Druže Tito, nažalost, skrenuli smo sa puta – zaključio je jedan Dalibor 27. decembra prošle godine, upisujući svoju poruku u knjigu utisaka Titovog muzeja u Sarajevu, prvom muzeju nastalom nakon raspada SFRJ koji je posvećen “najvećem sinu naših naroda i narodnosti”.
Ovo nije muzej na kakav ste navikli. Nema radnike, ni slobodnog dana, a ni keš se ne prima.
Dvije sobice u stanu u prizemlju zgrade u centralnoj sarajevskoj ulici Ferhadija možete posetiti svakodnevno od 9 do 22h. Karta koja košta 10 KM (5 EUR) kupuje se na automatu i plaća isključivo karticom.
Nemojte da vas zavara moderni ulazak – čim prođete kroz vrata sa petokrakom, dočekuju vas stihovi pjesme “Zemljo moja” Ismete Krvavac i zakoračićete u vremeplov.
Uprkos nazivu, nije to samo muzej o Titu, već o životu u Jugoslaviji, pa će svi koji su živjeli u to vrijeme, sa nostalgijom prepoznati predmete svog djetinjstva, vojničkih ili odraslih dana.
Karta se plaća isključivo karticom (Foto: Marija Dedić)
Drug Seid upravljao putničkim vozilom sa neispravnim desnim svjetlom
U samo dvije sobice stao je impozantan broj eksponata koji slikaju sve aspekte života Jugoslovena, od škole, preko vojske, do stanovanja. Volan Juga, skije, Yassa jakne i ski odijelo, ženske sandale, novac, plakati popularnih filmova, gobleni i uzorci tapeta koji su krasile jugoslovenske domove, pričaju priče o životu na ovim prostorima.
Stranci i oni koji u to doba još nisu bili rođeni moći će da, umjesto klasičnih objašnjenja koja bi zauzimala preko potrebni prostor, skeniraju QR kodove pored svakog predmeta i tako se upoznaju sa istorijom zemlje koje više nema.
QR kodovi umjesto klasičnih muzejskih objašnjenja (Foto: Milutin Labudović)
Pioniri iz doba SFRJ osmjehnuće se na korice knjiga Doživljaji Nikoletine Bursaća, Orlovi rano lete, Sutjeska, ali i Kako treba učiti. Žene će se prisjetiti naslova Majka i djete, Savršena domaćica, Knjiga za svaku ženu.
Koliko su savjeti bili popularni svjedoče priručnici Kako održavati savremeni stan, Sanitarne instalacije – održavanje i opravka, neprevaziđeni Bonton i Pravila ponašanja u prirodi, kao i knjiga čiji je naslov i danas aktuelan: Evropa za nas – sa podnaslovom “Stići, spavati, jesti, obići, kupovati, a pritom ne potrošiti bogatstvo”.
Ljubitelji putovanja uživaće u razglednicama iz popularnih jugoslovenskih ljetovališta, starim voznim i autobuskim kartama, a svoje mjesto u nevelikom muzeju našao je i jedan kofer.
Pušače će, zahvaljujući kutijama cigareta, zapahnuti miris Lorda, Drine, Zete, Jadrana, Kenta. Mlađe posjetioce će iznenaditi izgled starih radio aparata i televizora, uz uputstvo za upotrebu, objavljeno u novinama, koje savjetuje da televizor postavite na udaljenosti od tri metra, a program pratite uz diskretno sobno osvjetljenje.
U dijelu koji predstavlja kuhinju vidjećete tanjire, posude za kafu i šećer koje i dalje krase mnoge domove, reklamu za Kinderladu.
U kupatilu veš mašina, prva u Jugoslaviji, čiji je proizvođač naravno Gorenje, grijalica, vaga za mjerenje, fen, vikleri za kosu, kalodont, po kom smo kasnije nazivali sve paste za zube.
