo u Trebinju i izgrađen je 1981.godine. U pogledu izgrađenosti uređaja za tretman  otpadnih voda situacija je dosta loša, s obzirom na to da su uređaji koji su izgrađeni  u dosta lošem stanju, tehnologije su zastarjele, ne održavaju se adekvatno i veoma mali broj njih je u funkciji.

Pristupačna energija iz čistih izvora

U pogledu pristupa energetskim izvorima, ispitanici navode da na teritoriji grada svi imaju jednak pristup navedenim izvorima, s izuzetkom udaljenijih, uglavnom napuštenih ruralnih zajednica u kojima postoje poteškoće za obezbijeđivanje energetskih izvora, a u kojima živi mali broj stanovnika, uglavnom treće životne dobi.  Elektrifikacija na području Grada Trebinja počela je između dva svjetska rata, korišćenjem biomase, a zatim izgradnjom manje hidroelektrane HE Parež, a danas se na ovom području nalaze 4 hidroelektrane. S obzirom na broj sunčanih dana u toku jedne godine koji se bilježi čak do 260 sunčanih dana, na području Trebinja značajan je potencijal energije sunca, tako da ERS namjerava da izgradi veći broj solarnih elektrana. Uprkos nestabilnim političkim i ekonomskim uslovima, smatra se da postoji napredak u energetskom sektoru, te se aktuelne inicijative od strane elektroprivrede kreću u pravcu izbacivanja uglja iz proizvodnje leketrične energije, sa rokom do 2050.godine. U maju 2021. godine u Trebinju je održan i Samit energetike. Na ovom samitu, hibridna energetska budućnost bila je jedna od glavnih tema. Hibridina energija podrazumijevala bi energetska rješenja u kojima se kombinuju dva ili više izvora energije, odnosno klasične i obnovljive izvore, i upravo izgradnja energetskih kapaciteta, kao što su solarne elektrane, vjetroparkovi i postrojenja na biomasu su nešto čime će se nadležni u Trebinju baviti u narednom periodu. U pogledu zelene energije, završeni su projekti za izgradnju četiri solarne elektrane, i to Trebinje 1, Trebinje 2, Trebinje 3 i solarna elektrana Ljubinje, a radi se i na realizaciji projekta izgradnje vjetroelektrane Hrgud, čija vrijednost iznosi 64 miliona evra. Pojedini stanovnici ipak smatraju da hidroelektrane na rijeci Trebišnjici uništavaju biljni i životinjski svijet, s posebnim naglaskom na endemske vrste koje tu žive, i da proizvode više štete nego koristi.

Dostojanstven rad i ekonomski rast

Kao i u većini drugih lokalnih zajednica širom BiH, ni u Trebinju nivo zaposlenosti i ponuda kvalitetnih radnih mjesta nije na zadovoljavajućem nivou. Trebinje je jedan od primjera gdje je nezaposlenost je uslovila do godine korone 2020. veliki odliv radne snage, i to u Dubrovnik, koji se nalazi relativno blizu. Usljed drastičnog odliva radne snage zbog visoke stope nezaposlenosti, došlo je i do zapostavljanja privrednih aktivnosti u Trebinju i onemogućavanja željenog toka ekonomskog razvoja. S obzirom na to da su oni koji su odlazili u Dubrovnik radili uglavnom u sektoru turizma i ugostiteljstva, veliki broj radnih mjesta je usljed korone je prosto ugašenih, tako da su se ovi ljudi vratili, ali generalno nivo nezaposlenosti je visok i utiče puno na sveukupna ekonomska i sociološka zbivanja u gradu.

