Smeće ubija ljude u Mostaru. Na ulicama Mostara 1.000 tona otpada. Smeće kao simbol situacije u Mostaru. „Brda“ smeća u Mostaru. Kako se riješiti smeća u 30 dana. Mostar najprljaviji turistički grad u Europi.
To su samo neki od naslova koji nas često dočekaju kada otvorimo društvene mreže. I kada pogledamo sve, shvatimo da nam to uopće ne stvara osjećaj zabrinutosti nego smo se naviknuli na takav grad na Neretvi. I kada prođemo ulicama i vidimo pretrpane kontejnere i smeće oko njih, ne reagiramo jer nam je smeće zapravo postalo dio Mostara. Zar najveći grad u Hercegovini, jedan grad koji broji preko 100 tisuća stanovnika, ne može riješiti problem smeća?
Stvaramo nepotrebno puno smeća, koje bi se u mnogim razvijenim europskim zemljama jednostavno recikliralo. Posebno se to odnosi na reciklažu biorazgradivog otpada koje bi se na jednostavan način pretvorilo u kompost, gnojivo, a tu su i papir, plastika i staklo.
Pozitivan primjer u Gnojnicama
Da se to može, dokazala je i grupa poduzetnih i vrijednih žena iz predgrađa Mostara, iz naselja Gnojnice. Od jednostavnog, ali planskog slaganja otpada iz domaćinstva koje se može biorazraditi, stvorile su „crno zlato“. I onda taj kompost, koji prirodno truli, koriste za organski uzgoj hrane. Potpuno prirodan ciklus koji je ekološki prihvatljiv, a naškodi ni kućnom budžetu. Jednostavno rečeno, stare biljke „hrane“ nove. Ostatci voća, povrća, lišće, trava, grane,… određenim redom složeni, trule i stvaraju gnojivo.
Udruga žena „Vrba“ došla je na ideju osiguravanja kompostera i edukacijom lokalnog stanovništva Gnojnica unaprijediti svoju zajednicu i smanjiti odvoz komunalnog otpada, a koji se može preraditi. Malim pomakom svakog pojedinca stvaraju se velike promjene, koje utječu na cjelokupno društvo. A to su pokazale upravo te žene.
Kako objašnjavaju, određeni redoslijed je potreban ako se otpad sam razgrađuje, gdje na dno ide sloj grančica, pa sloj lišća, a tek onda ostaci oguljenog voća i povrća. Na vrh ide pokošena trava, pa se to sve nakon nekog vremena izmiješa. Samo truljenje stvara kvalitetno gnojivo. Bez velikog posla, bez stalnog nadgledanja…
Bosna i Hercegovina, kao zajednica, još uvijek nije dovoljno educirana i svjesna važnosti očuvanja mjesta u kojemu živimo. Jedan od razloga je taj što se posljedice nebrige ne vide odmah. Nećemo zbog zagađene vode u jednom malom potoku ostati bez pitke vode na širem području, kao što nećemo zbog komadića plastike u prirodi izgubiti kisik, ali stalnim ugnjetavanjem prirode, na duge staze i hoćemo.
Kućno kompostiranje
Kao i žene iz Gnojnice, odrasla sam na selu, gdje puno više imamo bio otpada nego u gradskim središtima. Nasadi voća i blizina šume od kojih uvijek ima lišća, veliko dvorište pa onda i pokošena trava, a tu je i bašta i plastenik, stvorili su nam veliku količinu „smeća“. Barem smo to, moja obitelj i ja, smatrali smećem. Kako komunalni djelatnici samo jednom tjedno odvoze otpad iz sela, opcija odlaganja u kontejnere nije mogla doći u obzir zbog pretrpanosti te nitko drugi ne bi mogao koristiti prostor za odlaganje. Trebalo je pronaći ekološki prihvatljivo rješenje. Istraživanjem smo saznali kako gliste, crvene kalifornijske gliste, za kratko vrijeme sve prirodne otpatke pretvaraju u kvalitetnu zemlju. Potrebno je samo tlo zaštiti mrežicom prije postavljanja otpada zbog krtica, u ovom slučaju štetočina, koje se hrane glistama. I naravno, ograditi područje koje će služiti kao mini kompostana. Stavlja se biorazgradivi otpad bilo kakvim slijedom, jer će to sitne radnice sve preraditi. Mala količina glista je potrebna jer se brzo razmnožavaju u svojim idealnim uvjetima, a to je dovoljno vlažnosti, ali ipak ne pretjerano, i to samo u vrućim ljetnim mjesecima, jer sav biorazgradivi otpad ipak u sebi sadrži optimalne količine vode. I onda se obrađeno koristi za daljnju gnojidbu cvjetnjaka i plastenika.
Sljedeće generacije
Nedovoljna educiranost poljoprivrednika o ovoj vrsti samostalnog uzgoja komposta, po meni je najveći problem zašto se poljoprivrednici ne odlučuju za nju.
Pozitivan primjer nam pružaju ekološki osviještene zemlje, koje na velika vrata već u kuhinju ugrađuju kompostere koji za samo 24 sata omogućuju kompost. Dok takav sustav ne dođe do Bosne i Hercegvoine, mi bismo trebali buduće naraštaje učiti o važnosti očuvanja okoliša. Djeca od najranije doba bi trebala znati na koji način mogu pridonijeti očuvanju prirode, usaditi im ekološku svijest. Dodatne ekološke akcije u vrtićima i školama, obilasci pozitivnim primjerima očuvanja okoliša, kao i pokazivanjem čiste prirode mogu donijeti svjesnije buduće naraštaje.
