1 na 1 u loncu: Intervju s inovatorkom Majom Halilović

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH, kao ni za barem jednu inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo. 

Danas imate priliku pročitati intervju sa Majom Halilović, mladom biodizajnerkom i inovatorkom koja se bavi proučavanjem i pronalaskom prirodnog supstituta za plastiku!

Nedim: Zdravo, Majo! Možeš li se predstaviti našim članicama i članovima?

Maja: Biće mi zadovoljstvo! Zovem se Maja i bavim se biodizajnom, istraživačkim i kreativnim radom već tri godine, granom koja je sasvim nova u polju dizajna. Biodizajn će nastati kao odgovor na goruća pitanja današnjice koja se tiču zagađenja okoliša i klimatskih promjena. Osvrnut će se na procese unutar dizajna koji zagađuju našu prirodu i postaviti nove paradigme gdje je najbitnije pravilo da su živi organizmi s kojima biodizajneri/ke rade prosti i jednoćelijski organizmi tako da se odagna sva sumnja da se taj organizam može povrijediti tokom rada. Moj trenutni posao je da proširim informacije, pružim uvid o biodizajnu na teritoriji Balkana i da zajedno otvorimo mogućnosti ka novim disciplinama i novim kreativnim djelatnostima unutar Bosne i Hercegovine i šire. 

Maja Halilović

Dizajnom se bavim od malih nogu, kada sam sa sedam godina uzela heklaricu u ruke i dijelila svoje kreacije u dijelu grada u kojem sam živjela. To zanimanje me neće napustiti do danas dok pišem s tobom. Osnovala sam svoj brend s mojim imenom i prezimenom prije dvanaest godina, radila za velike firme, festivale, filmsku i muzičku industriju ostavljajući za sobom pečat vlastite kreativnosti. Završavam fakultet sa svojih 25 godina, ali samo tri godine kasnije upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek produkt dizajn, shvaćajući da želim da imam i formalno obrazovanje u onome što zaista želim da radim cijeli svoj život. 

Za to vrijeme osvojiću nagradu za inovativnost, dvije nominacije u sklopu Internacionalni studentski bijenali Brno 2018., izlažem na Međunarodnom sajmu namještaja i interijera Imm Cologne u sklopu Pure Talents platforme za mlade dizajnere i dizajnerke i u Beogradu u sklopu platforme Young Balkan Designers i Mikser festivala. Do sada sam izlagala svoje radove u LjubljaniLondonuBrnuKelnuBeograduSarajevu i mnogim drugim gradovima BiH. 

Nedim: Otkud uopšte potiče tvoje zanimanje za biodizajn?

Maja: Interesantno je da ova nova grana spaja ono što je nekada bilo nespojivo. Biodizajn udružuje profesionalna polja poput umjetnosti, biologije, mikrobiologije, inžinjerstva u jedno zajedničko polje gdje svi rade na proizvodnji zdravih, netoksičnih materijala koji će da zamijene trenutno dominantne toksične sintetičke materijale, poput najzastupljenijeg materijala u industriji – plastike. Moje zanimanje upravo započinje na tom mjestu. Mjestu suradnje, mog amaterskog zanimanja za biologiju i fiziku i mjestu koje je sasvim novo, ne samo kod nas, nego i diljem svijeta je biodizajn nova i neistražena djelatnost. Iza mene stoje tri godine intenzivnog istraživačkog rada gdje sam uspjela s medijem (radim sa scoby (kuktura bakterija i kvasaca)), da uzgojim dugotrajan, snažan, eleastičan biomaterijal, ujedno biorazgradiv. Za samo nekoliko sedmica biomaterijal se razlaže i ostavlja zemlji minerale i vitamine. 

Pogled na materijal izbliza

Nedim: Također, radiš na istraživanju biorazgradivih materijala koji bi u budućnosti mogli zamijeniti plastiku. Kako je to započelo?

Maja: Svjetska ekonomija i cjelokupna industrija zavisi od fosilnih goriva. Mi nosimo, jedemo iz, punimo naše automobile, sagorijevamo u našim elektranama materijal zvan plastika dobiven iz nafte. Materijal sam po sebi može da služi ljudskim potrebama, a da ne stvara globalni problem, međutim mi se upravo nalazimo u toj poziciji. Najveći problem nalazimo u tome što plastika nije biorazgradiva, što znači da su potrebne stotine godina za njeno razlaganje u prirodi. Trenutno se takav materijal, jer ga koristimo kao jednokratan proizvod, gomila na deponijama, okeanima. Imamo još jedan problem. Mikroplastiku koja se gomila u okranima i lebdi u zraku. Životinje, ptice najviše umiru zbog mikroplastike jer ne mogu da razluče komadiće hrane od komadića plastike. Umiru sa punim trbusima plastike koji im daje lažan osjećaj punosti i nahranjenosti. 

