Za www.supergradjani.ba piše: Selma Ćatibušić
Hajde da krenemo sa upoznavanjem, ovako – jeste li znali da u jedanaest gradova naše zemlje postoje grupe mladih ljudi, studenata, magičnih bića zvanih „starija braća i sestre“, koji svakodnevno uljepšavaju živote djece kojoj je to potrebno? Kroz ovaj program u lokalnim zajednicama je prošlo gotovo 1.900 djece! Dio njihovog života su djeca koja zaslužuju našu ljubav, brigu i pažnju. To su čuvari iz sjene čiji je osnovni zadatak da ti i tvoj drugar osjetite istinsku socijalnu uključenost, spoznate svoje kvalitete bez obzira u kako teškim uslovima odrastate, da vam stave i zadrže osmijeh na licu.
Ovo nije početak neke bajke, ovo nije dio priče „jednom davno, u dalekom carstvu…“, ovo je dio života, stvarnog života mladih ljudi koji daju najviše i najbolje što mogu. Daruju svoje vrijeme onima kojima je to najpotrebnije. Ovo je priča života u sklopu projekta „Stariji brat, starija sestra“.
Stariji brat, starija sestra je mentorski program kroz koji se spajaju volonter (stariji brat/sestra) i dijete (mlađa sestra/brat) s ciljem razvijanja kvalitetnog, brižnog i podržavajućeg odnosa. Taj cilj ostvaruje se radom volontera s djetetom i radom stručnjaka s volonterima. Volonteri se osnažuju za mentorski rad s djecom i kvalitetno s njima provode svoje slobodno vrijeme, te imaju mogućnost jačanja socijalnih vještina.
U programu Stariji brat, starija sestra, djeca se individualno druže sa volonterima koji im postaju modeli za usvajanje socijalno prihvatljivih ponašanja i podrška u razvoju životnih vještina. Tokom tih druženja, djeca najradije odlaze u kino, šetnje, kuglanje, plivanje, klizanje, a posebno zadovoljstvo su im zajednički izleti i kreativne radionice na kojima se ostvaruju prijateljstva s drugom mlađom braćom i sestrama.
Djeci uključenoj u projekat, zbog određenih porodičnih neprilika i nedostatka podrške porodice, potreban je mentor – volonter koji se obučava kako djetetu biti „stariji brat, starija sestra“, tj. odrasla osoba na koju se dijete može osloniti i koja će mu biti uzor za odrastanje. Takav prijateljski odnos doprinosi tome da se posljedice negativnih faktora razvoja ublaže, te spriječi socijalna izolacija kao i njome često uslovljene poteškoće u školi. Ova djeca dobijaju podršku koju nemaju u svojoj porodici, pomaže im se da sklapaju bolje socijalne kontakte s okolinom kako bi se smanjila mogućnost devijacija u svim sferama njihovog života, a time i njihova socijalna isključenost. Zajednički rješavaju i izazove u školi, vježbaju za testove, zajedno uče, daju instrukcije i uspješno prevazilaze školske obaveze.
Djeca koja su bila dio projekta, i koja su još uvijek dio projekta, ističu da ono što najviše vole kod ove priče jeste činjenica da imaju jednu osobu samo za njih. Koncept podrške, ljubavi i pažnje je najnapredniji model koji starija braća i sestre koriste u svom radu.
Kroz svoje aktivnosti i druženja spasili su mnogo malih života, tako što je na vrijeme prijavljena svaka vrsta zanemarivanja, vršnjačkog ili porodičnog nasilja i bilo kakvog oblika ukidanja dječijeg osmijeha. Svjedoci su različitih ljudskih, dječjih sudbina.
„Nedavno je naš mlađi brat izgubio majku, i, na iznenađenje svih nas, na posljednjem pozdravu pojavio se njegov prvi stariji brat. Odrastao čovjek koji sada ima svoju porodicu, suprugu, djecu ali nije zaboravio malog Smaju. Smaju je upisao na engleski jezik ali je i dalje zainteresiran za njegov zdrav razvoj, odrastanje, obrazovanje i socijaliziranje. To je poenta ove priče, da mi ne radimo i ne djelujemo samo jer je to dio projekta, mi ovu priču živimo i kao takvu njegujemo i hranimo“, rečenice su Medine Gračić, koordinatorice ovog projekta.
„Ovo što ova djeca daju našoj djeci, mi, roditelji, nismo u mogućnosti. Ja sam nepismena i ja ne mogu svome djetetu pomoći oko škole. Znam da kada imam njih, imam oslonac, a moj sin priliku za bolji život“, riječi su majke Senade.
Pored toga što svoje vrijeme darujemo djeci koja su u potrebi, kroz njih učimo i profesionalno se osnažujemo. Ovo je dio priče u kojoj svaka strana pobjeđuje i gdje svi postajemo najbolja verzija sebe.
Naš osnovni cilj je osmjeh mališana i u našem radu, samo je nebo granica.
„Niko nije manje učinio od onoga koji je mogao učiniti barem nešto, a nije učinio ništa“, krilatica je kojom naš stariji brat Amer završava ovaj razgovor.
Ova ekipa je možda i u tvom gradu, raspitaj se i potraži ekipu koja je odgovorna za održavanje osmijeha u gradu.
Izvor: supergradjani.ba
