Kako se pandemija nastavlja, mentalno zdravlje aktivista sve više narušeno
Davor Marjanović čini se da ne može stati s radom. I dani vikenda i praznici puni su planova i poziva, u koje s velikom željom, ali sve teže uklapa i privatne obaveze. Nikada nije lako stvoriti promjenu, a kako bi se cjelokupna zajednica animirala i udružila, neko mora poduzeti akciju. Tako je Davor s velikim entuzijazmom od početka pandemije sa svojom Udrugom “Srce Husina” pomagao građanima u stanju potrebe. Konstantan rad na terenu i uporedno koordiniranje Lokalnom grupom za razvoj Husino koja provodi mnogobrojne aktivnosti za dobrobit zajednice, dovele su ga u začarani krug prekomjernog rada.
Briga o zajednici ne smije isključiti brigu o sebi
“Veliki je izazov za mene uskladiti aktivizam i brigu o sebi, jer smo okruženi beskonačnim problemima. Impulsu da se guram preko svojih granica teško je odoljeti, jer aktivisti su inače vođeni vizijom boljeg društva. Iako većina ljudi danas mudro govori o važnosti brige o sebi, ja smatram da je to i dalje sve vrlo površinski i da je enorman stres i burn-out koji doživljavamo usljed pandemije prava prilika da radikalnije preispitamo način na koji djelujemo kao aktivisti. Cilj nije da radimo 500% tokom dvije godine, nego da nađemo balans i budemo aktivisti tokom cijelog života”, kaže Marjanović.
Iako je pandemija donijela dodatni stres i reorganizaciju života svim kategorijama stanovništva, dugoročno zanemarivanje potreba, hronična emocionalna, mentalna i fizička isrcpljenost dvije godine od početka pandemije došla je na naplatu onima koji su pomagajući drugima zaboravili sebe. Narušenog mentalnog zdravlja, volonteri i aktivisti nakon svega trebaju podršku.
Dvije trećine aktivista osjeća posljedice sagorjevanja
Radom sa aktivistima i organizacijama na terenu u Fondaciji tuzlanske zajednice primjetili smo da veliki broj aktivista osjeća izražene posljedice sagorijevanja i stresa. Veliki broj organizacija su zbog pandemije stavile sve svoje resurse na raspolaganje kako bi pomogli onima kojima je u momentu bilo potrebno, dovodeći svoje ljudske i materijalne resurse do krajnjih limita. Kao posljedica rada u ovakvim okolnostima došlo je do narušavanja mentalnog zdravlja članova ovih organizacija.
S ciljem podrške ovim ljudima Fondacija je organizovala fokus grupe gdje je od ukupno 86 predstavnika organizacija čak dvije trećine istaknulo potrebu za profesionalnom podrškom koja im je i obezbijeđena u partnerstvu sa strukovnim organizacijama i profesionalcima iz ove oblasti.
Da li je dovoljno pričati?
Na ovaj način smo počeli rušiti zidove oko načina na koji govorimo o mentalnom zdravlju – i to je neosporno pozitivan korak. Razgovor možda nije dovoljan sam po sebi, ali je, naravno, ključni dio za postizanje veće svijesti i novih pristupa, smatraju psihologinje Alma Tihić, Ivona Erdeljac, koje pružaju psihološku pomoć učesnicima navedenih foruma i fokus grupa.
„Pandemija je donijela dodatna opterećenja za aktiviste u zajednicama, jer su nastavili sa svojim volonterskim angažmanom, bez ikakve dodatne podrške. Tokom psihoedukativnih sesija su osvijestili potrebu dodatne brige o sebi, što do sada, uprkos umoru i psihosomatskim tegobama, nisu prakticirali“, objašnjava Altaira Krvavac geštalt terapeutkinja, dodajući kako motivacije za nastavak rada u zajednici ne nedostaje i pored evidentnih znakova sagorijevanja.
Mladi najsvjesniji važnosti očuvanja mentalnog zdravlja
Budući da su mladi bili najotvoreniji za ovakav vid podrške, psihologinja Alma Tihić koja vodi sesije sa ovom kategorijom aktivista kaže da se u ovom smislu osjeća znatan pomak u posljednjih nekoliko godina, te da se mladi sve češće samostalno javljaju za stručnu pomoć: “Kod mladih je pandemija najviše uticala na razvoj anksioznosti, straha od nepoznatog, koji je donio mnogo tjeskobe, nemira, nervoze i osjećaja nemoći i bezizlaznosti. Emocionalno su se potrošili, a da bi to prevazišli, potrebno je da se vrate socijalnom povezivanju, druženju, zabavi i razonodi.”
Najalarmantnije simptome imaju žene
Kad je riječ o ženama aktivistkinjama, Ivona Erdeljac koja pruža psihološku podršku ovoj kategoriji stanovništva ističe da je stigma vezana uz mentalno zdravlje sve manje prisutna na našim prostorima, ali da istovremeno, s obzirom na trenutno zabrinjavajuće stanje mentalnog zdravlja, posebno žena, one još uvijek nedovoljno traže podršku.
“Žene koje su od početka pandemije radile s korisnicima u potrebi na terenu, rizikujući svoje zdravlje, bile su izložene dodatnom stresu. Iz nakupljenog stresa najčešće se razvijala anksioznost ili panični napadi, dok su se iz dugotrajnog netretiranja ovih simptoma nerijetko javljala i depresivna stanja”, objašnjava dalje Erdeljac.
Hvala za dobro
Budući da je um najveći resurs promjene, o mentalnom zdravlju treba voditi posebnu brigu. Za aktiviste, koji su potpuno emocionalno investirani u ono što rade ovo je od posebne važnosti. Iako on većinom sa sobom nosi sreću i uzbuđenje, druga strana aktivističkog djelovanja koja skoro nikada nije vidljiva, često uključuje dugotrajne i iscrpljujuće borbe, zbog kojih nekada osjećaju da njihov trud nije cijenjen.
Zbog ove specifičnosti aktivističkog djelovanja preporuka stručnjaka jeste da im se omogući dugotrajnija podrška u cilju očuvanja mentalnog zdravlja, ali ono što je najvažnije da mi kao društvo odamo priznanje njihovima naporima i volonterskom radu. Na taj način smo svi na dobitku jer zajednice ne bi ostale uskraćene za mnogobrojne inspirativne pojedince koji neumorno rade za dobro svih.
