Može li finansijsko tržište BiH da ojača zelene projekte? Kao i u brojnim drugim ekološkim pitanjima, načelno svi, i predstavnici vlasti i privrede i građanska udruženja sa velikim “DA” podržavaju zelenu tranziciju, očuvanje životne sredine, unapređenje energetske efikasnosti i sl. I još češće, kada dođe na red realizacija nekako sve te želje kao da udare o zid, pa se stvari sporo pomjeraju nabolje.
U takvim okolnostima, narodski rečeno glavno je pitanje “kako naći novca za nešto što direktno ne donosi novac”? Kako privoliti privredni sektor, ali i onaj javni da dio resursa preusmjere u integraciju zelenih postulata poslovanja ali ne samo u teoriji već i praktično, da se smanji ukupna emisija ugljen dioksida i da pruže, u granicama svojih mogućnosti, doprinos za zdraviju životnu srednu generacijama iza nas.
U tom procesu, pojavili su se i novi oblici finansiranja, koji, još uvijek, stidljivo ulaze i na domaće finansijsko tržište. Među njima, posebnu popularnost stiču zelene obveznice.
Počeci zelenih obveznica
Tržište zelenih obveznica u BiH je praktično počelo da postoji prošle godine kada je Naša banka emitovala prve ovakve obveznice na Banjalučkoj berzi. Nedugo zatim, u februaru ove godine emitovali su i drugu emisiju. Nakon uspješne prve emisije Naša banka odlučila je da prijevremeno otkupi zelene obveznice kako bi provela postupak druge emisije javnom ponudom. Drugom emisijom na Banjalučkoj berzi emituje se 42.000 obveznica ukupne nominalne vrijednosti od 4,2 mil KM.
Kako za eKapiju ističe dr. sc. Emira Kozarević, redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, neophodno je naznačiti da je Naša banka kreditna institucija te pored toga u emisiji zelenih obveznica determinisala je da će sredstva biti namijenjena za zelene kreditne plasmane pravnim i fizičkim licima, pod unaprijed utvrđenim uslovima.
– Dakle, sredstva od emisije zelenih obveznica predstavljat će izvore finansiranja za ostale tržišne sudionike. Stoga, emisijom zelenih obveznica od strane kreditnih institucija podstiče se razvoj prakse zelenog finansiranja i drugim zelenim finansijskim instrumentima. Ovdje se mijenja uloga banaka kao ključnih dobavljača kapitala u uslovima bankocentričnog finansijskog sistema, kakav je prisutan u BiH. Upravo ova bankocentričnost nam ukazuje da su proizvodi banaka, u vidu kredita, najzastupljeniji izvor finansiranja privrednog, odnosno korporativnog, sektora, dok su emisije korporativnih obveznica na bh. tržištu kapitala vrlo malo zastupljene – naglašava Kozarević.
Emira Kozarević (Foto: Univerzitet u Tuzli)
Ona pojašnjava da kada je 2007. godine Evropska investiciona banka emitovala prvu zelenu obveznicu pod nazivom “obveznica klimatske osviještenosti” (engl. Climate Awareness Bond – CAB) u vrijednosti od 600 mil EUR, sa ciljem podsticanja razvoja obnovljive energije i energetske efikasnosti, tržišni akteri nisu bili dovoljno informisani o njenom značaju.
– Međutim, to nije spriječilo daljnji razvoj tržišta zelenih obveznica širom svijeta. Sličnom scenariju svjedočimo i na bh. tržištu kapitala, gdje je emisijom ESG obveznica kreirano, u smislu prethodne terminologije, tržište zelenih obveznica u BiH.
Predsjednik Uprave Naše Banke Dejan Vuklišević kaže za eKapiju da je prva emisija ESG obveznica uspješno okončana i da je u skladu sa njihovim očekivanjima, imajući u vidu da je Naša Banka prva u regionu emitovala ovakvu dužničku hartiju.
– Javnost je ovu aktivnost primila pozitivno, vladalo je zavidno interesovanje oko same obveznice, kao i oko ostalih benefita koji su u korelaciji sa ovom vrstom posla.
Pored toga, Naša Banka je otpočela proces druge emisije ESG obveznica, što je samo po sebi pokazatelj naših pozitivnih očekivanja, kao i nastavak razvoja Banke u ovom poslovnom modelu.
Trenutno nismo u razmatranju pokretanja nove, još jedne emisije obveznica na našem tržištu po modelu kako su provedene prve dvije. U daljem razmatranju Banke je implementacija svega onog što predstavlja ESG model poslovanja, podizanje takvog modela na viši nivo i nakon toga otvaranje ovakvih poslovnih aktivnosti na novim tržištima – ističe Vuklišević.
