U Srednjoj Omanjskoj, selu u dobojskom kraju iz kojeg su mnogi iselili, Vesna Bošnjak uzgaja oko 400 vrsta povrća, voća i mirisnih trava i od njih pravi nevjerovatne delicije, poput domaćih žele bombona sa ukusom mente, unikatnih likera i kiselih krastavčića koji izgledaju kao minijaturne lubenice.
Vesnina čarobna bašta nije velika, tek jedan plastenik i nekoliko dunuma zemlje, na kojima se i u ove kasnojesenje dane može ubrati pokoja paprika ili malina.
Ali, čarolija se iz gredica preselila u tegle, boce i ukrašene kutijice, spremne za prodaju.
Sve je domaće, neprskano, brižljivo odnjegovano i ukusno. I sve je to Vesna uradila sama, svojim rukama.
– Uzgajam oko 400 vrsta povrća, voća i aromatičnog bilja. Neću proširivati proizvodnju, jedva i ovo stižem. Ideja imam na pretek, ali šta vrijedi kad nemam s kim raditi – kaže Vesna.
Sjemena iz cijelog svijeta
Njena kuća je puna kesica i teglica sa sjemenima iz SAD, Španije, Italije, Rusije, Južne Amerike i naravno sa domaćeg terena i iz komšiluka. Samo od Mitra Stevića iz Srbije dobila je sjemena za 40 sorti povrća.
Vrijedna vrtlarica se najviše “zadala” oko paradajza: gaji čak 230 sorti ovog povrća.
Teško joj je, kaže, izdvojiti koji paradajz najviše voli, ali favoriti su joj Žikino srce, ruski Ural, korčilanski čio čio sun i, naravno, crni paradajz, koji je najzdraviji.
– Teško mi je izdvojiti neku posebnu sortu paradajza, sve se bojim da se onaj drugi ne naljuti, jer ja sa svojim biljkama, dok ih uzgajam, pričam i mazim ih, da budu sretnije i da bolje rastu – kaže Vesna.
Ima i sedamdesetak vrsta paprika, među kojima su i crne roge, pa ljute paprike, specijalno uzgojene za pravljenje ljutog ajvara, pa ajčarapita, peruanska divlja papričica, koja je najskuplja.
Jedna teglica ove paprike, veličine rakijske čašice, prodaje se za 10 maraka. I mušterije se otimaju za nju.
Ipak, najljuća među Vesninim paprikama je jedna mala žuta, koja ima bezobrazno ime: zove se Petrov penis.
Ko će uloviti lovačku salatu
Vesna gaji i kikiriki, pa maline, borovnice, jagode, a u bašti ima i nekoliko vrsta mente, koja miriše na razne načine: jedna “vuče” na čokoladu, druga na narandžu, treća na jagodu.
I kad se sve to pobere i sabere, Vesna se baci na pravljenje likera i zimnice kakva se nigdje drugdje ne može naći.
Tako u Vesninom dućanu možete uloviti lovačku salatu, miks paprike, paradajza i još nekoliko vrsta povrća, što je u kombinaciji, tvrde mnogi gurmani, ukusnije čak i od ajvara.
Među kiselim salatama ističu se minijaturni krastavčići, koji izgledaju kao lubence veličine klikera.
A posebna zanimacija su joj domaći žele bomboni, među kojima su i oni zeleni, od mente.
– To ja radim kad mi je dosadno, kad nemam nekog drugog posla – kaže Vesna.
Teško je i zamisliti da ova vrijedna i nasmijana 53-godišnja žena ikad sjedi skrštenih ruku.
Sve što ima na svom imanju stvorila je, kaže, u poslednje tri godine. A prije toga život ju je vodio od rodnog sela Kostajnica kod Doboja, preko Crne Gore, pa onda povrataka u Doboj, gdje je nekoliko godina sa porodicom živjela u gradu.
– Živjeli smo u gradu, a ovdje u Srednjoj Omanjskoj, na području opštine Usora, moj suprug Ivan je naslijedio porodično imanje. Nismo dozvolili da ono propada, pa smo nekoliko godina jurcali iz grada u selo, iz sela u grad. I na kraju smo odlučili da se skrasimo ovdje na svom posjedu – priča Vesna.
Uzor tata Ljubomir
Uz to što je poljoprivrednica i preduzetnica, Vesna je i majka i domaćica. Njen sin je već odrastao, živi u Njemačkoj i bavi se programiranjem, a i kćerka, koja je srednjoškolka, interesuje se za isti posao.
Vesnin suprug radi u Hrvatskoj, pa su kuća i imanje uglavnom na Vesninim plećima.
Na jednostavno pitanje koliko traje njen radni dan, Vesna odgovara: nemam pojma.
– Stalno nešto radim, ali niko me ne tjera na to. Jednostavno volim ovaj posao, nemam šefa nad glavom i uživam u ulozi seoske domaćice – kaže Vesna.
Ljubav prema zemlji i poljoprivredi naslijedila je od svog oca, tatuške Ljubomira Kvržića, koji je bio jedan od najuglednijih domaćina u Kostajnici. Od njega i od majke je, kaže, naučila mnogo toga: i o ljudima i o životinjama i o biljkama.
Lijep je život na selu
Ne brine je što njena djeca nisu krenula istim stopama.
– Svako ima u životu svoj put i jedino je važno da je na tom putu srećan i da ga prati ljubav i zdravlje – kaže Vesna.
Vesna je svoj put izabrala i nije se pokajala. Iako su njeni proizvodi sve traženiji, pa ne može da proizvede koliko mušterije traže, iako se za njene delicije sve češće interesuju i šefovi kuhinja u najboljim restoranima u BiH, ona kaže da ovo što radi, ne radi zbog novca ili “slave”.
– Naprosto hoću da pokažem i mladima, a i onima malo starijima, da se na selu može lijepo živjeti od svog rada, samo ako imaš ideja i ako se malo potrudiš – kaže Vesna Bošnjak.
Izvor: srpskainfo.com
