Posmatrajući naše današnje društvo u ovoj zemlji,primijetila sam kako dosta ljudi danas nisu upućeni po meni jakoj bitnoj temi o kojoj se ne priča dosta.Radi se ustvari o mentalnom zdravlju mladih ljudi i kako nije posvećena sama pažnja njemu.
Svatko od nas ima neke svoje probleme,bili da su oni neki društveni,porodični,financijski ili pak neki stres koji nas opterećuje neko vrijeme.Dosta ljudi,koliko ja vjerum,o takvim problemima ne voli pričati unutar svog društva pa čak ni sa profesionalnim licima.Ali zašto je to tako?Na ovo se pitanje može vjerovatno nanizati stotine odgovora,u zavisnoti od svačije perspektive.Ali ja jednostavno mislim da ljudi ili omladina nisu dovoljno edukovani o ovoj bitnoj stvari koja se naziva mentalno zdravlje.Mladi ljudi moraju shvatiti koliko god je fizičko zdravlje bitno,toliko je i psihičko.Dosta omladine danas ne zeli pričati o ovakvim problemima možda iz nekog straha da ne budu osuđeni od strane društva ili da ne budu shvaćeni u potpunosti.Možda se istim tim mladima ne daje tolika podrška da zadobiju slobodu da pričaju o tome.I ne,ne pričam da netko mora sada imati neke specifične psihičke probleme da bi se o tome pričalo.Općenito smatram da svatko drugačije doživljava nešto što tu osobu može dovesti da se osjeća loše.Npr.dosta omladine se nosi sa stresom bilo u srednjoj školi ili na fakultetu,stres može itekako utjecati na nase psihičko zdravlje a i moze i na naše fizičko.Također postoji još jedan termin zvan “anksioznost” kojeg sam čula dosta puta među svojim društvom i prijateljima.Nemate pojma koliko se samo mladih osoba nosi sa anksioznošću,koja se može javljati i u toku njihovog školovanja ili u društvu.Anksioznost može natjerati osobu da se još više stresira i brine oko nekih stvari,može biti uzrok nesposobnosti osobe da komunicira sa drugima ili proba neke nove stvari.Pored toga jedna od bitnih tema koja se dosta i pojavljuje kod nas jeste bullying ili vršnjčko nasilje.Vršnjačko nasilje postoji i dan danas,ono se ne mora samo iskazivati fizički ,dovoljne su i same riječi da mogu izvršiti utjecaj na druge.Kao osoba koja je prošla kroz tako nešto,dosta je u to vrijeme znalo utjecati na mene kao osobu.Srećom sam imala podršku nekih osoba da se izborim iz tog.Mlade osobe koje se mogu suočiti sa time moraju znati da pričanje oko ovoga ne treba biti neka stidna stvar ili da jednostavno žive u strahu radi drugih.Znam da je uveden „Dan ružičastih majica„ koji je posvećen upravo ovoj vrsti nasilja.Ali smatram da se ovome ne treba podariti pažnja na samo jedan dan nego da trebamo više iskazati brigu o rješavanju ovakvog problema.A što se tiče općenito o mentalnom zdravlju,mislim da se mladi trebaju edukovati više o tome.Pogotovo vršenje edukacije u srednjim školama.Jer trebamo prikazati da uvijek možemo podariti podršku nekome i pomoći pa čak da se i radi o nekom sitnom problemu.Svačiji problem je važan.I svatko zaslužuje da ga se sasluša i pomogne mu se.Ovu svijest možemo povećati pomoću nekih aktivnosti koje će edukovati mlade ljude i ponuditi im podršku.Te aktivnosti mogu biti jednostavno vršenje edukacije po školama ili sličnim objektima te možda i neke radionice,ankete.Željela sam podijeliti ovo jer sam i sama kao mlada osoba znala proći kroz slične stvari ili sam jednostavno primjetila šta nam to fali u društvu.Željela bih čuti i vaše mišljenje i komentare na ovakvu temu.
Izvor: lonac.pro
