Mirsad ime arapskog porijekla i ima značenje motriti, paziti, osmatrati.
Mirko ime staroslavenskog porijekla i znači mir i tišina.
Mirko i Mirsad. U prevodu onaj koji posmatra, pazi i čuva onoga koji nudi mir i tišinu.
Nadalje kroz priču oni koji paze, vole i čuvaju svoju Srebrenicu.
I jedno i drugo ime veže jedan grad, jedna ulica, jedna ideja. Srebrenica. Grad koji je kroz povijest nosio ime Domavia, Argentarija, Argentum, Bosnia Argentaria.
Mirsad se u rodnu Srebrenicu vratio 2022. godine kao tinejdžer. Danas je on mladi čovjek koji zajedno sa svojom porodicom živi i radi u Srebrenici. Po zanimanju diplomirani pravnik, otac dvoje djece, suprug, sin, ultramaratonac i zaljubljenik u svoju Srebrenicu.
Nakon što je u ovom gradu izvršen genocid u ljeto 1995. godine njegova budućnost je neizvjesna i teška.
Iz Srebrenice najčešće dolaze teške tužne i bolne vijesti.
Ovog puta govorimo o ljekovitosti Srebrenice.
Počinjemo iz ulice Crvena rijeka. Jedno dvorište u ovoj ulici drugačije je od ostalih . Na ulazu ručno izrađen natpis na drvetu „Mujagin han“. Iza drvenih vrata nalazi se besprijekorno uređen cvijetnjak sa autohtonim vrstama ruža đulbešećerki, zambaka, jabuka, kruške i šljive.
Mujagin han je ostvarenje sna Mirsada i njegovog oca. Zamišljen je kao prenoćište koje će biti mjesto susreta dobronamjernih ljudi.
Već ovog ljeta Mujagin han će na konaku imati prve goste.
Smješten je u jednom dijelu porodične kuće porodice Siručić i čuva najposebnije uzorke predmeta koji pišu jednu posebnu priču o prošlosti.
Većina predmeta poput sehara, mlinova za kafu, ibrika, džezvi pripadalo je Mirsadovoj porodici i svjedoče o postojanosti jednog domaćinstva.
Projekat nažalost još uvijek nije podržan od lokalnih vlasti iako ima izuzetno bitan značaj za lokalnu zajednicu, razvoj turizma i generalno razvoj Srebrenice.
Sve urađeno realizirano je uz kreditna zaduženja, a Mirsad se nedavno obratio i nekoliko nevladinih organizacija i udruženja uz nadu da će uz njihovu podršku njegov san biti u potpunosti dosanjan i realiziran.
Ovaj mladi srebreničanin je najbolji ambasador svoga grada. Istrčao je četrnaest ultramaratona, dvadesetpet polumaratona, te veliki broj drugih utrka, a na svim takmičenjima nastupao je u majici sa natpisom „Srebrenica, jedan grad, jedna ljubav.“
Kao najdraže i najposebnije priznanje Mirsad navodi ono koje je na incijativu svojih sugrađana i sugrađanki 2017. godine dobio od opštine Srebrenica za izuzetan doprinos promociji sporta.
Ljubav prema njegovom gradu pomaže mu da prebrodi sve izazove s kojima se susreće.
Njegova podrška od početka bio je komšija iz ulice, Mirko Sekulić.
Mirko je vrstan majstor u rezbarenju, restauraciji umjetnina i drugih ručnih radova.
Nedaleko od Mujaginog hana nalaze se nadaleko čuveni izvori ljekovite vode.
U predivnom drvenom dućanu nalazimo upravo Mirka, srebreničana koji većinu svog vremena provodi upravo na Guberu.
Sa mnogo ljubavi i dostojanstva priča o svemu što je uradio i radi za lokalnu zajednicu.
Navodi da je to mjesto na kojem je proveo svoje djetinjstvo, svoju mladost i najljepše dane svog života.
Guber za njega predstavlja oazu ljekovite vode, čistoga zraka, ali i ono najbitnije, mjesto gdje bi se mogla izgraditi drugačija i ljepša budućnost ovog bosansko-hercegovačkog gradića.
Mirko se ranije bavio uređenjem enterijera i eksterijera, izradom fontana, kamina, slikanjem pirografijom te pravljenjem suvenira od prirodnih materijala, restauracijom kamenih figura na fasadama u njemačkom gradu Berlinu.
