Udruženje “Eko Habitat” Goražde – Bježi se od odgovornosti, živi se lagodno, a gušimo se u smeću

Udruženje “Eko Habitat” Goražde osnovano je s ciljem promovisanja integralnog pristupa zaštiti okoliša na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Amela Džafović Kešan i Mirela Mekić-Borović  iz ovog udruženja za “Snagu lokalnog” govore o deponiji smeća na Drini, uništavanju biljnog i životinjskog svijeta u slivu rijeke Drine, ali i poteškoćama sa kojim se suočava stanovništvo u ovom dijelu naše zemlje

Piše: Đorđe Krajišnik

Rijeka Drina je, kako kažu naše sagovornice, višedržavna rijeka, protiče kroz više teritorija i ako se sinergija ne bude postigla među stanovništvom svih ovih zemalja ništa se neće moći uraditi na zaštiti ove rijeke. Rijeka Drina je, kažu Amela Džafović Kešan i Mirela Mekić iz udruženja “Eko Habitat”, zaštićena dokumentima Republike Srpske, a samo u nekim dijelovima je tretirana kao zaštićeno prirodno područje.

– Ona područja koja nisu zaštićena prave štetu nad onim koja se pokušavaju spasiti. Ukupna infrastruktura koja je vezana za otpad i odlaganje istog je u katastrofalnom stanju. Više od 60% domaćinstava, koja se nalaze u slivu rijeke Drine, nema organizirani odvod otpada. Domaćinstva koja su udaljena dvadeset kilometara od Goražda prema Čajniču, nizvodno niz rijeku Janjinu koja je jedna od pritoka Lima, i ulijeva se u Drinu, primorana su bacati smeće u rijeku, a ono dalje nastavlja niz rijeku. Da živim tamo ja bih svoj otpad vozila 20 km negdje ako treba, ali obzirom da se ovdje radi o starom stanovništvu za njih je teže to izvesti. Nisu ni svjesni koliku štetu uzrokuju time što odlažu svoj otpad u rijeke. Sav taj otpad na kraju završava na hidroelektrani, a suština i problem zbog kojeg sam ja, kao građanka, ljuta na hidroelektranu jeste taj što ona do sada nije ispunila niti jednu ugovornu obavezu. Trenutno je 15 metara veći nivo vode na rijeci Ustripači nego što je bio kad je pravljeno jezero. Kad smo pitali što ne miču mulj koji su se obavezali da će čistiti jer su ga oni prouzročili rekli su da zbog tunela mašine ne mogu da priđu. Ok, dovezite helikopterom. Međutim, bježi se od odgovornosti, živi se lagodno, i gušimo se u smeću, objasnila nam je Amela Džafović Kešan.

Otpad se gomila

Otpad se, kako kaže naša sagovornica, samo gomila. Dok sa druge strane ne postoji nikakav sistem koji bi taj otpad mogao da pretvori u toplotnu energiju ili da ga se reciklira.

– Deponije su u periodu od deset godina postale ogromne, opasne su i izazivaju niz problema. I Višegrad i Goražde imaju slične probleme. Pored grada je smještena deponija na koju se odlaže sav otpad, a ništa se ne sortira. S vremena na vrijeme deponiju zapale da bi smanjili obim otpada. Uradili su to 2018. godine u Goraždu, i deponija je gorjela nekoliko mjeseci, zamislite čestice koje su otišle zrakom i one koje su se spustile vodom… Mi izvještavamo o tome od 2010. godine i govorimo o bolestima koje bi mogle biti posljedica, kao astma, plućne bolesti, ali i klima koja se drastično mijenja. Recimo, nekada je jedno domaćinstvo moglo da proizvede 16 tona jabuka, 20 tona šljive, to sada nije moguće. Uništavanjem prirodne sredine promijenili su kompletnu klimu. Hidroelektrana nije ni brinula o koritu rijeke Drine za koje je morala da brine po ugovoru. Građani sami ne mogu da riješe ovaj problem, ni kada bi bili upoznati o situaciji. Problem je masivniji, objašnjava Džafović – Kešan.

