Razvoj se planira. Svaki projekt koji želimo pokrenuti ima svoj programski okvir i mora se ostvariti unutar njega.
Da bismo osigurali horizontalnu i vertikalnu koordinaciju nužno je ostvariti vezu između politike, programa i projekta.
U procesu planiranja razvoja svaka zemlja izrađuje svoje strateške dokumente kojima određuje područja ulaganja i oni moraju biti usklađeni sa strateškim dokumentima koji su doneseni na razini EU.
Dakle, svaki projektni prijedlog mora imati poveznicu na ‘viši’ strateški dokument, što je jedan od osnovnih preduvjeta za povlačenje EU sredstava.
Iz tog razloga nužno je poznavanje kohezijske politike EU kao glavne investicijske politike EU.
U višegodišnjem financijskom okviru za 2014. – 2020. skoro 1/3 ukupnog proračuna EU (cca 350 mlrd EUR) je izdvojena za kohezijsku politiku.
Njen osnovni cilj je smanjiti postojeće razlike kako bi se postigao uravnoteženi gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj.
U tom cilju nudi potporu otvaranju radnih mjesta, poslovnoj konkurentnosti, gospodarskom rastu, održivom razvoju i podizanju kvalitete života građana.
Fokus je na izlasku iz krize i smanjenju nezaposlenosti. Kroz kohezijsku politiku potiče se mobiliziranje dodatnog javnog i privatnog financiranja, što jača cjelokupno povjerenje ulagača. Ima snažan utjecaj na kreiranje i daljnji razvoj regionalnih politika unutar zemalja korisnica.
Povezanost kohezijske politike s regionalnom politikom, ali i lokalnim i urbanim razvojem očituje se kroz osnovne instrumente kohezijske politike, a to su EU fondovi.
Sve reforme koje se provode osmišljene su kako bi maksimizirale učinak raspoloživih EU sredstava.
U tom pogledu ključna je usklađenost kohezijske politike s ostalim zajedničkim politikama kao što su: zapošljavanje, obrazovanje, industrija, energetika, okoliš, poljoprivreda, promet i druge.
Nije moguće priču o razvoju vezati uz samo jedan sektor, jer priča o razvoju zbiva se svugdje.
Proračunska važnost kohezijske politike ogleda se kroz rezultate i mora imati svoju opravdanost.
To je politika koja se veže uz ‘cifre i iznose’, financijski je najvažnija, pa samim time izaziva i razne diskusije.
Moglo bi se čak reći da je regionalni razvoj postao važan tek kada se shvatilo da donosi novce, kapital koji jedna zemlja u razvoju na drugi način ne bi mogla ostvariti.
Upravo to je glavno ‘oružje’ kohezijske politike, investicije.
Ovdje se vraćamo na početak naše priče o prvom, najvažnijem koraku u pripremi projekata.
Moramo razumjeti filozofiju kohezijske politike koja nikako za cilj nema samo financijsku potporu, naprotiv, ona teži izjednačavanju životnog standarda, odnosno dovođenja na razinu ekonomske i socijalne nejednakosti koja je društveno prihvatljiva.
Zato je nužno ukomponirati naše potrebe u ostvarivanje ovih najviših strateških ciljeva.
Kako bismo najefikasnije upotrijebili novac i došli do onog što želimo, moramo pažljivo strukturirati naša ulaganja u ciljeve koji će se ogledati kroz vidljive i mjerljive rezultate.
Najvažniji pokazatelji su razina zaposlenosti, obrazovanje i socijalna uključenost.
Ako ostvarimo samo jedan od ovih ciljeva pomoći ćemo zajednici, ali i osigurati vidljivost i održivost rezultata, čime pomažemo i pridonosimo jačanju i rastu kohezijske politike.
Samim time otvaramo vrata novim mogućnostima ulaganja i razvoja.
Za kraj nam ostaje jedna misao za razmišljanje.
Možemo li razloge konstantnog napretka i rasta kohezijske politike i njenog utjecaja na razvoj, tražiti u tome što je izložena stalnom propitivanju i ‘kritici’ javnosti tj. možemo li na tome zahvaliti upravo evaluaciji.
