Uspješni ljekari porijeklom iz Bosne i Hercegovine uspješni su i cijenjeni širom svijeta. Njihovo zalaganje i bosanski inat bili su im vodilja do cilja. Jedan od njih je i Samir Smajić, ortoped iz Njemačke.
Samopouzdanje mu je bilo oružje, a inat štit.
Samir je rođen i odrastao u Aachenu, u četvrti koja je bila dom mnogim gastarbajterima. Kaže da je odrastanje u takvom okruženju bilo izazovno. Diskriminacija je bila latentna, a talentovana i vrijedna djeca morala su se boriti da isplivaju.
“Uprkos svim izazovima, moji roditelji su uvijek bili tu za mene. Njihova ljubav i disciplina bili su moj oslonac. U našoj kući, postojala su tri stupa na kojima se temeljio naš život. To su ljubav prema Bogu, nauci i sportu”, priča nam Samir.
Iako se je suočavao s pokušajima diskriminacije u školi i na fakultetu, nikada nije dozvolio da ga to obeshrabri.
“U to vrijeme, svijet je bio obavijen ružnom agresijom na Bosnu i Hercegovinu. Bio sam svjestan da se protiv gluposti i mržnje može boriti samo s ljubavlju i znanjem”, istakao je.
Ljubav prema medicini uvijek je bila prisutna u njegovom životu. Kao dijete, fascinirala ga je sposobnost medicinskih stručnjaka da pomognu ljudima i poboljšaju im kvalitetu života. Ta ljubav je kroz godine samo rasla i razvijala se.
Samir Smajić
Bio profesionalni sportista
Ortopediji ga je privuklo iskustvo profesionalnog sportiste.
“Kroz svoju sportsku karijeru, imao sam priliku iskusiti važnost mišićno-koštanog zdravlja i oporavka od ozljeda. To iskustvo me motiviralo da se posvetim ortopediji, i da pomognem drugima da se oporave od ozljeda i vrate svojoj aktivnosti“, pojasnio je.
Također, medicina je tradicija u njegovoj porodici.
“Imam mnogo ljekara s mamine strane u porodici. Odrastajući u takvom okruženju, bio sam svjedok strasti i predanosti koju su moji rođaci pokazivali prema medicini. To me inspiriralo da slijedim njihove korake i postanem ortoped”, naglasio je.
Biti ortoped je kaže izazovno, ali i iznimno zadovoljavajuće.
“Svaki dan imam priliku raditi s pacijentima i pomoći im da povrate svoju neovisnost i kvalitetu života. Uz to, ortopedija je područje medicine koje se stalno razvija i napreduje. To mi omogućuje da se kontinuirano usavršavam i pružam najbolju moguću brigu svojim pacijentima”, pojasnio je.
Učenje mu nije bilo teret već radost
Studiranje medicine za Samira nije bilo teško. Volio je ono što je učio. Svaki dan na fakultetu bio je prilika da nauči nešto novo. Da se približi svom cilju i postane ljekar.
“Učenje mi nije bilo teret, već radost. Znao sam da svaki sat proveden nad knjigama donosi korak bliže mom snu”, kazao je.
Ljubav prema medicini, strast za učenjem i želja da pomognem drugima bili su njegovi vodiči kroz godine studija.
“I danas, kada sam postigao svoj cilj postao ljekar, ta ljubav i strast nisu nestale. Naprotiv, svaki dan u bolnici, svaki susret s pacijentom, svaki uspješno izliječen slučaj, samo potvrđuju da sam odabrao pravi put”, naglašava i dodaje:
“Moja priča je priča o borbi, upornosti i ljubavi prema medicini. Ali, prije svega, to je priča o tome kako ljubav i znanje mogu prevladati sve prepreke”.
Direktor klinike za hirurgiju kičme
Samir je direktor Klinike za hirurgiju kičme u njemačkoj bolnici Katholische Nordkreiskliniken St. Josef Krankenhaus Linnich. Njegovi radni dan obično počinje već u 7 sati i jako je dinamičan.
“Prva stvar koju radim je da pregledam svoje e-mailove i pročitam najnovije medicinske članke. Trudim se da ostanem u toku sa najnovijim istraživanjima i dostignućima u medicini, posebno u području ortopedije. Također, često radim na pisanju članaka za medicinske časopise. To mi omogućuje da podijelim svoje znanje i iskustvo s drugima u medicinskoj zajednici”, pojasnio je.
Nakon toga, pregleda raspored za taj dan.
“Moj raspored obično uključuje operacije, pregled pacijenata u ambulanti ili posjete pacijentima na odjelima. Ovisno o danu, mogu provesti cijeli dan u operacijskoj sali ili u ambulanti”, rekao je.
U 7:30 ima sastanak sa svim ljekarima na odjelu. Na ovom sastanku pregledaju rentgenske snimke i MRI/CT snimke. Također, raspravljaju o novoprimljenim pacijentima i onima koji će biti otpušteni, te planiraju operacije za taj dan.
