Mir s okusom soka od zove

Centar za izgradnju mira Sanski Most: Pomirenje u „Sani“ počelo mirom u srcima Mevludina Rahmanovića i Vahidina Omanovića

U blizini Sanskog Mosta, 130 duluma prelijepe prirode pripada MIRU. Mačka Milena ljubazno dozvoljava ulazak svim ljudima dobrog srca, a domaćini odmah toče domaći sok od zove za dobrodošlicu. Objašnjavaju ponosno da su napravili stotinu litara soka i još ponosnije da im je sav plod dalo njihovo imanje. Vahidin Omanović i Mevludin Rahmanović još od 2004. godine vode Centar za izgradnju mira (CIM). On nema zidove, seže dokle i pogled i u njemu se njeguju dobrota, smijeh, dobra šala, utjeha i iznad svega kultura dijaloga.

Istina, izgradili su drvenu kuću gdje su smještene radne prostorije Centra i utočište za mirovnjake koji dođu iz daleka. Već nekoliko sedmica dvadesetpetogodišnji Isak Roach iz Australije, kako kaže, odmara dušu na ovom posebnom mjestu. No to nikako ne znači da ne radi. Isak svakodnevno pomaže i vodi računa o bašti u kojoj se voće i povrće uzgajaju po principima permakulture. Ovaj mirni komad neba u CIM-u zovu „Bašča mogućnosti“.

„Bašča mogućnosti“ popularna među stranim volonterima

„Istraživao sam ovaj dio Evrope i tražio mjesto gdje bih mogao volontirati… Tako sam našao „Bašču mogućnosti“ i odlučio doći. Australija je bila zatvorena skoro tri godine i ovo mi je bilo jako potrebno za moje mentalno zdravlje. Pomažem u bašti, čitam, uživam u prirodi, a i zainteresovan sam za sve što Vahidin i Mevludin rade ovdje. Mislim da se sa rješenjem velikih problema nose na vrlo praktičan način. Mi u Australiji imamo drugačije probleme, ali većinom bismo se mogli baviti na ovakav način“, objašnjava Isak, profesor Engleskog jezika, koji će u CIM-u volontirati još mjesec dana.

Volonteri su uvijek dobrodošli, ukoliko za sebe uzmu dio obaveza, a iz CIM-a kažu da dolazak stranih volontera nije rijedak slučaj, te da se grupe, većinom mladih iz različitih zemalja i sa različitih kontinenata često izmjenjuju u „Bašči mogućnosti“. Mevludin objašnjava da je upravo to jedan od njihovih ciljeva: „Na taj način ljudi upoznaju naše društvo, našu organizaciju i onda zajedno promovišemo Sanski Most i radimo na različitim aktivnostima kojima se u našoj zemlji gradi mir dugoročno. Upravo zbog toga ćemo u narednom periodu raditi na tome da ovdje izgradimo jedan veliki centar koji će moći primiti veći broj ljudi na duži vremenski period. Budući da je to veliki projekt koji će zahtijevati velika finansijska sredstva, CIM se odlučio ući u program jačanja kapaciteta kroz program Instituta za razvoj mladih Kult i kroz prilike koje nudi Mreža za izgradnju mira kvalitetnije se povezati sa akterima na nivou BiH. Pošto mi smatramo da mir mora prvenstveno pronaći i prihvatiti svako u sebi, pa tek onda u odnosu sa drugim ljudima, tako vjerujemo da konstantno moramo jačati našu organizaciju kako bismo u budućnosti mogli da se razvijamo na siguran i stabilan način.“

Hrabrost je pobijediti vlastitu srdžbu

Mevludin i Vahidin spletom okolnosti našli su se u istoj prostoriji prije skoro dvije decenije, upoznali, sprijateljili, a velika želja za ozdravljenjem ljudi i društva generalno usmjerila ih je na put mira. Rat, tada dvojici tinejdžera, nanio je mnoge boli i iza sebe ostavio tinjajući bijes s kojim nisu znali kako da se nose. Zajedničkim osnivanjem CIM-a izliječili su prvo sebe, a sada to uče i druge.

