OKC Abrašević iz Mostara, kako stoji u zvaničnom predstavljanju, nastao je iz potrebe da se pokrene i osigura prostor koji će ponuditi građanima, a posebno mladima, mogućnost za rad i kreativno izražavanje, kulturnu naobrazbu, široku društvenu raspravu, analizu i kritiku sadašnjeg bh. i globaliziranog društva. Abrašević je kroz godine svog prepoznatljivog rada, kako se navodi, narastao iz borbe mladih Mostara za krov nad glavom, za kuću čiji će temelji biti stvaralačka i intelektualna sloboda, ravnopravnost, različitost, društvena odgovornost i solidarnost.
Piše: Đorđe Krajišnik
Akcije koje mijenjaju
– Naš cilj je potraga za alternativnim vizijama i modelima organiziranja svijeta i društva. Nastavit ćemo tražiti alternativna rješenja postojećoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj stvarnosti koja često biva suprotna ljudskim potrebama i težnjama, razara ljudske odnose i razbija društvenu koheziju. Našim izuzetno važnim zadatkom smatramo i izravno uključenje u i podršku akcijama koje su povezane sa alternativnim – demokratskim rješenjima, akcijama koje mijenjaju postojeće neodrživo stanje svijesti i temeljno se suprotstavljaju getoiziranju, nacionalizmu, reakcionarnim konzervativnim idejama i radikalnim fašističkim, političkim i rasističkim koncepcijama, ističe se.
Promoviranje ovakvih stavova i stvaranje alternativnog okruženja, naglašavaju iz OKC Abrašević, rezultat je vjere u društvo koje treba biti sačinjeno od svjesnih i aktivnih individua koje znaju vladati svojim životima, a ne osobama koje odluke o svojim životnim pitanjima prepuštaju drugima koji rado odlučuju u njihovo ime. – Od nas i naših angažmana, građanskih pokreta i akcija zavisi kakav će u budućnosti biti naš svijet i ko će njime upravljati, jasni su iz ovog mostarskog alternativnog omladinskog kulturnog centra.
Vladimir Ćorić iz OKC Abrašević kazao je u razgovoru za Snagu lokalnog da je u posljednje dvije godine Abrašević bio prisiljen promijeniti svoj koncept rada, pogotovu u vremenu pandemije, kada su u potpunosti zaustavljenja koncertna dešavanja. Sada su se fokusirali više na rad s korisnicima, te na projekte i fundraising kampanje.
– Kad krenemo s koncertima nakon pandemije nadamo se da ćemo uspjeti da budemo toliko stabilni da ćemo raditi s bendovima s kojim mi želimo, pa makar došlo samo 20 ljudi. Prije smo radili kompromise, raznorazne tribute. Vrijeme pandemije nam je poslužilo da obavimo jedno čišćenje. Pomlađujemo centar, dovodimo nove mlade ljude, one koji se zaista žele angažirati. Unutar prostora kluba, uspjeli smo urediti malu biblioteku sa suvremenim izdanjima, tako da smo uspjeli stvoriti ugodnu radnu atmosferu. Može se doći i popiti kafa, ali smo sada fokusirani na rad i stvaranje. U prostoru se održavaju radionice, ovo je mjesto za susrete, razvoj ideja, te se trudimo sve više potencirati ovakav pristup… Trenutno imamo nekoliko skupina unutar centra, imamo DJ-eve, bendove, stand up scenu, amaterski teatar Triumf, Street Arts Fest. Surađujemo i s Mostar Rock školom, Koledžom ujedinjenog svijeta Mi smo tu da im budemo podrška, prostorna, intelektualna, savjetujemo ih, pomažemo im i da pišu projekte. Kao što je bio slučaj sa satiričnim trijom Onomatobleja, pomogli smo im da napišu projekat, dobili su ga, te su dosada napravili 3 predstave i posjetili više od 40 mjesta širom BiH. Radimo i radit ćemo to i za druge. Mi želimo prije svega obučiti ljude, otvoriti im mogućnosti da rade nešto korisno, ali i da za svoj rad budu plaćeni, kazao nam je Ćorić.
Govoreći o inicijativi nazvanoj Projektna akademija Vladimir Ćorić ističe da je njena zamisao nije da bude događaj od dva ili tri dana, već kontinuirani rad u toku nekoliko mjeseci.
– Idejno i teorijski bi pristupali složenije. Mi smo izlazili u susret, pružamo detaljniju pomoć gdje objašnjavamo kako se obratiti donatoru, za šta daju sredstva, kako precizno opisati ciljeve i ostale bitne segmente unutar projekta. Ljudi nažalost ljubomorno čuvaju svoje pozicije, neće da se odreknu nečega, dok mi želimo potaknuti zdravu konkurenciju unutar centra. Ove godine smo dobili i novog direktora, te ćemo na jesen primati nove članove u Skupštinu, objašnjava naš sagovornik.
On naglašava kako u OKC Abrašević svake tri godine rade strateško planiranje.
