Piše: Edina Šećerović
U svijetu u kojem smo naviknuti na okvire u koje nas društvo uporno stavlja, na činjenicu da naše posebnosti bivaju neshvaćane i nenjegovane još od školskih klupa, na podjele po višestrukim osnovama – zvuči nezamislivo, skoro kao bajka, kutak u kojem su svi jednaki bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, brzinu mentalnog i fizičkog razvoja, finansijski status.
Prema UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine, definirana je nadležnost države na planu ostvarivanja prava djeteta na sport, rekreaciju kao i na planu aktivnog sudjelovanja u društvenom životu djece sa teškoćama u razvoju, ali, kako kažu iz kluba Respekt, u praksi se malo toga realizira. Sportske aktivnosti koje uključuju i takmičenja, najčešće organiziraju lokalne vlasti u saradnji sa školama, u okviru obilježevanja nekih značajnijih datuma. Aktivna promocija sporta, pored drugih socijalnih prioriteta, u Bosni i Hercegovini pada u drugi plan.
Respekt kreira inkluzivnu bajku
Bili jednom davno stručnjaci iz oblasti sporta i psihologije, te njihovi prijatelji. U želji da svako dijete dobije jednaku šansu za pripadanje, za fizički i socijalni razvoj, 2014. godine osnovali su Školu fudbala Respekt. I tako je započelo bajkovito putovanje koje je već oblikovalo generacije tinejdžera, koji sada kroz trenerski angažman učestvuju u oblikovanju novih generacija djece.
“Kroz godine, odrastajući na ovaj način, počela sam sve više da razumijevam ovaj klub i mnogo mi znači, ima veliki uticaj na mene. Imam velike emocije prema klubu. Sad kad sam postala trenerica mlađim ekipama zapravo shvatam koliko je to mnogo više od jednog kluba. Toliko je potencijala za napredak i pojedinaca i grupe”, kaže nam Delila, srednjoškolka koja je kroz Respekt dospjela do trenerske pozicije mlađim članovima/icama kluba.
Delila se priključila školi fudbala Respekt 2018. godine, na prijedlog majke.
“Prije toga je trenirao moj mlađi brat, on ima malu poteškoću u razvoju, ali uvijek je bio tu i uvijek je radio s trenerima i drugom djecom. Meni je mama predložila da i ja krenem da treniram. Bilo mi je malo neugodno jer sam djevojčica, tada mi je još bilo važno kako će reagovati drugi, šta će reći na to da djevojčica trenira fudbal, jer to tada nije bilo popularno. Sjećam se kad sam počela da treniram, prvi trening mi je bio i prva utakmica. Trener me stavio na spisak. Toliko sam bila nervozna da sam jedva pristala da odem na tu utakmicu, jer nisam znala nikoga, nisam znala ni ko mi je trener. Kad sam došla tamo, sjedila sam na klupi i posmatrala ih. Trener mi je rekao da se zagrijem, a ja sam uprkos ogromnoj nervozi bila sretna što već ima povjerenje u mene da me prvi put stavi da igram. Još čuvam fotografiju s te prve utakmice, ja s loptom i s ekipom. Nakon toga sam rado nastavila trenirati”, prisjeća se Delila.
Čest je slučaj da djeca s teškoćama u razvoju i njihove porodice žive na margini. Jako je rijetka inkluzija, posebno kada govorimo o sportskim aktivnostima, a neizmjerno je važna zbog psiho-fizičkog zdravlja djece, što ima direktan utjecaj na kvalitetu života cijele porodice. Škola fudbala Respekt prva je u Evropi besplatno otvorila vrata djeci sa teškoćama u razvoju i djeci koja su isključena iz dosta društvenih oblasti, zatim djeci Romima kao pripadnicima manjinske skupine u Bosni i Hercegovini, te djeci bez roditeljskog staranja. U Respektu, kako i sami kažu, daju jednakost svoj djeci brišući razlike kakve su u društvu nametnute. Tome svjedoči i Delilin petanestogodišnji brat Jusuf, koji je postao član Respekta prije četiri godine.
“Mene ovaj klub podsjeća na bilo koji drugi klub. Ne vidim djecu s teškoćama u razvoju drugačije. Vidim ih kao moje drugove. Kad petkom završim s nastavom i legnem da spavam, prisjetim se da sutra idem da se igram sa svojim drugovima. Idem pred go, dodam loptu Ridvanu, on fuli go. Nema veze! Meni je drago što sam ja njemu dodao loptu, da se on ne bi osjećao isključeno i razmišljao zašto mu nisam dodao loptu. Možda on čak i ne bi razmišljao na taj način, ali ja bih se toga sjetio kad odem na spavanje i razmišljao bih o tome zašto mu nisam dodao loptu. Dodao sam mu i sretan sam”, ponosan je Jusuf.