Miloš Grujić, profesor sa Nezavisnog univerziteta u Banjaluci, sa više od stotinu objavljenih stručnih i naučnih radova, navodi za eKapiju da emisija zelenih obveznica Naše banke predstavlja važan korak u razvoju zelenog finansiranja u BiH.
– To pokazuje da postoji interes i potencijal za ovu vrstu investicija. Što se tiče državnih zelenih obveznica, smatram da bi to bio logičan korak u razvoju, s obzirom na globalne trendove i potrebu za održivim razvojem. O tome će se sigurno raspravljati u budućnosti – kaže Grujić i dodaje da je tržište zelenih obveznica u BiH u ranoj fazi razvoja, ali da pokazuje obećavajuće znakove rasta.
– Postoje inicijative, poput partnerstva između Fonda za zeleni razvoj (GGF) i MF banke, te inicijative Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) poput Kreditne linije za zeleno finansiranje (GEFF), što su pozitivni koraci. Međutim, i dalje postoje izazovi. Nedostaju jasni standardi, a emitenti i finansijske institucije nemaju mnogo iskustva. Da bi se tržište razvilo, potrebne su mjere poput jasnih smjernica i standarda od vlade i regulatora, programa edukacije za sve učesnike na tržištu i, zašto ne reći, podsticajnih mjera vlade. Uz ove korake i adekvatnu podršku, tržište zelenih obveznica svuda, pa i u BiH, ima velika potencijal za rast u budućnosti – pojašnjava Grujić.
Milan Božić, direktor Banjalučke berze smatra da će značaj zelenih obveznica rasti uporedo sa implementacijom principa održivog poslovanja.
– Trenutno se u BiH ne poklanja dovoljno pažnje održivom poslovanju, ali bi se stanje moglo značajno promijeniti u bliskoj budućnosti. Nedavno je na konferenciji u Banjaluci predstavljen “ESG Vodič za kompanije iz Republike Srpske koje ne kotiraju na berzi“. Vodič pruža jasan okvir za usklađivanje sa regulatornim zahtjevima i očekivanjima tržišta. Sadrži i segment posvećen ESG izvještavanju i obuhvata praktične savjete i alate kroz čiju primjenu se mogu identifikovati prilike za unaprijeđenje poslovanja. Konferenciju su organizovali Udruženje poslodavaca i asocijacija Radimo zajedno uz podršku Evropske Unije. Na implementaciji ESG principa će se sve više insistirati, jer bi kašnjenje moglo prouzročiti značajno povećanje troškova poslovanja po osnovu karbonskog otiska – navodi Božić.
Koliko je BH tržište spremno za zelene obveznice?
Neminovna je postojanost interesa privrede, stanovništva i finansijskih institucija za ESG (akronim za okoliš, društvo i korporativno upravljanje) u BiH, ali problem, kako kažu sagovornici eKapije, počiva u nerazvijenosti korištenja tržišnih oblika izvora finansiranja, u ovom konkretnom slučaju obveznica kao vrijednosnih papira.
Muhamed Ibrić (Foto: Univerzitet u Tuzli)
– Stoga, trebamo govoriti o spremnosti na emisije obveznica uopće, a potom zelenih obveznica. Razlog navedenom nalazi se u činjenici da su zelene obveznice po svojim karakteristikama slične konvencionalnim obveznicama. Razlika se ogleda u načinu i namjeni izdavanja. Sektori koji emituju obveznice na bh. tržištu kapitala, Sarajevskoj i Banjalučkoj berzi, pretežno su u početnoj fazi zelene tranzicije. Da se primijetiti da je finansijski sistem, posebno bankarski sektor, najviše zainteresovan za ESG pitanja, o čemu svjedoče nezvanični izvještaji i istupi banaka u kojima se navodi okrenutost ka ESG praksama. To je dodatno podstaknuto i smjernicama entitetskih agencija za bankarstvo, koje ističu važnost upravljanja okolišnih i društvenim rizicima.
Nerijetko je prisutno poistovjećivanje i nerazumijevanje razlika u zelenim i ESG obveznicama, isto tako i regulatornog okvira koji uređuje ova pitanja. Razlika počiva u obuhvatnosti. Zelene obveznice se koriste za finansiranje projekata koji se ponajprije odnose na okoliš, odnosno sada već dobro poznato “E” (eng. environment) u nefinansijskim parametrima poznatijim kao ESG. Praksa je pokazala da su zelene obveznice najpopularnije obveznice povezane sa ESG zahtjevima. Međutim, postoje i društvene obveznice, koje podržavaju projekte sa pozitivnim društvenim utjecajem, te održive obveznice, koje obuhvataju i društveni i ekološki utjecaj – kaže nam magistar Muhamed Ibrić, asistent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koji je magistrirao na temu “Efekti ekoloških poreza na ukupnu zelenu faktorsku produktivnost u zemljama Evropske unije i Zapadnog Balkana”.
