“Mirovna nagrada” Mreže za izgradnju mira: Goran Bubalo bio je doajen izgradnje mira u BiH

Mreža za izgradnju mira i ove godine, uprkos okolnostima pandemije, dodjeljuje svoju godišnju “Mirovnu nagradu”. Iako smo se odlučili da ćemo, zbog svima dobro poznatih okolnosti pandemije, svečanu ceremoniju dodjele priznanja odložiti za neke sigurnija i sretnije trenutke, ipak je 10. decembar, koji obilježavamo kao Međunarodni dan ljudskih prava, već tradicionalno vrijeme kada objavljujemo imena dobitnika “Mirovne nagrade”. Ove godine, na našu veliku žalost, i sa osjećajem  nenadoknadive praznine, ovaj svečani čin kojim bismo smo sumirali našu prethodnu godinu u radu na izgradnji mira, očuvanju ljudskih prava, te izgradnji pravednijeg i tolerantnijeg društva, moramo obaviti bez našeg Gorana Bubala, koji nas je prerano napustio 9. juna ove godine. U znak sjećanja na njegove ogromne zasluge, nesebičan rad i dijeljenje kojim nas je sve iznimno zadužio odlučili smo da od ove godine ova nagrada nosi ime Gorana Bubala.

Transformacija kulture nasilja u kulturu mira

Sjećajući se ovim povodom Gorana, koji više nije sa nama, ali koji nam je ostavio putokaze i svoju snažnu auru koja nas tjera da i dalje istrajemo na misiji u koju je on uložio bezmalo cijeli svoj život do posljednjih svojih trenutaka, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak istakao je kako je Goran Bubalo bio doajen izgradnje mira u Bosni i Hercegovini.

– Svojim mirovnim angažmanom s lakoćom je prelazio etničke granice u našoj silom podijeljenoj zemlji. Bio je voljen od strane svih onih koji su istinsku izgradnju mirnog društva pretpostavljali
nasilju. Članovi mirovne zajednice u Bosni i Hercegovini mogu biti ponosni na sve što je Goran uradio u svom kratkom ali veličanstvenom životu. To što će mirovna nagrada Mreže za izgradnju mira od ove godine nositi Goranovo ime, ne samo da je prekrasna vijest, nego i snažan zamah svima u našoj domovini koji predano rade na transformaciji kulture nasilja u kulturu mira a kojoj je Goran Bubalo bio predan svakim damarom svog nadahnutog i ponosnog života, kazao je profesor Nerzuk Ćurak.

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana rekao je, prisjećajući se lika i djela Gorana Bubala, da je, u najkraćem, Goran bio Čovjek sa velikim Č.

– Čovjek koji je vjerovao da ova država i ovo društvo mogu bolje. Nesebično se davao za tu ideju. Iskreni mirovnjak u pravom smislu te riječi. On je naprosto imao vremena i sluha za sve, osim izgleda za sebe! Živa enciklopedija o civilnom društvu u BiH i regionu. Znao je tačno ko šta radi i želio je da te pojedinačne akcije ujedini, da ih prikaže velikima, prisjetio se Žolja.

“Kada biste Goranu rekli ‘Hvala’, uvijek bi vam odgovorio ‘Hvala Tebi!’ uz široki osmijeh uvijek oduševljenog sagovornika”, sjeća se trenutaka provedenih u Goranovoj blizini Azra Pita Parente iz udruženja Publika.

– Kao da je htio svaku svoju zaslugu podijeliti s vama, kao što je sve dijelio, na svoj skroman i diskretan način. Rekao bi vam „Svaka čast“ i za najmanji doprinos na onom putu na kojem je on kotrljao planine, ohrabrujući i motivirajući uvijek svoje saputnike.

Radio je tiho

Uvijek bi počeo s „Isprike“ poruku koju je slučajno morao poslati u petak na kraju radnog vremena a mi smo znali da je to samo jedan u nizu sati njegovog neprekidnog radnog vremena u kojem pojmovi veče, vikend, odmor imaju drugačiji smisao, dragocijeno vrijeme da se završe stvari pod uslovom da ne “ometaš“ druge ljude. Rekao bi „Sjajno“ kada bi vidio da u salu Parlamenta jedva može stati pet stotina djece koje je on okupio za Međunarodni Dan ljudskih prava, 10. decembra. Rekao bi: „sve ovo je tvoj uspjeh“, izbrisavši potpuno svoje najčešće presudno djelovanje i zasluge. Pa iako svjestan ove činjenice, ti pored njega malo narasteš. Pored njega možeš samo da rasteš, sretan što svjedočiš onom što bi moglo biti primjer onog što zovemo “Put sa smislom”, sjetila se neumornog duha i preduzmljivosti kolege Gorana Bubala Azra Pita Parente.

