Piše: Slađan Tomić
Mjesna zajednica Bajvati u Zavidovićima pravi je primjer kako lokalna zajednica koliko god mala bila može napraviti čuda. Sa svega 1154 stanovnika, prema posljednjem popisu iz 2013, Bajvati su življi nego ikada. Umjesto ustaljene priče o školama sa sve manje đaka, zapuštenim igralištima i utihnuloj dječijoj graji, u Bajvatima je sve življe.
Članovi Udruženja HERC-“Park prijateljstva Bajvati” uspjeli su, bez prevelike pomoći vlasti, okupiti mještane, animirati dijasporu i zainteresovati lokalne biznismene da svoju lokalnu zajednicu naprave boljim mjestom za život.
Jedna od prvih i najznačajnijih inicijativa koju su mještani pokrenuli sa džematskim odborom je izgradnja nove džamije napravljene prije 12 godina. Finansirana je u potpunosti od donacija građana. Ni stara džamija nije ostala zapuštena, radovi na njenoj rekonstrukciji su u punom zamahu.
Mještane Bajvata ipak najviše inspiriše jedna kategorija društva – djeca. Njima su, vlastitim sredstvima uz manju pomoć kantonalnog ministarstva i dijaspore, obnovili školski objekat te izgradili potpuno novo igralište na, do tada, močvarnom zemljištu.
Almir Buljubašić predsjednik Udruženja, kaže da to ne bi bilo moguće bez efendije i sekretara udruženja Šefika Fazlića koji je tokom izgradnje igrališta pratio radove, koordinisao nabavku materijala i nadzirao radnike.
Efendija Šefik Fazlić za Snagu lokalnog kaže da je ideja o izgradnji sportsko-rekreaciono-duhovnog centra krenula u februaru prošle godine. Prvo su napravili sastanak s direktorom škole u čijem je vlasništvu zemljište, a nakon njegovog odobrenja isto su uradili i s resornim ministarstvom.
Ideju su počeli realizovati nakon što je predsjednik Skupštine udruženja Mirsad Fazlić, koji inače živi u Sarajevu, ali i dalje pomaže zajednicu u kojoj je odrastao, rekao da je to najbolja lokacija i najbolja opcija za pozitivne promjene u svojoj lokalnoj zajednici.
„Ovdje je ovaj dio bio strm, tamo je bila ledina, pojavljivala se močvara. Stara škola je bila istrošena, osim krova“, objašnjava nam, Fazlić dok rukom pokazuje na novoizgrađeno igralište i rekonstruisanu školu.
Igraona za djecu bila je prvi zadatak, uz uslov da bude napravljena od najboljeg materijala koji je prilagođen dječjem uzrastu.
„Da se dijete ne može ozlijediti, povrijediti, da bude onako kako standardi traže. Uradili smo i šadrvane da roditelji i bilo ko drugi može doći i sjesti“, dodaje Fazlić. Puni entuzijazma i želje da djeci Bajvata, ali i djeci iz Zavidovića koja svakodnevno dolaze na igralište, upotpune doživljaj odlučili su zasaditi i voćnjak. Sada čekaju da krene rađati plodove, a plodovi njihovog rada najviše se vide iza 17 časova kad sunce krene ka Zapadu, a roditelji djece iz Zavidovića automobilima ka igralištu dalekom 13 kilometara od gradske gužve.
„Nakon voćnjaka su urađene tribine, poslije toga smo uradili jedan ljiljan zahvalnosti svima koji su dali doprinos da naša Bosna bude i dalje to što jeste“, objašnjava Fazlić dodajući da je svih sedam članova Udruženja podjednako doprinijelo ovom projektu.
„Ja sam bio domaćin, ali predsjednik Almir je davao maksimum, do iznemoglosti. Veliki doprinos dao je Mirsad Fazlić kao predsjednik Skupštine udruženja.“
Sve je krenulo od ideje, a do realizacije potrošili su 300.000KM, puno više nego što su zamislili i mislili da mogu skupiti. No, uspjeli su.
„Kažu naši ljudi kad je namjera dobra, kad je nijet iskren, doći će sve“, kaže ovaj efendija.
Pozitivnu priču prepoznala je i bh. dijaspora iz St. Louisa koja nije porijeklom iz Zavidovića, ali je vidjevši trud i zalaganje mještana Bajvata odlučila pomoći domovini. Osim novčanih donacija, poklonili su i nekoliko košnica.
Osim mještana i dijaspore, pomogao im je i Euroasfalt. Iako Buljubašić ima svoju firmu koja je mogla biti izvođač radova, odlučili su da dječje igralište izgradi osoba s invaliditetom.
„Nama je bila čast da je osoba koja je nepokretna, u kolicima, sve ovo završila. Ovo je mogao uraditi i naš predsjednik sa svojom firmom. On ima firmu koja radi slične stvari, ali eto Bog je htio da on bude taj koji će uzeti tu nafaku. I mi smo mu zahvalni. Odradio je dobru stvar. Pogotovo smo sretni što smo podržali takvog čovjeka, koji nije posustao, koji nije klonuo duhom, koji nije pao zbog invaliditeta, nego je čovjek-snaga“, pojašnjava sagovornik Snage lokalnog.
Ponosan što su sve članove svoje lokalne zajednice uključili u proces izgradnje igrališta pojašnjava da je najviše sretan zbog toga što igralište ne koriste samo djeca iz Bajvata.
„Najveća sreća je kad se iza pet sati kada bude svježije vrijeme iza ikindije kako se bliži akšam samo vidite kako se bliže auta, parkiraju se. I vidimo. Srce je ovoliko. Postignut je taj uspjeh“, ponosan je Fazlić.
Novi projekti u planu
Iako je njihov doprinos lokalnoj zajednici itekako vidljiv članovi Udruženja HERC- “Park prijateljstva Bajvati” ne misle se zaustaviti. Imaju mnoštvo ideja za nove projekte, a jedan od njih je uređenje prostora oko stare džamije u blizini igrališta: izgradnja otvorenog dijela, šadrvana za odmor, ograde i trotoara oko džamije, izgradnja puta, uređenje sebilja…
Nakon što su uradili novu fasadu, pored stare džamije su napravili i pomoćni objekat u kojem su toaleti, abdesthana i kancelarija udruženja.
„Planiramo ogradu oko džamije, kapiju smo skoro postavili, sada idemo u realizaciju onoga što smo kao udruženje sebi dali za cilj. Mještani potpomažu radovima i kako ko može“, kaže Buljubašić dodajući da je naredni cilj izgradnja šetnice kroz borovu šumu, aleje šehida, ali i bungalova.
Iako je biznismen s puno obaveza uvijek pronađe vrijeme da svoje znanje, ali i zarađeni novac, investira u mjesnu zajednicu u kojoj ne živi, ali u kojoj su živjeli njegovi preci. Nikada ne misli da je dosta, a motivacije mu ne nedostaje.
„Ovo mjesto i ovaj narod ima dušu, da nema dušu ne bi ovo ovakvo ni bilo niti bi se na ovakav način odnosili, ophodili. Ne bi bilo ovakve sloge koju naravno sami mještani imaju po pitanju svih aktivnosti kad se želi da uradi neko javno dobro“, dodaje Buljubašić.
Iako često slušamo o građanskoj apatiji i odlasku iz domovine uslijed nezadovoljstva odnosom vlasti, mještani Bajvata najbolji su dokaz kako mještani s dobrom voljom mogu unaprijediti kvalitet života u svojoj zajednici. A mještani Bajvata sve to rade i to tiho i skromno.
