Putovati ne znači isključivo obilaziti države, gradove, znamenitosti, voziti se ili letjeti. Nezaboravna putovanja mogu donijeti i procesi u toku čijeg trajanja se sreću različiti ljudi, različite situacije i izazovi, a rezultiraju prijateljstvima, umrežavanjem i sjajnim iskustvima.
Upravo proces mentorstva bio je nezaboravno putovanje za dvije vrlo energične i vesele ali i jako vrijedne i uspješne žene – Edisu Demić iz Udruženja „Dignitet“ iz Mostara i Ilmu Omerhodžić iz Udruženja Centar pozitivne prakse, Breza.
Podrška kao ključ zajedničkog putovanja
Edisa je ovaj proces doživjela kao vrlo važno i uzbudljivo putovanje koje za nju nije završeno, nego se nastavlja: „Za mene je ovo bilo vrlo interesantno putovanje, brod na kojem se ja još uvijek nalazim. Ja sam imala priliku iz ovog procesa učiti iz obje pozicije – prvi put kao mentij, a onda kao mentor. Prvobitno, od svoje mentorice Jasmine, ja sam učila i pratila načine koje je ona primjenjivala u radu sa mnom, a onda sam ja, uz svoju dozu originalnosti i specifičnosti, s onim naučenim ali i vlastitim iskustvom, trudila se da sve to prebacim na Ilmu.“
Dijeljenje svojih utisaka, Ilma započinje ovako: „Ja stalno ponavljam da je proces mentorstva bio mnogo značajan za mene. Naša organizacija je još uvijek na početku postojanja i zahvalna sam jer smo mi na tom početku dobili priliku za podrškom, koja je meni zaista dala dobre temelje za dalje.“
Upravo na pitanje šta je za nju tokom mentorstva bilo najvažnije, Ilma odgovara – “podrška”.
„Ja sam u svakom momentu imala Edisinu podršku i to je i danas tako, za bilo šta. Najznačajnija stvar koju je ona mene naučila jeste postavljanje granica – gdje počinje i završava privatni život i odnosi u privatnom životu, a gdje je poslovni život. Meni je veliki problem bio postaviti granice s ljudima s kojima vodim organizaciju jer smo u prijateljskim odnosima. Taj izazov sam jako dobro riješila uz Edisinu pomoć i postavila dobre temelje za naše buduće funkcioniranje“, kaže ona.
Edisa i Ilma bile su odličan tim, a osim njihovih energija koje su se u potpunosti podudaraju, slični su i njihovi životni stavovi i ciljevi kojima streme.
„Mi smo vrlo slične, ona je po struci psiholog, ja sam sociolog i pedagog, aktivistička je duša koja širi svoja krila i sjajna je u onome što radi!“ – tako Edisa opisuje Ilmu.
U svojoj dvostrukoj ulozi i iskustvu, prvo kao mentij a onda kao mentor, Edisa ističe odgovornost, posvećenost i razumijevanje: „Ja sam veću odgovornost osjećala kao mentor nego kao mentij, jer sam bila svjesna koliko se u tom procesu trebam fokusirati na drugu osobu i posvetiti joj se, kako bi to imalo pozitivan epilog. Onda sam primijetila u toku samog procesa neke pozitivne promjene i u mom radu i unutar Ilmine organizacije, od rada i odnosima s kolegama, do rada na projektima, pravilnicima, vidljivosti, ljudskim resursima i slično. I zaista mogu reći da sam bila jako ponosna kada sam vidjela da organiziraju velike događaje i da to rade na vrlo zavidnom nivou.“
A osim stečenog novog znanja, podrške i uspješnog prevazilaženja izazova, njihovo zajedničko putovanje donijelo je jedno posebno prijateljstvo, povezanost i saradnju koja se nastavila jer osim mentor i mentij, Ilma i Edisa postale su (i ostale) saradnice i prijateljice.
Desio se prvi „klik“
Iako je proces mentorstva završio, putovanje nije. Osim za Edisu, putovanje se nastavlja i za Ilmu koja nastavlja vrijedno raditi u svojoj organizaciji.
Upravo onako kako je bilo u prvom trenu kada su započele komunikaciju, tako je ostalo i danas. Nastavile su svoj odnos nadograđivati povjerenjem, razumijevanjem i podrškom. Kažu da su se odmah prepoznale i shvatile da će njihova saradnja biti uspješna.
„Najvažnije u odnosu mentor – mentij jeste taj „prvi klik“. Nama se zaista desio, naše životne vrijednosti i ciljevi se od početka podudaraju. Edisa i ja smo sve ovo vrijeme imale vrlo iskren i transparentan odnos kroz koji smo jasno komunicirale naše ciljeve i postupke kojima dolazimo do njih. Ukoliko se nešto što smo mi planirale nije ispunilo zbog bilo kakvih okolnosti, mi smo bile tu jako transparentne i iskrene jedna prema drugoj. Znalo se od početka šta su naši zajednički stavovi, prioriteti i gdje možemo ići što se tiče organizacije“, kaže Ilma.
„Mislim da je u našem odnosu bila jako značajna ta sličnost – slična uvjerenja, sistem vrijednosti, pogled na život, opredjeljenje i pogled na aktivizam. To je nešto što nam je i olakšalo ovaj proces“, zaključuje Edisa i nastavlja ploviti brodom na kojem se nalazi, a koji je spomenula na početku ove priče.
Serijal priča o mentorstvu nastao je kao rezultat provođenja Mentorskog programa u civilnom društvu a koji je sastavni dio aktivnosti USAID/LWCDA. Uvođenjem ovog programa Institut za razvoj mladih KULT je zaokružio podršku koju pruža organizacijama civilnog društva kroz osnaživanje organizacijskih kapaciteta i performansi kao i ličnih kapaciteta predstavnika tih organizacija.
Izvor: mladi.org