Radna koleginica i prijateljica Nataša Maksimović, koja je od Gorana naslijedila funkciju predsjednice Mreže za izgradnju mira, istakla je kako je Goran sve što je radio, radio to tiho.

– Malo ljudi zna šta je on sve uradio. Neke stvari čak sad saznajemo. Ja pak njega znam iz privatne priče, on je osoba koja je sve to radila tiho, mirno, znao se uvući u sve sa svojom pričom, uvijek se borio za ono što je trebalo uraditi. Naša priča je uvijek bila kako možemo nešto uraditi, uvijek je pokušavao da nešto riješimo. Nikad nije rekao kako ćemo, šta ćemo. Kod njega je uvijek moglo, naći ćemo način kako ćemo to uraditi. Nikada nije radio stvari na velika zvona, na velika vrata, uvijek je to radio mirno, “tiha voda brijege lomi” on je tako radio. On nije mogao protiv sebe, mi smo ga morali prihvatiti kakav jeste, nije bilo šanse da ga promijeniš, pričali smo puno puta kako mora voditi računa o sebi, kako treba paziti na sebe, ali mu to nikada nije bio prioritet. Uvijek mu je bio prioritet da drugima bude bolje i da živimo u BiH koja će biti bolja za sve. To mu je bio životni cilj, naglasila je Nataša Maksimović.

O nagradi

Mirovna nagrada Mreže za izgradnju mira, koja će od ove godine nositi ime Goran Bubalo, utemeljena je 2013. godine kao nagrada za osobe i škole koje se ističu u svom radu na izgradnji mira i promociji pitanja ljudskih prava. Svrha nagrade je prepoznati izvanredna kreativna postignuća u promicanju tolerancije, ljudskih prava i izgradnji mira. Naglasak je na postizanju. Krajnji je cilj skrenuti pozornost na uspješne osobe i škole koje mogu poslužiti kao uzor drugima u područjima tolerancije i izgradnje mira. Nagrada time priznaje učinkovitost, kao i viziju. Mirovna nagrada se dodjeljuje osobama koji stoje na braniku odbrane ljudskih prava i rade na širenju načela mira i solidarnosti u svijetu, i koji su napravili izvanredan doprinos međunarodnoj društvenoj pravdi i miru, te međureligijskoj suradnji. Nagrada je posvećena učinkovitoj implementaciji provedbe načela tolerancije u javnim i privatnim sferama, naročito u aktivnostima koje doprinose izgradnji mira u područjima umjetnosti, obrazovanja, kulture i nauke.

Od 2016. godine Mirovna nagrada se dodjeljuje i školama koje stoje na braniku solidarnosti, ljudskih prava i izgradnje mira. Mirovna nagrada za škole se dodjeljuje osnovnoj ili srednjoj školi u Bosni i Hercegovini koja se ističe u svom radu na obrazovanju za mir, pitanjima ljudskih prava, solidarnosti i nenasilja, te učestvuje u poboljšanju života cjelokupne lokalne zajednice. Škole se potiču da ohrabre i iskoriste inicijativu učenica i učenika u cilju stvaranja kulture mira i održivog razvoja, potičući i čitavo društvo da uči i razmišlja šta svako od nas može učiniti za bolje danas i sutra.

Ovogodišnji laureati

– U kategoriji škola stručni žiri koji su činili je odlučio da Mirovna nagrada ove godine pripadne JU Opća gimnazija “Bosanska Krupa”.

– U kategoriji pojedinac/aktivista odlučeno je da se Mirovna nagrada posthumno dodijeli preminulom kolegi Goranu Bubalu.

