Sara Velaga je mlada i veoma uspješna novinarka, sa poprilično zapaženim rezultatima i u aktivističkom djelovanju. Sa Sarom smo razgovarali o aktivizmu u njenom rodnom Jajcu, kao i ostalim prilikama i neprilikama koje su aktuelne u ovom kraljevskom gradu.

Na samom početku razgovora pokazala je koliko je ona aktivna u svojoj lokalnoj zajednici i koliko se trudi da donese novine iz svih oblasti u kojima djeluje, od onih građanskih inicijativa do njenih profesionalnih. A ova motivacija i spremnost ka promjenama datira, kako kaže, još iz perioda srednje škole, njenim odlaskom u Banjaluku, kada je imala priliku da vidi kako neke stvari mogu biti drugačije i bolje. Njena prvobitna želja, još sa njenih petnaest godina, bila je da smanji jaz između nacionalne nejednakosti. Prva velika aktivnost sa kojom se susrela i nakon koje je znala da će njen put u sferi aktivizma biti nastavljen, jeste trenutak kada su se pobunili srednjoškolci u njenoj lokalnoj zajednici protiv dvoje srednje škole pod jednim krovom. I sad, kako naglašava kada pogleda unazad svoj aktivistički put, mnogo je raduje činjenica što je ostala dosljedna sebi i svojim principima i temama koje je fasciniraju, kao što su marginalizovane grupe, aktivizam, ljudska prava i sl. Smatra da je njen rad u medijima itekako uticao na povećanje vidljivosti  njenih aktivnosti i uveliko doprinio uspješnom realizovanju određenih inicijativa, na koje je ona tokom svog rada u novinarstvu ukazivala i na koje i dalje ne prestaje da ukazuje.

Kada je riječ o saradnji sa drugim organizacijama i aktivistima, Sara ističe da joj je tokom njenog angažovanja itekako značila saradnja ali i druženje sa Samirom Beharićem, istaknutim aktivistom koji je pokrenuo mnoge saradnje kroz projekte sa drugim organizacijama ili pak medijima, koji su ipak privukli pažnju i učinili da buduće akcije budu uspješnije. Sara, naglašava da ima jako dobru saradnju sa Centrom za socijalni rad, posebno ističe saradnju sa direktoricom Centra, sa kojom je sarađivala u nekoliko inicijativa, kao što su marginalizacija žena, ženama koje su preživjele nasilje. Takođe, ističe značaj saradnje sa U.G. Vodopad ljubavi koje se bavi sa pitanjima djece koja imaju Dawn syndrom i djecom sa poteškoćama u razvoju. Saradnja sa njima bila joj je inspiracija da sa prijateljicom pokrene humanitarnu akciju koja je trebala prvobitno da bude Božićna inicijativa, ali zbog dobrog odjeka, one su uspjele kroz svoje djelovanje da se povežu sa Merhametom, Javnom kuhinjom, Vodopadom ljubavi i Crvenim križom, te su na taj način pomogli različite grupe ljudi.

Ono što je zapazila prilikom realizacije ove inicijative, jeste činjenica da Jajcu nedostaje formalnija grupa mladih ljudi, jer kako kaže, dosadašnje akcije koje se organizuju uglavnom imaju nacionalni predznak. Pa tako u Jajcu postoji Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ koje ima svoju hrvatsku mladeži koji su načelno otvoreni za saradnju sa svima, ali kada im se pogleda Statut, ili obrati pažnja na aktivnosti koje sprovode recimo različite manifestacije na kojima se jasno vidi da su program i agenda prilagođeni prema nacionalnoj pripadnosti.

Kada je riječ o zajedničkim aktivnostima, posljednja koja je bila organizovana jeste čišćenje obale Plivskog jezera, neformalna aktivnost, za koje tvrdi da su sa jednog aspekta veoma pohvalne ali sa drugog to su kratkotrajne inicijative koje traju uglavnom jednodnevno i ne ostavljaju baš veliki trag i motivaciju za nastavak te vrste aktivizma. I za ovu eko – akciju tvrdi da su najviše odgovorni ljudi koji uglavnom borave u prirodi, ribari, ljubitelji prirode, sportisti koji su na različite načine prethodno apelovali na značaj očuvanja Plivskog jezera. Akciji se pridružilo stotinjak ljudi. Kako naša sagovornica navodi, ovo je svakako još jedna u nizu od akcija koje nisu bile usmjerene ka mladim ljudima.

