BELLSPIRATION KLUB – DESANTILA MURIQI: Aktivizam mladih je ključ stvaranja budućnosti koju mi, mladi, želimo (dio 2/4)

1) Draga Desantila, Positive challenge je vaša ideja koja se pokazala kao vrlo uspješan projekat. Čestitamo! Kakav je osjećaj vidjeti kako se vaša ideja pretvara u stvarnost?

Cilj Përdit'20 je promovisanje pozitivnih priča u našoj grupi, Leo Club Peja, te povećavanje uticaja i širenje naše grupe. Svi/e učecnisi/ce sastanka su se  složili/e sa tom idejom, pa smo odlučili započeti s ovom aktivnošću, bez ograničenja i granica. Nismo više željeli dopustiti da nas fizičko distanciranje razdvaja. Željeli smo biti tu jedni za druge. Tada je sve počelo dolaziti na svoje mjesto, poput domino efekta. Članovima/cama se ideja svidjela i nastavili smo biti domaćini prvog Positive challeng-a (izazova pozitivnosti) koji je organizirao Përdit'20. Bila sam zaista dirnuta i zapanjena koliko je Përdit'20 motivisao sve nas. Posmatrala sam energetsku tranziciju svih koji učestvuju. Vidjevši da se lica članova/ica pretvaraju iz razočaranja s našeg početnog sastanka u punu sobu članova/ica s ​​odlučnim licima. Svi smo bili ujedinjeni pod jednom svrhom i misijom. Nastavili smo dijeliti svoje prvo saopštenje i naša zajednica ga je počela dijeliti sa svojim prijateljima i poznanicima. Nakon toga, inicijativa je postala popularna i daleko nadmašila naša početna očekivanja. Dobili smo mnoga pitanja od zainteresiranih ljudi, pa smo čak morali i odgoditi rok zbog velikog broja zahtjeva. „Širite pozitivnost tokom COVID-19 dok radite ono što volite“ bio je naš poziv svima. Svi osmijesi koji su pratili ovaj proces neizmjerno su nas motivirali da kraj ove prve inicijative ne bude posljednji.

Ukratko, vidjeti moju ideju kako se pretvara u stvarnost zaista je lijepo i neuporedivo sa bilo čime što sam prije doživjela!

2) Koliko je važno ostati pozitivan u teškim vremenima i zadržati optimizam? Šta biste poručili onima koji se vole nazivati ​​„realistima“ i koji i dalje dijele loše vijesti jer su „stvarne i realne“?

Pa, prvo da započnem sa pitanjem „Šta je realnost“?

Jedan primjer. „Užasna situacija, zbog COVID-19 danas su na Kosovu umrle 2 osobe“. Ovo je relanost, zar ne? Također, ovo je jako negativna vijest/realnost. Međutim, ako odlučimo detaljnije analizirati, mogli bismo reći „Jučer je bilo 10 smrtnih slučajeva uzrokovanih virusom COVID-19, danas svjedočimo 80% manje smrtnih slučajeva, 2 smrtna slučaja. To nam pokazuje da se povećava svijest i značaj koji se pridaje prijetnji. Međutim, svjesni smo situacija može biti bolja”. Ovo je također stvarno/realnost, zar ne?

Vjerujem da je zaista važno biti realan, međutim, još je važnije biti jako oprezan u načinu na koji konstruiramo tu stvarnost/realnost. Jednostavno ne razumijem potrebu dijeljenja nečega na takav način da se demoralizira umjesto da se motivira, pogorša umjesto da se poboljša. Ne kažem da bismo trebali biti slijepi i ponašati se kao da je sve u redu. Ono što želim reći je da je zaista pogrešno dijeliti informacije samo kako bi ljudi bili još depresivniji i onemogućavati im da vide mogućnost poboljšanja! Zašto ne podijeliti informacije fokusirajući se na razmišljanje o rastu i napretku?

Na primjer, volim prirodu. Često kad razgovaram s ljudima i pitam ih zašto zapravo ne čine nešto da riješe ekološke probleme s kojima se suočavamo, oni jednostavno kažu da je situacija tako loša i da je sada kasno da bilo što promijenimo.

Slično tome, situacija s kojom se suočavamo s COVID-19. Da, loše je, zapravo je nešto što mnogi od nas ne bi ni zamislili. „Riječi imaju moć i uništavanja i liječenja“, zašto ih ne iskoristiti za liječenje? Zašto ih ne iskoristiti za motiviranje ljudi, zašto ih umjesto toga odlučiti povući prema dole i demotivirati?

S tim u vezi, često provodim vrijeme i sa, kako ih nazivam, slijepim optimistima. Ljudi koji poznaju stvarnost i odluče biti slijepo pozitivni prema njoj. Oni ne čine ništa da poboljšaju situaciju, već to jednostavno prihvate i idu s tim. Povezujući to s našom trenutnom situacijom, na primjer, ljudi koji su znali da je COVID-19 realnost, ali odlučili su živjeti pretvarajući se da ne postoji i nastavili su svoj život “pozitivno”.

Držim se svog stava da je biti realna osoba važno. Pripremljenost za najgore moguće ishode je također važno. Međutim, koji je bolji način za to pripremiti se nego biti pozitivan. Sagledavanje stvari s dobre strane. Vidjeti poboljšanja umjesto pogoršanja, motivaciju umjesto demoralizacije. Dakle, molim vas, budite realni, ali obratite pažnju na način na koji dijelite tu „realnost“! Molim vas!

3) Možete li podijeliti s nama koliko je omladinski aktivizam važan danas?

Na ovo pitanje ću odgovoriti kratko, iskreno i jasno. 😊 Aktivizam mladih je ključ stvaranja budućnosti kakvu mi, mladi, želimo. Ne možemo očekivati bolju budućnost ako ne kažemo ono što mislimi i želimo i ne trudimo se da to i postignemo!

bellspiration.blogspot.com