CAZIN
Svijet bez siromaštva
Siromaštvom su u Cazinu prvenstveno pogođeni penzioneri. Još više su pogođene osobe treće dobi koje nemaju pristup penziji. 'Najviše su ugroženi ljudi koji su do rata bili poljoprivrednici radili na svojoj zemlji i živjeli od toga. Danas su gladni pored svoje zemlje jer su ostarjeli, a djecu su rasijali po tuđem svijetu’, kaže jedna od sugovornica.
Veliki broj mladih i sredovječnih ljudi radi na crno ili sivo na prostoru Cazina. Oni ili nisu prijavljeni ili su prijavljeni na minimalan iznos zarade. Većina nema pristup zdravstvenom i penzionom osiguranju, ili će imati pristup simboličnom iznosu penzije. Ti ljudi su i danas izloženi siromaštvu, obzirom da su im male plate i da u slučaju bolesti izdvajaju velika sredstva za liječenje u privatnim ili javnim ustanovama. Sutra, kada ne budu više radno sposobni, ulaze u najugroženiju skupinu stanovništva. Ovo je problem sa kojima se vlasti moraju suočiti i naći rješenjem za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.
Izlazak iz siromaštva za sugovornike ovog istraživanja je uslovljen pokretanjem lokalne proizvodnje, povećanim izvozom, uz odlučnu zaštitu domaćih proizvoda. 'Trebalo bi da konačno počnu raditi fabrike, da možemo živjeti. Samo od konobarisanja i od trgovina, ne možemo da živimo. To je strašno i vodi nas u kolaps’, navodi učesnik istraživanja. U Cazinu neminovno su siromaštvom pogođeni svi građani koji ne mogu doći do zaposlenja, bilo zbog bolesti, invaliditeta, nepripadanja nacionalističkim političkim strankama ili su u obavezi da se brinu o drugim iznemoglim, prosto jer su korupcija i vladavina jačeg uništila socijalnu strukturu države.
Trenutno prepušteni sami sebi, većini je rješenje odlazak u inostranstvo gdje ipak uspijevaju da ostvare penziono osiguranje i pristojan život. Dakle ne radi se niti o nedostatku obrazovanja ili radnih sposobnosti, već o izrabljivačkom sistemu u kojima građani nemaju pristup niti ljudskim niti radničkim pravima.
Svijet bez gladi
Na prostoru Cazina djeluje javna kuhinja Merhamet. Njeni korisnici su uglavnom osobe treće starosne dobi, te porodice koje imaju veći broj djece. 'Javna kuhinja Merhamet je dobrodošla za mnoge naše sugrađane, iz razloga što su proizvodi u prodavnicama, svakim danom sve skuplji i skuplji. Mi to više ne možemo stizati. Ni mi koji imamo primanja, a kamoli oni što nikad ništa ne dobiju i žive od ‘socijalne pomoći’ to jeste 30 maraka. 30 maraka pa kome to može pomoći, danas!’, kažu sugovornici.
Zdravlje i blagostanje
'Zdravstvo je naša rak rana. Zdravstvo i socijalna politika u ovoj zemlji su na samom dnu', tvrde sugovornici našeg istraživanja dok su prepričavali brojne prepreke s kojima se susreću onkološki pacijenti na putu ka pristupu zdravstvenim uslugama. Putovanja u druge gradove, najčešće Sarajevo, neizbježna su za onkološke pacijente iz Unsko-sanskog kantona, pa čak i kada se na klinici u glavnom gradu trebaju zadržati tek nekoliko minuta nakon sedmosatne naporne vožnje. Onkologija Kantonalne bolnice u Bihaću je zavisna od Kliničkog centra u Sarajevu i djeluje kao dnevna bolnica. Stoga za sve kompleksnije nalaze i terapije pacijenti s područja USK moraju prelaziti čak više od 350 kilometara. Međutim, dok pacijenti smatraju da bi nalaze konzilija nerijetko mogli dobiti i faksom ili e-mailom, doktori iz KCUSa tvrde da to nije moguće jer je potreban pregled. Ipak, iskustva pacijenata pokazuju sasvim drugu sliku. Nekoliko onkoloških pacijenata iz USK-a koji su posljednjih mjeseci imali zakazane konzilije na Klinici za onkologiju KCUS-a tvrde kako prilikom ovih susreta nisu bili pregledani. Uglavnom su stotine prevaljenih kilometara u teškom zdravstvenom stanju i bez sna rezultirali sastankom s konzilijem od tek nekoliko minuta. Onkologija bihaćke Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” u procesu pretraga i liječenja, pacijentima u USK ne može osigurati sve usluge zbog nedostatka opreme i kadra. Zbog toga pacijenti moraju ići u druge klinike. Inače u Bihaćkoj bolnici rade tek dva onkologa. Prema statističkim podacima Unsko-sanski kanton je peti po broju oboljelih od karcinoma u Federaciji BiH. Među oboljelim onkološkim pacijentima s područja Krajine, najviše je onih s karcinomom pluća. Ionako tešku situaciju na bihaćkoj onkologiji dodatno otežava stalni odlazak medicinskih kadrova iz države. Konkursi za specijalizaciju na onkologiji najčešće završe bez odziva.
