U vremenu pandemije korona virusa, brojni su heroji sa vidljivim, ali i manje vidljivim plaštom. Među njima dakako najvidljiviji i moglo bi se reći najveći, jesu zdravstveni radnici koji već godinu dana vode borbu sa virusom koji mijenja i oblike i načine borbe. Ipak, kada borbu birate sami, ona je tim veća i vaša hrabrost zaslužuje s pravom veću vidljivost i nagradu. Zato vam donosimo priču o Slobodanu Markoviću, doktoru medicine, koji se dobrovoljno odlučio za rad na covid odjelu u Javnoj zdravstvenoj ustanovi „Sveti vračevi“ u Bijeljini.
Riječ je o bolnici, koja je regionalni centar po pitanju sekundarne zdravstvene zaštite za grad Bijeljinu, opštinu Lopare, Ugljevik, Donji Žabar i Pelagićevo.
„Primljen sam na odjeljenje za hirurške grane. Tada je već otvorena i treća covid bolnica u okviru ove ustanove. Uz mentorstvo doktora Željka Pejovića dobrovoljno sam se prijavio i sa njim sam stekao prvo radno iskustvo u bolnici u covid odjelu“, ističe Marković.
Dodaje kako je kao mladi ljekar bio prepun želja za radom i dokazivanjem, a najveću motivaciju pronašao je upravo u pozitivnoj reakciji pacijenata.
„Kada sam odlučio da budem ljekar naravno da sam prihvatio da ću liječiti shodno mome znanju i potrebama koje postoje razne bolesti. Ne bira se šta će se liječiti. Bilo gdje da radite ne znate šta će vas zadesiti. Sada smo u pandemiji, nemamo pravo da biramo. Naše je da liječimo. Nisam imao strah za sebe jer se pridržavam svih epidemioloških mjera. Strah postoji naravno kada dođete kući da ne prenesete na članove porodice i prijatelje. Ali nema mnogo razmišljanja jednostavno bolest je tu i treba da se liječi.“
O radu na covid odjelu govori kako je ustaljen i počinje jutarnjom vizitom u časova ujutru, a traje kroz cijelu smjenu. Dešava im se i da u trenutku kada završe sa zadnjim pacijentom već imaju prijem novog, koji u tom trenutku treba medicinsku pomoć.
„Mogu reći da smo kontinuirano pod vizitom i stalnim radom. Rijetki su trenuci kada možemo odmoriti. Radimo u skafanderima, nama se vide samo oči i velika je razlika u komunikaciji na taj način i bez opreme“, ističe Marković.
Prema njegovim riječima epidemiološko stanje u Bijeljini i regiji koja gravitira prema ovoj bolnici, situacija je u posljednje dvije sedmice u pogoršanju. Ipak, Marković ohrabruje da nema mjesta panici, jer kapaciteta ima dovoljno.
„Uvijek smo korak ispred covida i uvijek smo u plusu sa 50 60 slobodnih kreveta. To je kontinuitet koji imamo od avgusta prošle godine. Ujedno se stalno radi na primanju i podmlatku kadra. Edukacije su u toku i ljekari su stalno na edukaciji u Banjaluci ili Beogradu. Pratimo smjernice struke. Ono što smo primijetili u ovom tzv trećem talasu jeste da su dosta teže kliničke slike i da pacijenti ostaju duže na bolničkom liječenju“, navodi Marković.
Zaključuje da rade punim gasom i ne brinu za slobodno vrijeme, jer je u ovoj situaciji najvažnije odgovoriti zadatku.
Piše: Sara Velaga
