Društvo i briga o nedužnima
„Veličina nacije i njenog moralnog napretka može se mjeriti načinom na koji se tretiraju njene životinje“, poznati je Gandijev citat o čijoj istinitosti svjedoči struka koja se bavi mentalnim zdravljem ljudi i zajednica. Sve više istraživanja i kliničkih dokaza u svijetu nagovještavaju da postoji veza između zlostavljanja životinja i zlostavljanja djece i drugih ranjivih grupa. Bolje razumijevanje ove veze može pomoći da se žrtve i među ljudima i među životinjama zaštite i da se unaprijedi njihova dobrobit.
Okrutnost prema životinjama prvi je korak prema okrutnosti prema ljudima. Zato je važno stalno govoriti o vezi između zdravlja porodice, posebno djece, i odnosa prema životinjama, a posebno o tome na šta roditelji treba da u ovom pitanju obrate pažnju pri odgoju djece.
Kako protumačiti okrutnost prema životinjama i kako do ovakvog ponašanja dolazi
Djeca su vrlo radoznala, posebno u mlađem uzrastu, i zapravo životinju najčešće doživljavaju kao igračku. Ovo je dijelom rezultat odnosa roditelja prema životinjama, nabavljanje psića malom djetetu upravo kako bi se dijete zabavilo.
Međutim, nije isto kada trogodišnje dijete iz neiskustva i neznanja sjedne na svog štenca nego kada to uradi tinejdžer.
Nasilje nad životinjama se posmatra kroz prizmu starosti djeteta koje ispoljava ovu vrstu ponašanja. Tako stručna literatura kod djece do šeste godine starosti ovo ponašanje objašnjava njihovom radoznalošću i neznanjem o tome da tako mogu povrijediti životinju. Dijete u ovom uzrastu može povrijediti životinju uglavnom iz neznanja jer možda smatra da ljubimca može tretirati kao lutku ili još jednu igračku.
Uloga roditelja
U ranom dobu, uloga roditelja je ključna u podučavanju djece o empatiji. Njihov je zadatak da nauče djecu da su životinje živa bića koja osjećaju bol, glad ili hladnoću baš kao i oni, i da ih treba poštovati.
Roditelji igraju najveću ulogu u prepoznavanju neadekvatnog ponašanja svoje djece prema životinjama u ovoj fazi, i na njima je da dijete poduče o potrebama životinja, brizi o njima i poštovanju njihove prirode.
Mogući uzrok nasilničkog odnosa prema životinjama kod starije djece
Nasilničko ponašanje se kod djece često javlja kao odgovor na nasilje koje vidi ili trpi u svom najbližem okruženju.
Mnoga istraživanja su pokazala izuzetno visoku korelaciju između nasilja koje dijete doživljava u kući i nasilja koje ispoljava prema životinjama.
Zapravo, nasilnik ide hijerarhijski: svaki nasilnik će zlostavljati slabijeg i manje moćnog od sebe. Tako će dijete, da bi se izborilo sa emocijama koje doživljava zbog svog nasilnika, tu vrstu ponašanja pokazivati prema slabijim od sebe, što je često životinja. Ovakvo ponašanje se najčešće ispoljava prema manjim životinjama, kao što su zamorci, mačići ili kučići, ispoljavajući tako potrebu za dominacijom i moći koju neko drugi ima nad samim djetetom.
U kojem periodu neadekvatan odnos prema životinjama prestaje biti nenamjeran i s čim se takvo ponašanje još veže
U predadolescentnoj dobi, od 6. do 12. godine, nasilje nad životinjama prestaje biti nedužno i ne može se više pravdati neznanjem, te prerasta u nešto mnogo ozbiljnije.
Izuzetno je velika povezanost i korelacija između nasilja nad životinjama, ranog početka uzimanja psihoaktivnih supstanci, alkohola, nasilničkog ponašanja i učlanjivanja u bande.
Nasilje nad životinjama u ovom periodu, i kasnije u adolescenciji, također vrlo često predstavlja način da djeca dokažu kako su jaka i snažna pred svojim vršnjacima.
Kako se društvo treba nositi sa nasiljem prema životinjama i nasiljem općenito
Nasilje uvijek rađa nasilje – to nikada ne smijemo zaboraviti. Zanimljivo je da postoje osobe koje tvrde da se bave zaštitom životinja, a koje, paradoksalno, odgovaraju na ovu vrstu problema upravo nasiljem. Takve osobe nasilje nad životinjama pokušavaju riješiti nasiljem nad ljudima. Važno je znati da je nasilje samo po sebi pogrešno i loše, bilo prema ljudima ili životinjama.
Je li istina da onaj koji ne voli životinje ne voli ni ljude
Ne nužno. Normalno je da postoje ljudi koji ne uživaju u društvu životinja, ali koji ih nikada ne bi povrijedili. Ne voljeti je jako širok pojam. Postoje osobe koje ne vole druge ljude, ali to ne znači da će ih povrijediti. Poenta je u sprečavanju bilo kakvog nasilničkog ponašanja jer sklonost prema nasilničkom ponašanju može biti ispoljena prema bilo kome.
Na šta roditelji treba da obrate pažnju kako bi izbjegli pojavu ovakvog ponašanja kod svoje djece
Poštovanje svih živih bića je prvo što se uči u porodici. Roditelji su ti koji od najranije dobi trebaju usaditi ovo poštovanje svojoj djeci. Jako je bitno da obrate pažnju na postupke svoje djece prema životinjama, te da svojim primjerom nauče djecu da se životinje moraju poštovati.
Takođe je ključno da djeca od malih nogu, jer je većina djece često okružena životinjama, uče principe sigurnog ponašanja u okruženju sa životinjama, te da ih poštuju i paze. Ako imaju kućnog ljubimca, on treba da uživa u blagodatima života s porodicom koja se o njemu jako dobro i odgovorno brine. Roditelji treba da svoju djecu od malih nogu uče empatiji i poštovanju za životinje što im pomaže da odrastu u samouvjerene, sretne osobe koje će poštovati i sebe, ali i drugog i drugačijeg. Ono što djecu naučimo u najranijoj dobi, postat će će obrasci koji će se kasnije ponavljati u životu.
Izvor: urbanmagazin.ba