Kao nosioce ekonomskog razvoja, ispitanici_ce vide industriju alata, a u sektoru energetike hidroelektrane na Trebišnjici i cijeli sistem elektroprivrede u Trebinju. Pored toga, postoje i određene privatne inicijative koje su najizraženije u turizmu i poljoprivredi, te su tako da su to strateške grane razvoja budućeg privrednog grada Trebinja. Smatra se da inicijative u oblasti turizma i poljoprivrede mogu da doprinesu  aktivnom učešću većeg broja radno sposobnih stanovnika, te na taj način smanje nivo nezaposlenosti. Ono što je dobra polazna osnova je razvoj i usvajanje Strategije turizma grada Trebinja u narednom desetogodišnjem periodu gdje je upravo spoj turizma i poljoprivrede kroz neki ruralni razvoj ruralnih područja Trebinja definisan kao prioritet, tako da se stvara prostor za podršku privatnim inicijativama u sektoru turizma i poljoprivrede, posebno ako se to spoji u neki turistički proizvod koji će biti potencijalno zanimljiv turistima koji posjećuju Hrvatsku i Crnu Goru i koji traže zaleđe mimo te obale. Trenutno postoji par inicijativa obnavljanja gazinstava u ruralnim područjima gdje bi ljudi bili voljni da svoja imanja pretvore u neka ruralna agro imanja koja bi nudila usluge turistima, počevši od smještaja, preko konzumacije zdrave hrane, autohtonih jela i vina, pa čak i do mogućnosti uključivanja direktno u proces rada u poljoprivredi. Uz to, ispitanici_ce smatraju da podsticaje trebalo dati i malim i srednjim preduzećima kako bi bili ojačani njihovi kapaciteti za zaposlenje većeg broja ljudi, ali i nezaposlenim mladima koji imaju ideje, ali nemaju finansijska sredstva i mentorsku podršku za pokretanje sveog privatnog biznisa.

Industrija, inovacije, infrastrukture

Prije rata je u Trebinju industrija zaista imala značajnu ulogu, međutim u posljednje vrijeme akcenat se stavlja na turizam i razvoj tog sektora. Kada se spomene riječ industrijalizacija većina građana pomisli na dimnjake, zagađivače vazduha i tako dalje, međutim navodi se da u Trebinju to nije slučaj. Naime, tvrdi se da Trebinje intenzivan razvoj može zasnivati na reindustrijalizaciji.

Sektor prerađivačke industrije predstavlja drugi sektor po vrijednosti ostvarene industrijske proizvodnje. U ovom sektoru djeluje 38 preduzeća i zapošljavaju 1.500 radnika (APIF). Metaloprerađivački i tekstilni sektor bile su najvažnije industrijske grane i nosioci razvoja ovog kraja. U ovim sektorima postoje uslovi i daljeg ulaganja prvenstveno zbog toga što proizvodni procesi nemaju štetno djelovanje na okolinu, a omogućavaju zapošljavanje velikog broja radne snage. Proizvodi iz ove dvije grane su namjenjeni uglavnom za izvoz. U Svislajn IAT se nakon privatizacije pristupilo restrukturiranju preduzeća tako da se jedan dio pogona preuredio i krenuo sa proizvodnjom konditorskih proizvoda kao novo preduzeće pod nazivom Svislajn (Swisslion) d.o.o. Trebinje. Ova grana prerađivačko-prehrambene industrije je u ekspanziji i ostvaruje dobre rezultate. U tekstilnom sektoru je poslovalo preduzeće „Novoteks“ koje je zbog brojnih problema u poslovanju sada u stečajnom postupku. Veliki broj obučene radne snage, pogotovo ženske, na raspolaganju je budućim investitorima. Neki od objektivnih razloga za investiranje u sektor industrije su duga industrijska tradicija pogotovo u metaloprerađivačkoj i tekstilnoj oblasti, kvalitet i dostupnost visokostručne radne snage, uz konkurentnu cijenu rada, te povoljna geografska pozicija i niski transportni troškovi.