Kvalitetno obrazovanje
Mnogi poslijeratni neuspjeli pokušaji obrazovnih reformi u BiH, kao i neispunjenja potpisanih dogovora odrazili su se negativno i na kvalitet obrazovanja u Cazinu. ‘Moja kćerka je završila smjer Ugostiteljski tehničar. Tokom školovanja imala je šest časova takozvane prakse. Radilo se zapravo o teoriji. Nikada nije radila praksu, znači ne zna ništa'. navodi sugovornik. Potrebe reforme obrazovanja na području Cazina iste su kao i u ostatku države a odnose se na garanciju kvaliteta nastave, kontinuirano educiranje nastavnika koji su već u procesu nastave, veća sloboda u radu nastavnika i stabilnost njihovih ugovora o radu (a samim tim i odgovornost), bolji kvalitet udžbenika i metoda izvođenja nastave, bolja infrastruktura i pristup internetu i digitalnim tehnologijama u svakoj učionici, njegovanje univerzalnih vrijednosti (mir, solidarnost, slobodu, odgovornost i jednakost), te insistirati na razvoju kritičkog mišljenja. Naglašena je potreba uvođenja većeg broja sati nastave stranih jezika i informatike.
Rodna ravnopravnost
Ravnopravnost spolova nije prepoznata kao bitan razvojni cilj Cazinske lokalne zajednice. To je vidljivo u izostanku žena na rukovodećim položajima i sveprisutnu diskriminaciju ženskih prava i sloboda na ovim prostorima. Žene u Cazinu većinom rade u uslužnom i trgovinskom sektoru, te besplatnim radom pokrivaju manjkavosti socijalnog, obrazovnog i zdravstvenog sistema. Posebno je istaknuta diskriminacija žena na radnom mjestu, te porast nasilja nad ženama na prostoru lokalne zajednice koje sve češće biva nekažnjeno.
Čista voda i sanitarni uslovi
Vodna i kanalizaciona mreža je donekle razvijena na području Cazina. Ulaganja u obnovu ovih mreža su bila podijeljena između budžeta opštine 40 % i stanovništva koje živi na datom lokalitetu 60%. Ista praksa je sprovedena sa obnovom strujne mreže i rasvjete. Stanovništvo se vodom snabdijeva putem javnog vodovodnog sistema i dijelom putem lokalnih vodovoda. Gledajući u cjelini, snabdijevanje vodom trenutno je na zadovoljavajućem nivou, jer na općini trenutno ima dovoljno raspoloživih izvorišta ali je neophodno u budućem periodu pristupiti sanaciji pojedinih vodovodnih sistema kako bi se gubici vode sveli na prihvatljivu razinu. Kada je u pitanju kanalizacija, može se reći da situacija apsolutno ne zadovoljava ni minimum standarda. Postojeća kanalizaciona mreža, koja pokriva samo uži dio grada je neadekvatna i prevaziđena prvenstveno zbog starosti mreže i neodgovarajućih profila cijevi i u budućnosti se ovom problemu mora posvetiti velika pažnja zbog rastućih problema sa kvalitetom vode, koji su u dobroj mjeri uzrokovani zbog neorganiziranog ispuštanja otpadnih voda.
