Šta je to Neuralink?
Neuralink je kompanija koju je osnovao Elon Musk s ciljem da razvije interfejs (sučelje) između ljudskih mozgova i računalnih uređaja, poput kompjutera ili pametnih telefona. Osnovna ideja je koristiti tehnologiju kako bi se povezali ljudski mozgovi s kompjuterima, omogućavajući biološkim i digitalnim sistemima da komuniciraju međusobno. Trenutni fokus Neuralinka je razvoj implantata koji bi omogućili ovaj interfejs. Ovi implantati bi trebali biti sposobni čitati i interpretirati signale iz mozga, kao i slati signale natrag u mozak kako bi se omogućila interakcija s digitalnim uređajima. Glavni ciljevi ovog projekta uključuju pomoć osobama s neurološkim poremećajima, poput paralize ili Parkinsonove bolesti, omogućavanje efikasnije komunikacije između ljudi i mašina, te potencijalno proširenje ljudskih kognitivnih sposobnosti.
Uprkos svim izazovima, Neuralink nastavlja s istraživanjem i razvojem tehnologije interfejsa mozak-računar s nadom da će donijeti revolucionarne promjene. I pogodi šta, došlo je do promjena!
20. februara Elon Musk je izjavio:
‘Napredak je dobar, a čini se da se pacijent potpuno oporavio, bez loših posljedica kojih smo svjesni. Pacijent može pomicati miša po ekranu samo razmišljajući.’
Pacijent ima čip hirurški postavljen u dio mozga koji kontrolira namjeru kretanja. Čip, koji je instalirao robot, će snimati i slati moždane signale aplikaciji, s početnim ciljem da se ljudima omogući da kontrolišu kompjuterski kursor ili tastaturu koristeći samo svoje misli.
Musk ima velike ambicije za Neuralink, rekavši da će olakšati brzo hirurško umetanje njegovih čip uređaja za liječenje stanja poput gojaznosti, autizma, depresije i šizofrenije.
Malo nakon izjave o oporavku, u martu, Neuralink je postavila video gdje je pacijent uspio igrati šah koristeći moždani implantat. Da bi igrao šah, pacijent zamišlja ono što želi, poput pomjeranja pijuna(pješaka). I njegov implantat, u ovom slučaju Neuralinkov N1, preuzima neuronske obrasce njegove namjere prije dekodiranja, obrade i izvršavanja radnji.
Međutim, dovodi se u pitanje šta će se dogoditi ako pacijent prvo pomisli da pomjeri svog pijuna (pješaka) na d3, ali se u djeliću sekunde predomisli i shvati da bi ga radije pomjerio na d4? Ili šta ako prolazi kroz mogućnosti u svojoj mašti, a implantat ga pogrešno protumači kao namjeru? Ulozi su mali na šahovskoj tabli, ali ako ovi čipovi intenzivno uđu u upotrebu, pitanje lične odgovornosti postaje još važnije. Što ako je, naprimjer, tjelesna povreda druge osobe uzrokovana akcijom kontroliranom implantatom? Ključno pitanje je kada se “dešavanje mašte” pretvara u “namjernu imaginaciju da djeluje”? Kada koristiš svoju maštu da razmišljaš koje riječi da koristiš u ovoj rečenici, to je samo po sebi namjeran proces. Mašta usmjerena na akciju – kucanje riječi – također je namjerna.
Tehnologije interfejsa mozga i računara (BCI) poput Neuralinka simboliziraju novu eru u preplitanju ljudskog mozga i mašina, traže da preispituješ svoju intuiciju o identitetu i ličnoj odgovornosti. Kratkoročno gledano, tehnologija obećava mnoge prednosti za nepokretne ljude, ljude koji su imali nesreću pa im je paraliziran neki dio tijela i slično, ali aplikacija bi mogle ići dalje. Dugoročna vizija kompanije je da takve implantate učini dostupnim široj populaciji kako bi se povećale i poboljšale njihove sposobnosti. Ako mašina može da izvodi radnje koje su nekada bile rezervisane za cerebralnu materiju unutar naših lobanja, treba li je smatrati produžetkom ljudskog uma ili ipak nečim odvojenim?
Izvor: rolify.com