Navodi se da stanovnici ne prepoznaju da reindustrijalizacija obuhvata i razvoj i rast preduzeća koji doprinose izvozu domaćih proizvoda i generalno preduzeća koja koriste moderne tehnologije. Smatra se da ne bi trebalo zapostaviti svakako neke tradicionalne firme koje su prisutne godinama i imaju dobro poslovanje, ali da bi defintivno trebalo efikasnije raditi na privlačenju nekih novih firmi visokih tehnologija kako bi se pratili globalni trendovi, posebno IT sektora gdje Trebinje nije toliko uključeno. Reindustrijalizacija je nešto prije ili kasnije čeka ovaj grad, i ulazak u globalno svjetsko tržište i bolje pozicioniranje zavisiće, prema mišljenju ispitanika, od njegovih rukovodilaca, ali i samih građana. Industrija defintivno može biti generator ekonomskog rasta i u Trebinju, ali ispitanici navode da je veći potencijal aktuelan u oblasti turizma i poljoprivrede, čime bi se spojili i ekonomski rast i održivi ekološki razvoj, zbog manjih implikacija po zaštitu životne okoline. Pojedini ispitanici su čak naveli da je „sreća u nesreći“ što na ovom području nije zabilježen enormni industrijski rast, jer je to direktno uticalo na neometan razvoj turizma i poljoprivrede, iako su djelimično klimatske promjene uslovile i ove procese. Dakle, mogućnosti za rast industrije se vide, ali kroz hibridni model osnaživanja postojećih firmi i njihovu modernizaciju, ali i otvaranje novih sa modernim tehnologijama, te  novim mogućnostima za zapošljavanje, a ono što svakako treba da bude u fokusu jeste promocija izvoza i inovacija.
Kada je u pitanju efikasno privlačenje stranih investitora, osim loših iskustava iz pandemije COVID-19, neka loša iskustva postoje i iz poslijeratnog perioda kada je Trebinje bilo za investitore u pogledu turističkih uslova nestabilno tržište za investicije. Navodi se da se to iz godine u godinu mijenja na bolje, u nekim segmentima brže, u nekim malo sporije, ali određena dinamika poboljšanja postoji. Postoje povoljni uslovi što se tiče nekih lokalnih prilika i uslova za potencijalne investitore u vidu formiranja prve slobodne zone u Bosni i Hercegovini, i to baš u Trebinju, za šta je već podnesena inicijativa. Kontinuirano se radi i na obezbjeđivanju lakših administrativnih uslova. Navodi se da u Trebinju ima dovoljno kvalifikovane radne snage za različite oblasti, te da je potrebno koristiti potencijale investitora, ali im omogućiti im povoljne poreze i takse, što opet ne zavisi samo od lokalne zajednice. Ispitanici navode da su vrlo svjesni važnosti potencijalnih investiranja u Trebinje i u tu svrhu se često organizuju i prezentacije mogućnosti za investiranje. Kao otežavajuće okolnosti  vide se zamršeni političko-ekonomski odnosi,  kao i nestabilnost bosanskohercegovačkog ekonomskog sistema uopšte. Uz to, unaprjeđenje putne, komunalne i transportne infrastrukture ne odvija se još uvijek željenim tokom, pa je i to jedan od razloga eventualne opredijeljenosti investitora za neke druge krajeve.