Da li sam dala dovoljno dobar razlog da promijenimo takvu industriju koja zagadjuje i ugrožava život na Zemlji rapidnom brzinom? Zato sam se počela baviti biodizajnom i proizvoditi biomaterijale koji veoma lako mogu postati zamjena plastici. 

Nedim: Kako sada napreduje tvoje istraživanje? Gdje se uopšte u prirodi nalazi biomaterijal kojim se baviš kao potencijalnim supstitutom za plastiku?

Maja: Scoby je kultura koja je građena od kiselinskih bakterija. Kiselinske bakterije možemo pronaći svuda, s obzirom da ih kao najstarije i najbrojnije organizme na planeti nije teško pronaći i izdvojiti. Njihova uloga je i značajna u ljudskoj prizvodnji hrane. Scoby je bakterija, tip celuloze koja mi pomaže da ubrzavam fermentaciju i tako stvaramo film na površini tekućine koju kasnije koristim kao materijal. 

Istraživanje se nakon tri godine lagano i sigurno pomiče naprijed. Materijal koji uzgajam sam uspjela da napravim upotrebnim i dugotrajnim specifičnim metodama koje sam sama osmislila. Sprovela sam istraživanja koja su proces fermentacije skratili za svega pet dana, dok inače traje petnaest dana do dva mjeseca. Otkrila sam njegov proces i način na koji proizvodi biomaterijal-celulozu što mi pomaže u postavljanju uslova i sastojcima hranjenja scoby-ja.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja ovog projekta? Čiju si podršku imala od samog  početka?

Maja: Ne bih se mogla pohvaliti da sam imala pomoć. Zaista sam, od početka do samoga kraja, istraživanja sprovodila sama služeći se svim raspoložim sredstvima koje mi je internet davao, zatim vlastitim instinktom i posmatranjem. Moja narav je izuzetno analitička i od djetinjstva sam zainteresovana za biologiju i nauku te sam naučila da je jako bitno posmatranje i eksperimentisanje. Nažalost, ni na internetu nema puno informacija o biodizajnu, ali sam sama spremna pomoći da se takva znanja prošire. Nije mi strano da sam već podijelila dosta svog istraživanja kolegama i kolegicama koji žele da se okušaju u polju biodizajna. 

Želim im sreću i stojim im na raspolaganju. Da stvorimo zajednicu biodizajnera/ica Balkana jedno je od mojih stremljenja. 

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu?

Maja: Biodizajn je sasvim nova grana tako da nije se za čuditi da nemam puno izbora. Trenutno razvijam projekat koji bi pomogao da opremimo prostor za istraživanje, biolaboratoriju gdje ću moći plaćati biologa ili biologinju i tako ostvariti dugotrajnu suradnju i napredak u radu. Surađujem s Adrienn Újházi koja je također jedina bioumjetnica u Srbiji, i razvijamo projekat pod nazivom BIO CO CULTURE , odnosno Serijal o biokulturi koji bi pružio informacije široj javnosti u regionu i uspostavio riječ biodizajn i bioumjetnost u svakodnevni vokabular. 

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci ljudi kada si im predstavila ideju istraživanja biorazgradivog materijala? Da li su te ozbiljno shvatili ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju?

Maja: Prva godina je bila najteža jer niko nije prepoznao ozbiljnost i važnost mog rada. Međutim, mene nikada ne drži strah, niti me sprječava da nastavljam putem kojim sam krenula. Osim što je danas moj rad medijski popraćen i pokazuje interesovanje javnosti, u par navrata sam imala interesovanja i stranih ambasada, državnika, naših vladinih organizacija Međutim, od toga se ništa, još uvijek, nije konkretno uradilo. To opet nije nikakva prepreka za daljni rad. Kada imate nekoga da vam pruža finansijsku pomoć vaš rad može lakše i brže da se sprovede, ali ja sam sebi oduvijek bila najveća podrška i nikada nisam odustajala od svojih radova. 

Rad unutar biodizajna se nastavlja, prekogranične suradnje se nastavljaju, polako idem naprijed i ne stajem. Ne sumnjam da ću biodizajn i svoj posao podići na nivo koji zaslužuje. 

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške?