Grujić smatra da je stanje zelenog finansiranja u BiH još uvijek na početku, ali da imamo puno potencijala za rast.
– Pozitivni signali poput nabrojanih projekata ukazuju na interes i spremnost za razvoj zelenih finansijskih instrumenata. Široj javnosti je poznato da se u zemlji razmatraju brojni projekti zelene infrastrukture koji bi mogli imati značajan uticaj na podizanje svijesti o održivom razvoju i stvaranje novih mogućnosti za ulaganje. Na primjer, postoje ideje i planovi za izgradnju vjetroelektrana koje bi mogle povećati proizvodnju obnovljive energije i smanjiti emisije štetnih gasova. Takođe, razmatraju se projekti za postavljanje solarnih panela koji bi iskoristile bogato sunčevo zračenje u nekim dijelovima BiH. Osim toga, spominju se i planovi za poboljšanje energetske efikasnosti u javnim zgradama, poput škola, bolnica i administrativnih institucija – ističe Grujić.
Zemlje u okruženju bile su pioniri u emisiji zelenih državnih obveznica. Prvu obveznicu ove vrste emitovala je Srbija 2021. godine u iznosu od milijardu eura, sa rokom dospijeća od sedam godina, a cijela emisija realizovana je na Londonskoj berzi. S druge strane, u pojedinim zemljama emitovane su i zelene municipalne obveznice, npr. gradovi Zagreb i Prilep.
– S obzirom da se međunarodna regulativa sve više usvaja u nacionalnu regulativu, u budućnosti se svakako očekuje pojava korporativnih, ali i državnih ESG obveznica na bosanskohercegovačkom tržištu kapitala. Stoga, smatramo da će razvoj tržišta zelenih obveznica kod nas ući u novu fazu sa pojavom korporativnih i državnih zelenih obveznica – dodaje Ibrić.
Privreda i zelena tranzcija
Različiti privredni subjekti na različit način percipiraju važnost ulaganja u zelene projekte. To je, s jedne strane, uslovljeno prirodom poslovanja, a s druge strane orijentiranošću preduzeća u pogledu nastupanja na tržištu (domaće tržište ili izvoz).
– Postaje evidentno da će preduzeća orijentisana na izvoz proizvoda biti više motivisana za ulaganje u zelene projekte u odnosu na preduzeća koja su orijentisana na domaće tržište. U tom smislu, većina preduzeća koja izvoze u EU uključena su u hijerarhijske odnose lanca vrijednosti koje kontrolišu inostrani potrošači i preduzeća, posebno iz EU. Posljednje je posebno izraženo kod dominantnih izvoznih sektora u BiH, među kojima se izdvajaju energetika i prerađivačke industrije, poput metalske i drvne – pojašnjava za eKapiju Emira Kozarević.
Dodaje da takva inkluzivnost u globalne lance vrijednosti generiše brojne izazove, kao što su: potreba za modernizacijom tehnologije, materijalna efikasnost, digitalizacija proizvodnih procesa i ozelenjavanje proizvodnje. Posljednje će zahtijevati, ističe, integrisan pristup praksi upravljanja okolišem, povećanju upravljanja otpadom i recikliranje, kao i ponovnoj upotrebi u proizvodnom procesu.
– Sektor energetike je posebno izložen izazovima u smislu njegove potrebe za energetskom transformacijom. Prema statističkim podacima, BiH je lider među zemljama Zapadnog Balkana u pogledu izvoza električne energije. Međutim, neefikasni i zastarjeli procesi proizvodnje električne energije koji proizvode vrlo visoke razine ugljen-dioksida (CO2), zbog očekivanih visokih izvoznih dadžbina EU, npr. CBAM ili mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama, ubrzo bi mogli postati neisplativi, što će prouzrokovati smanjenje prihoda za preduzeća u ovom sektoru, a koja su u najvećem dijelu u državnom vlasništvu. Smanjenje prihoda od izvoza električne energije dodatno će biti praćeno porastom rashoda nastalih po osnovu ulaganja u infrastrukturu energetskog sistema. Vrlo je vjerovatno da će rješenje biti pronađeno u rastu cijene električne energije na domaćem tržištu, a što se manifestuje na sve druge sektore, u kojima je u velikom dijelu prelazak sa naftnih derivata na električnu energiju strategija zelene tranzicije – naglašava Kozarević.
Grujić navodi da, iako još uvijek nema mnogo domaćih kompanija koje aktivno ulažu u zelene projekte, se primjećuje rastući interes za održivost i zaštitu životne sredine.