Džafović dalje priča kako je iz Goražda nekad išlo i po 16 Ćirinih vagona punih šljive i jabuke, a da zagađenost danas u mnogome uništava usjeve, njihov kvalitet i zdravlje.

– Postojalo je 147 autohtonih vrsta jabuke, koje su pripadale ovom regionu, Goražde i okolina, od prodaje voća su se školovala djeca, išla u druge gradove da završe studije. Klima je bila povoljna te se stoga moglo uzgojiti tone voća. Mi smo gledali na koje načine možemo da tražimo obeštećenje, da se preispitaju promjene u vodi, tlu, klimi, sve to može da se dokaže, otkako postoji hidrocentrala nastale su promjene. U Bosni i Hercegovini niko ne savjetuje da idemo s tim jer ljudi ne uspijevaju ostvariti ni najosnovnija prava. Ako bismo postigli neki kompromis, da se više ne grade hidrocentrale jer sve koristi su minorne naspram količine razaranja koje u prirodi izazivaju. RS i Srbija su planirale dvije nove hidrocentrale na donjem toku Drine, a saznali smo da planiraju sedam velikih hidrocentrala na Drini. Ukoliko se naprave te hidrocentrale, ovdje neće biti života, ni u Federaciji, ni u RS-u, niti će uticaj toga zaobići Crnu Goru, a baška Srbiju, kategorična je Amela Džafović – Kešan.

To je, dodaje ova aktivistica iz udruženja “Eko Habitat”, katastrofa koja se ne istražuje. Napominjući kako je Bosansko-podrinjski kanton sa najviše bolesti koje su uzrokovane nečistom vodom.

Društvena neodgovornost kompanija je katastrofalna. Nema nikakvog sistema odvajanja otpada, njegovog klasificiranja, da možemo da znamo šta da radimo s njim. Ovdje se radi o nelegalnim deponijama. Zbog čega ovakav nemar? Godinama sam istraživala i došla sam do zaključka da je to nekome u interesu, odavde će se sve raseliti, otiće se glavom bez obzira, oni koji nemaju gdje će umrijeti od raznih bolesti. Ovdje nema budućnosti osim da se udružimo u udruge i počnemo reagovati u formi civilnog društva. Da ne spominjemo konvenciju o ljudskim pravima gdje je zagarantovano pravo na život, vodu, hranu, zdravlje… temeljna ljudska prava su ugrožena sitnim interesima, opisuje nam situaciju naša sagovornica iz “Eko Habitata”.

Amela Džafović Kešan nam je pojasnila da “Eko Habitat” čine pojedinci koji su predati ekologiji životom. – Prilazili smo problemima i politički, ali smo saznali da je politika toliko prljava da ne možemo da nađemo čistu nišu djelovanja za sebe. U tom smislu se mi zovemo disidenti ovog grada, sistem nas gura jer nećemo da klimamo glavom. Grupa smo visoko obrazovanih osoba, s razvijenom kritičkom sviješću, ali smo u zamci jer ne pripadamo sistemu, ističe ona.

Danas, prema riječima naše sagovornice, u Bosansko-podrinjskom kantonu vlada neimaština.

– Možete da pratite i tokove odlaska ljudi. To je strašno. U popisu 2013. godine navedeno je da imamo 20 000 stanovnika, ali mislim da ni pola od toga nije ostalo. U moje vrijeme 46 učenika je išlo sa mnom u razred. Niti jedno nije ostalo. Samo ja. Bilo je jedanaest odjeljenja i u jedanaest odjeljenja je bilo preko četrdesetero djece. Moja djevojčica ima šesnaest godina i ide u školu u kojoj su tri odjeljenja. Imaju problem danas da sastave jedno odjeljenje. Ima niz parametara po kojem možemo da mjerimo odlaske. Ali nikome nije u interesu da se o tome nešto sazna. Ljudi čak ne daju reći koliko nas ovdje nema, kaže, ta je realnost za sve neprihvatljiva.