Maja: Hrabrost i istrajnost su samnom od mog postojanja. Ali je uredu nemati hrabrosti, i teže je bez podrške, ali ono što sam ja naučila je vaša dužnost da ne iznevjerite sebe. Šta je to ono što vam stavi osmijeh na lice? E, za to se vrijedi boriti. Interesantno je da sada znam da prepreke ne postoje ako ih sama ne postavljam. Ne postavljajte ih ni vi. Ne postavljajte ih zbog vašeg okruženja, vaših poznanika, porodice. Niko nema odgovor na život osim vas samih. I kad ste mladi imate veliku moć da mijenjate stanje oko sebe. Nema razloga da se plašite. U to vas uvjeravam.

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su dalji planovi za Maju? 

Maja: Sada dodatno razvijam već spomenuti projekat BIO CO CULTURE. To će biti naš prvi kolaborativni projekat kojem je za cilj da kroz video razgovore o Biokulturi autorke upoznaju publiku o primjeni novog organskog i uzgojenog materijala dobivenog upotrebom medija „SCOBY – Simbiotic Culture Of Bacteria and Yeast“ (skobi – simbiotska kultura bakterija i kvasca) i da ukazuju kroz svoje istraživanje na njen značaj i potencijal u primjeni kroz različita polja kreativnog stvaralaštva poput dizajna i vizuelne umjetnosti. Kroz određeni period istraživanja biološkog materijala, dijelit ćemo svoja iskustva i znanje stvarajući fokus na otvoren dijalog sa zainteresovanom publikom. 

Pogled na materijal sa druge strane

Pored toga, razvijam i druge projekte koje se tiču biodizajna sa više organizacija, ali ne smijem ništa navesti dok se ti projekti ne dovedu do kraja. 

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za mlade preduzetnike i preduzetnice i inovatore i inovatorice broji već skoro 40.000 članova, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže osnaživanjem i investiranjem u njihove biznise i projekte?

Maja: Nisam, pitam se zašto nisam!? Djelujete kao super zabavna i pametna grupa! Vidite, to je najbitnije, zajednica i suradnja. To je i dio moje priče kao dizajnerice. Uvijek slušati, osluškivati, pitati kako se ljudi oko mene osjećaju i šta im treba, koje probleme imaju i kakva rješenja žele. 

Želim i vama i meni borben duh, da mijenjamo, borimo se, imamo super otvoren um koji pruža uvid u neistražene kutke svijeta. I želim postati dio vašeg ekosistema!

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, ko bi voljela da te glumi? 

Maja: Ne znam da li bih voljela da se snimi film o meni specifično, ali voljela bih da ispričam moj put odrastanja: pronalazak ljubavi u sebi i drugima nakon puno patnje i prevazilaženju traume, kao i našoj kulturi koja se treba mijenjati, metamorfisati se ka toj ljubavi, razumijevanju, zajedništvu, razgovoru, rušenju predrasuda, ustaljenih normi koje šire netrepeljivost i mržnju. Želim da film govori o ljepoti života i koliko može da bude prelijep onda kada se ostavimo mitomanskih i zastarjelih vjerovanja.

Nedim: Koja pjesma najbolje opisuje tvoj inovatorski put?

Maja: Trebalo mi je vremena da razmislim o ovom pitanju. Mislim da bih mogla birati pjesme za svaku dob mog života jer jedna pjesma i knjiga nisu dovoljne. Ali sa sigurnošću mogu reći da je danas pjesma koja opisuje moj put pjesma vode, pjesma drveća i vjetra. Pjesma grlate djevojke koja se sjedinjava s dolinama i planinama. 

lonac.pro

Related Posts

“Bosonogi dječak” humanista velikog srca

Čovjek velikog srca, predsjednik humanitarnog udruženja “Mozaik prijateljstva” i autor knjige “Priča o bosonogom dječaku”. Znate li o kome je riječ? Sigurni smo da znate! U nastavku pogledajte video priču sa Miroslavom Subašićem koji je o teškim iskustvima svog života s ulice napisao knjigu: „Priča o bosonogom dječaku“.https://www.youtube.com/embed/OF-3o5sUFI0?feature=oembed Autorka: Nataša Gavur mladibl.com

EU4Tech PoC: Novi poziv za inovativne ideje

Nastavljajući raditi na svojoj misiji pružanja podrške razvoju inovativnih poslovnih ideja, INTERA Tehnološki Park ostaje uključena u regionalne i europske inicijative kroz koje timovi i poduzeća mogu dobiti značajnu podršku u ranim fazama razvoja svojih ideja. Jedna od takvih inicijativa je i projekt EU4Tech PoC čiji je glavni cilj pružiti timovima tehničku podršku kako bi, prije izlaska na tržište,[…]