“Ovaj sastanak je jako važan, jer nam omogućuje da se svi uskladimo i da svaki pacijent dobije najbolju moguću brigu”, istakao je.
Nakon sastanka, ovisno o danu, ide u operacijsku salu, ambulantu ili na vizite pacijentima na odjelima. Operacije radi obično ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. Srijedom i petkom obično pregledava pacijente u ambulanti.
“Moj radni dan obično završava između 16 i 17 sati, ali ponekad se može produžiti i do 22 sata, ovisno o potrebama pacijenata. Međutim, trudimo se biti dobro organizirani kako bismo osigurali da svaki pacijent dobije potrebnu brigu, a da pritom održimo ravnotežu između posla i privatnog života”, naglasio je.
Ponosan na bh. porijeklo
Iako je rođen i odrastao u Njemačkoj, njegova porodica korijene vuče iz Bosne i Hercegovine.
“Iako sam veći dio svog života proveo u Njemačkoj, uvijek sam osjećao snažnu povezanost s Bosnom i Hercegovinom. To je zemlja koja je oblikovala moje roditelje, a kroz njih i mene”, naglasio je.
Ponosan je na svoje bosansko-hercegovačko porijeklo.
“To je dio mene, dio moje priče. I bez obzira na sve izazove, uvijek ću biti tu da podržim svoju drugu domovinu na bilo koji način”, kazao je Samir za Akta.ba.
Posjećuje našu zemlju nekoliko puta godišnje. Obiđe rodbinu i prijatelje te održava veze s medicinskom zajednicom u BiH.
“Imao sam priliku upoznati i surađivati s mnogim talentiranim i posvećenim ljekarima u Bosni i Hercegovini. Neki od njih su prof. Omerhodžić, prof. Biščević, dr. Bećirbegović, dr. Maksić i prof. Vujadinović. Njihova strast prema medicini i posvećenost pacijentima su me zaista duboko impresionirale”, kazao nam je.
Kada je riječ o iskustvima u poređenju s Njemačkom, ističe da su razlike očigledne. Njemačka je zemlja s vrlo razvijenim zdravstvenim sistemom. S druge strane Bosna i Hercegovina još uvijek ima izazove s kojima se treba suočiti.
“Uvjeren sam da s pravim pristupom i posvećenošću, Bosna i Hercegovina može napraviti značajne korake naprijed u pružanju kvalitetne zdravstvene brige”, poručio je.
Supruga i sinovi izvor Samirove radosti
Slobodno vrijeme za Samira je dragocjeno. Trudim se da ga maksimalno iskoristi.
“Kao što ste spomenuli, najveći dio svog slobodnog vremena provodim sa svojom porodicom. Supruga i naša tri sina su moj najveći izvor radosti i inspiracije”, kazao je.
Uživaju u zajedničkim aktivnostima. To su nekada čitanje, rad u kući i šetnje prirodom.
“Smatram da je važno djeci usaditi ljubav prema radu i redu, ali i naučiti ih da cijene male stvari u životu”, pojasnio je.
Putovanja su također važan dio njihovog života.
“Volimo istraživati nove kulture, upoznavati nove ljude i učiti o različitim načinima života. Mislim da putovanja obogaćuju naš život i pružaju nam novu perspektivu svijeta. Naravno, uvijek se radujemo i posjetama rodbini i prijateljima. Bilo da su oni u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugdje u svijetu”, istakao je.
Što se tiče hobija, sport mu je i dalje blizak srcu.
“Kao bivši profesionalni sportista, znam koliko je važno održavati tijelo u formi. Redovno vježbam. Nekada je to igranje stolnog tenisa, košarke, fudbala sa djecom, skijanje, biciklizam, a nekada i teretana. Također, veliki sam ljubitelj nogometa, ali više ne pratim utakmice”, naglasio je.
Samir voli i čitanje, ali nema puno vremena za to. No, smatra da su knjige izvor znanja i inspiracije.
“Sve u svemu, trudim se da svoje slobodno vrijeme iskoristim na najbolji mogući način, bilo da je to kroz kvalitetno provedeno vrijeme s porodicom, putovanja, sport ili čitanje”, pojasnio je.
Njegov moto u životu je: “Dobro raspoloženje, ljubav prema radu, dobro ponašanje i iskreno srce vjernika su ključ uspjeha.”
Ova poruka odražava njegovo duboko uvjerenje da su pozitivan stav, strast prema onome što radimo, moralna integritet i iskrena vjera temelji na kojima trebamo graditi svoj život.
“Bez obzira na izazove s kojima se suočavamo, uvijek možemo pronaći put naprijed ako ostanemo vjerni ovim principima”, poručio je Samir na kraju našeg razgovora.
Razgovarala: Elvedina Obuća
Izvor: akta.ba