– Posebna nagrada/zahvalnica ove godine je dodijeljena vrtiću “Sunčani most” iz Mostar

– U kategoriji Pojedinac/ka nagradu je dobila Zehida Bihorac Odobašić, iz prve Osnovne škola Velika Kladuša

Stručni žiri bio je u sljedećem sastavu:

članovi komisije

  1. Vahidin Omanović – Centar za izgradnju mira Sanski Most 
  2. Aleksandar Žolja – Helsinški parlament građana Banja Luka
  3. Nataša Maksimović –  Mreža za izgradnju mira
  4. Nerzuk Ćurak –  Fakultet političkih nauka Sarajevo 
  5. Azra Pita Parente – PUBLIKA 
  6. Damir Šaćiragić – Riječi mira 
  7. Dženana Alađuz – Info House
  8. Sead Đulić – Mostarski teatar mladih

O dobitnicima

JU Opća gimnazija „Bosanska Krupa“

Gimnazija u Bosanskoj Krupi je formirana 1960. godine i kao srednja škola postojala je sve do reforme srednjeg obrazovanja u smislu primjene ZUR-a, kada se srednje obrazovanje (gimnazija, tehnička škola i škola učenika u privredi) integriše u srednjoškolski centar i prelazi na usmjereno obrazovanje. U to vrijeme gimnazija je važila kao škola sa jakom tradicijom u republičkim razmjerama. Kao samostalna srednja škola, izmjenom zakonske regulative i reformom obrazovanja, ponovo je osnovana školske 1991/1992. godine. Školovanje generacije 1992. godine je prekinuo rat.

Za vrijeme rata učenici nastavljaju školovanje u školama tadašnjeg okruga Bihać, u Cazinu, Velikoj Kladuši i Bihaću, gdje ova generacija i završava svoje srednje obrazovanje 1994/1995. godine.

Već krajem januara 1996. godine, u vrlo teškim uslovima, učenici gimnazije nastavljaju sa procesom nastave i prvog jula 1996. godine četvrti razred završava prva poslijeratna generacija.

U toku školske 2009/2010. godine Vijeće roditelja je reaktiviralo projekt izgradnje nove zgrade gimnazije. Sve aktivnosti oko rušenja postojećeg objekta i izgradnje novog, preuzela je Općina Bosanska Krupa.  Stara zgrada gimnazije srušena je u augustu 2010. godine. Od tada se nastava odvija u Drugoj osnovnoj školi, u drugoj smjeni. Posebnost ove škole su postignuća učenika: posljednjih godina uspjeli su osvojiti brojne nagrade u različitim disciplinama na svjetskim, regionalnim i državnim natjecanjima.

Važno je za napomenuti da je JU Opća gimnazija jedna od 1800 škola širom svijeta i jedna od 18 škola iz BiH,  stalna članica inicijative PASCH. PASCH zalaže se za slogan “Škole: partneri budućnosti”. To je mreža od 1800 škola širom svijeta, gdje je njemački jezik od posebnog značaja. PASCH je zajednička  inicijativa Saveznog ureda za vanjske poslove u suradnji s Središnjim uredom za škole u inozemstvu (ZfA), Goethe-institutom (GI), Njemačkom službom za razmjenu škola (DAAD) i Službom pedagoške razmjene (PAD) i dio su međunarodne zajednice učenja.

Promoviranje jezika u školama posebno je održiva mjera vanjske kulturne politike jer: jača interkulturalni dijalog, potiče razumijevanje, otvorenost prema raznolikosti kultura i toleranciju.  PASCH je  međunarodna zajednica učenja.  Samo kroz PASCH škola je dobila moderne, multimedijske materijale za učenje i i tehničku opremu, poput fono-laboratorija.  ZfA, GI i PAD pružaju podršku školi u osiguravanju visoke kvalitete nastave, programe razmjene učenika i program međunarodnih nagrada (PAD).

Gimnazija u Bosanskoj Krupi je škola koja poštuje i njeguje različitost, Tolerancija je svakodnevna, jer je prisutno poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti svjetskih kultura, oblika izražavanja i načina komunikacije sa ljudima. Škola koja redovno učestvuje u projektima i takmičenjima na temu različitosti i tolerancije.

Multietnički inkluzivni vrtić ”Sunčani most” Mostar

U Gradu Mostaru, gdje su aktualne politike koje su isključive i ustrajne u svojim nastojanjima da podijele nacionalno i religijski sve što se da podijeliti,  Multietnički inkluzivni vrtić ”Sunčani most” već 18 godina nastoji sjedinjavati i povezivati.

Činjenica je da su rušitelji pokidali i porušili mnoge mostove u Mostaru; razorili su Stari most na Neretvi (simbol povezanosti dviju obala i veza među svim Mostarcima); pozavađali su pripadnike različitih naroda i različitih religija, ugurali su ih u njihove torove. Politike nacionalnih i religijskih isključivosti još su uvijek na djelu. U Mostaru te se politike teško dogovaraju o bilo čemu i rijetko usuglase.