Druge nemamo…

 Amelina koleginica iz udruženja Mirela Mekić-Borović vraća se još jednom na pitanje zagađenja vode, rijeke Drine i govori o biodiverzitetu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Ističe da su glavni zagađivači Drine otpadne i industrijske vode.

-Životinjski i biljni svijet na području oko rijeke Drine karakteriše veliki broj ugroženih vrsta koje se nalaze na Crvenoj listi FBiH. Ihtiofaunu ili riblji svijet Drine karakteriše smanjen broj ribe plotice, vrešenara velikog i mladice, koji su nekad ovdje imali bogate populacije. Posljedica ovakvog stanja za biodiverzitet je antropogeni tj. ljudski faktor koji je doveo do degradacije staništa koja nastanjuju živi organizmi. Onečišćenje staništa izazvano je mnogobrojnim toksičnim materijama kao što su; pesticidi, herbicidi, insekticidi, deterdženti, baze, kiseline i teški metali. Poljoprivrednici koriste gnojiva koja se tek pojave na tržištu bez saglasnosti agronoma u količini i koncentraciji prema svom nahođenju. Nisu informisani šta koriste, kako treba gnojiva koristiti, kako to struka nalaže, pogotovo problem je doziranje gnojiva. Sve što dođe u tlo, nakon padavina iz tla dospije u male tekućice, zatim u rijeku Drinu. Rijeka Drina je slatkovodni ekosistem u kom žive mnogobrojni organizmi koji iz vode uzimaju sve što im je potrebno za obavljanje životnih procesa. U procesu uzimanja hranjivih tvari biljke i životinje unose i toksične materije u svoj organizam. Živi organizmi su međusobno povezani lancima ishrane, tako da se toksične materije prenose sa jednog trofičkog ili hranidbenog nivoa na sljedeći nivo u lancu. To znači kada konzumirate ribu koja u sebi ima toksičnu materiju npr. živa, ta živa dospije u vaš organizam i narušava vaše zdravstveno stanje, ispričala nam je Mirela Mekić-Borović iz udruženja “Eko Habitat”.

Ona dodaje da je radila diplomski rad na temu “Utjecaj modre galice (bakrov sulfat (II) pentahidrat) na diferencijalnu krvnu sliku kalifornijske pastrmke” tako da zna da je potreban miligram neke toksične materije da dovede do pomora ribljih ali i drugih vrsta. Veliki pritisak na žive organizme Drine čini široki spektar antropogenih faktora. Živi organizmi imaju sposobnost da se prilagode na manje ili veće promjene faktora životne sredine, međutim, ekstremne promjene u varijabilnosti čimbenika budu pogubne po organizme.

-Očuvanjem i zaštitom okoliša na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde uglavnom bave se nevladine organizacije, poput našeg udruženja. Na ovom području nema edukacijskih centara koji se bave neformalnom edukacijom stanovništva iz oblasti ekologije i zaštite okoliša. Na Univerzitetu u Goraždu ne postoji odsjek na kojem bi studenti mogli studirati i izučavati zaštitu životne sredine. Potrebno je izvršiti istraživanje biodiverziteta BPK, kako bi se došlo do novih spoznaja, potrebno je prikupiti svježe naučne podatke i provjeriti informacije koje postoje u literaturi koja je poprilično zastarjela. Postojala je želja naučnika sa Prirodno-matematičkog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu da izvedu opservacije i istraživanja na ovom području ali lokalna vlast im nije pružila priliku i podporu. 

Zaštićena prirodna područja?