Evidentno je da zastarjeli sistem obrazovanja, koji je naslijeđen još iz socijalizma,  nije fokusiran na usmjereno obrazovanje, znači da se u skladu sa afinitetima pojedinaca poslije osnovne škole odmah usmjeravaju kadrovi kako bi se formirali za određene potrebe tržišta, u ovom slučaju za visokotehnološke kadrove industrije, posebno IT na primjer koji je globalno jedna od vodećih svjetskih industrija. Ovdje takva praksa još uvijek nije u dovoljnoj mjeri zastupljena, te to dodatno onemogućava razvoj industrije. Radne snage  ima, možda ne u onolikoj mjeri koliko bi neki budući poslodavac očekivao, ali sigurno da ima čak i ljudi koji su zainteresirani da se dodatno usavršavaju u nekoj oblasti u kojoj to posao zahtjeva. Već su krenuli, programi prekvalifikacije radne snage sa srednjom stručnom spremom, jer se ispostavilo da na tržištu nema dovoljno nekih struka, ali ima ljudi sa dosta različitih profila, zanimanja, te se smatra da  da poslodavac ne bi imao problem sa pronalaženjem radne snage. S druge strane, potreba za napredovanjem i dobijanjem posla, mnoge bi motivisala da se možda dodatno usavršavaju, prekvalifikuju i slično. Postoji prostor u sistemu obrazovanja da se uradi reforma i da se počinju osluškivati potrebe tržišta, te  u skladu sa tim formiraju kadrovi koje će sutra donijeti privredni napredak. Veoma značajna zainteresiranost bila je prisutna za  program osposobljavanja CNC operatera i obradu metala, prilikom kog je 20 ljudi uspješno završilo osposobljavanje. Neki od njih su nastavili školovanje  za CNC programere, a to bi u budućnosti, uz građevinski sektor, mogao biti veoma povoljan faktor u pravcu efikasnijeg i bržeg ekonomskog razvoja.

U pogledu podsticanja inovatorstva mladih, i dalje dominira pesimistički stav zbog određenih iskustava iz prakse. Navodi se primjer B.T. (28) koji je otvorio i turističku agenciju i imao je odlične ambicije, programe i planove, te dosta dobro poslovanje  do perioda pandemije, a onda su  „zakazale“ institucije koje su apsolutno zanemarile globalna dešavanja i situaciju gdje čovjek sa troje zaposlenih nije bio u situaciji da zarađuje godinu i po dana, te nije dobio nikakvu podršku od lokalne uprave u prevazilaženju ovakvih izazova. Smatra da se u ovakvim okolnostima javni sektor mora raditi na unaprijeđenju svojih mehanizama pružanja podrške svim mladim ljudima koji imaju ambiciju i koji imaju volju i inovatorske ideje veoma korisne za razvoj šire društvene zajednice. Postoje minimalni pomaci u unaprijeđenju putne infrastrukture što se za oblast turizma smatramo i temeljem za neki dalji razvoj. Ispitanici nisu zadovoljni ni tempom ni količinom ulaganja u  putnu infrastrukturu. Komunalna infrastruktura u Trebinju je na zadovoljavajućem nivou, tu se zaista radi i iz godine u godinu se vide pomaci, što najbolje govori broj turista koji su konzumenti  turističke ponude Trebinja, a čiji je broj iz godine u godinu sve veći. Jedan od važnijih infrastrukturnih projekata na kojem se trenutno radi uz podršku Vlade Srbije je uređenje Starog grada, u cilju stvaranja atraktivne jedinstvene turističke destinacije koja bi u velikoj mjeri trebalo da doprinese proširivanju turističke ponude Trebinja i dovođenju većeg broja ljudi i turista u grada, a  zatim i izgradnja Duhovnog centra u Mrkonjićima koja je  takođe finansirana od strane  Vlade Srbije. Pored toga  se može izdvojiti i privatna investicija Grad Sunca, kompletan novi grad koji je izuzetno unaprijedio turističku sliku u Trebinju u pogledu infrastrukture. Ispitanici smatraju da je ovaj projekat u turističkom smislu najvažniji poslijeratni infrastrukturni projekat koji je urađen ne samo u Trebinju, nego na području čitave Istočne Hercegovine, a možda i Republike Srpske.  Potencijalna izgradnja aerodroma je zanimljiva, međutim, zbog nepostojanja realnih ekonomskih uslova, ali i nemogućnosti finansiranja troškova održavanja ovog aerodroma, u javnom prostoru prisutna je veća doza skepticizma nego optimizma po ovom pitanju.