Nakon određenih zdravstvenih tegoba boraveći u Francuskoj usavršio je svoj rad sa glinom na lončarskom kolu gdje je zapravo i dobio inspiraciju da proizvodi sapune na bazi ljekovite srebreničke vode.
Ručno je izgradio drveni dućan u kojem prodaje ručno proizvedene sapune, mehleme, eterična ulja i različite vrste suvenira.
Pored toga bez bilo kakve naknade uređuje okolinu ovog kultnog mjesta, puteve, izvore pa čak i pećine koje se također mogu koristiti kao mjesto sa povoljnim prilikama za tretmane ozdravljenja zbog vulkanskog zemljišta, posebnih mineralnih svojstava i velike koncentracije negativnih jona.
Mirko je također na usluzi svim posjetiteljima Gubera, sa stručnim savjetima o korištenju ljekovite vode ali i uvijek spreman kao pravi domaćin uputiti riječi dobrodošlice gostima sa svih strana svijeta.
Njegova želja je biti sa ljudima, dobronamjernim ljudima te konkretno raditi na poboljšanju uslova života u Srebrenici.
Danas Mirko živi sa sinom, a posebno čuva uspomenu na svoju suprugu koja je ubijena 1993. godine.
Ni on kao ni Mirsad nije dobio podršku lokalnih vlasti, a njegova najveća želja je ponovno pokretanje Banje Guber koja bi značila i razvoj svih drugih potencijala koje Srebrenica ima.
Za posebnost ove vode zna se vijekovima ali ona se oduvijek nije smatrala korisnom, čak štaviše čuveni putopisac Evlija Čelebija je u 17. vijeku zapisao „Sredinom ove varoši teče mala voda koja se ulijeva u Drinu. Ona je bijela, a zove se „sreb(rna) voda“. Ali to je neka prokleta voda. Izvire iz rudnika srebra. Stanovnici ove varoši, pijući tu vodu, većinom dobiju na vratu gušu.“
Doktor Hans Duler prvi je ukazao na ljekovotost i posebnost ove vode, a prvu naučnu analizu sačinio je bečki hemičar prof. Dr Ernest Ludwig. On je od 1886. do 1888. godine napravio analizu većine od oko stotinu mineralnih izvora koje ima Bosna i Hercegovina. Izvore u Srebrenici nazvao je „biserom svih izvora na Zemlji“ te predložio njihovu ekspolataciju koja je i započela 1889. godine.
Do 1901. godine izvezeno je 2 miliona i 818.199 boca vode.
Po osobinama, srebreničkoj guber vodi slični su izvori u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Francuskoj, ali u poređenju s njima Guber ima veću zastupljenost minerala i manje arsena te se korisiti bez bilo kakvih razrjeđenja i dodatnih procesa prije direktne upotrebe.
Voda sa vrela Crni Guber 1956. godine proglašena je lijekom za liječenje hipokromne anemije.
Pored nje poznati su i izvori Očne vode, Ljepotice, Sinus vode, Malog Gubera i nekoliko drugih od 48 različitih izvora ljekovite mineralne vode.
Nažalost od prestanka rata do danas ova ljekovita voda otiče u kanalizaciju, a obnova Banje vrlo često se koristi za političke obračune svih nivoa vlasti.
„Ja sam čir na želucu izliječio Guber vodom, pomogla mi je i za liječenje kože. Ima legenda o vodi Ljepotici, žene su dolazile prije sabaha, koristile vodu ako su imale problem sa plodnošću. Ja sam najsretniji kada vidim da neko prođe pored moje kuće, kada mi mahne, kad vidim djecu da se igraju u potočiću. Ja sa ovom vodom pričam, voda je živa, ona mi šapuće… Sreća je živjeti i boraviti ovdje.“ navodi Mirko Sekulić.
Na Guberu gosti iz Tuzle, Sarajeva, Fojnice, Austrije. Neki su tu već nekoliko puta, a neki su prvi put posjetili ovo prirodno lječilište.
I jedni i drugi su oduševljeni svime što vide i čuju od Mirka.
Svratit će i u Mujagin han na srebreničku kahvu i hurmašice te sok od ruže đulbešećerke.
Mirsad i Mirko oni koji posmatraju, paze i čuvaju one koji nude mir i tišinu.
Jer Srebrenica je jedan grad, jedna ljubav.
Piše: Nihad Suljić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
