Zaštita izvorišta u Zapadnohercegovačkoj županiji

Autor: Vlado Rašić

Zapadna Hercegovina obiluje velikim brojem izvora koji se razlikuju po svojoj veličini i kapacitetu vode koju izbacuju. Mnogi izvori se koriste kao vodocrpilišta za vodovode kojima se opskrbljiva lokalno stanovništvo pitkom vodom. Naravno ta voda mora zadovoljavati određene standarde kvalitete kako bi bila sigurna za korištenje.

Međutim realno se postavlja pitanje koliko smo sigurni da je to tako.

Voda koja se uzima sa područja neke Općine uzima se sa više lokacija na cijelom sistemu vodoopskrbe i šalje se na analizu. Analiza koja se uradi dolazi na uvid Komunalnim poduzećima ali nijedno Komunalno poduzeće ne dopušta javnosti direktan uvid u rezultate analize.

Postavlja se pitanje “Zašto analiza nije dostupna javnosti ako zadovoljava sve zdravstvene norme propisane zakonom???”

Bojim se da tu nešto ne štima i da je voda za piće daleko ispod nekih normalno prihvatljivih normi.

Manje više je poznato da se voda “KLORIRA” kako bi bila sigurna za piće i to nije problem ako je razina klora u vodi u prihvatljivim granicama za ljudsko zdravlje. Dosta puta se može vidjeti kada pustimo vodu da je ista mutno bijela a pojašnjenje iz Komunalnih poduzeća je kako je to zbog kloriranja. Pa ako je to zbog utjecaja kloriranja vode kako to da imamo periode kada je voda sa česme idealno bistra dok je u određenim periodima mutno bijela.

Ako idemo dalje sa razmišljanjem jasno nam je da se nalazimo u krškom području koje je vodo propusno i u velikoj mjeri podložno zagađivanju podzemnih voda.

Da bi mogli shvatiti kolika opasnost prijeti od zagađivanja izvora u Hercegovini ispričat ću vam neke detalje o određenim istraživanjima i slučajnim događajima a vezanim za vode i ponore.

Prilikom izgradnje jezera Buško Blato između Livna i Tomislavgrada vršena su određena ispitivanja prije saniranja postojećih ponora te su u iste ispuštane boje kako bi se došlo do saznanja gdje sve završava voda koja odlazi u te ponore.

Tada se dogodilo da je u Tihaljini na izvoru Bučalo ispod naselja Kordići došlo do pojave obojene vode a ta razlika je bila odlično vidljiva na samom mjestu miješanja izvorske vode sa riječnom jer je i rijeka nizvodno poprimila neku plavkastu boju. Naravno u to vrijeme većina lokalnog stanovništva se snabdijeva vodom sa izvora te je to izazvalo određenu paniku i nitko nije vodu uzimao bojeći se za zdravlje.  Par dana kasnije dolazili su ljudi koji su ispričali o čemu se radilo i pitali ima li itko uzorak vode koji bi oni i dobro platili, međutim nitko je nije uzimao iz straha od trovanja.  Kada su rekli da će taj ponor iz kojeg voda tu dolazi biti začepljen te su tek tada izazvali pravu paniku među stanovništvom i skoro bili pretučeni jer su se ljudi prepali da će ostati bez izvora koji je u to vrijeme život značio.

Međutim ponor je začepljen a voda i dalje izvire na Bučalu i u vrlo rijetkim da kažem ekstremnim situacijama dolazi do presušivanja vanjskog izvora dok jedan dio koji izbija u samoj rijeci nikada ne prestaje izvirati.

Druga zanimljivost je bila prilikom izgradnje akumulacije Nuga u Drinovcima za potrebe Hidroelektrane Peć Mlini gdje se voda skrenula u ponor i u tom ljetnom periodu negdje kod Tučepa u Republici Hrvatskoj je izbio izvor koji godinama nije bio aktivan.


Testiranje sa bojom je vršeno i na ponoru Nuga u Drinovcima i trebalo je 18 sati da bi se obojena voda pojavila na izvoru rijeke Tihaljine u Peć Mlinima što je dovelo do zaključka da ta voda dugo putuje od ponora do izvora dok je u stvarnosti zračna razlika nekih kilometar. 

Kada uzmemo kartu i vidimo da je zračna udaljenost od Buškog blata do Tihaljine negdje oko 60 kilometara onda vam je jasno koliko je to područje iz kojeg vrlo lako može doći do zagađenja izvora.

Da se vratimo na temu kvalitete vode koju pijemo: Svima je poznato da se razvoj gradova povećao povlačenjem stanovništva iz sela u gradove te time i povećali problemi oko kanalizacija i prečistača otpadnih i fekalnih voda. Samim time mogućnost zagađenja se enormno povećala a svjedoci smo da prečistači ili ne postoje ili nisu u funkciji.

Ako za primjer uzmemo radi zemljopisnog položaja Općinu Posušje i Općinu Grude vidimo da se Posušje nalazi skoro pa iznad izvora Grudskog Vrila koje je vodocrpilište za područje cijele Općine Grude te zračna linija može maksimalno iznositi nekih 10 kilometara (ako i ima toliko) onda vam je jasno kolika opasnost postoji od zagađenja. Kada tome dodamo situaciju oko ponora na Buškom blatu i izvora Bučalo u Tihaljini i razdaljinu od nekih 60 kilometara bojim se da se već nalazimo u jednoj nezgodnoj situaciji i realnoj prijetnji od zagađenja izvora vode.

Da ne bi bilo da nema i drugih opasnih situacija osvrnuti ću se i na našu Općinu Grude i prečistač koji je više van funkcije nego u funkciji . Naravno vlast će reći kako on funkcionira jer je u njega utrošeno oko 500.000 maraka za sanaciju ali reakcije mještana u okolici prečistača u Grudama nam govore nešto drugo a to je da isti ne služi svrsi jer se u njegovoj blizini nekada ne može ostati od neugodnih mirisa te se voda koja se ispušta u polje može nazvati svakako ali ne prečišćenom. 

Ako gledamo realno dolazimo do jedne spoznaje kako razmjeri štete mogu biti ogromni i nenadoknadivi i vrlo lako se može dogoditi da u bliskoj budućnosti postanemo potpuno ovisni o uvozu dok bi mogli biti jedan od najvećih Evropskih izvoznika pitke vode.

Da bismo se uvjerili da koristimo zdravstveno ispravnu vodu sve analize koje rade Komunalna poduzeća bi trebala biti javno dostupne na službenim stranicama Općina na kojima će biti vidljivi svi parametri pretraživanja i kod koje ustanove su ista urađena. Sve dok se to svodi na povjerenje tu nema mjesta jednoj općoj sigurnosti. Nadam se kako će mjerodavne službe koje bi trebale raditi u interesu svojih građana postupiti ispravno i dati javnosti na uvid sve vrste dokumenata koji izravno mogu utjecati na zdravlje svih nas.

Sve Općine i Gradovi koji nemaju bi trebali izraditi elaborat o zaštiti vodocrpilišta, a one koji ga već imaju trebali bi ga se i pridržavati.

Medijski sadržaj je nastao u okviru projekta “Promoviranje sudjelovanja građana u lokalnoj upravi” koji Centar za građansku suradnju iz Livna implementira uz podršku Nacionalne zaklade za demokraciju (NED). Sadržaj i stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stavove Centra za građansku suradnju i Nacionalne zaklade za demokraciju. Korištenje sadržaja i njegovo ustupanje trećim stranama je moguće uz prethodnu suglasnost Centra za građansku suradnju.

Izvor: cgslivno.org