Smanjenje nejednakosti

Ispitanici navode da se nejednakost na području ove lokalne zajednice manifestuje najviše kroz finansijske nejednakosti, i to u pogledu raslojavanja društva na dva sloja. Jednom pripadaju ekstremno bogati stanovnici,  drugom ekstremno siromašni koji jedva preživljavaju. To su uglavnom penzioneri i ljudi koji rade kod privatnika za minimalne plate. Pored toga, nemaju svi stanovnici_ce ni jednak pristup zaposlenju. To se najviše odnosi na osobe sa invaliditetom, zbog opšteg zdravstvenog stanja, potom i pripadnike nacionalnih manjina, kao što su Romi, zbog svakodnevne diskriminacije i stigmatizacije, ali i otežanog pristupa obrazovanju.  Tradicionalna podjela poslova na ženske i muške i dalje postoji, pa su žene koje dolaze sa područja ruralnih zajednica oko Trebinja u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce, a potom i na žene koje stanuju u gradu kao urbanijoj sredini. Postoje i raslojavanja po pitanju političke opredijeljenosti, tj. pripadnosti određenoj političkoj partiji. Od posljednje vrste pripadnosti zavisi veliki broj važnih pitanja u svakodnevnom životu građana, među kojima je i zaposlenje. Političke partije u potpunosti kontrolišu proces zapošljavanja u javnim preduzećima, institucijama, i različitim agencijama koje se finansiraju iz budžeta. Na taj način, političke stranke ne samo da pridobivaju nove članove i glasače, nego javno demonstriraju svoju neformalnu (nezakonitu) moć i javno pokazuju da su iznad zakona i propisa. Političke stranke, preko institucija koje drže pod svojom kontrolom, često razvijaju programe zapošljavanja pripravnika ili programe zapošljavanja djece poginulih boraca, te druge različite programe, koji su takođe pod potpunom kontrolom moćnika iz tih političkih struktura, te se na taj način zapošljavanje vrši netransparentno, nezakonito i potpuno svojevoljno. S tim u vezi, možemo primijetiti da je trend nejednakosti u porastu na više različitih nivoa koji u velikoj mjeri onemogućavaju ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava građana i garađanki.

Održivi gradovi i zajednice

Ispitanici su saglasni da je održivost jedna od važnijih tema kojom bi cjelokupno drušvo trebalo da se bavi. Ipak, naglašavaju da su građani i građanke zaokupljeni uglavnom rješavanjem svojih svakodnevnih egzistencijalnih problema, te da se ove teme ne nalaze u svkodnevnim javnim diskusijama. Postoji više razloga za to od kojih je osnovni nedovoljna upoznatost sa pojmom održivog razvoja i njegovim značajem. Naime, ostavlja se utisak da građani, privrednici, ali i predstavnici nadležnih struktura nisu svjesni koliko neefikasno i loše upravljanje postojećim resursima negativno utiče na održivi razvoj. Neki tvrde i da su pojedinci svjesni, ali da je profit iznad potreba održivosti lokalne zajednice, pa se zato ta važna činjenica ignoriše. Uz to, navodi se da kao što ljudi mijenjaju okolinu, tako i okolina mijenja ljude. Trenutno, lokalna zajednica troši resurse brže nego što se oni mogu obnoviti i proizvodi više otpada nego što ga prirodni sistemi mogu obraditi. S tim u vezi, kad bi zajednica bila održiva to bi podrazumijevalo redukciju energije koja se troši, pažljivo upravljanje resursima,  recikliranje otpada, zaštitu i povećanje biološkog i okolišnog diverziteta, te posvećenost socijalnoj pravdi, uz izbjegavanje klasno, etnički i vjerski utemeljene separacije, osiguravanje jednakosti šansi u pristupu javnim službama, osposobljavanje svih građana za učinkovito participiranje u procesima lokalnog donošenja odluka, i slično.

