Nije lako nositi ime čuvene književnice, prve žene članice Srpske akademije nauka i umjetnosti, ali Isidora Sekulić (18) iz Kostajnice je pokazala da je dostojna tog imena.
Istina, njen fah nisu romani osim onih koje piše život.
Humana, aktivna, uvijek puna energije, optimizma i spasonosnih ideja. Takva je Isidora, i to dobro znaju mještani Kostajnice, male pogranične opštine na Uni, koju je u decembru zadesila velika nevolja – zemljotres.
Ovih ledenih i turobnih dana plavokosa devojka čarobnog osmijeha je vjerovatno najpopularnija Kostajničanka.
Oštećeno 600 kuća
Humnitarnim radom se isticala i ranije, ali nakon decembarskog zemljotresa, u kojem je oštećeno 600 kuća, Isidora radi kao dragstor.
Zajedno s drugarima iz Omladinskog kluba “Feniks” od jutra do mraka je na raspolaganju sugrađanima. Organizuje dopremu, skladištenje i distribuciju humanitarne pomoći, čisti oštećene kuće, spasava od zime djecu i odrasle, koji su ostali bez krova nad glavom.
Za prvih 20 dana nakon potresa dvadesetak volontera “Feniksa”, među kojima je 16 maloljetnika, obišli su više od 100 porodica pogođenih zemljotresom. Svima su pomogli, bar malo. Isidora Sekulić je glavna organizatorka svih ovih poduhvata. Ipak, ona ne glumi direktorku, nego, jednako kao i svi drugi volonteri, zavrne rukave pa prenosi namještaj, slaže drva, čisti šut.
– Ništa mi nije teško kada vidim koliko nam ljudi vjeruju i kako se raduju svakom našem dolasku – kaže Isidora za Srpskainfo.
Želja za promjenama
Ali, prije četiri godine, kada se “pojavila” u Kostajnici, bilo je svega, pa i nepovjerenja prema djevojčici koja je, iako po majci Kostajničanka, ipak “nova” u gradu. Njena ekavica, a i danas, kao uostalom i njena čuvena imenjakinja, Isidora govori i piše na ekavskom, pa radoznalost, želja za promjenama – sve je to za Kostajničane bilo iznenađenje.
– Odrasla sam u Bajinoj Bašti u Srbiji, tata mi je iz tog kraja. Došli smo ovamo, u mamin zavičaj 2016, vjerujući da smo u proputovanju. Tata je otišao u Njemačku, mislili smo da ćemo mu se uskoro pridružiti i mama, sestre i ja, ali se nešto iskomplikovalo, pa smo zastali. Poslije je došla i korona i tako se naše proputovanje odužilo – priča Isidora.
Ostanak
Danas ozbiljno razmišlja da ostane u Kostajnici. Ovdje je stekla drugare, uključila se u rad Crvenog krsta, glumi u Dramskom studiju “Maske”, pohađa školu. Istina, u školu putuje, svakog dana prevali skoro 60 kilometara na putu do Srednjoškolskog centra u Novom Gradu i natrag do kuće, ali šta je to za takvu djevojku! Uči za farmaceutskog tehničara, pa je, shodno tome, bila aktivna i u kampanji za osvješćivanje mladih o problemu polno prenosivih bolesti.
I inače, Isidora je aktivna na mnogim poljima, ili što bi rekli stariji, kao zvrk je, nigdje se ne smiruje.
Prvi zadatak
Čim je došla u Kostajnicu poduhvatila se prvog zadatka, koji je sama sebi postavila: da s drugarima oživi Omladinski klub “Feniks”, koji je u to vrijeme imao problem smjene generacija. Stariji aktivisti su odrasli i otišli za svojim životima, a među mladima nije bilo lidera koji bi ih poveo u nove pobjede.
– Prvo sam razgovarala s vršnjacima. Kad sam našla desetoro aktivista, sazovemo sastanak, a dođe ih 20. I danas imamo najmanje 20 vrlo aktivnih volontera – kaže Isidora.
I to nije sve. Isidora je prošle godina postala ambasadorka kampanje “Tvoj glas je bitan”, s ciljem da mlade, pogotovo one koji su tek postali punoljetni, ohrabri da izađu na glasanje.
Poslušali su je mnogi, ne samo mladi, nego i stariji sugrađani. Izlaznost na izbore u Kostajnici bila je među najboljima u BiH.
