Knjiga je lijek, jedini lijek

Piše: Đorđe Krajišnik

Mladi kulturni i umjetnički entuzijasta iz Bugojna Amar Velagić, pokrenuo je prošle godine, još kao učenik trećeg razreda Mješovite srednje škole Bugojno, projekat pod nazivom Carpe Diem. Naime, on je na društvenoj mreži Facebook razvio stranicu u okviru koje promoviše sadrže iz oblasti umjetnosti, kulture i obrazovanja. Na taj korak odlučio se, kako kaže, jer internet portali u našoj zemlji danas mladim ljudima nude uglavnom negativnim nabojem kontaminiran sadržaj. Uređujući stranicu Carpe Diem došao je na ideju da pokrene konkurs za zbirku pjesama mladih autora.

Prostor za izražavanje

Ovaj zbornik iniciran je sa ciljem, kako kaže Velagić, da okupi mlade ljude iz cijele Bosne i Hercegovine, te da im ponuditi mogućnost da se kreativno izraze i sa svojim vršnjacima podijele iskustva života u našoj zemlji, ali i uopšte svoje vizije egzistencije u današnjem, sve kompliciranijem, svijetu. Nakon što je prošlogodišnji, prvi konkurs, koji je rezultirao i objavljivanjem poetskog zbornika mladih autorica i autora, uspješno realiziran, čime je još jednom pokazano da želja kod mladih ljudi u BiH da se okušaju u umjetničkim formama izražavanja itekako postoji, te da je samo važno potaći ih na kreativnost i ponuditi im adekvatan prostor za to, ove godine je uslijedilo raspisivanje novog konkursa, i napose druga Carpe Diem pjesnička zbirka (koja je ovih dana izašla iz štampe u izdanju Omladinski centar Bugojno, a urednički je potpisuje Jelena Rajić).

– Sama ideja o Carpe Diemu je nastala prošle godine, na dodatnim časovima iz Informatike. Moja profesorica, Amra Mirojević, htjela je da poveže moju ljubav prema informatici i književnosti. Kroz razogovor smo dolazili do raznih ideja, ali pažnju nam je privukla knjiga. Prvobitna ideja je bila da radimo zbornik u elektronskoj formi. Međutim, ljubav prema čitanju i knjizi, nagnala me je da to ipak bude „živa“ knjiga. Tako je i bilo. Počeli smo realizaciju ne razmišljajući šta nam sve treba i na koje sve prepreke možemo naići, ispričao nam je Amar Velagić. On pojašnjava da je program Carpe Diema koncipiran tako da je konkurs otvoren u periodu od februara do maja  i u tom periodu se prikupljaju radove. Potom, do polovine juna, lektor vrši finalnu obradu pjesama koje se šalju omladinskom žiriju. Ovaj žiri ima zadatak da izabere pjesme koje će se uvrstiti u zbornik. Kada oni završe svoj posao, slijedi stručni žiri koji određuje pobjednička mjesta i posebne pohvale na pjesničkom konkursu. Zatim, knjiga ide u finalnu dizajnersko-tehničku obradu i potom dobijamo finalni proizvod.

Kada je u pitanju odaziv i zainteresovanost njegovih sugrađana za projekat Carpe Diem Amar Velagić ističe da je dobio podršku od lokalne zajednice. U razgovoru on nam je otkrio od kuda njegova zaljubljenost u knjige.  

– Imao sam sreću da me je od malena privlačio posao prosvjetnog radnika. Zbog toga sam nekako bio “tjeran” da čitam određene sadržaje. Nastavnice, a potom profesorice koje su mi predavale jezik i književnost birale su nam za lektire knjige koje su me dojmile. Krenuli smo od djela kao što su „Ježeva kućica” i „Robinzon Cruso” u osnovnoj školi,  do „Derviš i smrti” i drugih ozbiljnijih knjiga u srednjoj školi. U srednjoj školi smo imali fantastičnu nastavnicu kod koje smo čitali po trinaest, četrnaest knjiga za jednu nastavnu godinu i u suštini to me je motivisalo da se uključim u aktivnosti vezane za književnost, ispričao nam je Amar.

Knjige moramo sačuvati

On dodaje kako ga je knjiga apsolutno privlačila, ali da je njegova ljubav i informatika. Tako je, spajajući te dvije grane došao do projekta Carpe Diem.

– Na nastavi informatike, pošto se bavim primjenjenom informatikom nastavnica je htjela da napravimo kombinaciju te dvije discipline. Dolazili smo na neke ideje, pa smo na koncu došli do knjige kao onoga što želimo. Iako tada nismo znali u kom pravcu će sve to uopće iči, jer kako doći do knjige, ipak smo se odvažili pokušati. Prva knjiga je imala ludu sreću, naišla je na podršku građana u novčanom smislu. Pa smo je mogli štampati. Kod nas u BiH, pa i u Bugojnu, teatarska umjetnost i proza su na jednom visokom nivou, ali uvidio sam da je poezija nekako gurnuta u stranu, tako sam se odlučio da to prije svega bude zbornik poetskih tekstova, kaže idejni tvorac projekta Carpe Diem.

Prema njegovim riječima svaka autorica ili autor koji pošalju svoje radove na ovaj konkurs imaju mogućnost da čuju mišljenje stručnjaka koji ocjenjivaju te radove i daju svoje sudove o njihovoj uspjelosti ili neuspjelosti.

– Time mlade autorice ili autori mogu imati neki urnek, usmjerenje u kom pravcu bi trebali razvijati svoj pjesnički talenat. Ovaj pristup je prije svega edukativan. To nam je i bio cilj, ističe ovaj mladi čovjek.

Osvrćući se na to kako da danas knjiga bude fokus mladim ljudima, budući da su neprestano bombardovani sadržajem svojih pametnih telefona Amar Velagić na kraju našeg razgovora poetski zanosno zaključuje:

– Knjigom razvijamo intelektualne sposobnosti, knjigom razvijamo svoj vokabular, knjigom razvijamo svoju psihu, knjigom bježimo u našu maštu. Njome kidamo djeliće sebe, spašavamo se u ovom realnom svijetu, koji je postao pun tame, u kojem vlada haos koji nas pokušava slomiti. Knjiga je lijek, jedini lijek. Knjige moramo sačuvati.