Stanari prve lamele novog kompleksa zgrada u ulici dr Voja Danilovića u naselju Tini, organizovali su ekološku akciju uređenja i uljepšavanja dvorišta zgrade, te ovom prilikom posadili preko 70 mladih sadnica ukrasnog bilja - tuje, lavande, breberis i ukrasne vrbe. Nabavku sadnica finansirali su stanari iz vlastitih sredstava, u vrijednosti od oko 1000 KM. Pomoć vezano za pripremu zemljišta zatražili su od preduzeća Komunalno a.d. Trebinje, a prevozno sredstvo Agrarnog fonda, koje redovno saobraća u Banjaluku radi snabdijevanja banjalučke Hercegovačke kuće, iskoristili su za dopremanje sadnica u Trebinje. Ova ekološka akcija predstavlja dobar primjer građanske inicijative, te pokazuje da se uz dobru organizaciju i zajedničku saradnju trebinjskih javnih preduzeća i ustanova i građana i građanki može učiniti mnogo toga lijepog i korisnog za lokalnu zajednicu, a sve u cilju stvaranja ljepšeg i zdravijeg ambijenta za život i stanovnike grada, kao i za sve posjetioce Trebinja.

Odgovorna proizvodnja i potrošnja

Grad Trebinje ima još od 2014. godine formiranu Službu za lokalni ekonomski razvoj, investicije i energetsku efikasnost (LER) koja u kontinuitetu od svog začetka djeluje na principima osiguranja energetske efikasnosti i zaštite lokalne životne sredine. U okviru Službe od njenog začetka je realizovan veći broj projekata. Posljednji realizirani projekat je bio Samit Energetike Trebinje u maju 2021. U sklopu Western Balkans RELOAD programa se u Trebinju realizuje GOGreen projekat koji suštinski predstavlja online aplikaciju preko koje se može prijaviti zateknuti nelegalni otpad. Ne postoje zvanično navedene informacije o broju korisnika_ica ove aplikacije na nivou grada. Po pitanju održivosti i eko-efikasnosti roba i usluga u Trebinju prepoznajemo tri značajna projekta koja se trenutno realizuju a to su: PRONACUL (Promotion of natural and cultural heritage to develop sustainable tourism in protected areas) (Interrega Adrion finansijer), potom EMOUNDERGROUNDS (EMOtional technologies for the cultural heritage valorisation within cross-border UNDERGROUNDS) koji se finansira iz programa Interreg V-B Adriatic – lonian ADRION Programme 2014 – 2020 i projekat „Mali proizvođač, veliki agro resurs“ (fiinansijer Investiciono-razvojna banka RS-a). Sva tri projekta obuhvataju principe eko-efkiasne realizacije roba i usluga, te primjenu digitalnih tehnologija za svrhe iste. Sve navedene projekte je aplicirala i implementira Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća Trebinje.

Ipak, iz podataka dobijenih u okviru istraživanja ne može se pouzdano tvrditi da postoji visok stepen svijesti o važnosti odgovorne proizvodnje i potrošnje. Svjesno ili ne,  zagađivanje životne sredine prisutno je svakodnevno, kroz stvaranje divljih deponija u blizini kuća i naselja, kako navode pojedini ispitanici i Trebišnjica ponekada djeluje kao deponija s obzirom na to šta se sve baca u nju, pa jedna ispitanica čija djeca često idu u ribolov navela kako se dešavalo da čak i gume i dušeke vade iz ove rijeke. Neophodna je edukacija građana o važnosti ekološke svijesti, ali i predstavnika javnog sektora o važnosti sinergije između projekata koje pokreću i zaštite životne sredine, u smislu pronalaska efikasnih rješenja kako bi proizvodnja i potrošnja dosegle neophodni nivo odgovornosti, te kako profit investitora ne bi bio nikako viši interes u odnosu na zdrav okoliš. Pojedini ispitanici naveli su i kao neophodan mehanizam najoštrije novčano sankcionisanje svih onih koji neodgovorno upravljaju dostupnim resursima i na taj način podrivaju održivi razvoj cijelog društva.

