Milena Erceg, prva žene fotografkinje iz BiH sa AFIAP zvanjem, oduševila je publiku svojom prvom samostalnom izložbom u rodnoj Gradišci.
Milena je dobro poznato ime i u svijetu farmera, ali i humanitarka koja nesebično pomaže ljudima i životinjama, piše Buka.
Čim obavi mnogobrojne radove na porodičnoj farmi nadomak Gradiške, Milena Erceg se lati foto-aparata i njime počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze neprimijećeno.
Ogromne ljubavi prema fotografiji Milena je postala svjesna tek nakon požara u porodičnoj kući, kada su zauvijek izgubljeni svi albumi sa dragim uspomenama, pa i čitava kolekcija starih fotografija, koje je godinama brižljivo skupljala i čuvala njena baka.
Nakon toga, Milena se priključuje fotosekciji u školi, a ubrzo joj otac kupuje analogni fotoaparat “Smenu”.
Od tada počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze neprimijećeno.
Fotografije su, kako kaže Milena, bile i ostale neprocjenjiva vrijednost kao zapisi, svjedoci jednog vremena koje se neće vratiti.
A kroz fotografije Milena želi posmatraču približiti život onakav kakav jeste, bez režiranja, uljepšavanja ili namještanja scene. Smatra da u današnje vrijeme toga imamo i previše.
Stoga i ne čudi što posebno voli fotografisati djecu, oni su joj, ističe, najslađi pred objektivom, sa stvarnim emocijama, bez namještanja i poziranja, bez maski.
“U današnje vrijeme je prava eksapnzija što se tiče fotografije. Na većini njih se vidi režija, scenario, vidi se nešto osmišljeno unaprijed ili prikazano na što ljepši način. Nema mnogo realnosti i stvarnosti, nema mnogo onog što u stvari jeste oko nas. A ja volim realnost i zato ljude fotografišem onako kako ih zateknem u nekom momentu, slučajno i bez namještanja. Pokušam, zapravo, kroz fotografiju samo prenijeti njihov život, onakav kakav je zaista, bilo da je u pitanju neka radnja ili portret. Takođe, dio fotografije čini i posmatrač iza objektiva. Ja, a tako pretpostavljam i ostali, imam svoje životne priče i razne emocije, a to što ih prenesim na fotografiju je vjerovatno zbog toga što prepoznajem neki dio preživljenih emocija u onom što posmatram kroz objektiv”, objašnjava Milena, koja pored fotografija ljudi, često bilježi uhvaćene trenutke nekog jutra na Savi, u selu, u prirodi uopšte.
Milenin izbor je analogna fotografija i uglavnom se sama edukovala, najviše putem interneta.
Ova talentovana žena, majka dva sina, uspješna je u još jednom poslu – stočarstvu.
Ima farmu muznih krava nedaleko od Gradiške, a njena tajna je u dobroj organizaciji i činjenici da foto-aparat uvijek nosi sa
Izvor: akta.ba