Iako je prošlo skoro 30 godina od početka rata u Bosni i Hercegovini, zajednički rad između nekadašnjih politički suprotstavljenih strana na lokalnoj razini se vrlo sporo razvija. Iako su vidljive granice u Mostaru odavno nestale, polarizacija na svim razinama svakodnevnog života i obiteljske svakodnevnice se još uvijek osjeća.

Ova situacija posebice djeluje na djecu, koja odrastaju u  okružju antagonizma i podjele.

Ideja o jedinstvenom vrtiću u koji su jednako dobrodošla sva djeca, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, socijalnom statusu ili umanjenim psihofizičkim sposobnostima, potječe od gospodina Zvonimira Vojtuleka-Vojte. Ovaj Mostarac, koji godinama živi i radi u Norveškoj, vjerovao je u viziju da jedan ovakav vrtić može i mora postojati u multietničkom gradu kakav je Mostar.


Djeca s teškoćama u razvoju kao i djeca iz socioekonomski ugroženih obitelji u to vrijeme uglavnom nisu imala pristup redovitim predškolskim ustanovama. Cilj je bio takvo stanje unaprijediti.

Bio je pravi izazov upustiti se u realizaciju ovog projekta u poratnom, razrušenom i etnički podijeljenom gradu

Multietnički inkluzivni dječji vrtić ”Sunčani most” osnovan je u Mostaru 2002. godine, kao projekt austrijske socijalne neprofitne organizacije ”Diakoniewerk”. Ovo je prvi inkluzivni vrtić u Bosni i Hercegovini.

Ovaj vrtić nudi mogućnost da svake godine  40 djece u dobi od 3 do 6 godina pohađa vrtić.  Svake godine u naš program uključeno je 4-5 djece s različitim teškoća,a kao i 7 djece iz obitelji slabijeg imovnog stanja, koja u vrtiću borave besplatno.

Ljudi s teškoćama i bez teškoća u razvoju imaju ograničene mogućnosti susretati jedni druge. Vrlo je malo prilika naučiti se zajedničkom ophođenju jednih prema drugima. Ovi „odvojeni životni svjetovi“ djeluju na nesigurno ponašanje obiju strana. Ljudi se susreću uz nesigurnost i neugodu. Ovi čimbenici olakšavaju obostranu odluku da se i dalje radije sklanjaju s puta jedni drugima.

Kako bi se djelovalo protiv ovakvog ponašanja, dobro je početi već u dječjoj dobi. Posebna šansa za inkluzivan odgoj djece u vrtiću je u tome da djeca vrtićke dobi još nisu razvila nikakve ili gotovo nikakve učvršćene strukture predrasuda. 

Pored inkluzije djece s teškoćama u razvoju, pokušaj multietničnosti je drugi sadržajni cilj dječjeg vrtića. Tolerancija prema drugim nacionalnostima i vjerama se također započinje na ne tako učvršćenim predrasudama u dječjoj dobi. U dječjem vrtiću djeca kroz igru uče imati i prijatelje iz drugih etničkih skupina.

Uključivanjem  roditelja djece u svakodnevna događanja u vrtiću (izleti, posjete, priredbe, kreativne radionice) i odrasli iz različitih etničkih i vjerskih skupina dobivaju mogućnost susretati i upoznati jedni druge. Nekadašnji „stranac“ ne djeluje više prijeteće.

U ovom vrtiću djeca različitog etničkog i vjerskog podrijetla i različite nadarenosti rade, žive i uče zajedno.

Angažirane odgajateljice bošnjačke, hrvatske i srpske nacionalnosti svakodnevno se trude nadvladati prepreke i predrasude prema djeci s poteškoćama u razvoju, kao i kulturološke, vjerske i jezične razlike i u tome uspijevaju!

U Multietnički inkluzivni vrtić ”Sunčani most” do sad je bilo uključeno četrdeset dvoje (42) djece s različitim teškoćama u razvoju (cerebralna paraliza, sindrom Down, usporen psihomotorni razvoj…)

Posebnu ciljnu skupinu čine 7 djece koja dolaze iz obitelji slabijeg imovinskog stanja. Ova djeca svake su godine oslobođena plaćanja mjesečne naknade. Do sad je u naš vrtić bilo uključeno preko stotinu dvadeset (120) djece iz socio-ekonomski ugroženih obitelji kao i romskih obitelji, koje su također na  marginama drušva.

