Da postoje ljudi čiji koraci i raširene ruke značajno doprinose zajednici, dokaz je i EKO EHO – Centar za edukaciju i promociju zdravog života. Nekoliko vrijednih žena u Banja Luci, prije skoro šest godina odlučilo je živjeti, svakodnevno pomažući drugima. Uvidjevši problem u zajednici, potencijalno rješenje vidjele su u osnivanju nevladine organizacije.
Prije godinu dana, EKO EHO – Centar za edukaciju i promociju zdravog života pristupio je procesu jačanja organizacijskih kapaciteta koji provodi Institut za razvoj mladih KULT, a koji je ovoj organizaciji pružio brojne prilike za napredak i rast. U razgovoru sa tri sagovornice, žene koje su među zaslužnim za sve dosadašnje uspjehe i postignuća, i nakon šest godina osjeća se velika motivacija, želja i ljubav za svakim sljedećim korakom.
„Kada smo pristupile ovom procesu, smatrale smo da nam je potrebno apsolutno sve, sve nam je značilo pa čak i ono što se drugima podrazumijevalo. Mi smo u ovu priču ušle iz lične potrebe, bez bilo kakvog znanja o vođenju organizacije. Sada smo sigurne u to da nešto što zaista voliš može biti i tvoj posao“, ponosno navodi jedna od njih.
„Mislim da nam je najviše bio potreban učitelj, neko ko će da nam pokaže određene procedure i kojim putem da idemo. Mi smo funkcionisali od projekta do projekta i uz veliku volju i želju, ipak je itekako potrebno jačati organizacijski dio jer od projekta do projekta ne možeš mnogo toga promijeniti“, dodaje druga.
Kada je riječ o prvobitnim očekivanjima, kažu da su ovom procesu pristupile sa određenom dozom nepovjerenja: „Kada je stigao prvi email, sve to nam je izgledalo vrlo korisno i zanimljivo, ali nismo zaista znale da će taj proces biti ovakav – krenule smo na radionice ne znajući koliko toga ćemo ustvari da dobijemo. Nakon toga nizali su se treninzi, i svi su bili izuzetno važni za nas. Usvojile smo mnogo novih informacija i naučile kako posložiti sve ono što nam je bilo potrebno, a nismo znale.“
O Job Shadowing iskustvu imaju samo lijepe riječi. Slažu se da je to bilo odlično iskustvo, te da su se vratile u Banja Luku s pitanjem „Da li ćemo i mi nekada moći tako funkcionirati?“
„To vam je kao kada odete na neko lijepo i uređeno mjesto, pa vam bude žao jer se morate vratiti kući i jer ustvari ne živite tu“, uz smijeh navodi jedna od tri sagovornice.
Ohrabrene spoznajom da još uvijek postoje organizacije u kojima sve odlično funkcionira a ljudi održavaju prijateljske odnose, nastavile su vrijedno raditi na građenju svoje organizacije imajući u svakom trenutku u mislima da se zaista može i da ništa nije nedostižno ukoliko dovoljno želiš i dovoljno se posvetiš nečemu.
Prisjećajući se šta su sve napravile zajedno, odlučno su zaključile: „Kada smo uspjele sve do sada, i ovo ćemo!“ Motivirajući se međusobno, vrijedna EKO EHO ekipa prolazila je proces jačanja organizacijskih kapaciteta jačajući oblasti u kojima su bili svjesni svojih slabosti.
Motivacije im ni u jednom trenutku nije zafalilo, a osoblje Instituta za razvoj mladih KULT trudilo se biti dodatna podrška. Upravo kao najvažniju lekciju ističu svjesnost važnosti podrške, kako na organizacijskom tako i na individualnom nivou: „Generalno je to tako i u životu, ali me ovaj program još jednom osvijestio da bez podrške ne možeš ništa, ne možeš sam. Uvijek vam treba neko dati priliku, pa da poslije možete sami.“
„Znate, kada nekome kažete „Možete vi to!“, ljudi počinju da čvrsto vjeruju da zaista mogu. Ono što nas je posebno motiviralo u ovom procesu bila je i rečenica: „Dobiti ćete onoliko koliko tražite.“. To nas je i navelo da tražimo, pa je to traženje zaslužno i za jedan dio uspjeha koji smo ostvarili“, naglašava jedna od njih.
Vid podrške koji je Udruženje dobilo od Instituta za razvoj mladih KULT kroz ovaj program ističu kao izuzetno važan, gotovo ključan za uspjeh: „Podrška kroz proces jačanja organizacijskih kapaciteta ima zapravo suštinski značaj, neophodna je, jer poznajemo organizacije koje su se ugasile iako su radile odlično, jer nisu imale u tom momentu podršku ili je nisu uspjele prepoznati i često smo znale razmišljati o tome hoćemo li mi uspjeti“.
Trenutni problem predstavlja im stalni prostor za organizaciju koji nemaju, a sav materijal drže u vlastitim domovima. Međutim, ništa im nije teško, sve dok ono što rade ima svrhu i smisao.
Na pitanje da li bi danas nešto uradile drugačije, jednoglasno kažu da ne bi. Sve ono što su prošle kroz ovaj program osnažilo ih je i individualno, ali i kao organizaciju.
Kao najveći uspjeh izdvajaju činjenicu da već godinama rade i da njihov rad zaista donosi promjene u zajednici: „Danas smo najviše ponosne na nas – jer smo uspjele da uz redovne poslove, djecu i sve što život nosi, evo šestu godinu pomažemo drugima i radimo. Znači nam svaka žena koja se javi i dobije podršku – tada imamo osjećaj da smo ispunile cilj radi kojeg smo i osnovale organizaciju. Prepreka je bilo, bilo je teško ali sam jako ponosna jer još uvijek uspijevamo ovo raditi i stvari se mijenjaju – skrining na postporođajnu depresiju je aktivistički poduhvat, to je naš trag, skrining je uveden u zdravstveni sistem zahvaljujući našem djelovanju.“
Ljudi ih, kako kažu, danas pronalaze sami. Njihova organizacija je postala prepoznatljiva: „Malo čovjeku bude i žao kada završi neku aktivnost, ali odmah nakon toga slijedi nastavak – sada imamo mnogo posla sa zdravstvenim kadrom. Skrining je obavezan u cijeloj Republici Srpskoj, postali smo prepoznatljivo Udruženje po tome, pravimo promjene u oblasti o kojoj se donedavno nije pričalo toliko“.
Prema njihovom dosadašnjem iskustvu, smatraju da je mnogo ljudi u Banja Luci koji su spremni za aktivizam i žele ih u budućnosti aktivnije uključiti u svoje aktivnosti i biti zvijezda vodilja onima kojima je to potrebno, motivirajući ih onako kako su i one bile motivirane od strane Institutovih uposlenika.
Drugim organizacijama poručuju da, ukoliko imaju priliku, iskoriste ovaj program za svoj rast i razvoj, te da će dobiti veliku podršku.
“Ovo je proces iz kojeg ćete sigurno izaći osnaženiji i organizovaniji!“, poručuju za kraj.
Izvor: mladi.org