Pristupačna energija iz čistih izvora
Što se tiče strujne mreže, potrebna su ulaganja u izgradnju modernih dalekovoda. Mreža je zastarjela tako da se dešava, na primjer, kada veliki broj dijaspore pristigne u grad, da isporuka električne energije izostaje, nastaju kvarovi ili snaga ne može da zadovolji potrebe zajednice. U okolnim selima struje nije riješena na svim lokacijama ili ako jeste mreža je jako lošeg kvaliteta. To su obično siromašnija sela, čije stanovništvo ne može samo da izdvoji sredstva za jačanje strujne infrastrukture.
U zadnjih par godina određeni broj stanovništva prelazi na grijanje peletom ili se grije na struju pomoću savremenijih konvektora. Međutim, ovo rješenje je dostupno jedino nešto privilegovanijem stanovništvu. Ostali se i dalje griju na ugalj, drva ili u nedostatku sredstava lože ostale vrste materijala kao što su stare automobilske gume ili slično.
Dostojanstven rad i ekonomski rast
Sugovornici istraživanja nisu zadovoljni položajem radnika niti uslovima rada na području Cazina. Građani rade za minimalan novac, često prekovremeno i bez adekvatne zaštite, a kršenje radničkih prava je postalo 'norma' koju ljudi ne vide kako prevazići sem odlaskom u inostranstvo. Radnici koji imaju 'takozvana' prosječna primanja također nisu zadovoljni, jer sa svojim primanjima moraju pokrivati i troškove koji nastaju nefunkcionalnim socijalnim sistemom. Nadalje, prosječna primanja su mala kako bi mogla da zaštite porodicu od siromaštva spram sve brže rastućih cijena osnovnih namirnica, roba i usluga. 'Mater mi je i bolesna, a ja joj ne mogu pomoći iako radim. Moram ići dakle. Moram otići vani. Radit ću, nije bitno šta.' kaže naša sugovornica.
Industrija, inovacije, infrastrukture
Poslovna zona Ratkovac jedan je od onih projekata koji za Gradsku upravu Cazina znači novi potencijal u razvoju poduzetništva a samim tim i otvaranju novih radnih mjesta. Grad Cazin nudi brojne usluge novim poslodavcima koji se odluče investirati u ovu poslovnu zonu. Tu su besplatne usluge priključaka na osnovnu infrastrukturnu mrežu, te pokrivanje određenih administrativnih troškova uređenja i izgradnje objekta.
Na prostoru zone Ratkovac djeluju već dvije strane firme Astra firma iz Austrije i Longvod firma iz Njemačke. Sugovornici tvrde da ima zainteresovanih ulagača ali da se sporost ulaganja stranih kapitala odražava na ukupne prilike za njen razvoj.
Reindustralizacija Cazina bi trebala pratiti zelene politike i unaprijediti radnička i socijalna prava, da bi bila relevantna za održivi razvoj zajednice. Rast industrije u narednom periodu je moguće anticipirati i kroz proširenje djelatnosti postojećih firmi i proširenjem njihovih kapaciteta, ali i otvaranjem novih firmi i proizvodnji koje će biti usmjerene na izvoz. Nove firme koje bi proizvodile gotove proizvode imaju veći kapacitet generisanja zarade pa prema tome bi pozitivnije utjecale i na ekonomski razvoj zajednice.
Grad Cazin radi u pravcu osiguranja sve potrebne infrastrukture za lokalne i strane ulagače. Cazin je na Gradskom vijeću dao maksimalne pogodnosti za ulaganja i stavljaju osoblje na raspolaganje za svu podršku. Prospekti i povlastice su također urađene i spremne za ulagače. Međutim grad želi da se podigne standard plaća radnicima i da se obezbijede zdravi i prema EU standardima uređeni uslovi rada. 'Ne želimo da nam ovdje investiraju investitori s namjerom da izrabljuju našu radnu snagu sa mizernim plaćama, nama takav investitor ne treba. Nama treba investitor koji će ozbiljno investirati, koji će svoje proizvode plasirati na tržišta gdje god može, ali da plati radnika onako kako treba', navodi sugovornik.