– Očekuje se da će globalni trendovi prema održivom poslovanju i sve veća svijest o ekološkim pitanjima podstaći više kompanija u BiH da prepoznaju potencijal zelenih projekata. Kako se implementacija ovih projekata bude širila, očekuje se da će se povećati i broj emisija zelenih obveznica, što će pozitivno uticati na tržište kapitala i održivi razvoj zemlje – kaže nam Grujić.
– Ali, treba imati na umu da početna faza zelene tranzicije zahtijeva angažman ne samo privatnog nego i javnog sektor, posebno kada se radi o malim i srednjim preduzećim – navodi Ibrić i dodaje da treba istaći značaj strateškog pristupa zelenoj tranziciji u BiH.
Božić ističe da su zelene obveznice prije svega vezane za korporacije koje moraju uvesti principe održivog poslovanja.
– Ali i državne institucije bi mogle na konkretnim primjerima pokazati da im je stalo do životne sredine tako što bi smanjile nepotrebne troškove kroz digitalizaciju poslovanje.
Ima li rizika?
Zelene obveznice nose različite rizike, kako uobičajene tako i specifične. Uobičajeni rizici uključuju kreditni i reputacioni rizik, rizik likvidnosti i rizik kamatne stope. Specifični rizici obuhvataju rizik projekta i regulatornih promjena, nedostatak znanja, potencijal za “greenwashing” i ograničene opcije investicija.
Miloš Grujić (Foto: Siniša Pašalić)
– Redom, nedostatak podataka o zelenim obveznicama otežava procjenu kreditnog rizika, a projekti finansirani zelenim obveznicama mogu biti rizični i ne donijeti očekivani prihod. Drugo, integritet emitenta može biti doveden u pitanje, uticati na njegovu reputaciju što će povećati troškove zaduživanja ili ugroziti isplatu. Osim toga, nedostatak opšteprihvaćenih standarda za zelene obveznice može dovesti do “pogrešnog predstavljana održivosti”. Grinvošing predstavlja koncept u kojem se pokušava uz pomoć “zelenih” marketinških i PR aktivnosti promovisati organizacija kao ekološki osvještena i društveno odgovorna, iako to ona zapravo nije. U cilju ublažavanja zabrinutosti usljed raširenosti “zelenog pranja” i prevara investitora na tržištu zelenih obveznica, kreirane su mjere samoregulacije, uključujući smjernice, preporuke, vodiče i standarde dobre prakse. Treće, tržište zelenih obveznica je relativno novo i manje likvidno od tradicionalnih tržišta obveznica. Na kraju, kao i kod tradicionalnih obveznica promjene u kamatnim stopama mogu uticati na cijenu zelenih obveznica – za eKapiju navodi Miloš Grujić.
Neiskorišteni potencijal i barijere
Emina Kozarević ističe da kada posmatramo vremenske trendove možemo uvidjeti određene pozitivne pomake u pogledu korištenja zelenih obveznica i zelenih kredita.
– Međutim, kada posmatramo prostornu komparaciju tada su rezultati nešto drugačiji. Tržište korporativnih i državnih zelenih obveznica nije prisutno, dok je u zemljama u okruženju prisutno. Kako smo ranije apostrofirali, tržišni oblici prikupljanja finansijskih sredstava nisu pretežno razvijeni ni u konvencionalnom smislu.
S obzirom na veliki potencijal za razvoj zelenog finansiranja u bh. ekonomiji, korisno je podrctati nekoliko barijera koje koče razvoj zelenog finansiranja u BiH. Među najznačajnijim barijerama izdvajaju se nejasna regulatorna pravila u kontekstu nepostojanja nacionalnih standarda u vezi sa značenjem održivosti, administrativna kompleksnost te regulatorna neusklađenost.
Za kraj važno je istaći da kada je u pitanju zeleno finansiranje odgovornost ostaje na regulatorima, da se kroz izmjene regulatornog okvira olakša proces emisije zelenih obveznica ili plasmana zelenih kredita, kako bi se učinili dodatno atraktivnim za investitore ili dužnike – poručije Kozarević.
Kako nam kaže direktor Banjalučke berze Milan Božić trenutno se nalazimo na početku ovog procesa.
– Ovo ostavlja mnogo mogućnosti da se bude kreativan i inovativan na ovom polju. Naravno, uvijek se mogu preuzeti prakse iz razvijenijih zemalja koje su se pokazale kao najefikasnije.
Grujić navodi da je mnogo potencijalnih projekata u fazi razmatranja, ali i da postoje i izazovi, kao što su nedovoljna informisanost o zelenim finansijskim instrumentima i regulatorni okvir.
– Potrebno je više edukacije o zelenim finansijama i jasnija regulativa kako bi se podstakao dalji razvoj zelenog finansiranja u BiH. Uz ove korake, zeleno finansiranje ima potencijal za značajan rast i doprinos održivom razvoju zemlje.
Senka Trivić
Izvor: ba.ekapija.com