Na stanje bioraznolikosti na području Podrinja djeluju razni ljudski faktori kao što je izgradnja malih hidroelektrana, klimatske promjene (uzrokovane emisijom karbonskih gasova), požari, sječa šuma, neadekvatno odlaganje otpada (stvaranje divljih deponija), nekontrolirani lov i ribolov životinja, kontaminacija voda i nekontrolisana eksploatacija bilja i gljiva. U budućnosti treba raditi na smanjenju antropogenih čimbenika na okoliš Podrinja. Potrebno je dovesti do buđenja svijesti građana o aktuelnim problemima vezanim za stanje okoliša i aktivirati naučnike iz oblasti biologije da daju veći doprinos u terenskim istraživanjima bioraznolikosti. Za bioraznolikost Podrinja značajno je pokrenuti lokalnu upravu da izradi i sprovede Lokalne akcione planove o zaštiti okoliša i da podrži rad istraživača kazala je Mirela Mekić-Borović.  

Na području BPK Goražde Nacrtom prostorne osnove za Prostorni plan BPK predviđeno je da nekoliko područja bude proglašeno zaštićenim područjima ali nažalost nije došlo do realizacije planiranih aktivnosti. Trenutno u ovom kantonu ne postoji nijedno zaštićeno područje prirode. Ova činjenica je pokazatelj da se malo radi na očuvanju biodiverziteta. Pogotovo je interesantno područje “Presjeka” na kom egzistira endemični primjerak žalosne bukve. Područje “Presjeka” je proglašeno Nacionalnim spomenikom BiH ali to nije značajno doprinijelo očuvanju bioraznolikosti. Od posebnog značaja za biodiverzitet bila bi zaštita rijeke Drine od Općine Foča u FBiH do Osanice koja je granica sa Goraždom (u dužini cca 8 km). Bosansko-podrinjski kanton Goražde karakterišu živopisni i bajkoviti pejzaži oko rijeke Drine i njenih pritoka. Zbog svog raskoša i egzotičnosti flore i faune ovo područje zaslužuje ekološki pristup za rješenje postojećih problema i politička volju za očuvanje i racionalno korištenje postojećih resursa. Udruženje “Eko Habitat” je osnovano u decembru prošle godine, imaju mali broj članova koji vrijedno rade na integrativnoj zaštiti okoliša, sve svoje znanje i pozitivnu energiju usmjerili su u očuvanje i zaštitu živopisnog okoliša na području BPK sa posebnim fokusom na jedinstveno lijepu rijeku Drinu.                     

Amela Džafović Kešan nam navodi da jedan od problematičnih primjera je i projekat izgradnju tunela “Hranjen”. -Izbušili su četiri kilometra, ostatak će izbušiti do 2022. Postoji dokumenti, studija iz 1974. u kojoj se kaže da je veliko brdo zapravo na vodi. Odustalo se tada od tunela jer nema načina da se zbog te vode mogu iskopati tuneli. I ta voda je pitka voda. Prije dvije godine počeli su da kopaju tunel. Bacaju se sredstva, studije iz 1974. neće niko da čita, isto kao da je voda mogla da ispari. Radi se o jednoj mreži neznanja, promicanja neznanja i života po neznanju. To je sve isti problem, sve je isti uzrok. I kada pričamo o hidrocentralama postoje studije koje potvrđuju štetne efekte hidroelektrana na živi svijet ali i njihov utjecaj na topo klimu. Treba probati naći ljude koji su živi koji se sjećaju vremena iz tog doba, prije izmjene klime u Goraždu. U posljednje vrijeme planira se i izgradnja niza malih hidroelektrana na Drini i pritokama i to je još jedan od gorućih problema. Nama bi mogao odgovor na sve biti povratak na znanje, rekla nam je Amela Džafović-Kešan iz udruženja “Eko Habitat” iz Goražda.

Problem hidrocentrala

Deponija na rijeci Drini, naglašava Džafović – Kešan, gorući je problem. To najviše prijeti dobrobiti stanovništvu, biljnom i životinjskom svijetu ovog prostora.