Sugovornici smatraju da Cazin može obezbijediti potrebnu infrastrukturu i kvalitetnu radnu snagu ukoliko poslodavac nudi dobre radne uslove. Ističu da je Cazin inače poznat po visokoobrazovnom kadru, ali upravo takav kadar danas nema pristup zaposlenju. Obzirom da poslodavci već dugi niz godina ne nude radna mjesta koja potrebuju visokokvalifikovanu radnu snagu ili ne nude uslove rada koji mogu zadržati ovu radnu snagu, takve osobe se odlučuju ići vani gdje lakše dolaze do privlačnijih ponuda. Lokalni poslodavci tvrde da je stanje za radnu snagu veoma kritično: 'Svi fakultetski obrazovani koji imaju neke škole i iskustva otišli su vani, tako da smo mi sad u situaciji da radnike koji prije nisu htjeli raditi sad ih plaćamo da rade'. Što se tiče plata radnika kažu da nemaju nikakve olakšice, tako da su primorani da iznalaze nelegalna rješenja kako bi isplatili radnike, na uštrb penzija radnika: 'U slučaju 90% firmi na čitavom kantonu i u državi niko ne uplaćuje čitav iznos doprinosa radnicima na platu. Znači to je suština problema koji je ovdje od rata'. Poslodavci smatraju da bi najefikasnija mjera bila smanjenje poreza i doprinosa na platu. Međutim takav scenario bi u dobroj mjeri urušio zdravstvenu zaštitu i iznose penzija.
Otežan prelazak graničnih prijelaza, neadekvatne stimulativne i poticajne mjere poljoprivrednicima, te nepoštivanje postojećih zakonskim mjera, su osnovni problemi s kojim se susreću firme sa područja Cazina kada je u pitanju izvoz. Ovu situaciju, koja je prvenstveno vezana za prehrambene proizvode i kvarljivu robu, treba što je prije moguće unaprijediti i otkloniti prepreke kako bi se izvoz olakšao. Nešto su lakše okolnosti za izvoznike proizvoda drvne i metalurške industrije, kao i ostalih nekvarljivih proizvoda. Lokalna uprava čini sve da se ovi problemi prevaziđu, ali često problem premašuju njihove nadležnosti. Tvrde da Vlada Federacije mora napokon uložiti napore za otklanjanje svih izvoznih poteškoća lokalnih proizvođača.
Cazin je grad sa brojnom populacijom koja živi i radi u inostranstvu. Ovaj trend postoji i od prije rata, a u ratu i danas, se zbog rastućeg siromaštva intenzivirao. Više od 12 hiljada Cazinjana trenutno se nalazi u zapadnoevropskim zemljama, a osim što je brojna, cazinska dijaspora je prilično i organizirana kroz klubove koji okupljaju Cazinjane i nastoje očuvati veze sa BiH. Grad Cazin je 2017. godine otvorio Ured za dijasporu koji olakšava proceduru dolaska do raznih dokumenata i odgovora na sva pitanja i zahtjeve ljudi pa i investitora iz dijaspore. Lokalni proizvođači organizuju redovno sajmove u periodima kada dolazi najveći broj ljudi iz dijaspore u Cazin. Kažu da imaju odličnu suradnju sa dijasporom koja im otkupljuje veće količine proizvoda ali i pomaže pri plasmanu proizvoda vani. Kada je riječ o investicijama, dijaspora je u Cazinu dosta ulagala u lokalne infrastrukturne projekte, obnovu cesta, vodnu mrežu i slično. Dijaspora najviše utječe na sprječavanije razvoj siromaštva, tako što rodbina koja je u inostranstvu mahom izdržava i pomaže članove porodice koji žive u lokalnoj zajednici. Cazin učestvuje u projektu Dijasporainvest međutim do sada nije pokrenuta neka veća firma od strane dijaspore na prostoru lokalne zajednice.