Yassa jakne, vojne uniforme i dječji radovi (Foto: Milutin Labudović)
Čuva muzej i dragocjenosti, poput nikad objavljene fotografije sa otvaranja Sarajevske žičare 1959. godine, kao i nikad objavljene fotografije iz privatne kolekcije Mirze Delibašića.
Tu je i singl Zdravka Čolića “Druže Tito mi ti se kunemo” (1980) koji je izdat desetak dana prije Titove smrti i prodat u nevjerovatnih 300.000 primjeraka. Albumi Lepe Brene, Crvene jabuke, Kemala Montena, video kaseta Audicije govore o tome šta su Jugosloveni gledali i slušali.
A kako su im izgledali vojnički dani, saznajemo na osnovu izložene uniforme, pisama, razglednica i fotografija iz vojske, recepture za pripremanje jela u JNA, dozvola za izlazak iz kasarne.
O redu, radu i disciplini, svjedoči i kazna za druga Durgut Seida, koji se rješenjem sarajevskog Opštinskog suda za prekršaje kažnjava sa hiljadu dinara jer je 29.10.1985. (kada Tito već nije bio živ) oko 19 časova u Ulici Višnjik 1 upravljao putničkim vozilom na kojem nije bilo ispravno desno svjetlo.
Imate li nešto od ovoga i dalje u svojoj kuhinji? (Foto: Milutin Labudović)
Nagrada od 100.000 njemačkih maraka u zlatu
Naziv muzeja opravdava čitav niz predmeta posvećenih doživotnom predsjedniku SFRJ – uramljene fotografije, bista, značke sa njegovim likom, ali i knjige: Titove novogodišnje poruke, Titov ratni put, Josip Broz na čelu kolone, Bilo je časno živjeti s Titom.
Vidjećete djelove školskih sastava u kojima učenici pišu “Tito je radio, Tito je u rat išao, U ratu je ranu nosio, Tito nam je mir i radost donio, Sretan je naš narod što je Tita imao”.
Na početak II svjetskog rata podsjeća oglas koji potpisuje zapovjednik njemačkih četa u Hrvatskoj gdje pod parolom Život, sloboda i zaštita obavještava da “ko izruči komunističkog poglavicu, zvanog Tito, njemačkim oblastima, živog ili mrtvog, dobiće nagradu od 100.000 njemačkih maraka u zlatu”.
– Zločinac Tito je za Vašu zemlju nesreća. On kao boljševički agent hoće Vašu zemlju milošću Moskve pretvoriti u sovjetsku republiku – navodi oglas uz napomenu da je “odstranjenje toga zločinca nacionalno djelo”.
Kutak posvećen Titu (Foto: Milutin Labudović)
Neizbježni su i novinski tekstovi koji obavještavaju da je “dana 4. maja 1980. godine u 15.05 časova u Ljubljani prestalo da kuca veliko srce predsjednika naše SFRJ” sa napomenom da “teški bol i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, djevojku i majku”.
Da je Tito za mnoge i danas oličenje bolje i ljepše prošlosti, svjedoče žalopojke za bivšom državom koje se nižu u knjizi utisaka. Divna je ovo muzejska šetnja za sve koji pate za nekim boljim vremenima, slažu se Mirze, Mare, Ivane, Maje, Draženke, Jelene, Magdalene, Ruždije, Melvini, Dženade, Filipi, iz Beograda, Plava, Leskovca, Dalmacije, Slovenije.
Poruke onih koji su rođeni godinama nakon raspada SFRJ govore da i neki novi klinci vjeruju u ideju jugoslovenstva.
– Nažalost, nisam bio dio ove lijepe priče i mogu samo reći da mi je jako žao što se nije nastavila. Znam samo da su naši ljudi svi na ovim prostorima sposobni za puno toga. Bivša država je i dokaz toga! – napisao je jedan A.S. 1998. godište.
“Živela Jugoslavija” – dopisuju drugi.
M. Dedić
Izvor: ba.ekapija.com
