Moderno demokratsko društvo, kakvom Bosna i Hercegovina (BiH) teži, podrazumijeva i moderne, odgovorne medije, kao i odgovorno civilno društvo koje je u mogućnosti da odgovori potrebama građana. Povjerenje građana u medije i civilno društvo, koje bi se ogledalo u kontinuiranoj komunikaciji i podršci radu organizacija civilnog društva kao i povjerenju prema medijima, najbolji je pokazatelj stvarnog napretka društva. Na žalost, BiH je, u mnogo čemu, daleko od zamišljenog ideala demokratije.
Globalna ekonomska kriza 2008. je značajno uticala na rad medija, smanjujući prihode od oglašavanja , te bitno utičući na medijsko tržište. Internet penetracija, koja rapidno raste u posljednjim godinama, nadalje je poremetila odnose na tradicionalnom medijskom tržištu, čineći komunikaciju sa publikom mnogo lakšom. S druge strane, jačanje “novih medija”, posebno u online sferi, dovelo je do ogromnog urušavanja standarda novinarstva, što je opet, rezultiralo u padu povjerenja građana (publike) u medijsko izvještavanje. Mi danas živimo apsurd ogromne dostupnosti informacija koja rezultira u nikad većoj opštoj neinformiranosti građana, ili nemogućnosti publike da kvalitetno apsorbira (iskoristi) dobivenu informaciju.
Krajnje je vrijeme da se posvetimo adekvatnoj edukaciji građana u medijskoj pismenosti – kako kvalitetno primati informacije (koji su provjereni kanali informisanja, kako prepoznati vjerodostojan izvor informacije, kako provjeriti vjerodostojnost izvora), kako bi adekvatno razmotrili, svaki građanin na individualnom nivou i društvo u cjelini, korist i implikacije informacija do kojih su došli. U tom smislu, mediji moraju sarađivati sa organizacija civilnog društva, posebno sa lokalnim organizacijama koje rade na terenu. Niko ne može prenijeti potrebe lokalnog stanovništva, identifikovati lokalne teme i probleme koje je potrebno istražiti, kao što to mogu lokalne organizacije civilnog društva. Neophodno je uspostaviti kontakte između novinara i lokalnih aktivista, otvoriti kanale komunikacije, uspostaviti saradnju i jasno iznijeti potrebe i jedne i druge strane. Frustracija koja postoji godinama, u kojoj predstavnici civilnog društva okrivljuju novinare da ne prate njihov rad i da se ne udubljuju u bitne teme koje oni promoviraju, dok sa druge strane novinari okrivljuju predstavnike civilnog društva da ne znaju da “objasne” šta je u stvari problem koji zastupaju, može da se riješi samo i jedino otvorenim razgovorom. Krajnje je vrijeme da prebrodimo razlike, stvarne ili zamišljene, jer nam je obostran interes za saradnju, koja može rezultirati boljim rezultatima u radu za obje strane. Novinari, sa svoje strane, moraju pokazati interes za lokalne teme i odmaknuti se od političkog narativa koji dalje narušava I onako poljuljano povjerenje u njihov rad. I upravo tu im mogu pomoći predstavnici civilnog društva, namećući teme koje su važne za lokalne zajednice, a koristeći, pri tom, znanje i iskustvo skupljeno tokom godina rada na terenu. Cilj nam je zajednički – izgradnja demokratskog društva u BiH koje će omogućiti bolji i kvalitetniji život svakog građanina u ovo zemlji – a na nama je da nađemo način da do tog cilja dođemo što prije.
Leila Bičakčić
