Javne kuhinje u BiH se susreću sa sve većim problemima i neophodno je sistemski riješiti pitanje finansiranja, odrediti jedinstvene kriterije za korištenje kuhinja te regulisati povrat PDV-a na robu koja se nabavlja za potrebe pripreme toplih obroka.
U gradu Mostaru djeluju četiri javne kuhinje – javna kuhinja Crvenog križa grada Mostara, JU Pučka kuhinja, kuhinja Udruženja Zajedno za naš grad i Dompes – Studentski dom, pučka kuhinja i centar za dijalog. Ukupan broj onih koji koriste određene usluge jedne od ove četiri kuhinje, prema javno dostupnim podacima, je preko 650, ali smatra se da je taj broj i mnogo veći. Samo javna kuhinja Crvenog križa ima preko 370 korisnika i korisnica.
Alen Kajtaz, iz kuhinje Crveni križ grada Mostara, kaže kako su na samom početku pandemije zabilježili značajno povećanje broja korisnika i korisnica i to za 27% .
„Vremenom se taj broj stabilizovao i dijelom smanjio. Međutim, osjetno je povećanje broja korisnika i korisnica koji zbog fizičke udaljenosti nisu u mogućnosti da svakodnevno koriste kuhinju te im se pomoć, shodno mogućnostima, pruža u paketima s hranom“, kaže Kajtaz.
Finansiranje ove javne kuhinje realizuje se iz više izvora, mada je jedini siguran izvor finansiranja grant koji dobijaju od Grada Mostara i koji iznosi oko 54% od ukupnih potreba kuhinje. Preostali dio, od 46% , osiguravaju putem projekata, vlastitih prihoda, zbog čega su, kako kaže Kajtaz, zanemareni svi ostali projekti te od donacija pravnih i fizičkih lica.
„Problemi s kojima se suočavamo u radu su nedostatak opreme i transportnih sredstava, nedovoljna izdvajanja za rad kuhinja, ali prvenstveno nedostatak empatije i saosjećanja kod ‘oligarha’. Da bi se stanje popravilo, ne samo u našoj kuhinji nego u svim kuhinjama na području Bosne i Hercegovine, neophodno je zakonski riješiti pitanje kuhinja, sistemski riješiti pitanje finansiranja, odrediti jedinstvene kriterije za korištenje kuhinja te regulisati povrat PDV-a na robu (prehrambene artikle) koji se nabavljaju za potrebe pripreme toplih obroka“, kazao je Kajtaz.
Bez privatnih donacija, dodaje, bilo bi im veoma teško funkcionisati, te je zahvalan svima koji im pomažu da obezbijede tople obroke za sve sugrađane i sugrađanke koji ih nisu u mogućnosti sami sebi obezbijediti. Međutim, ponovio je kako bi se određenim zakonskim regulativama i rješenjima i ovaj problem mogao riješiti na način da se svi koji doniraju hranu, prvenstveno pravna lica, oslobode plaćanja određenih dažbina, naprimjer PDV-a. Upravo to je ono što je Fondacija Mozaik sa svojim partnerima, Fondacijom Hastor, Udruženjem Pomozi.ba, Mrežom za izgradnju mira, te fondacijama Trag i Catalyst Balkans, uz finansijsku podršku USAID-a, radi kroz kampanju “Niko gladan. Niko sam.”, kojoj je cilj da se donirana hrana koja je pred istekom roka trajanja oslobodi plaćanja PDV-a. Ukoliko bi se to desilo, koristi bi imali svi građani i građanke koji koriste usluge javnih kuhinja, ali i država jer bi bio smanjen broj gladnih.
„Inicijativa koju su pokrenuli Fondacija Mozaik i partneri je odličan iskorak da se počne pričati o kuhinjama, da se pokrene s mrtve tačke i da ne bude samo priča pred izbore nego da to bude svakodnevna priča o problemima socijalno ugroženih kategorija, naših sugrađana i sugrađanki, poznanika i poznanica, prijatelja i prijateljica. Cilj nam je da se priča o tome sve dok ne dođemo u situaciju da svima dosadimo i da jednostavno kažu hajde da riješimo pitanje socijale konačno. Svi ti ljudi imaju svoje dostojanstvo, svoj dignitet, a njihov jedini problem je što im je trenutno pomoć neophodna i zavise od drugih“, poručio je Kajtaz.
Inicijativa “Niko gladan. Niko sam.” je dio programa „Pravni okvir za filantropiju“ koji provodi Fondacija Mozaik zajedno s partnerskim organizacijama (Fondacija Hastor, Udruženje Pomozi.ba, Mreža za izgradnju mira, Fondacija Trag i Catalyst Balkans) uz finansijsku podršku USAID-a. U okviru istog programa osnovan je Filantropski forum koji okuplja kompanije i fondacije u BiH s ciljem ujedinjavanja dobra kroz strateška davanja.
Izvor: lonac.pro