Svjedočenja ovih tinejdžera potvrđuju misiju Škole fudbala Respekt, da kroz profesionalno osmišljen program sportske edukacije, pozitivno oblikuje zdrav psiho-fizički razvoj, vaspitanje, sigurnost i samopouzdanje svakog polaznika škole. Ovi srednjoškolci zreliji su od mnogih odraslih osoba, shvatajući suštinu življenja – timski možemo poboljšati svačiju kvalitetu života i pritom osjećati neizmjernu sreću zbog svačijeg napretka, ma koliki na individualnom nivou on bio. Pojedinci mijenjaju sistem, kaže nam osnivač i direktor Škole fudbala Respekt, Emir Hujdur.
“Mnogi nisu vjerovali u ovu priču. Govorili su mi – je li ti još radiš s onom djecom? To nisu “ona” djeca. Za nas je svako dijete jednako. Na to smo ponosni. Toliko smo konkursa za donatorska sredstva propustili, jer nismo željeli markirati niti jedno dijete, zbog kojeg bismo ispunili uslov da dobijemo sredstva. Ne odustajemo od svoje ideje. Opstajemo i ponosni smo na sve što smo izgradili, na sportske uspjehe, ali i na to kakvi ljudi postaju djeca koja s nama ovdje odrastaju”, kaže Hujdur.
Besplatna škola fudbala za sve
Bez obzira na komercijalne troškove, Respekt je besplatan za svako dijete. Zbog toga teže samoodrživosti, nudeći usluge poput videoprodukcije (#RespektTV), isporuke i izgradnje sigurnosnih sistema, organizacije događaja, grafičkog i web dizajna. Zdravo odrastanje nema cijenu. Svi zaslužujemo šansu, svakome je potrebna ljubav, podrška, pružena ruka. Naposljetku, pružajući sve to drugima, sami postajemo sretniji, zreliji, prihvaćeniji.
“Lijepo bi bilo imati partnere koji vjeruju u našu priču i koji bi uložili novac, zasigurno bi im se isplatilo. Imamo sjajne talente, tri reprezentativke. Isto tako, jako smo oprezni, jer ne želimo da sutra neki partner kaže da naša djeca koja su prošla trenersku obuku, odrasla u ovom klubu, napredovala i formirala se kao kompletne ličnosti i dobri ljudi, budu “sklonjeni” jer ih potencijalni partner želi zamijeniti nekim svojim ljudima. Tada bi suština postojanja ovog kluba bila izgubljena, a to nikako ne želimo dozvoliti. Zbog toga težimo ka samoodrživosti”, kaže Hujdur.
“Fudbal za sve” i “Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće”, vodilje su Organizacije Respekt, koju čine Škola fudbala RESPEKT, Ženski fudbalski klub RESPEKT, Muški fudbalski klub RESPEKT i Audio i video produkcija RESPEKT TV. Jasno je da će Organizacija nastaviti pronalaziti načine da svoj djeci besplatno ponudi prostor za igru, da djecu sa teškoćama u razvoju uključi u sportske aktivnosti i da pokaže kako inkluzija u sportski život djece sa teškoćama u razvoju nije samo mogućnost, nego potreba.
“Kad drugim ljudima pričam o Respektu, obično im je prva asocijacija – je li to ona škola sa bolesnom djecom? To nisu bolesna djeca. To su moji drugovi! Nekad se osjećam uvrijeđeno kad drugi ljudi ne vide Respekt kao klub. Ovo je klub, škola fudbala i druženje. Ovo je sve što jednom čovjeku treba kao socijalnom biću, kao članu zajednice, društva. I zaista sam sretan u klubu. Naši treneri i direktor nas podstiču godinama da budemo bolji. Zaista sam počeo drugačije da razmišljam, da odrastam s ovim klubom i budem zreliji”, kaže nam petnaestogodišnji Jusuf, član Kluba.
Škola Respekt dobitnik najprestižnije nagrade Children Award UEFA
O posebnosti kluba zbog njihove misije i inkluzije, koju ne vole spominjati, jer je smatraju nedovoljnom riječju za jednako uključivanje svih u zajednicu, govore brojne međunarodne nagrade. Tako je Fudbalski savez BiH 2018. godine predložio, a Upravni odbor Fondacije za djecu UEFA-e odlučio da ŠF „Respekt“ bude jedan od dobitnika nagrade “Children Award UEFA”. Ova nagrada otvorila im je mnoga vrata u svijetu fudbala, a među priznanja upisali su i nagradu UNICEF-a “Šampion inkluzije” za doprinos zajednici u razvoju djece s teškoćama u razvoju.
Priča o ljubavi, zajedničkoj borbi za razvoj i uspjeh, uključivanju, podršci, jednakosti, zaslužuje naklon. Ovu bajku, koja nije tek pusta priča za uspavljivanje, nego stvarnost koju mnogi mališani imaju priliku da žive, zaslužuje da bude zaključena riječima – I živjeli su sretno do kraja života.
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Sadržaj je odgovornost Mreže za izgradnju mira i ne odražava nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