Naš vrtić, ne bez razloga, ima ime ”Sunčani most”. On na simboličkoj razini i u svom konkretnom djelovanju jest pravi most koji povezuje, spaja stanovnike Mostara svih naroda i svih religija, kao i onih koji ne pripadaju ni jednom većinskom narodu i ni jednoj većinskoj religiji. U ”Sunčanom mostu” djeca su iz cijeloga Mostara (i tzv. zapadnog i tzv. istočnog-iz obitelji različitih naroda i vjerskih zajednica-kao i onih koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj zajednici). Svakog dana odgajatelji iz našeg vrtića u svom kombiju obiđu Mostar (od ulice do ulice). Dovezu djecu u vrtić i onda ih vrate kućama.

Preogram rada našeg vrtića i njegova svakodnevna realizacija potvrđuje opravdanost njegova imena; ”Sunčani most”- povezivanje, rušenje postojećih barijera. Tako je bilo do sada, tako planiramo i ubuduće raditi.

Djecu učimo kako je drugo i drukčije vrijednost koju treba poštovati, a ne da drugo i drukčije bude predmet nečega prema čemu treba imati odbojan, pa i neprijateljski stav.

Poučavamo ih toleranciji, pa i više od toga: da nauče živjeti ne jedni pored drugih nego jedni s drugima. Taj se duh osjeća u našem svakodnevnom radu i mislimo da je to značajan doprinos našeg vrtića gradnji jednoga Mostara, drukčijeg od današnjega-boljega Mostara.

Mi nudimo da Mostarci na putu do takvoga Mostara koračaju korak po korak i preko našeg mosta- ”SUNČANOG MOSTA”!

Ovakav model predškolske ustanove daje značajan doprinos toleranciji i pomirenju između pojedinih etničkih i religijskih grupa.

Bliska suradnja između vrtića i škola pokušava se djeci s teškoćama u razvoju omogućiti uspješan prijelaz iz vrtića u osnovnu školu, te time dati mogućnost za daljnji ‘’normalan’’ obrazovni put.

Sretni smo što je, na našu inicijativu, po uzoru na mostarski ‘’Sunčani most’’, 2016. godine, u suradnji s  Gradom Livnom,  otvoren  Multietnički inkluzivni vrtić ‘’Sunčani most II’’ Livno.

Nadajmo se da će se ovaj koncept rada proširiti i u druge gradove u Bosni i Hercegovini.

Zehida Bihorac Odobašić, prva Osnovna škola Velika Kladuša

Zehida Bihorac Odobašić dolazi iz Velike Kladuše, gdje živi i radi. Kroz svoj dugogodišnji volonterski aktivistički rad doprinjela je mnogo razvoju svoje lokalne zajednice, kako kroz rad u Prvoj Osnovnoj školi Velika Kladuša, tako i kroz vannastavne aktivnosti.

Poruka gđe. Zehide opomena je svima nama po kakvim obrascima ponašanja da živimo i da radimo, kako bi u našoj zemlji stvorili jedno kvalitetno društvo, u kojem su mogućnosti jednake za sve nas.

Sve aktivnosti o Mirovnoj nagradi biće objavljene i na FB event-u: Dodjela mirovnih nagrada za 2020. godinu pa vas pozivamo da isti pratite i da ostanete danas uz nas!

Izgradimo mir zajedno!

Piše: Đorđe Krajišnik

Related Posts

Međugeneracijska solidarnost: Pilot projekt Franjevačkog samostana sv. Ante u Sarajevu “Srce za bližnje u nevolji”

Kome je namijenjen ovaj poziv? Ako imate između 28 i 80 godina i spremni ste na 4-8 volonterskog rada mjesečno u vašem susjedstvu, nastavite čitati… U našem društvu sve je više osoba, posebno starije životne dobi, koje nemaju gotovo nikoga svoga, pa se nerijetko dogodi da kraj svoga zemaljskoga života dožive osamljene i ostavljene. Samo u Kantonu Sarajevo […]

Pučke kuhinje HKO “Kruh sv. Ante”

S obzirom da su životni uvjeti u kojima žive ljudi u Bosni i Hercegovini sve teži, te da među stanovništvom vlada nezaposlenost i siromaštvo, u porastu je broj socijalno ugroženih pojedinaca i obitelji bez osnovnih životnih sredstava. Kroz realizaciju projekata Pučke kuhinje i „Jelo na kotačima“, Kruh sv. Ante već dulji niz godina pruža pomoć u hrani osobama[…]