Eko park u Prozor – Rami
I, moj rodni kraj, općina na sjeveru Hercegovine, Prozor – Rama krenula je s odličnim projektom izgradnje sortirnice, kompostane i pročistača otpadnih voda. Najbitnije stvar u svemu tome je da su sve divlje deponije zatvorene, a sav otpad dolazi nadomak grad, u kompleks u kojemu su nalaza ta tri ekološka pogona.
Prva u rad puštena je sortirnica. Osim što osigurava desetak novih radnih mjesta i omogućuje barem deset obitelji da ne traže posao na zapadu, smanjuje zagađenje okoliša, smrad koji se širio bivšom najvećom deponijom Duška kosa koja je udaljena samo nekoliko metara od sadašnjeg, kako su ga nazvali, Eko parka u mjestu Ponir. To je jedan od najsuvremenijih kompleksa za očuvanje okoliša u cijelog Bosni i Hercegovine, ako ne i u regiji.
Prije je tu i „službeno“ bilo odlaganje otpada koje bi komunali djelatnici odbacivali iz smećara. Stanovnici sela Lug udaljenog samo nekoliko metara od deponije često su upućivali kritike na takav vid odlaganje jer plaćaju odvoz smeća koji se baca u blizini njihovog doma i prirode. Smeće je posebno stvaralo problem u ljetnim mjesecima kada bi se deponija zapalila te bi se cijela donja kotlina Rame gušila u dimu i smradu. Pojavio bi se i bojazan od raznih bolesti jer su ljudi, i na svoju ruku, odlagali animalni otpad. I tako je ta borba trajala do izgradnje višemilijunskog kompleksa za sprječavanje onečišćenja. U pitanju je velik iznos da bi se sve to stavilo u pogon i krenulo s radom, ali vjerujem kako je to isplativo nakon samo nekoliko godina, a bitnije od toga ostavljamo budućim generacijama čistu vodu, očuvanu prirodu, svjež zrak i sigurno mjesto za život.
Nakon sortirnice u rad je puštena i kompostana koja na veliko stvara kompost, odnosno gnojivo. Radi se kompost od organskog i zelenog otpada, ali i prerada gume i starog namještaja.
I još se radi na izgradnji bioaeracijskog pročistača otpadnih voda, a dogodine je u planu potpuni završetak radova i puštanje u „pogon“.
Rezultati ovoga projekta su u Prozor – Rami već vidljivi iako je sortirnica prije samo 3 – 4 godine krenula s radom. Vidljive su promjene kroz čišći grad, a posebno kroz smanjenje divljih deponija i nesavjesnog bacanja smeća uz prometnice, a posebno uz prekrasno Ramsko jezero. Iako nikada nije bilo masovnog odlaganja otpada uz jezero, ipak je čistu vodu, prekrasnu prirodu narušavala slika bačene boce, papira ili omota koje bi ostavljali kupači ili ribiči na obali.
I nezavršen u potpunosti, Eko park često posjećuju stručne ekskurzije iz cijele Bosne i Hercegovine, predstavnici općina i gradova gdje traže ideje kako ekološki unaprijediti svoje lokalne zajednice, ali i više razine.
Jedina, po meni, negativna stvar na primjeru iz Prozor – Rame je što se ne razvrstava otpad na papir, staklo i plastiku, kao i bio otpad. Odnosno da svaki pojedinac to čini, a ne zaposlenici u sortirnici. Na taj bi im se način u velikoj mjeri olakšao posao, koji sigurno nije lagan. Iako su u gradu postavljeni kontejneri predviđeni za odvajanje, označeni i bojama plavom, zelenom i žutom, u praksi to izgleda potpuno drukčije. To samo znači da imamo više kontejnera u koje možemo ubaciti bilo koji otpad. Jedino postoje odvojeni rešetkasti boksevi, previđeni za papir, karton i najlon u koje su doista odlaže, ali su nezaštićeni od kiše i snijega.
Mali ekološki koraci
Kao rođena Ramkinja, morala sam se dotaknuti Eko parka Ponir jer mi je to jedna od najpozitivnijih stvari u našoj općini. Znati da se odvaja otpad u sortirnici, da se staklo, limenke pića i papir odvajaju, prešaju i tako pripremljeni po nekoliko tona prodaju gdje će biti reciklirani i ponovo korišteni u proizvodnji.
Može li se u Mostaru jednostavno riješiti problem deponija? Naravno da može. Primjer iz Gnojnica pokazuje da tako malo možemo učiniti, a tako puno će se to odraziti na očuvanje prirode. A primjer iz Prozor – Rame pokazuje koliko je malo potrebno inicijative i rada s vrha lokalne vlasti kako bi cijeli kraj očistio od otpada, reciklirao i izvozio.
Samo malim koracima, samo korištenjem višekratnih vrećica, dječjih pelena, boca,… i savjesnim odlaganjem otpada možemo napraviti promjenu.
Zaštita vode, zraka i tla bi trebala biti prioritet svakome od nas jer je to naš dom, zdravlje i, na koncu, život.
Izvor: prostorikojipokrecu.ba