Grad Cazin je u suradnji sa Međunarodnim razvojnim agencijama dosada imao određeni broj inicijativa kada su upitanju inovacije ali nisu do sada rađeni veći projekti niti se pridavala veća pažnja inovatorstvu. U gradskoj upravi tvrde da je grad naklonjen suradnji s mladim inovatorima, te da projekte podržava kroz omladinsku banku. Kao primjere istakli su postavljanje prve inkluzivne mape u centru grada, te prve rasvjete koja radi na principu obnovljivih izvora energije.
U Cazinu ima nekoliko IT firmi koje rade za strano tržište. Razvoj IT sektora je u svom začetku. Još uvijek nema velikih ulagača koji su pokazali interes za razvojem ovog sektora u lokalnoj zajednici. Jedan od problema koji se pojavljuje je izostanak digitalizacije rada gradske uprave i načina poslovanja. Kao i u ostatku države ovi servisi nisu dovoljno dobro razvijeni što nije stimulirajući faktor za razvoj IT biznisa. Izostaje i suvremeno IT obrazovanje u školama kako bi se osigurao kadar koji želi pokrenuti poslove i raditi u okviru ovog sektora.
U pogledu razvoja transportne infrastrukture ove godine su počele pripreme za izgradnju brze ceste Bihać - Cazin - Velika Kladuša. Autoceste FBiH dosada su osigurale novac za izradu projektne dokumentacije na nivou idejnog projekta i dijelova glavnih projekata za dio brze ceste. Ukupno vrijednost projekta procjenjuje se na oko 500 miliona eura, a gradska uprava može za sada da obezbijedi novac za izgradnju tek 10 do 15 km ceste. U projektu modernizacije magistralnih cesta u Federaciji BiH, USK ima na raspolaganju 27 miliona eura po različitim projektima međutim implementacija je do sada bila spora i neefikasna.
Smanjenje nejednakosti
Sve evidentnije nejednakosti u lokalnoj zajednici Cazin su ekonomske prirode. Sve je veći jaz između siromašnih kojih je sve više i bogatih kojih je sve manje. Srednja klasa polako nestaje. Druga vrsta nejednakosti odnosi se na političku pripadnost, učešće u političkoj partiji i kapacitet promocije određene političke partije. Građani koji su apolitični ili imaju drugačije stavove od vladajućih partija su isključeni iz društvenih procesa i imaju puno manje šanse da pristupe doličnom zaposlenju i svojim pravima u javnim institucijama kao što je zdravstvo, socijalna pomoć, pravna pomoć i dr. Nejednakosti su prisutne i u pristupu radničkim pravima, gdje postoji očita diskriminacija radnika od strane poslodavaca, a koji ne mogu ni preko sindikata ostvariti svoja prava.
Održivi gradovi i zajednice
Održivost za Cazin znači ukidanje postojećih društvenih nejednakosti i vladavinu prava, kao i razvoj zelenih industrija, turizma i poljoprivrede. Što se tiče održivosti u ekološkom smislu Grad Cazin kroz djelovanje Centra za razvoj i podršku, među svojim građanima radi na promociji zaštite životne sredine putem lokalne radio televizijske stanice, kao i distribucijom promotivnih letaka i brošura u centru za pružanje usluga građanima, te prilikom realizacije mnogobrojnih projekata iz oblasti okoliša. U toku 2020. godine je izrađen i usvojen Akcioni plan energetski održivog razvoja i klimatskih promjena (SECAP) i Grad Cazin je potpisnik Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju i izradi Akcionog plana za održivu energiju i borbu protiv klimatskih promjena. Vezano za javni sektor Grad aktivno radi na pripremi novih projekata unapređenja energetske efikasnosti javnih administrativnih objekata (urađeni su detaljni energetski pregledi za 10 objekata gradske uprave, JP i JU) te je urađena Studija izvodljivosti za instalaciju novih energetski efikasnih sistema javne rasvjete u Gradu Cazinu. U 2021. godini će se u partnerstvu sa UNDP-om i Fondom za zaštitu okoliša F BiH raditi na izradi zelenih logističkih šema za upravljanje otpadom sa studijom izvodljivosti za okolišno prihvatljivo prikupljanje i transport komunalnog otpada. Vezano za sektor komunalnog otpada Grad Cazin u partnerstvu sa općinama Bosanska Krupa i Bužim realizira projekat uspostavljanja zajedničkog centra za upravljanje otpadom. U okviru “Inicijativa za zeleniju i održiviju budućnost (GO Geen initiative) drugu godinu zaredom će se provesti sadnja 1000 stabala na užem području Grada. U proteklom periodu Grad je realizirao projekte energetske efikasnosti objekta gradske uprave, te objekata „Stare Gimnazije“, OŠ Gornja Koprivna, JU Dječije obdanište „Hasnija Omanović“, Sportske dvorane i Kulturnog centra u Cazinu u 2020/2021 godini Grad Cazin je sufinansirao projekat unapređenja energetske efikasnosti Osnovne škole Cazin II u okviru kojeg je zamijenjena vanjska stolarija i zamijenjen kotao na ugalj sa kotlom na pelet. U Gradu Cazin u prethodnih 12 mjeseci nije prijavljen/zabilježen niti jedan ekološki incident.