“S obzirom da dolazimo iz Sanskog Mosta i Prijedora, gradova u kojima su ljudi preživjeli etničko čišćenje, po završetku rata trebalo je popravljati kuće, popravljati život i vidjeti kako dalje. Ja sam radio u školi kao nastavnik Engleskog jezika i jednom prilikom otišao na seminar o izgradnji mira. Bio sam jako ljut i htio da kažem sve sto me bolilo. Tek tada sam otkrio da postoji način da se naše društvo izvuče iz tog ratnog i postratnog džehenema, gdje su odnosi i povjerenje bili totalno uništeni. Trebalo mi je nekoliko godina da radim na sebi i dodatno se educiram o svemu tome. Mevludin je u tom periodu radio u Prijedoru kao imam i jednog dana smo se sasvim slučajno upoznali na džumi. I on je bio jako ljut, željan osvete, ali kao vjerniku ni njemu nasilje nije bilo životni put. Tako smo naredne dvije godine razgovarali o svemu tome i sprijateljili se. Pošto nas je vjera odredila da ne činimo nasilje na zemlji, prirodan slijed našeg drugarstva tada je bila je naša mirovna priča. Počeli smo s radionicama nenasilne komunikacije, pa se tako i javila potreba za strukturom i to je bilo naše Udruženje. Bio je to naš hobi, koji je napredovao i razvijao se. Onda smo počeli sa mirovnim kampovima, da bi 2011. godine rad u CIM-u postao naš zvanični posao. Najbolji posao na svijetu“, objašnjava Vahidin početak razvoja CIM-a.

Ističući kako su odabrali teži put u životu, Mevludin kaže da ljudi olako vole reći da su hrabri, no da za njega prava hrabrost nije fizički savladati svoj neprijatelja, nego pobijediti svoju srdžbu: „Za mene je to snaga i hrabrost. To je prava pobjeda. Da nešto srušimo treba nam pet minuta, a da nešto izgradimo treba nam znanje, vještine i vrijeme. Rušiti, uništavati i ubijati je lako, ali  izgraditi, podići i odgojiti čovjeka, za to nam treba godina i godina. E, šta je onda hrabrije? Ja bih rekao ono što je teže. Međuljudski odnosi su uništeni, pa treba hrabrosti da se to ponovo počne graditi. Rušitelja ima na svakom koraku, a graditelja dosta manje.“

Malim koracima do ostvarenja velikih snova

Svjesni okruženja u kojem žive, Vahidin tvrdi da kroz svoje aktivnosti žele pomoći ljudima da se, nakon trauma koje su prošli u ratu, povežu sa sobom. Da bi u tome bili uspješni i radili to na ispravan način, mnogo su truda i vremena uložili u svoje dodatno obrazovanje. Transgeneracijske traume su kompleksan problem, i tome, prema riječima naših sagovornika, upravo svjedočimo u BiH. Svojim radom u CIM-u pokušavaju nadomjestiti ono što društvu fali, ali smatraju da ono mora biti zadatak države, umjesto što je ostavljeno na leđa nevladinog sektora: „Ovdje se i dalje vode nevidljivi ratovi na različitim nivoima i to je glavni razlog zbunjenosti mladih i njihovog odlaska. Oni su naša najveća snaga, ali ih je sve manje. U Sanskom Mostu imamo nekoliko organizacija koje rade odlične stvari i ja ne mogu zamisliti naš grad bez njih. Lokalna vlast također pokazuje spremnost i na određen način radi na poboljšanju uslova života. Pa, iako se može više i bolje, snaga na lokalu postoji, ima potencijala i onog momenta kad se prepoznamo kao partneri krenuše postepeni progres. Gledajući u budućnost i naš potencijal, mi CIM i „Bašču mogućnosti“ vidimo kao jedan međunarodni istraživački centar za ekološke projekte, za razvijanje programa borbe protiv klimatskih promjena, gdje ćemo zajedno sa lokalnim i stranim partnerima pronalaziti načine kako da očuvamo ovo što imamo, i da možda, kao najvažniji cilj, našoj djeci prenesemo sve te vrijednosti koje želimo da živimo. Za sada su ovo samo snovi, ali snovi na kojima već radimo. Kroz program Snaga lokalnog dobili smo pomoć da kreiramo strategiju razvoja CIM-a i biznis plan za „Bašču mogućnosti“. Ovo su vrlo važni momenti za našu organizaciju, jer želimo da da opstanemo dugoročno.“

No, da bi snovi mira koje optimistično sanjaju postali stvarnost, Mevludin i Vahidin će u međuvremenu vrijedno raditi na razvijanju kulture dijaloga, boreći se protiv stereotipa, nesebično pružajući znanje i alate učesnicima njihovih aktivnosti kako da mir pronađu u sebi, jer samo tada će ga iz duše i iskreno moći podijeliti sa drugima.

Related Posts

Iskoristi bespovratna sredstva za ulaganja iz dijaspore u Gradu Gračanica

Iskoristi bespovratna sredstva i investiraj u Bosni i Hercegovini. U Gradu Gračanica otvoren je javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava osobama iz dijaspore koje su već pokrenule ili žele pokrenuti biznis u Bosni i Hercegovini. Raspoloživi fond za podršku osobama iz dijaspore za pokretanje poslovnog poduhvata u Gračanici znosi 80.000 KM. Prosječan iznos zahtjeva sa kojim se može aplicirati za[…]