Naselje u Banjaluci poznato kao Šeher, a danas Srpske Toplice, na neki način, kolijevka je grada na Vrbasu. Udaljeno je 5 kilometara južno od centra, a prepoznatljivo je i domaćem stanovništvu i turistima, najviše po kulturno-historijskim spomenicima, kao i prirodnim atrakcijama.
Najzanimljiviji su termo mineralni izvori koji su vezani za ovu lokaciju i koji su se koristili još u rimskom periodu. Nekoliko izvora se nalazi na samoj javnoj plaži Vrućica, koja se nalazi pored hladnog Vrbasa gdje izvire termomineralna voda. Pogodna je za liječenje reumatoloških, neuroloških, kardiovaskularnih i kožnih oboljenja.
Ove vode imaju temperaturu ljudskog tijela. Temperatura na izvoru termalne vode iznosi 36 stepeni, dok je u bazenima i banjama 32 stepena, prirodno bez hlađenja.
Plaža Vrućica je dostupna i danju i noću, svim turistima. Mnogi turisti i posjetioci koji dođu na ovu lokaciju budu oduševljeni tim prizorom i mogućnošću da koriste ove izvore besplatno.
Tu se uz Terme nalazi i jedna zanimljiva populacija reliktne biljke koja se zove Vilina vlas, a koja je vrlo rijetka u ovom kontinentalnom dijelu Evrope. Ona postoji još uz termalne izvore u Trebinju i oko Dubrovnika.
Ono što je još zanimljivo za ovu lokaciju su termomineralni izvori u privatnim kućama, gdje praktično vlasnici nude usluge banjanja u jednom domaćinskom okruženju u svojim privatnim kućama.
Nedavno je počela i rekonstrukcija banjsko-rekretivnog centra koji treba da bude završen ove godine. Za N1 je ovo potvrdio Milan Šukalo iz JU Turističke organizacije grada Banja Luke.
“Očekujemo da će Banjaluka dobiti još jedan dodatni sadržaj i da će upravo banjski turizam uticati na produženje boravka u Banjaluci”, istaknuo je Šukalo, komentarišući rekonstrukciju banjsko-rekretivnog centra.
Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine “Graditeljsku cjelinu – Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banjaluci”.
Inače, u ovom dijelu se nalazi i najstarija kuća u Banjaluci ‘Šeranića kuća‘, koja se skoro urušila. Mnogi se nadaju i priželjkuju da ovo blago ne propadne i da će jednoga dana postati muzej i još više uljepšati ovo kulturno-historijsko područje. Koliko je ovdje lijepo, priče kažu, da je postojalo i nepisano pravilo da komšija komšiji ne zaklanja kuću kad gradi, kako bi imali pogled na prekrasni Vrbas.
Izvor: akta.ba