– Radimo sada na održivosti, na jačanju fundraisinga, na razvoju tzv. community buildinga, privlačenju novih članova. Također, radimo na pružanju potpore neformalnim skupinama, i planovima za rekonstrukciju zgrade. Nedavno smo objavili i poziv za suradnju s inicijativama iz oblasti kulture, muzike, umjetnosti, arhitekture, politologije, ekologije, znanosti i edukacije. Poziv je prije svega bio namijenjen pojedincima ili grupama mladih, koje se bore s potrebom vlastitog prostora, a čije bi se djelovanje odgovarajuće uklopilo u rad OKC Abrašević. Pristiglo nam je preko 20 prijava, te smo bili u mogućnosti pružiti podršku i prostor za ukupno 10 inicijativa. Potrebno je navikavati ljude na solidaran odnosa unutar zajednice, kako bi ona bila jača, dinamičnija i aktivnija. Dugoročniji nam je strateški cilj da u centralnoj mostarskoj zoni živi kultura. Cilj je da se približava ta centralna zona, a ne da se dijeli. Strateški, idejno i arhitektonski želimo da utičemo na prostor, kaže Ćorić za Snagu lokalnog.
Na pitanje, da li su o tome razgovarali sa nekim iz Gradske administracije, Ćorić kaže da su njihovi odnosi do sad nisu bili pretjerano partnerski.
– Imamo situaciju gdje se misli da je Abrašević javna institucija, finansirana od strane grada, a to je daleko od istine, ne dobijamo nikakva sredstva od grada za rad. U isto vrijeme, od nas se očekuju da ispunjavamo potrebe mladih i građana, a s druge strane mi nemamo nikakvu potporu od grada. Abrašević vuče tradiciju iz 1926. godine, kao Radničko umjetničko društvo koje nosi ime Koste Abraševića. To društvo je stvoreno od strane radnika koji su poslije posla iz fabrika dolazili da druže, pjevaju, izvode predstave. Prva mostarska jazz sekcija je nastala u Abraševiću, prvi projektor je donešen u Abrašević, teatarski ansambl koji je osnovao Narodno pozorište Mostar je potekao iz Abraševića. Postoji ogromno tradicija i Abrašević je bio jako popularan sve do rata. Onda je 2003. došlo do projekta revitalizacije Abraševića od strane mostarskih omladinskih skupina. U tom periodu ovo su bile ruševine, mladi su se okupili i uz pomoć drugih organizacija iz Španjolske, Austrije i Francuske vratili ovaj prostor njegovoj namjeni. Grad i vladajuće stranke to nisu sve ozbiljno shvaćali, govorili su da su “to mladi alternativci, umjetnici koji neće ništa ozbiljno raditi”. Iznenadili su se kad su se mobilizirali građani Mostara i zahtijevali da se taj prostor vrati Abraševiću, jer je grad imao neke druge ideje za ovaj prostor. I to je simbolično, ta bitka za povratak javnog prostora građanima je jako bitna. Mi smo jedini omladinski centar koji je vlasnik svog prostora, to je ujedno bila odlična stvar ali i ogroman teret i odgovornost, priča iskustva rada Abraševića.
Aktivizam danas
Govoreći o tome da li se u gradu na Neretvi osjeti pad inicijativa formalnih i neformalnih aktivističkih i dugih srodnih grupa, sagovornik Snage lokalnog ističe da se pad osjeti, ali i da se pojavljuju neki novi ljudi zainteresovani za takvu vrstu društveno-kulturnog angažmana.
– Recimo, u kontekstu subkultura koje smo podržavali, u periodu od 2008. do 2016, u odnosu na danas, promjena je očita. Nakon. 2016 sve se počinje miješati, izgubio se momenat aktivizma kroz subkulturu. Postoji problem odlaska mladih, izgubljeno je povjerenje u institucije, izgubljeno je povjerenje i u organizacije i civilno društvo. Sada je potrebno nešto drugo. Nama je u periodu od 2003. do 2010. bilo interesantno vidjeti da nam dolaze grupe iz svih dijelova grada, a sada je to normalna stvar. Danas je bitno da privučeš ljude koji su progresivni, kreativni i odgovorni. Želimo kroz naš rad privući i osnažiti mlade da, pored svojih postojećih naslijeđenih identiteta, rade na identitetima koje sami stvaraju. Pritom mislimo na to da netko može kroz rad na sebi postati pjesnik, umjetnik, književnik, programmer, aktivist, poduzetnik, te da to postane njegov ili njen primarni identitet. Ovo želimo postići kroz osmišljavanje prostora, koji kroz intelektualnu i idejnu podršku može dati svima priliku za rad na sebi. Dajemo prostor za probe, gledanje filmova, radionice, sastanke, humanitarne akcije… Kad smo zatvorili centar za vrijeme pandemije, dolazili su ljudi i vandalizirali prostor, pisali grafite. Ali, mi prihvaćamo kritiku na vlastiti račun, mi smo određeni socijalni eksperiment, ne dozvoljavamo jedino prostor i priliku za fašističke poruke i ideje. Nitko nije moralno superioran, uvijek treba imati priliv novih ideja, ali i biti spreman za kritike, naglašava Ćorić.
