Mnogi vlastitu ispunjenost pronalaze u humanitarnom radu i pomoći drugima, a među njima je Hana Omeragić, studentica psihologije i pedagogije iz Sarajeva, koja je svoju sreću pronašla u osmijesima mališana kojima je pripremila novogodišnje paketiće.
Već neko vrijeme 24-godišnja studentica bavi se humanitarnim radom, a njene aktivnosti su, zbog njene velike ljubavi prema djeci, najčešće vezane upravo za njih.
Hana oduvijek uživa u radu i igri s mališanima, stoga se odlučila da za novogodišnje praznike obraduje djecu iz Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju “Vladimir Nazor” Sarajevo. Sredstva za paketiće prikupila je uglavnom od džeparca, ali i vlastitom zaradom koju ostvaruje povremenim studentskim poslovima. “Oduvijek sam sreću pronalazila u igri i radu s djecom, a već dugo se bavim i humanitarnim radom. Neke od najsretnijih uspomena iz djetinjstva vezane su upravo za period novogodišnjih praznika te sam odlučila pružiti nekome barem komadić sreće koju sam ja imala kao djevojčica, djeci pružiti radost, uspomene i najvažnije – slatkiše”, kazala je.
Ona ističe da se ideja javila još prije pandemije, ali zbog situacije u kojoj smo se našli protekle skoro dvije godine, tek sada je uspjela ostvariti svoju namjeru.
“Novac koji je uložen u ostvarivanje moje želje za pružanjem radosti djeci doma Vladimir Nazor štedjela sam skoro godinu i zamišljala kako će to sve izgledati, ali nisam ni slutila da ću zapravo zatrpati kuću igračkama koje su u konačnici spakovane u 180 paketića”, dodala je.
Humanitarne akcije skoro uvijek nailaze na podršku okoline, a ideju pojedinca često prepoznaju najbliži, koji se na razne načine uključuju i žele biti dio pozitivnih priča. Omeragić ističe da su i njeni prijatelji i porodica željeli učestvovati te pomoći u ostvarenju njene zamisli.
“Prijatelji i nisu bili iznenađeni kada su saznali za ovu ideju, jer me svi znaju kao osobu koja uživa u igri i radu s djecom. Mnogi su željeli učestvovati i pomoći prilikom pravljenja paketića, ali nažalost to nije bilo moguće. Mama i brat su bili ti koji su noćima sa mnom slagali, razvrstavali, pakovali i na sve to vezali mašnice, te mi omogućili da ostvarim svoju želju”, istakla je.
Hana ističe da ovaj njen projekt može biti primjer da za sreću nije potrebno ništa više od malo truda i puno ljubavi. Ona naglašava da svi možemo praviti male korake i na taj način graditi i izgraditi bolji svijet.
“Ako me neko zbog ovoga vidi kao pozitivan primjer i napravi taj mali korak usljed toga, bit ću preponosna, ali primarni cilj nikada nije bio isticanje mene kao osobe, već pružanje veselja djeci iz Centra “Vladimir Nazor”. Prvi korak jeste svakako da mislimo i brinemo o zapostavljenim skupinama u društvu, ali ono čemu treba težiti jeste stvarna inkluzija u društvo”, dodala je.
