1) Ivana, ti si sada u Saudijskoj Arabiji. Možeš li nam približiti život tu gdje si sad u odnosu na naš balkanski?
Dosta toga se promijenilo u Saudijskoj Arabiji u zadnjih 5 godina otkako sam ovdje. Od jedne poprilično zatvorene zemlje do zemlje koja je otvorila vrata turistima i novim stvarima. Stvari koje gledamo na TV-u i slušamo uopće nisu istinite. Kad sam otišla, iskreno, sam išla u nekom strahu zbog toga kako je bila predstavljena u medijima. Očekivala sam da ću morati puno toga da se odreknem. Ali kada sam došla, vidjela sam da su mediji i novinski članci samo prazna priča. Upoznala sam divne ljude velikog srca koji drže do svoje kulture i tradicije. U današnje vrijeme kad svi gubimo svoju kulturu i tradiciju, oni su uspjeli sačuvati svoju i neka su. Njihova kultura, običaji, hrana… sve im je mistično. Abaje odjeća koje nose Sudijske žene je nešto najudobnije što sam ikad nosila i nosim. I najlakše se srediti sa Abajom možeš pidžamu ispod nositi, a abaju obučeš i tip-top si. I kakve divne tkanine, materijale, modele, šare imaju, mislim da bi svaka žena poželjela jednu. Jedna stvar koja je plus isto jeste sigurnost. Rijetko iko zaključava vrata. Znam kad izađem na ulicu, ne moram se sekirati da će me neko napasti ili opljačkati. Država je realno pravo dobro organizovana. Školovanje je besplatno za sve Saudijce. Zdravstveno osiguranje i dobri doktori.. Najveći shopping centri koje sam ikad vidjela. Toliko divnih i mističnih pustinja, plaža kojima bi i Maldivi pozavidjeli, divne planine. Jedna stvar koja mi se najviše sviđa je koliko se u njihovoj kulturi poštuju majke i kako je majka najbitnija.♡
2) Da li je tebi bilo teško naviknuti se na taj novi način života? Šta te se najviše dojmilo kada si tek došla u Saudijsku Arabiju?
Na početku mi je bilo teško, iskreno, ali s vremenom sve dođe na svoje. Shvatiš da rasteš i da svijet nije ono što sto si ti mislio i kakve si granice sebi postavio. Vidiš kako si mali bio i kako zvijezda ima više nego što ih možeš izbrojati. Rasteš i širiš svoje vidike. Vidiš kako nekad moraš napustiti dijelove sebe da bi primio nešto novo. I to je u redu. Jer rast nikada nije lagan. Ali kad shvatiš da kad izrasteš i vidiš svijet drugim očima, shvatiš da je ovaj svijet pun šarenila i boja. I kad dadnes, dobiješ dvaput više. Životu se moraš prepustiti. Kad bace kamenje na tebe, tvoje je hoćeš li ti sagraditi tvrđavu ili most. Ja sam uvijek za most. Sagradi most i dozvoli strahovima da pređu, a ne tvrđavu koja će te zatvoriti sa svime što te muči. Ja vjerujem da se sve slaže onako kako treba i da strah i svaku emociju treba osjetiti, shvatiti da je tu i doživjeti je,a onda je pustiti…
3) Možeš li podijeliti s nama savjete za sve one koji planiraju otisnuti se u nepoznato, daleko od kuće, kako se nositi sa nostalgijom i kakav mindset imati kako bi uživali u tom iskustvu života u stranim zemljama?
I nepoznato koliko god strašno bilo. Put u nepoznato su najbolje avanture, nikada ne znaš gdje će te put odvesti, sve je do tebe. Sve treba znati cijeniti i gledati da je blagoslov i kad tako gledaš, sve bude lakše. Nostalgije uvijek ima i zna biti teško, pogotovo kad imaš loš dan, poželiš da si kući da vidiš poznato lice i da imaš nekog, pa i nek šuti cijelo vrijeme, ali samo da je s tobom. Bude toga pogotovo na početku. Preispituješ sebe, i da li je to bila prava odluka. Kad si daleko uvijek se preispituješ. Kada dođeš kući i vidiš nove bore na dragim ljudima i sijede kose i tada te pitanja muče. Nostalgija me je naučila da se lako boriti sa drugima, a samim sobom najteže. Ali kako vrijeme prolazi naučiš vjerovati sebi i svojim odlukama i znaš da uvijek imaš korijenje gdje se možeš vratiti i gdje te čeka topao dom i krila da poletiš i sletiš isto. U biti, vjerovanje u sebe daje ti snagu da preživiš nostalgiju… Vjeruj mi bude bolje i shvatiš da si tu tačno gdje i trebaš da budeš i da tvoj život ide baš onako kako ti želiš jer si ga ti odabrao čak i kad si se plašio, i na kraju uvijek bude dobro, a ako nije dobro onda nije kraj…