Odgovorna proizvodnja i potrošnja
„Studija dugoročnog snadbijevanja vodom stanovništva, privrede i industrije na vodnom području rijeke Save u FBiH“ navedena za Bihać se odnosi i na Cazin, tj. odnosi se na cjelokupan Unsko-sanski kanton. To znači da su i za ovo područje u oblasti vodosandbijevanja uvedene mjere za uštedu vode i finansijsku samoodrživost. Također, i ovo područje je obuhvaćeno u Studiji energetskog sektora u BiH – Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovine gdje područje Unsko-sanskog kantona se potpada pod zonu 1. Na ovom području se otvorila asfaltna baza I Selimović d.o.o. te su za navedenu predložene i implementirane mjere za sprečavanje i/ili smanjenje emisija iz postrojenja u Cazinu i to: Mjera za sprečavanje ili smanjenje negativnog uticaja otpadnih voda, Mjere za sprečavanje ili smanjenje emisija u vazduh životne sredine, Mjere za sprečavanje ili smanjenja nastanka čvrstog otpada, Mjere za umanjenje potrošnje vode i energije, Mjere za sprečavanje produkcije i povrata korisnog materijala iz otpada koji produkuju postrojenja. Kroz „Zahtijev za izdavanje okolinske dozvole za asfaltnu bazu I Selimović d.o.o“ je izvršena i podrobna analiza ovog područja te su predložene mjere primjenjive i za druga privatna postrojenja. U proteklom periodu, od 2012. godine je grad Cazin uzela učešće u realizaciji projekta na polju energetske efikasnosti i ostvarenju UN održivih ciljeva. Ona je i sada u 2021. godini u fokusu prioriteta gdje se realizirao i projekat „Provođenja detaljnih energijskih audita“ u sklopu kojih su izrađeni energetski auditi i certifikati za 10 objekata gradske uprave, javnih i privatnih preduzeća. Oni trebaju poslužiti kao osnova za daljnju nabavku sredstava i planiranje realizacije. JKP Čistoća d.o.o. Cazin vodi brigu oko odlaganja i recikliranja otpada. Prepoznaje sistem reciklaže i nastoji isti sprovodi davanju otpadu nove upotrebne vrijednosti u smislu njegove prodaje kao sirovina. Što se tiče javnih nabavki prepoznaje se isključivo finansijska efikasnosti kroz princip biranja najpovoljnije ponude.
Očuvanje klime
Obzirom da je Cazin poljoprivredni kraj, jasno je da klimatske promjene nepovoljno utječu na poljoprivredu u mnogim dijelovima zemlje, pa i u lokalnoj zajednici. Klimatske promjene već nepovoljno utječu na poljoprivredni sektor, što će se i nastaviti. Promjene u temperaturi i oborinskom režimu te ekstremni vremenski i klimatski uvjeti već utječu na prinose usjeva i stočarsku proizvodnju. Ovi uslovi mogu dovesti do napuštanja poljoprivrednih zemljišta što bi negativno utjecalo na razvoj lokalne zajednice i na prihode od poljoprivrede te uzrokovati znatne ekonomske gubitke.
