Zamak Lotara Fon Berksa, koji se nalazi u mjestu Ostrožac kod Cazina, sve je popularnija destinacija među turistima. Godišnje ovaj nacionalni spomenik posjeti više hiljada posjetitelja, a uskoro će biti i obnovljen zahvaljujući sredstvima koja je osigurala Vlada Unsko-sanskog kantona. Ostrožac je posjetila i ekipa BHRT-a.
Iznad kanjona rijeke Une, prkosi vremenu, a u zidinama čuva bogatu historiju Krajine. Berksov dvorac svaki put iznova golica znatiželju putnika koji prolaze ovim krajem. Samo u prošloj godini zabilježeno je više od 13 hiljada posjeta iz čak 37 zemalja.
“Došao sam iz Njemačke. Šta da kažem, prelijepo je ovdje, priroda, okolina, sve…”, kaže turista iz Njemačke.
Dvorac, koji je kroz vrijeme prošao četiri različite vladavine, godinama je bio prepušten vremenu. Danas je to prošlost. Konkretnu podršku za obnovu ovog bisera dala je Vlada Unsko-sanskog kantona izdvojivši dva miliona maraka.
“Možemo govoriti o tome da će Berksov dvorac dobiti svoj originalan izgled i da će turistička ponuda, na kraju krajeva, ove lokacije biti značajno poboljšana realizacijom ovog projekta. Dvorac je siguran za sve posjetioce u ovom trenutku, održava se redovno, ali višemilionske investicije nisu ono što sami možemo realizirati”, navodi direktor Centra za kulturu i turizam Cazina Ermin Beganović.
U zidinama ovog starog znanja posljednjih dana odzvanjaju udari dlijeta i čekića. Zahvaljujući koloniji kipara Ostrožac je postao i najveća galerija na otvorenom. Skulpture dolaze od 1969. godine, a jednu će pokloniti i Ljubodrag Mrdović iz Crne Gore. Redovito su tu i studenti kiparstva.
“Ko se dosjetio da ovdje bude baza za skulpture, to je genijalno rješenje. Sve će ovo vremenom da bude antika i starost”, ističe skulptor iz Crne Gore Ljubodrag Mrdović.
“Kako koja generacija dođe, tako se oduševe prostorom, uslovima koje imaju… Ovdje mogu vidjeti velika djela raznih majstora koji su ovdje bili prisutnih zadnjih 56 godina”, mišljenja je profesor Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Samir Sućeska.
Stari grad Ostrožac prvi put se spominje u dokumentima iz 1286. kao posjed velikaške porodice Babonić, koja je u to vrijeme bila porodica ugarskih vazala. Od 2013. se nalazi na listi nacionalnih spomenika.
Izvor: akta.ba
