Dena je prešla preko pet stotina kilometara kroz Banjaluku, Bijeljinu, Brčko, Bogatić, Sremsku Mitrovicu kako bi došla do svojih vlasnika. Tražila ih je 139 dana i postala je planetarno popularna
Vjeran kao pas – je poznata narodna umotvorina. Ali, nijedan pas nije kao Dena. Ona se kada je otpočela akcija “Oluja”, sticajem nesrećnih okolnosti razdvojila od svojih vlasnika. A onda je pokazala da je njena želja toliko jaka – uspjela je da pređe više od 500 kilometara i pronašla svoju porodicu koja je u to vrijeme izbjegla u Srbiju.
Porodica Radanović iz Petrinje od komšija je dobila je Denu 1991. godine, a novi krzneni član odmah osvojila srca svih ukućana. Voljela je da se igra, skakuće oko njih, umjela je čak, kažu, i da prepozna miris autobusa koji je vozio otac, “glava porodice”.
Nesrećni avgustovski dan kada je počeo najveći pogrom Srba u novijoj istoriji, porodica je bila razdvojena – otac na položaju, brat i majka na brzinu pokupljeni kako bi se sklonili, dok je Tatjana već bila u Dvoru na Uni. Dena je ostala u Petrinji, a porodica je smještena u izbjeglički kamp u Rumi.
Tuga za Denom je iz dana u dan bila sve veća, najmađi Radovanovići nisu krili tugu, skupljali su ostale kučiće, hranili ih, tugovali… A, onda, desilo se nešto što se samo na filmu vidi – 139 dana nakon izbjegličke kolone u kojoj su se našli tokom operacije “Oluja“, ispred kampa su čuli “poznati” lavež i vidjeli poznatu njuškicu koja je mahala repićem.
Kojim stazama je Dena uspjela da dođe do Rume i kako je uspjela da nađe svoje gospodare i prijatelje, ostaje nepoznato. Prošla je kroz gradove Dvor, Novi, Prijedor, Banjaluku, Prnjavor, Derventu, Modriču, Brčko, Bijeljinu, Bogatić, Sremsku Mitrovicu. Na putu su joj se ispriječile rijeke Una, Sana, Vrbas, Bosna, Drina, Sava. Prepreke su, po svemu sudeći, bile uistinu male prema ljubavi koja ju je vukla napred ka cilju da nađe svoju porodicu.
“Pred novu 1996. godinu, tačno 22. decembra, u sobu je utrčao sin Goran i beskrajno uzbuđen rekao: Mama, došla nam je Dena!”, pričala je svojevremneo za domaće medije Dušanka.
Porodica je u tom trenutku jedva prepoznala kerušu jer je mnogo smršala, a šape su joj bile krvave i bez noktiju. Prepoznali su jer je odao bijeli znak ispod vrata. U Rumi se Dena oštenila i donijela na svet petoro kučića. Štenad su poklonjena Rumljanima. Nakon četiri godine izbjeglištva, Tatjana i njena porodica su se preselili za Kanadu. Poveli su i Denu sa njima i ona je nekako uspjela da dobije papire za tu zemlju.
Dena je živjela sa njima u Kanadi do 2006. godine kada je uginula. Imala je 16 godina.
Izvor: mondo.ba