Očuvanje klime

U istraživanju se navodi da na području Grada Trebinje vladaju povoljni klimatski uslovi.  Ovakvi klimatski uslovi manifestuju se kroz mediteransku klimu, uz varijantu blage primorsko kontinentalne, veoma duga i topla ljeta, blaga, kratka i kišovita zima, prosječno godišnje 260 sunčanih dana i prosječnu godišnju temperaturu od oko 14,5 C. Povoljne klimatske prilike pogoduju uzgoju voća, povrća, a posebno vinove loze. Ipak, kako pojedini ispitanici navode, došlo je do blagog uticaja nepovoljnijih globalnih klimatskih uslova na promjene u oblasti vinogradarstva na lokalnom nivou, pa se znači za 24 godine berba pomjerila na 21 dan. Iako takva promjena djeluje neznatno, navodi se da to nije malo, da se godišnja doba mijenjaju, a berbe se pomjeraju, da proljeća dolaze kasno ili uopšte nema zime i onda se dolazi na +40 stepeni, nema više onih temperatura 25 stepeni gdje se postoji postepena adaptacija i to utiče na svakodnevne razvojne prilike u navedenim sektorima turizma, poljoprivrede i vinogradarstva.

Očuvanje vodnog svijeta

Hercegovina je najbogatija čistom vodom, međutim, zbog kraškog područja nisu u potpunosti iskorišćeni svi njeni potencijali. Preduslovi postoje, ali neophodno je efikasnije zalaganje za unaprijeđenje u ovoj oblasti. Sistem Hidroelektrana na Trebišnjici, kao najveći hidroenergetski sistem, u velikom procentu obezbjeđuje, ne samo korišćenje ovog resursa u energetici, nego i višenamjensku upotrebu, koja je ključna za zaštitu voda sliva rijeke Trebišnjice. Ipak, izgradnja malih hidroelektrana je nakon prvobitne ekspanzije, doživjela stagnaciju, te se sve glasnije mogu čuti razlozi protiv podizanja ovakvih postrojenja, jer negativno utiču na eko-sisteme. Stručnjaci zastupaju stav da se posebno u zaštićenim vodotokovima takve zahvate ne bi trebalo raditi, a ako se rade, onda bi bile potrebne suštinske i rigorozne provjere uticaja na životnu sredinu. Trebinje sa oko 85 odsto površina pod navodnjavanjem, nesumnjivo ima razvojnu šansu, osim u energetici, i u poljoprivredi, proizvodnji zdrave hrane, i razvoju turizma. Ipak, navodi se da se u narednom periodu mora znatno više uložiti više u oblast tehničke zaštite, zahvatanja i prečišćavanja otpadnih voda, i izgradnju savremenih sistema za prečišćavanje.

Očuvanje života na zemlji

Trebinje ima gradsku deponiju za odlaganje otpada koja se nalazi na relativno prihvatljivoj udaljenosti od grada, na putu ka Herceg Novom. Pojedini ispitanici navode da je dugi niz godina izuzetno veliku opasnost za očuvanje života na zemlji predstavljalo neregulisano odlaganje medicinskog otpada. S obzirom na to da se medicinski otpad mora posebno deponovati, ovaj posao preuzela su posebno zadužena komunalna preduzeća  koje su odvoze redovno to smeće u skladu sa svim propisima zaštite, pa se sada svaki taj medicinski otpad koji je prije bio bačen na deponiju, sada se odgovorno odvozi i deponuje, te ovo predstavlja primjer pozitivne prakse.  Ipak, i dalje postoji veliki broj divljih deponija koje kreiraju sami građani u blizini svojih kuća i naselja, ne shvaćajući koliku opasnost ove divlje deponije predstavljaju za zdravlje svih građana i očuvanje životne sredine.