– Apelujemo na institucije da ispunjavaju ugovorne obaveze. Da je hidrocentrala ispoštovala svoje ugovorne dužnosti do ovoga ne bi došlo. To je suština. Imali smo poplave u Goraždu, naše poplave su uzrokovane zbog hidrocentrale Mratinje. Sud je to dokazao, dosudio odštetu građanima Goražda koju oni nikada neće naplatiti. Građani nemaju način da pritisnu firme da ispoštuje ugovorne obaveze. Akcenat je na pravosuđu, oni treba da poprave stanje. Mi pričamo za Višegradsku hidrocentralu trideset godina da ne valja, da smo ugroženi, ali ona stoji i dalje, veća od nas. Situacija je takva da ne možemo ništa uraditi povodom već izgrađenih hidrocentrala, ali se možemo potruditi da nove ne budu izgrađene. A stvari nisu ni uvijek toliko komplikovane. Može se riješiti smeće na Drini i od toga napraviti funkcionalan biznis. Malo po malo se osnivaju firme za reciklažu, te za preradu plastike. Budu mjesec, dva i onda nestanu. Ali to može da bude super projekat. Zašto ne bi neko otkupio otpad, velika su to ulaganja, govorimo o pretvaranju crne energije u zelenu, ali govorimo o značajnim projektima, pojašnjava sagovornica Snage lokalnog.

Ova aktivistica je stava da je ovo problem Višegrada, Goražda, ali i cijele regije. Ako se udruže te opštine kojih se ovo tiče, mišljenja je Amela Džafović-Kešan, mogu to riješiti.

– Ali ne vidim volju hidroelekrane Višegrad da razvija odnos sa opštinama, a i opštine su okrenute same sebi, ne saradnji, misle da mogu riješiti problem parcijalno. Ne može se tako rješavati problem. Goražde je probalo da napravi utvrdu, dali su 10 miliona u zidove, koji ne znače ništa. Samo mogu napraviti probleme. Ovo je uvezan problem za cijelu zemlju, Drinu moramo odbraniti od ogromne pohlepe kapitalizma i od nas samih, ili imamo opciju da se svi iselimo. U zadnjoj objavi zavoda za zdravstvo od 10 000 ljudi iz Goražda, 8 840 je imalo neku vrstu astmatičnog ili plućnog oboljenja. 95% stanovništva je bolesno. Nisu alarmirali javnost već su samo prestali da objavljuju podatke, sad se oni ne mogu naći. Radi se o neznanju i o organizovanom skrivanju znanja da bi ljudi ostali u zabludi, zaključuje Amela Džafović-Kešan, iz udruženja “Eko Habitat” ovu priču o predanoj borbi pojedinaca i nevladinih organizacija, protiv aveti sistema i korupcije, za opšte dobro i za budućnost.

Related Posts

TC Kakanj sufinansira opremanje multimedijalnog centra u JU KSC Kakanj

Članovi Uprave Tvornice cementa Kakanj (TCK), Zehra Obralija i Izudin Neimarlija, danas su zvanično uručili donaciju u iznosu od 8.000 KM Javnoj ustanovi Kulturno-sportski centar Kakanj (JU KSC Kakanj). Donacija je namijenjena za sufinasiranje opremanja multimedijalnog studija za proizvodnju video i audio materijala. Na ovaj način, TCK daje značajan doprinos digitalizaciji, unapređenju i modernizaciji uslova rada u ovom kakanjskom pogonu kulture. […]

Edukativne radionice za djecu u vrtiću Pinokio

U okviru projekta „Ranim odgojem i obrazovanjem prema održivom razvoju“, koji se realizira u okviru projekta NAGE – Networking and Advocacy for Green Economy (Umrežavanje i zagovaranje za zelenu ekonomiju) koji je finansiran sredstvima Evropske unije, koji provodi Mreža za ruralni razvoj u Bosni i Hercegovini u vrtiću Pinokio u Bihaću održana je edukativna radionica za djecu[…]