Nakon ponovnog doticanja teme položaja mladih u Jajcu, naša sagovornica ističe da  pasivnost mladih vjerovatno potiče i zbog nedostatka prostora i sadržaja koji je namijenjen mladima. Prisjeća se svojih dana u djetinjstvu, tačnije u periodu osnovne škole, kada je u prostorijama muzeja posvećenog zasjedanju AVNOJ-a i saradnji sa tadašnjim Omladinskim centrom bilo dosta više aktivnosti za mlade, kao što su manifestacije, kulturne sekcije i sl. u odnosu na današnje vrijeme. U cijeloj priči smatra da je izražena pasivnost mladih i ponovno vraćajući osvrt na spomenute akcije, ističe da je to upravo vidljivo na osobama koje su prisutne na tim inicijativama, i koje čine uglavnom isti ljudi. Iznenadi je kada vidi neka nova lica, dok za mlade opet navodi da su daleko više aktivni u online medijima, kada pohvale sve navedene akcije i poslije kada se trebaju pokazati na djelu i preuzeti inicijativu, njih jednostavno nema.

Ističe da su mladi za promjene, ali promjene koje su u vidu zamjene djelovanja na ulici sa lajkom na facebook-u. Jer kako kaže, za mnoge prethodne inicijative koje su bile pokrenute, kao što je uređenje tvrđave u Jajcu, vodopada i sl, mladi su uglavnom bili glasniji na društvenim mrežama, ali kreiranje i stvaranje mogućnosti za korištenje onog što imaju u svom okruženju ostajali su zanemareni.

U cijeloj priči i za znamenitosti koje postoje u Jajcu, Sara smatra da su nedovoljno iskorištene i da bi to moglo na puno većem i boljem nivou. Ističe da je pomalo tužna slika da je jedina aktivnost koja predstavlja Tvrđavu, ona kada jednom godišnje, na tvrđavu izađu vitezovi Jajca i kada djeca uzrasta do 10 godina, a i ona malo starija, imaju priliku da se tad malo upoznaju sa istorijatom i značajem znamenitosti u svom gradu.  

Naša sagovornica navodi da je potencijala bilo mnogo za organizaciju mnogih festivala i sadržaja za mlade, osim par pokušaja da se nešto desi i u Jajcu, kao što je festival na tvrđavi, nije bilo ozbiljnijih inicijativa da to i zaživi u stvarnosti. U nedavnom razgovoru sa direktorom turističke organizacije Jajce,  spomenuta je ideja velikog festivala elektronske muzike, na velikom platou vodopada, gdje bi se ugostilo više od 2000 mladih iz Evrope. Sara nije baš optimistična sa ovom idejom, ali  smatra da je nezahvalno ići sa idejama okrenutim ka Evropi kad postoji potreba za  lokalnim djelovanjem i privlačenjem ljudi iz lok. zajednice.

Sa turističkog aspekta takođe navodi niz nepravilnosti koji bi mogli uticati na povećanje turstičke ponude, kao npr visina platoa vodopada, na kojem je jednom bio pokušaj koncerta, ali zbog toga što je plato nizak, taj koncert je protekao u znaku kiše, kao i posjeta svakog turiste koji želi da se fotografiše na vodopadu. Sara je spomenula i skokove sa vodopada, koji su opet zanimljivi više ljudima iz okruženja nego mladima iz Jajca, te tako kad je dan skakanja sa vodopada dolaze mladi iz Sarajeva, Mostara, dok iz Jajca imaju samo dva ili tri mlada čovjeka koja prepoznaju taj potencijal. Svoje nezadovoljstvo iskazuje konstatacijom kako je tužno živjeti u gradu koji obiluje mnogobrojnim potencijalima, a mnogi od njih neiskorišteni. Naša sagovornica navodi da su u prethodnoj 2020. godini mnoge aktivnosti dodatno trpile zbog pojave virusa COVID-19 ali primjećuje da se ove godine polako vraćaju na stari nivo.