Očuvanje vodnog svijeta
Cazin nema riješen kanalizacioni sistem što značajno utječe na zagađenje vodenog svijeta. Vode u lokalnoj zajednici su stavljene u drugu kategoriju javnog dobra kojim upravlja jedinica lokalne samouprave i provode se aktivnosti na zaštiti, međutim sve dok se kanalizacioni sistem ne napravi vode neće biti zaštićene. Pozitivno je što u lokalnoj zajednici nema velikih prljavih industrija.
Očuvanje života na zemlji
Što se tiče očuvanja života na zemlji Cazin koristi zajedničku deponiju sa općinom Bužim i Bosanskom Krupom. Ona se nalazi na području Bosanske Krupe uz samu granicu sa gradom Cazinom. Na toj deponiji Cazin ima usmjeren plan prilagođavanja deponije sa sanitarnim uslovima i predviđena je izgradnja centra za upravljanje otpadom gdje bi se smanjivala deponovana količina otpada. Cazin registruje nelegalne deponije i djeluje na njihovoj sanaciji ali ilegalne deponije se kontinuirano pojavljuju zbog slabih inspekcija i nedostatka svijesti građana o ovom problemu. Reciklažni programi još uvijek nisu pokrenuti u zajednici iako su potrebni. Oni bi trebali obuhvatiti i snažne programe promjene svijesti građana po ovom pitanju.
Mir, pravda i snažne institucije
Formiranje Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna 1993. dovelo je do međubošnjačkog sukoba i pogibije oko 3.000 osoba. Društveno-politička podjela između "autonomaša" i "unitarista" i dalje je vidljiva u lokalnoj zajednici, ali teško je točno odrediti omjer ove dvije strane. No, s obzirom na to da su jedna i druga strana međusobno pobijedile na općinskim izborima, bilo bi logično zaključiti da je omjer blizu 50:50. Prvih nekoliko poslijeratnih godina ljudi gotovo uopće nisu komunicirali. Djeca u školama osjetila su te podjele kada su isključena iz nekih javnih događaja. Njihovi roditelji koji su bili vojnici Abdićeve vojske nisu mogli dobiti borački ili invalidski status ili beneficije sve do 2016. godine, što je mnoge porodice dovelo do još većeg siromaštva, osjećaja izoliranosti i diskriminacije. Građani tvrde da su umorni od politike vladajućih stranaka, te da su kao narod izgubili ‘kompas’ i razjedinili se. Naravno razjedinjenost naroda na ovom prostoru omogućilo je veću kontrolu nacionalističkih stranaka, korupciju i despotizam koji ne jenjava na prostoru Krajine.
Iako su lokalne vlasti u gradu Cazinu uvele obrasce za prijavu korupcije putem kojih građani imaju priliku da prijave koruptivne radnje, građani smatraju da su ovakvi pokušaji besmisleni jer pravni sistem uopšte ne funkcioniše na način da štiti građane već je u službi moćnika i njihovih koruptivnih politika. Građani nemaju povjerenja ni u međunarodnu zajednicu, koja probleme migrantske krize rješava na najnehumaniji način bez uključivanja njihovog glasa i na veliku štetu lokalne zajednice. Mnogi građani Cazina se osjećaju napušteni od strane Vlade Federacije, zbog nerješavanja brojnih pitanja i problema s kojima se susreće lokalno stanovništvo a koja su u njihovoj nadležnosti. Ova situacija dovodi do animoziteta prema građanima Sarajeva i građanima drugih regija BiH.
Partnerstvom do ciljeva
Grad Cazin je ostvario partnerstvo sa privrednom komorom USK, Federalnim zavodom za zapošljavanje, osnovnom školom i predstavnicima privatnih kompanija kako bi se prevazišao jaz između trenutnog obrazovnog kurikuluma i potreba realnog sektora. Usvojen je i Zakon o Javno-privatnom partnerstvu Unsko-sanskog kantona, te uz podršku brojnih međunarodnih projekata se implementiraju određene, još uvijek minorne, aktivnosti na njegovoj implementaciji.