Mir, pravda i snažne institucije

Geografski položaj Trebinja koje se nalazi na tromeđi BiH, Crne Gore i Hrvatske čini ga, prema mišljenju većine ispitanika_ca, mirnim, multikulturalnim gradom, koji predstavlja prijateljsko i blagonaklono okruženje za svakoga ko u ovaj grad dođe. Nisu zabilježeni slučajevi otvorenih društvenih konflikata, niti su zabilježeni slučajevi govora mržnje na osnovu nacionalne ili vjeske pripadnosti, iako se u godinama neposredno nakon završetka rata ne bi moglo isto tvrditi. U pogledu korupcije, ispitanici_ce su naglasili potrebu procesuiranja i sankcionisanja korupcionaških afera u oblasti zdravstva i javnog zapošljavanja koje negativno utiču na kvalitet života građana. Važan problem čijem rješenju treba posvetiti posebnu pažnju jeste nepostojanje sigurne kuće za žene žrtve nasilja u Trebinju, koju uprkos različitim inicijativama i kampanjama koje je u proteklim godinama provodila organizacija „Ženski centar“ iz Trebinja, bez adekvatne finansijske i tehničke podrške lokalne uprave još uvijek nije moguće sagraditi.

U pogledu korištenja novih tehnologija i digitalizacije, mogu se izdvojiti dva pozitivna primjera iz lokalne prakse. Naime, grana koja je turizma je posebno oslonjena na digitalizaciju. Turistička organizacija u Trebinju na osnovu marketinške digitalizacije dovela je do kompletnog otvaranja inovativnog marketinškog ciklusa, te su turisti putem digitalnih platformi sada u mogućnosti pronaći najveći dio neophodnih informacija koje se odnose na željene turističke lokacije na ovom području. Drugi primjer dolazi iz Narodne biblioteke u Trebinju koja se nalazi u projektu digitalizacije Legata Jovana Dučića. Legat Jovana Dučića je zapravo njegova ostavština koja se nalazi ovdje u biblioteci, dio se nalazi u muzeju gdje postoji njegova biblioteka gdje se u knjigama mogu pronaći zabilješke i prepiske njegovim rukopisom. Potreba za digitalizacijom u ovom slučaju javila se usljed velikog broja upita koji dolaze iz akademske zajednice, a vezani su za korištenje brojne literature koju posjeduje ova ustanova. Upravo u okviru projekta „Snaga lokalnog“, u Narodnoj biblioteci Trebinje je promijenjen enterijer, zamijenjene su police u pozajmnom, dječijem i zavičajnom odjeljenju, a nove izložbene vitrine dobio je i legat Jovana Dučića i hol biblioteke. Na ovaj način ustanova je dobila veći prostor za knjige, a i čitaoci i bibliotekari lakše se snalaze prilikom traženja željenog naslova.

Partnerstvom do ciljeva 

Nivo saradnje između poslovnog i javnog sektora na lokalnom nivou, prema mišljenju ispitanika, trebalo bi da bude svrsishodniji i čvršći. Stiče se opšti utisak da i na jednoj i drugoj strani vladaju sitni, pojedinačni interesi, a ne briga za opšte dobro svih, pa se ispitanici usaglašavaju oko potrebe zajedničke saradnje u cilju bržeg ekonomskog razvoja na lokalnom nivou. U ovom smislu, smatra se da bi poslovnom sektoru bilo neophodno olakšati i pojednostaviti brojne administrativne procedure zbog čijeg predugog i neefikasnog trajanja dolazi do gubitka resursa, najčešće vremena i novca, a samim tim i ugrožavanja njihovog poslovanja na ovom području. Osim u poljoprivrednoj, prehrambenoj i proizvodnji namještaja, najveći potencijal za unapređenje saradnje između privrednika sa ovog područja i zemalja u regionu, kao što je Hrvatska, ispitanici vide u građevinskoj industriji. Građani Dubrovnika npr. u Trebinju uglavnom kupuju poljoprivredne, prehrambene i tekstilne proizvode koji su znatno povoljniji nego u Dubrovniku, a zainteresovani su i za kupovinu i narudžbinu namještaja. Izlazak mesne industrije sa ovog područja na tržište Hrvatske i EU takođe se vidi bliska ekonomska perspektiva u okviru koje se može ostvariti značajna saradnja između privrednika iz  ovih zemalja.