Kao pozitivne primjere kada su opštinske vlasti mislile na mlade, ističe projekat samozapošljavanja mladih gdje predstavlja kao pozitivan primjer, svog sugrađanina i prijatelja koji se vratio sa studija iz Beča i odlučio da pokrene svoj biznis u Jajcu. U pitanju je fast food radnja „Svemirko“ čiji je koncept uspio da poveže sa poznatim pjesnikom Nikolom Šopom koji je volio i istraživao svemir. 

Na pitanje, kako neki novi klinci, poput njenog mlađeg brata i drugih srednjoškolaca posmatraju situaciju u Jajcu, kaže da je više od 90% tih mladih istog razmišljanja a to je da završi školu i stekne mogućnost da što prije odu iz Jajca. Takođe, primjetno je da mladi poput njenog brata ne razumiju njen aktivizam na terenu i ne shvataju zašto je to bitno raditi, te je tako više puta dolazio u diskusiju sa Sarom kojoj je često znao napomenuti „kakvu korist ona ima od svega toga što radi“ Ne prihvatajući nijednu drugu stvarnost osim one materijalne, svi ti mladi ljudi teže ka istoj ideologiji, a to je potjera za materijalnim. A o prilikama ka zapošljavanjem mladih ljudi, Sara kaže da su na nezavidnom nivou, ističe da par preduzeća radi i zapošljava isključivo mušku populaciju, dominira ugostiteljska djelatnost u kojoj je najviše mladih, dok je većina konkursa u drugim opštinskim i drugim ustanovama većinom raspisana pro-forme. Za prilike koje se tiču upravo njene struke, Sara navodi da su jako niske i da nemaju nekih posebnih mogućnosti za ljude koji žele da se bave novinarstvom. Ali smatra i za prilike koje su dostupne mladim ljudima, da se moraju bolje definisati. Jer tokom obavljanja svog pripravničkog rada, Sara je dobila priliku sa kojom nije bila zadovoljna jer nije bilo prilike da uči nove stvari i da da svoj pravi doprinos, te je iz tog razloga tražila samoinicijativno premještaj od načelnika na portal Jajce online, koji je pokrenuo njen prijatelj Sandro Nuhanović i sa kojim ima sjajnu saradnju. Nju je na prethodnom radnom mjestu iznenadila činjenica koliko se u državnim institucijama zapravo ne radi. Trenutno je zadovoljna angažmanom na portalu Jajce-online koji je startao prvobitno kao neformalni medij ali je vremenom postao pravi portal koji ima zavidnu posjećenost i povjerenje građana ali i šire publike. Pored silne želje da ona sama da svoj doprinos Jajcu, dotukla ju je ponovo činjenica da njen rad više ponovo cijene i u Banjoj Luci i u Sarajevu nego u rođenom Jajcu. 

Sarini budući planovi trenutno se vezuju za ostanak u rodnom Jajcu, prvobitno iz privatnih razloga, te pripravničkog rada. Sara takođe, trenutno radi online za Radio Slobodnu Evropu, pa je donijela odluka da do kraja godine sigurno bude u rodnom Jajcu ali joj je teško zamisliti da će u svojoj lokalnoj zajednici ponovo naći posao koji voli.

Na kraju razgovora dotakli smo se pitanja koji se odnose na najmlađe sugrađane, te domove zdravlja, staračke domove, Sara je istakla da postoje vrtići koji se plaćaju i čiji  kapaciteti nisu dovoljni za sve mališane, da roditelji nekad djecu prijavljuju u vrtić i tri godine prije samog upisa. Iako postoji inicijativa da se vrtići prenesu na drugu lokaciju, koja je primjerenija i veća kapacitetom, to nikad nije realizovano. Stanje sa staračkim Domovima i Domom zdravlja takođe je u nezavidnom položaju.

Na kraju razgovora, naša divna Sara, pozvala je sve mlade prvo da se ne predaju na putu ka svojim ciljevima, da se bore za svoja prava i da reaguju na vrijeme, jer u našoj zemlji svaki je minut važan i svaki se računa.

Razgovor vodile: Maida Zagorac i Mirjana Ribić