Kako bi se na pravi način prikupila, obradila i prezentirala baština i naslijeđe Goražda, prije skoro šest godina, na inicijativu nekolicine entuzijasta u tom gradu, pri Centru za kulturu, po prvi put osnovan je Zavičajni muzej.
Goražde je grad koji se može pohvaliti bogatom prošlošću o čemu svjedoče brojni spomenici i materijalni ostaci o životu na tom području. Kako bi se na pravi način prikupila, obradila i prezentirala njegova baština i naslijeđe, prije skoro šest godina, na inicijativu nekolicine entuzijasta u tom gradu, pri Centru za kulturu, po prvi put osnovan je Zavičajni muzej.
Kustos Admir Džemidžić u razgovoru za Fenu pojašnjava da je najveću podršku kroz partnerstvo u izradi postavki i muzejskoj djelatnosti pružila Fondacija “Kulturno naslijeđe bez granica”.
Podsjeća da je prva inicijalna postavka u muzeju “Ratna izložba” otvorena simbolično 18. septembra 2016. godine, kada se obilježava Dan Bosankopodrinjskog kantona (BPK) i Grada Goražda.
“Tada smo za jedan kratak period prikupili nekolicinu predmeta koji su zapravo bili dio svakodnevne upotrebe ljudi koji su živjeli u opkoljenom Goraždu u periodu 1992–1995. godine. Pokušali smo da predstavimo kreativnost građana Goražda i njihov nesalomljivi duh i volju za preživljavanjem”, pojašnjava Džemidžić.
Danas Zavičajni muzej ima znatno veću postavku predmeta koji svjedoče o životu na tim prostorima u bliskoj, ali i dalekoj prošlosti.
“Sada već imamo tri zbirke – historijsku, etnološku i arheološku, a privodimo kraju projekat stalne arheološke postavke u kojoj će posjetioci moći da vide Goražde od najstarijih vremena, jer nam je namjera da obuhvatimo sve slojeve historije bogatog kraja Gornje – drinske regije. Goražde ima uistinu bogatu prošlost jer prvi materijalni dokazi o ljudskom bivstvovanju na ovim prostorima sežu još 7.500 godina prije nove ere i kroz sve periode zastupljena je ta čovjekova prisutnost ovdje i osvjedočena svim materijalim dokazima koje ćemo mi do kraja izložiti u našem muzeju”, napominje on.
Pored ratne izložbe, posjetioci trenutno mogu vidjeti dio bosanske kuće, dio neolitskog života kakav je bio na prostoru Goražda i okoline, odnosno u Jagnjilu, Zupčićima. Izloženi su i predmeti iz metalnog doba s lokaliteta Gradina – Kreča kod Ustikoline i drugo.
Po riječima Džemidžića, građani ali i turisti do sada su najveći interes iskazali za ratnu postavku koja sadrži vrijedne eksponate iz vremena opsade grada koji svjedoče o kreativnosti i nepokolebljivosti duha stanovnika, u najtežim vremenima.
Uz ostalo, u muzeju se može vidjeti ručno rađeno oružje tzv. lunte ili pištolji s drvenom oplatom ili preklopnim mehanizmom, “vintalo” za proizvodnju električne energije sa sijalicom i radioprijemnicima, ili “vintalo” s dinamom. Pohranjeni su tu i ručno rađeni durbini od drveta, “havan” za rezanje duhana, različite vrste fenjera, peći kao i drugi predmeti koji su u to vrijeme život činili lakšim.
Muzej čuva i originalne eksponate iz paleta iz akcije “Padobran”, među građanima poznatije kao “holtanje” iz 1993. godine koja je upamćena kao godina gladi. Zbog blokade humanitarnih konvoja za Goražde od marta 1993. godine do početka 1994. godine kroz akciju “Padobran” transportni avioni NATO-a izbacivali su pakete sa hranom i lijekovima na lokacijama koje su označene kao sigurne i koje su bile udaljene od agresorskih položaja. U Goraždu su to prozvali “holtanjem”, a padobran i dio sadržaja paketa nalazi se i u muzeju, kao i gojzerice nazvane “šunjalice”, koje su stizale humanitarnim konvojima.
“Ratna postavka naročito plijeni pažnju i svi su nekako emotivno vezani za to, naročito oni koji su bili tu tokom rata pa su otišli, a potom se vratili nakon nekog vremena. Mnogo je onih čija su se djeca rodila u dijaspori i oni emotivno objašnjavjau svojoj djeci za šta su služili ovi predmeti i na koji način su ljudi preživljavali tu golgotu u trajanju od skoro četiri godine. Ovo i jeste napravljeno da bude opomena za mlađe i starije generacije, da se nikada ne zaboravi, ali i ne ponovi. Turistima je mnogo zanimljiva i replika centrale koja se nalazi vani, Most ispod mosta i sve te priče koje ih prate”, pojašnjava Džemidžić.
Navodi da je stranim turistima sve takođe jako zanimljivo, kao i svi predmeti koji svjedoče koliko su Goraždani i ostali ljudi koji su živjeli ovdje, bili domišljati tokom rata.
“Jedan od posebno zanimljivih eksponata je i čahura od projektila 72 milimetra,koji je nažalost nanio toliko štete i nedaća. Poslije je ta čahura služila kao školsko zvono koje je simbolično označavalo kraj časa. To je posebno zanimljivo, da smo nešto što nas je ubijalo iskoristili za nešto što bi nas naučilo. Izloženi su i školski ratni dnevnici, koji su takođe zanimljivi ljudima. Dođu, prelistaju, neki i pronađu svoje ime i prisjete se tih dana”, ističe on.
Džemidžić napominje da je pandemija u protekle dvije godine uticala i na planove Zavičajnog muzeja kao i same posjete, a to vrijeme iskorišteno je za rad na opisivanju i dokumentiranju kolekcije kao i publikacijama koje će u budućnosti biti izložene kako bi se javnosti još kvalitetnije prezentirala bogata kulturno-historijska baština.
“Sada već prolazi pandemija i vjerovatno s dolaskom ljepšeg vremena posjeta će biti više. Ima mnogo interesanata iz Sarajeva koji žele doći, kao i neke organizirane grupe koje žele obići muzej. Prije pandemije imali smo niz posjeta poput organizirane posjete škola iz Krajine, dolazili su i iz Doboja što je za nas bilo zanimljivo, ali i drugih gradova. U proputovanju svrati također dosta manjih grupa. Ostvarili smo i neke kontakte sa turističkim agencijama pa ćemo nastojati da ponudimo neke pakete za jednodnevnu posjetu Goraždu gdje ćemo pored obilaska muzeja ponuditi i obilazak drugih znamenitosti poput Rorova, Bijelih voda i slično. Do ljeta ćemo imati spremnu i stalnu arheološku postavku i zatvoriti cjelinu za početak, a dalje ćemo se razvijati u skladu sa našim finansijskim mogućnostima”, zaključuje kustos Zavičajnog muzeja Goražde.
