Ćevabdžinica Zmaj na autobuskoj stanici u Sarajevu mjesto je gdje ljudi u pokretu mogu dobiti besplatan obrok i piće, odmoriti se, ugrijati, napuniti baterije telefona.
Piše: Melani Isović ze etrafika.net
Stotine izbjeglica i migranata svakog dana prođu kroz prostor autobuske stanice u Sarajevu. Bosi, promrzli, iscrpljeni i gladni. Dok čekaju prevoz do drugog grada ili pokušavaju naći smještaj, privremeno utočište im je nerijetko ćevabdžinica Zmaj. Kako nam govori osoblje ovog lokala, za njih nema razlike između domaćeg stanovništva i ljudi u pokretu.
„Oni dolaze kod nas da se ugriju, jedu, popiju kafu ili sok, dotjeraju se u toaletu ili napune telefone. Mi njih gledamo kao sasvim regularne goste koji dođu i plate. U našim očima nema razlike između domaćih gostiju i gostiju migranata“, saznajemo u ćevabdžinici Zmaj.
Onima koji nemaju novca za hranu obroke dijele besplatno, a oni se ni po čemu ne razlikuju od obroka drugih ljudi, potvrđuju nam volonteri koji su zajedno sa ljudima u pokretu dolazili u ovaj lokal.
„Čula sam da se u tom lokalu dijele besplatni obroci za njih, pa sam otišla sa jednom grupicom momaka. Kad smo sjeli pitala sam konobara je li to tačno, kazao je da jeste i da možemo uzeti bilo šta sa jelovnika. Kada je hrana stigla, vidjela sam da su to identične porcije kao i ostalim ljudima koji plaćaju hranu. Znači nije nikakav otpad kojeg se žele riješiti već regularni obroci“, kazala nam je jedna od volonterki.
Tokom naše posjete u ćevabdžinici Zmaj zatekli smo i nekoliko mladića koji su nestrpljivo čekali obrok.
„Ja sam Muhammad ali Aziz iz Sirije. U Sarajevu sam dva mjeseca i želim da idem u Italiju ili Njemačku, ne želim da ostanem ovdje. Ćevabdžinica Zmaj je dobro mjesto, tu su dobri ljudi koji se prema meni fino ponašaju. Hvala im“, govori nam Muhammad.
Ipak, dobra djela nekada imaju i loše posljedice, a u ovom slučaju je to opadanje prometa.
„Gosti nam se žale i imamo manje posla. Dešava se da migranti pokradu druge goste, kupaju se u toaletu i ostavljaju nered iza sebe. Ali mi se i dalje držimo toga da im pomažemo jer smo i mi bili u takvoj situaciji, i to ne tako davno. Zaboravljamo kako je nama i držimo se toga da svima treba da se pomogne i da su oni ljudi kao i svi mi“, govore nam u ćevabdžinici Zmaj za kraj naše posjete.
